Stari zavjet

 

 

Postanak 1;1

 

U početku stvori Bog nebo i zemlju.“

 

Riječ upotrebljena za Bog je Elohim i po definiciji je plural-množina. Doslovno značenje te riječi je "bogovi" (poput Post 35;2)  ili "ljudi sa autoritetom, suci" (npr.Izl 21;6 22;8,9), "anđeli" (Ps 8;5). Elohim se koristi i za običnu  jedninu (Izl 22;20) "Tko bi prinosio žrtve kojemu kumiru (elohim)-osim Jahvi jedinome-neka bude iizručen prokletstvu, potpuno uništen". Su 6;31 "...Ako je on (Baal) bog (elohim), neka se sam brani..." Izl 7;1 "Mojsiju je Jahve odgovorio; Vidi! Faraonu ću te nametnutu kao božanstvo (elohim)..." 1.Sam 5;7 "...protiv našega boga (elohim) Dagona"...

Usput, slažem se, Elohim ima veze sa množinom. Ali BOGOVA a ne OSOBA u jednom božanstvu! Reći da Elohim kad se odnosi na Jahvu predstavlja nekakvu zajednicu osoba a ne bogova je obično nagađanje. Vjerojatnije je da je osim kad predstavlja očitu množinu (1.) u slučajevima kad se odnosi na jednu osobu (2.) to naglašava (pojačava, uvećava) a kako je to zaista česta i višeznačna riječ i nemamo takav opis koja dopušta biblijski prikaz da predstavlja multiosobnost u Bogu, mislim da to ne možemo korisiti kao dokaz tvoje teorije. Drugim riječima, kad Elohim predstavlja jednu osobu (poput Jahve), to može biti samo dokaz njegove veličine, ali kao jedne osobe ne kao zajednice osoba jer Elohim NE znači skupina osoba već bogova.

Definicija
1.
(plural)
a. rulers, judges
b. divine ones
c. angels
d. gods
2. (plural intensive - singular meaning)
a. god, goddess
b. godlike one
c. works or special possessions of God
d. the (true) God
e. God

Elohim se koristi za JHVH, anđele, ljudske vladare, suce, Mojsija, lažne bogove, idole. Zanima me šta tebi znači izraz "stvoriti na sliku Božju"? Meni taj izraz (načinimo) govori da se Bog Jahve obraća svom Sinu Isusu koji je isto tako slika Boga nevidljivoga (Kol 1;15 2.Kor 4;3 Heb 1;3) i po kome Bog stvara svjetove (Heb 1;2).
Da li su po tebi anđeli stvoreni na sliku Božju? Ako nisu, zašto nisu? Ako je Isus slika Boga nevidljivoga, tada zasigurno ne može biti i taj isti Bog? Zar ne? I kakve veze ima što Bog (Elohim) govori u množini? Zašto bi Bog, čak i da se sastoji od tri osobe govorio u množini? Ako su sve tri osobe isti Bog zašto je množina uopće potrebna? Nije li jednina dovoljna?

I ono što previđaš, AKO Elohim govori u množini i nekome se obraća, tada to mora biti neki drugi Elohim, zar ne? Ti pretpostavljaš da se Otac obraća Sinu i Duhu ali bez ikakvih dokaza. Ne piše da govori Bog Otac već Bog (Elohim), da li se po tebi Bog obraća samom sebi? Nije li logičnije da se taj Elohim (Jahve) obraća nekome tko je stvoren na Njegovu sliku i po kome stvara svjetove (Isusu) i čijim će posredovanjem stvoriti i ljude na sliku Božju?

Biblija kaže da smo stvoreni na sliku Božju i kako je Isus također stvoren na sliku Božju (Kol 1;15 2.Kor 4;3 Heb 1;3) potpuno je jasno da smo na taj način slični i Isusu. Naravno, nismo mu identični ali svi smo slika samoga Boga. Nismo li mi Isusova braća (Heb 2;11,12 Mat 12;50 25;40)?

 

Što se tiće Elohima, da završimo priču. Ako Elohim ne znači više bogova već više osoba u jednom Bogu, onda to lijepo dokaži iz Biblije. Do tada Elohim znači prvenstveno množinu, tj. BOGOVI i sekundarno, jedninu koja je upotrebljavana često u SZ i očito znači jednu osobu jer Pismo ne opisuje nikakvu multiosobnost pod tim pojmom. Dok ne dokažeš da Elohim znači osobe u bilo kojem kontekstu, ti si taj koji nagađa.

Pokaži primjer gdje Elohim znači tri osobe.

 

U biblijskom hebrejskom, imenice znaju biti u množini iako je potpuno jasno da nisu takve u značenju. Poput, chayim (chayeem, "life") i panim (paneem, "face", "presence", "countenance"). Množina po obliku ali jednina po značenju. Ili "Adon", koji je često u množini ali označava jednu osobu (Abraham, Post 24;9-10, Josip, Post 42;30,33, kralj Egipta, Post 40;1...). Naravno, takve činjenice nikada ne čujemo od strane trinitarijanaca, zar ne? Da mi je znati zašto?

 

Equally striking is the fact that the same term, elohim, is used of the individual false gods of Israel's surrounding nations.  Elohim is used of Dagon, the god of the Philistines (1 Sam. 5:7); of Chemosh, the god of Ammon and Moab (Jud. 11:24; 1 Kings 11:33); of Ashtarte (or Ashtoreth), the god(dess) of the Sidonians (1 Kings 11:33); of Milcom, another god of the Ammorites (1 Kings 11:33).  In Smith's Bible Dictionary (NISBE) no plurality in any one of these gods is even hinted at.  Additionally, in Ezra's prayer in Nehemiah 9:18, elohim is used to refer to the single golden calf made by Israel in the wilderness.

What we need to know is how the Hebrew word elohim (and its variations of el and eloah) are used in the Bible, and if this has any application to John 20:28. The Bible uses these words in many different ways, in applications to men, angels, and even inanimate objects. Thomas, being a Hebrew was no doubt aware of this. EL signifies strong or powerful. This word is Hebrew #410 in Strong's Hebrew and Chaldee Dictionary, which defines it as: "short. from 352; strength; as adj. mighty; espec. the Almighty (but used also of any deity)." Crosswalk's Online Hebrew Lexicon defines it similarly: "shortened from 0352 TWOT - 93a n m ; AV - God 213, god 16, power 4, mighty 5, goodly 1, great 1, idols 1, Immanuel + 06005 2, might 1, strong 1; 245; 1) god, god-like one, mighty one; 1a) mighty men, men of rank, mighty heroes; 1b) angels; 1c) god, false god, (demons, imaginations); 1d) God, the one true God, Jehovah; 2) mighty things in nature; 3) strength, power".

Other authorities give it the same or similar meanings. Consequently it is applicable to any powerful being and especially so the most powerful - the Almighty Yahweh, and is thus used in relative terms applicable to those whom or what it is being applied. That the word is thus used may be readily seen by anyone who will carefully note the following texts from the King James Version, in which English translations of the Hebrew word El are in denoted by *..*: "It is in the *power* of my hand." (Genesis 31:29) "There shall be no *might* in thine hand." (Deuteronomy 28:32) "Neither is it in our *power*." (Nehemiah 5:5) "Like the *great* mountains." (Psalm 36:6) "In the *power* of thine hand to do it." (Proverbs 3:27) "Pray unto *a god* [mighty one] that cannot save." (Isaiah 45:20) "Who among the sons of the *mighty*." (Psalm 89:6) "God standeth in the congregation of the *mighty*." (Psalm 82:1) "Who is like unto thee, O Lord [Yahweh] among the *Gods* [mighty ones or ruling ones]?" (Exodus 15:11) "Give unto the Lord [Yahweh] of ye *mighty*." (Psalm 29:1) "The mighty *God* [ruler] even the Lord [Yahweh]." (Psalm 50:1). 

Angels as Gods

(Ps 8:5) You also proceeded to make him a little less than godlike ones [Heb: elohim], And with glory and splendor you then crowned him.

Brenton's LXX: Psalm 8:5 Thou madest him a little less than angels, thou hast crowned him with glory and honour;

New Revised Standard: Deuteronomy 32:43 Praise, O heavens, his people, worship him, all you gods! For he will avenge the blood of his children, and take vengeance on his adversaries; he will repay those who hate him, and cleanse the land for his people.

Brenton's LXX: Deuteronomy 32:43 Rejoice, ye heavens, with him, and let all the angels of God worship him; rejoice ye Gentiles, with his people, and let all the sons of God strengthen themselves in him; for he will avenge the blood of his sons, and he will render vengeance, and recompense justice to his enemies, and will reward them that hate him; and the Lord shall purge the land of his people.

Once again, the author of Hebrews confirmed this understanding when he quoted it at Hebrews 1:6: (Heb 1:6) But when he again brings his Firstborn into the inhabited earth, he says: "And let all God's angels do obeisance to him."

(Ps 97:7) Let all those serving any carved image be ashamed, Those who are making their boast in valueless gods. Bow down to him, all you gods.

Brenton's LXX: Psalm 96:7 Let all that worship graven images be ashamed, who boast of their idols; worship him, all ye his angels.

(Ps 138:1) I shall laud you with all my heart. In front of other gods I shall make melody to you.

Brenton's LXX: Psalm 137:1 I will give thee thanks, O Lord, with my whole heart; and I will sing psalms to thee before the angels; for thou hast heard all the words of my mouth.

(De 10:17) For YHWH your God is the God of gods and the Lord of lords, the God great, mighty and fear-inspiring, who treats none with partiality nor accepts a bribe,

(Ps 136:2) Give thanks to the God of the gods: For his loving-kindness is to time indefinite;

Origen quoted Psalm 136:2 and gave the following commentary. Note the understanding of "gods:" God on the one hand is Very God (Autotheos, God of himself); and so the Savior says in His prayer to the Father, "That they may know Thee the only true God;" but that all beyond the Very God is made God by participation in His divinity, and is not to be called simply God (or, god, without the article), but rather God (or, God, with the article). And thus the first-born of all creation, who is the first to be with God, and to attract to Himself divinity is a being of more exalted rank than the other gods beside Him, of whom God is the God, as it is written, "The God of gods, the Lord [YHWH], hath spoken and called the earth." [Ps. 136:2] It was by the offices of the first-born that they became gods, for they drew from God in generous measure that they should be made gods, and He communicated it to them according to his own bounty. The true God, then, is "The God," and those who are formed after him are gods, images, as it were, of Him the prototype." -Origen, Commentary on John, Ante Nicene Fathers 10, Book 2, p. 323.

(Ps 82:1,6) God is stationing himself in the assembly of the Divine One; In the middle of the gods he judges: 6 "I myself have said, 'You are gods, And all of you are sons of the Most High.

Humans as Gods

(Ex 4:16) And he must speak for you to the people; and it must occur that he will serve as a mouth to you, and you will serve as God to him.

(Ex 7:1) Consequently YHWH said to Moses: "See, I have made you God to Phar'aoh, and Aaron your own brother will become your prophet.

Messianic king in Psalms 45:6 (verse 7 in the Hebrew Bible) are each referred to as elohim

Finally, the Septuagint (known as "LXX"), the Greek version of the Hebrew Bible (probably translated in the third and second century B.C.E.) ALWAYS translated the Hebrew word for God in the singular (Gr. theos).  The LXX version of the Old Testament is often cited in the New Testament instead of the Hebrew.

False Gods

(1Sa 5:7) And the men of Ash'dod came to see that it was so, and they said: "Do not let the ark of the God of Israel dwell with us, because his hand has been hard against us and against Da'gon our god."

(1Ki 11:5) And Sol'o·mon began going after Ash'to·reth the goddess of the Si·do'ni·ans and after Mil'com the disgusting thing of the Am'mon·ites.

(Da 1:2) In time YHWH gave into his hand Je·hoi'a·kim the king of Judah and a part of the utensils of the house of the [true] God, so that he brought them to the land of Shi'nar to the house of his god; and the utensils he brought to the treasure-house of his god [Marduk].

YHWH and Others Collectively Called Gods

(Ps 86:8) There is none like you among the gods, O YHWH, Neither are there any works like yours.

(Ex 18:11) Now I do know that YHWH is greater than all the [other] gods by reason of this affair in which they acted presumptuously against them."

(Ex 22:20) "One who sacrifices to any gods but YHWH alone is to be devoted to destruction.

The word is thus acknowledged as being plural here, and in Exodus 22:8-9, by its translation as judges, but the word used is elohim.

  

As a final proof, note the Messianic 22nd Psalm.  I will quote from only a portion of this Psalm which, when read using common sense, CLEARLY shows that Yahshua (the prophetic focus of this Psalm) refers to God (Elohim and El) as HIS God (Elohim).  I will include in parenthesis the Hebrew word translated as "God."

Psalm 22:1,2,10

1 My God (El), my God (El), why hast thou forsaken me? why art thou so far from helping me, and from the words of my roaring? 2 O my God (Elohim), I cry in the daytime, but thou hearest not; and in the night season, and am not silent. ... 10 I was cast upon thee from the womb: thou art my God (El) from my mother's belly.
The King James Version, (Cambridge: Cambridge) 1769.

This single quote from Psalms - and there are other Messianic verses which present the same proof - PROVES that Yahshua is NOT God (Elohim), since he (Yahshua) refers to the ONE, True God as HIS Elohim!  Verse 10 also proves how Yahshua worshipped the same God we should worship from his birth!  Thus, since Yahshua very clearly referred to the God HE WORSHIPPED as Elohim, the term Elohim cannot possibly refer to Yahshua in the sense of making him God!

Exodus 21:6, "then his master shall bring him unto God ["judges" New International Version]"

 

Exodus 22:8, " If the thief be not found, then the master of the house shall come near unto God ["judges" New International Version], to see whether he have not put his hand unto his neighbor's goods."

 

Exodus 22:28: New American Bible  "You shall not revile God, nor curse a prince of your people."
New Berkeley Version  "Heap no abuse upon judges and do not curse a ruler of your people."

 

1 Samuel 2:25 "If one man sin against another, God shall judge him" ASV
"If one man sin against another, the judge shall judge him" KJV

 

Psalm 45:6, "Thy throne [King Solomon], O God ["the Messianic king", Brown Driver &Briggs], is for ever and ever: A sceptre of equity is the sceptre of thy kingdom."

 

Psalm 58:1 "Do ye indeed speak righteousness, O congregation? do ye judge uprightly, O ye sons of men?" King James
"Do you indeed speak righteousness, O gods?
Do you judge uprightly, O sons of men?" New American Standard

 

Psalm 82:1, "God standeth in the congregation of God; He judgeth among the gods."
Check out the cross-references of the following Bibles, as they point between Psalm 82:1 and the human judges in Exodus:
The Interpreters Bible Psalm 82:1>Ex. 21:6; 22:8, 9; 1 Sam 2:25
New American Standard Bible-Zondervan Study Bible Psalm 82:1>Ex. 21:6; 22:8, 28
NASB Reference Edition Psalm 82:1>Ex. 21:6; 22:8, 28
Dake's Annotated Study Bible KJV Psalm 82:1>Ex. 7:1; 21:6; 22:8, 28 (with footnote, "Heb. elohim, Gods. It is used of earthly judges who represent him.")
New International Version Study Bible ftn, Psalm 82:1>Ex. 21:6; 22:8
Companion Bible KJV Psalm 82:1>Ex. 21:6; 22:8, 28 (with footnote, "gods, Elohim: used of earthly judges as representing Him...Hence Moses is so spoken.")

 

Psalms 8:5 calls these angels gods, which can be seen by perusing different translations utilizing various source texts.
"Thou hast made him a little lower than the angels, and hast crowned him with glory and splendour." Darby, KJV
"a little lower than the gods." Bible in Basic English
"a little less than a god" New English Bible, New Jerusalem Bible, New American Bible
"a little lower than the heavenly beings" New International Version
"a little lower than God" New American Standard Bible
"you have made him inferior to yourself" Good News Bible (TEV)
Whatever our understanding of the use of Elohim here, it was clearly understood to refer to angels:
“You have made him a little lower than the angels.” NASB, RSV, MKJV Hebrews 2:7
Psalms 97:7  has “Worship him, all ye gods” (ASV) while the Septuagint has “worship him, all ye his angels [AGGELOI}.” Brenton
Psalms 138:1 has “Before the gods will I sing praises unto thee” (ASV) while the Septuagint has “I will sing psalms to thee before the angels [AGGELWN].” Brenton
 

 

Postanak 1;26

 

I reče Bog: "Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji - i svim gmizavcima što puze po zemlji!"

"I reče Elohim..."

 

a) Doslovno; "I reče Bogovi". Da li je riječ o skupini Bogova? O zajednici više Bogova koji čine jednog Boga? Ili je riječ o

b) jednom Bogu koji se obraća Svome Sinu koji je napravljen na Njegovu sliku i čiji je odsjaj i otisak?

c) Ako čovjek uopće može biti sličan Bogu, da li to znači da je čovjek u trinitarističkom shvaćanju također trojedina osoba kao i Bog?

d) Možda se Bog obraća i svojim anđelima koji su time što su duhovna bića kao i Bog, i imaju određene karakteristike koje im je Bog darovao, slični Njemu? Poput, Job 1;6 "Jednog dana dođu sinovi Božji da stanu pred Jahvu a među njima pristupi i Satan", Job 2;1 "Jednoga dana dođu opet sinovi Božji da stanu pred Jahvu a među njima pristupi i Satan", gdje usput vidimo i komunikaciju između Boga i Sotone. Što je malo neobično, s obzirom da Jahve ne trpi zlo u svojoj blizini. No...vezano uz temu, moguće je da se Bog obraća i njima. Dok se ne dokaže suprotno. Job 38;4-7 "Gdje si bio kad zemlju utemeljih...dok su klicale zvijezde jutarnje i Božji dvorani uzvikivali?" Mnoda duhovna bića su postojala dok je Bog stvarao zemlju i Adama.

e) Možda Bog govori o sebi upotrebljavajući kraljevsko "Mi/Vi"?

 

Ez 4;18 "“The king sent this reply: GreetingsThe letter you sent us has been read and translated…” Obavijest  je poslana kralju koji odgovara u množini.

 

The name of God is not the only word that is pluralized for emphasis (although when the plural does not seem to be good grammar, the translators usually ignore the Hebrew plural and translate it as a singular, so it can be hard to spot in most English versions).

 

After Cain murdered Abel, God said to Cain, “the voice of your brother’s bloods cries to me from the ground” (Gen. 4:10)The plural emphasizes the horror of the actIn Genesis 19:11, the men of Sodom who wanted to hurt Lot were smitten with “blindness.”  The Hebrew is in the plural, “blindnesses,” and indicates that the blindness was total so Lot would be protected Leviticus tells people not to eat fruit from a tree for three years, and in the fourth year the fruit is “an offering of praise to the Lord” (Lev. 19:24)The Hebrew word for “praise” is plural, emphasizing that there was to be great praisePsalm 45:15 tells of people who are brought into the presence of the MessiahIt says, “They are led in with joy and gladness.”  The Hebrew actually reads “gladnesses,” emphasizing the great gladness of the occasionIn Ezekiel 25, God is speaking of what has happened to Israel and what He will do about itConcerning the Philistines, He said, “the Philistines acted in vengeance…I will carry out great vengeance on them” (Ezek 25:15 and 17)In the Hebrew text, the second vengeance, the vengeance of God, is in the plural, indicating the complete vengeance that the Lord will inflictAlthough many more examples exist in the Hebrew text, these demonstrate that it is not uncommon to use a plural to emphasize something in Scripture. 

 

 

 

Postanak 2;24

 

Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo.“

 
Dvoje ljudi će biti jedno tijelo (što po meni očito ne znači doslovno tijelo već duhovnu vezu dvoje ljudi), ali i dalje će ostati DVOJE LJUDI! Ne čine jednog čovjeka koji je sastavljen od dvije osobe (šta god to podrazumijevalo) i koji dijele istu bit, isti sastav ili zajedničku građu. To su dvije neovisne cjeline. S druge strane ti govoriš o jednom Bogu koji je sastavljen od više nerazdvojivih osoba (?) iako u cijeloj Bibliji ne postoji takav izraz! Mislim da tebi stvara problem hebrejski način razmišljanja i korištenja riječi (naravno, svima nam je to problem) pa brzopleto izvlačiš zaključke jer to zatijeva tvoja doktrina. Kad pogledamo koliko puta Biblija (Strong, NAS leksikon) koristi riječ "yachid", očito je da se "echad" svuda koristi premoćno da bi izrazio istu misao, a to je jednina.

Yachiyd (yachid)


Definicija;

1.
only, only one, solitary, one
a. only, unique, one
b. solitary
c. (TWOT) only begotten son subst
2. one
Da, yachid je samo apsolutno jedan.

 

 

Postanak 11;7

 

„Hajde da siđemo i jezik im pobrkamo, da jedan drugome govora ne razumije."”

 

a) Ako Jahve doslovno "silazi na zemlju, "dolje"", onda je očito da Jahve nije sveprisutan Bog. Ako mora sići, to očito znači da nije prisutan na mjestu na koje mora sići.

 

b) Ako je Jahve doslovno sišao na zemlju, onda je to lijep primjer kako svepristutni Bog i nije tako sveprisutan ako ga ljudsko tijelo može obuhvatiti, tj. Jahve nije tako beskonačno velik i neobuhvatljiv.

 

c) Ako Bog doslovno silazi, i po množini i trinitarističkoj logici vidimo da silaze "oni", tj. osobe trojstva, tko za to vrijeme ostaje beskonačno veliki i neobuhvatljivi Bog, na nebu, i upravlja svemirom? Božji namjesnik? Božji zamjenik? S obzirom da Bog mora sići da bi bio negdje.

 

d) Mislim da je riječ o simbolici u kojoj su božji anđeli upravo ti koji mogu i koji silaze na zemlju, i koji vrše ulogu božjih glasnika i sredstvo kojim Bog djeluje.

 

 

Postanak 16;7-13

 

„7 Anđeo Jahvin nađe je kod izvora u pustinji - uz vrelo što je na putu prema Šuru - 8 pa je zapita: "Hagaro, sluškinjo Sarajina, odakle dolaziš i kamo ideš?" "Bježim, evo, od svoje gospodarice Saraje", odgovori ona. 9 Nato joj anđeo Jahvin reče: "Vrati se svojoj gospodarici i pokori joj se!" 10 Još joj reče anđeo Jahvin: "Tvoje ću potomstvo silno umnožiti; od mnoštva se neće moći ni prebrojiti." 11 Dalje joj je anđeo Jahvin rekao: "Gle, zanijela si i rodit ćeš sina. Nadjeni mu ime Jišmael, jer Jahve ču jad tvoj. 12 On će biti kao divlje magare: ruka će se njegova dizati na svakoga i svačija ruka na njega; i pred licem sve mu braće on će stan sebi podići." 13 A Jahvu koji joj govoraše nazva: "Ti si El Roi - Svevid Bog", jer - reče ona - "vidjeh Boga i nakon viđenja - još živim!"

 

a) Da li je Jahve osobno govorio Hagari? Očito ne, jer retci 7, 9, 10, 11 jasno govore da je riječ o Jahvinu anđelu a ne Jahvi.

 

b) Ako se inzistira na tome da je riječ o Jahvi osobno, neminovno slijedi iz toga zaključak da je Jahve po svojoj naravi anđeo. Inače, koji je smisao da Jahve bude glasnik samom sebi?

 

c) Da li je ovdje riječ o predinkarniranom Kristu? Moguće, ali nemamo dokaza da je to istina. Zašto trinitarijanci misle da je "anđeo Gospodnji/Jahvin" Isus? Iz jednostavnog razloga jer se traži dokaz da se Isus spominje u SZ-u. Pri čemu se nagađa da Isus mora biti "anđeo Jahvin" jer se čini da je taj anđeo iznad ostalih anđela,  razdvojen je od Jahve, govori sa autoritetom kao da je Bog, oslovljen je kao Bog, i nakon Isusovog rođenja se naizgled više ne spominje u NZ-u. No, kako Biblija jasno pokazuje da je riječ o anđelu, i to nije upitno, odgovor leži u tome da taj (i drugi) anđeli imaju Jahvine ovlasti na sebi i predstavljaju samog Jahvu. 

 

Agent (Heb. Shaliah): The main point of the Jewish law of agency is expressed in the dictum, “a person’s agent is regarded as the person himself” (Ned. 72b; Kidd. 41b). Therefore any act committed by a duly appointed agent is regarded as having been committed by the principal, who therefore bears full responsibility for it with consequent complete absence of liability on the part of the agent

 

Heb 2;1,2 " Zato treba da mi svesrdnije prianjamo uz ono što čusmo da ne bismo promašili. Jer ako je riječ po anđelima izrečena bila čvrsta te je svaki prijestup i neposluh primio pravednu plaću"

 

Zašto Hagara zove anđela Bogom? Očito jer je anđeo Božji glasnogovornik koji je govorio Božje objavu Hagari. Poput Su 6;22 "Tada Gideon vidje da je to bio Anđeo Jahvin i reče; ...Anđela Jahvina vidjeh licem u lice!" Gideon iskazuje da je vidio anđela a ne Jahvu, iako redak 6;14 govori "Jahve se tada okrenu prema njemu i reče mu..." 2.Sam 24;16 pokazuje da Jahve daje zapovijedi svome anđelu; "Kad je anđeo pružio ruku da ga uništi, sažali se Jahve zbog toga zla, pa reče anđelu; ‘Enough! Withdraw your hand.’

 

I još jedan primjer koji razlikuje anđela Jahvinog i Jahvu i koji pokazuje ograničeno znanje anđela Jahvinog;

 

Zah 1;11-13 «11 Oni se obratiše anđelu Jahvinu, koji stajaše među mirtama, i kazaše: "Obišli smo zemlju, i gle: sva zemlja počiva i miruje." 12 Tada progovori anđeo Jahvin i reče: "Jahve nad Vojskama, kada ćeš se već jednom smilovati Jeruzalemu i gradovima judejskim na koje se već sedamdeset godina ljuto srdiš?" 13 A Jahve anđelu koji je govorio sa mnom odgovori utješnim riječima."

 

Isto tako, Isus nigdje u NZ-u ne otkriva da je upravo on "taj" anđeo Jahvin, niti sebe ne dovodi u bilo kakvu vezu sa njim. No, čak i da Isus jest "Anđeo Jahvin" iz SZ-a, to opet ne dokazuje da je Isus iz tog razloga Jahve.

 

Da li se anđeo Jahvin spominje u NZ-u?

 

Mt 1;20-25 " 20 Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: "Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. 21 Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih." 22 Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku: 23 Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel - što znači: S nama Bog! 24 Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu. 25ne upozna je dok ne rodi sina. I nadjenu mu ime Isus."

 

Nakon što je Isus već začet, Anđeo Gospodnji (Jahvin) se ukazao Josipu. Očito Isus nije Anđeo Gospodnji.

 

Dj 5;19 " Ali anđeo Gospodnji noću otvori vrata tamnice, izvede ih i reče:"

 

Dj 8;26 " Anđeo se Gospodnji obrati Filipu:..."

 

Dj 12;7 " Kad eto: pojavi se anđeo Gospodnji te svjetlost obasja ćeliju. Anđeo udari Petra u rebra, probudi ga i reče: "Ustaj brzo!" I spadoše mu verige s ruku."

.........

 

Da li je anđeo Jahvin zaista anđeo?

 

1. Kr 19;5,7 " "...Ali gle, anđeo ga taknu i reče mu;...Ali se anđeo Jahvin javi i drugi put...i reče..."

 

Ako je Isus anđeo Jahvin iz SZ-a, onda je potpuno jasno da shodno tome mora biti ono što taj izraz neupitno označava, naime, anđeo.

 

 

Postanak 18;1,2

 

1Jahve mu se ukaza kod hrasta Mamre dok je on sjedio na ulazu u šator za dnevne žege. 2 Podigavši oči, opazi tri čovjeka gdje stoje nedaleko od njega. Čim ih spazi, potrča s ulaza šatora njima u susret. Pade ničice na zemlju"

 

Da li je Jahve zaista doslovno sišao na zemlju? Ili je riječ o Njegovom anđelu? Ako je Jahvin silazak doslovan, to je očita proturječnost NZ-i koji jasno kaže da Boga nitko nikada nije vidio (Iv 1;18).

 

Da li je Abrahamovo klanjanje pokazatelj da je zaista riječ o Jahvi? Očito ne, jer Post 19;1 jasno kaže;

 

"Ona dva anđela stignu navečer u Sodomu dok je Lot sjedio na vratima Sodome. Kad ih Lot ugleda, ustade i pođe im u susret. Nakloni se licem do zemlje",

 

da se Lot naklonio dvjema anđelima koji su bili kod Abrahama. Ako se Abrahamovo klanjanje uzima kao dokaz da je riječ o Jahvi, tada i ta dva anđela moraju biti Jahve jer im se Lot naklonio, i u tom slučaju je Jahve anđeo, i obrnuto, anđeli su Jahve. Ili je Lot učinio hulu? No, s obzirom da ga Jahve smatra pravednim, i nema spomena da je Lot učinio hulu, očito klanjanje nije privilegija koju dobiva samo Jahve. Naravno, Lot se anđelima nije naklonio jer ih smatra Bogom već iz poštovanja jer dolaze u ime Jahvino.

 

No, čak i da je riječ doslovno o Jahvi, nije li neobično da se neobuhvatljivi Bog mogao smjestiti u ljudsko tijelo, te čak i sići dolje ("Idem dolje"). Ako je Jahve dolje, da li to znači da Bog nije više sveprisutan?

 

Da li je riječ o inkarniranom Kristu? Nemamo dokaza da je to istina. Možemo samo nagađati. No, s obzirom da tekst jasno govori o Jahvi, onda to mora biti Jahve, kompletni trinitaristički Bog, a ne samo jedan Njegov dio.

 

 

Ponovljeni zakon 6;4

 

„Čuj, Izraele! Jahve je Bog naš, Jahve je jedan!“

 

Trinitarijanci tvrde da riječ "jedan" označava "složnu uniju", ili "prevedeno", "tri osobe u jednom Bogu". No, kao i ostale njihove tvrdnje, riječ je o nagađanju i izmišljanju.

 

Echad (Ponovljeni zakon 6;4)


Definicija;

1. one (number)
a. one (number)
b. each, every
c. a certain
d. an (indefinite article)
e. only, once, once for all
f. one...another, the one...the other, one after another, one by one
g. first
h. eleven (in combination), eleventh (ordinal)

Kao što vidimo, "echad" NE znači složna unija! Echad znači primarno "jedan". Tako kaže trinitarijanac Strong. Na ovom primjeru se ne može dokazati nikakva zajednica više osoba u jednom Bogu, u najboljem slučaju, echad se može odnositi na zajednicu koju čine elohim-BOGOVI.

 

Riječ "jedan"/"echad" je normalna hebrejska riječ koja označava doslovno i obično "jedan". Ta činjenica se ne može oboriti. Ono što trinitarijanci pokušavaju je da toj običnoj riječi "jedan" daju preneseno/drugo značenje. Nažalost po njihovu teologiju, ne postoji primjer gdje je "echad" prikazan kao "složna zajednica" bilo čega. U smislu da "echad" pokazuje takvu zajednicu. Riječ je strogo i obično "jedan, prvi".

 

Citat pokazuje da je Bog samo jedan i da je to Jahve i  da okolni "bogovi" drugih nacija nisu zapravo istinski Bogovi.

 

Ne postoji primjer u Bibliji gdje se ovaj citat uzima kao dokaz "tri u jednom" ili se raspravlja o njemu kao nekakvoj "uniji". Naravno, jer je jasno da "echad" označava obično "jedan".

 

Pokaži primjer gdje Echad opisuje zajednicu bilo čega u Bogu.

 

 

Izlazak 3;14

 

1. Stari zavjet-Izl 3;14

a) Septuaginta

Septuaginta (LXX) je grčki prijevod Starog Zavjeta koji je bio u upotrebi u Isusovo vrijeme i bila je u upotrebi tri stoljeća prije Isusovog rođenja. Usporedimo Iv 8;58 sa grčkom verzijom SZ-a i Izl 3;14;

Izl 3;14
Kai eipen ho Theos pros Moouseen Egoo Eimi Ho Oon kai eipen outoos ereis tois uiois Israeel
Ho Oon apestalken me pros umas

Iv 8;58
Eipen autois Ieesous, ameen ameen legoo humin, prin Abraam genesthai
egoo eimi.

Prevodioci Septuaginte koja se koristila u Isusovo vrijeme su Boga identificirali kao "ho on" a ne kao "ego eimi". Iako ovaj prijevod na grčki nije doslovan, on pokazuje da se Bog nije predstavio istim riječima kao Isus (ego eimi) već kao (ho on) i prema tome nema direktne povezanosti između Isusa i Jahve.

b) Hebrejski original

"ehyeh asher ehyeh"

"S tim u vezi značajno je dvoje:
hebrejski jezik nema prezenta, nego samo-ako se tako smije reći-perfekt i futur." Biblija, izdavačka kuća Stvarnost, 1171. stranica.

“Ehyeh” je imperfekt glagola “hayah”, tj. biti ili postati i označava buduću radnju.U hebrejskom jeziku ne postoji prezent (prezentom se prevodi hebrejski perfekt a ne imperfect).

Citat iz trinitarističke stranice http://www.bible.ca;/

Strong's lists a wide range of meaning for "hayah", including
past present and future tenses of the word: "was, come to pass, came, has been, were happened, to be, become, exist, happen".

Kao što vidimo, sadašnje vrijeme nije u značenju te riječi što pokazuje da nema direktne povezanosti Isusovih riječi sa Jahvinim riječima.

Citat trinitarističkog apologetika Shamouna (http://answering-islam.org/);

John 8:58:
"Jesus said to them: 'Most truly I say to you, Before Abraham came into existence, I AM (prin Abraam genesthai ego eimi)."
This passage is perhaps one of the strongest affirmations to the Deity of Christ, and yet one of the most controversial as well. The reason for this is that many Trinitarians see echoes of Exodus 3:14 here where we are told:
"God said to Moses, 'I AM WHO I AM (ehyeh asher ehyeh). This is what you are to say to the Israelites: I AM has sent me to you.'" NIV
Hence, Jesus' I AM statements seemingly identify him with the I AM of Exodus, Yahweh God. If this is the case, this would affirm that Jesus explicitly claimed to be Yahweh God.

However, not all agree that Jesus' I AM statements are direct claims to Yahweh. This is based primarily on the fact that the phrase "I AM WHO I AM" can legitimately be translated as "I WILL BE WHAT I WILL BE." This is due to the verb from which the phrase stems.

The Hebrew phrase ehyeh asher ehyeh is derived from the verb hayah, "will be." It is often given the following meanings in standard Hebrew Dictionaries: "was, come to pass, came, has been, has happened, become, pertained, better for thee."

Kao što vidimo, ne postoji dokaz da je Bog koristio sadašnje vrijeme prilikom predstavljanja Mojsiju i božje riječi označavaju prvenstveno kombinaciju budućeg i prošlog stanja a tek na drugom mjestu se njegove riječi mogu (nagađanje) interpretirati u sadašnjem vremenu.

 

 

Izlazak 22;8,9

 

Kako je riječ "Elohim" prevedena?

 

AB

..., the house owner shall appear before God [the judges as His agents], to find whether he stole his neighbor's goods.
..., the cause of both parties shall come before God [the judges]. Whomever [they] shall condemn ... .

IV

..., then the master of the house shall be brought unto the judges, to see whether he have put his hand unto his neighbor's goods.
..., the cause of both parties shall come before the judges; and whom the judges shall condemn, ... .

KJV

..., then the master of the house shall be brought unto the judges, to see whether he have put his hand unto his neighbor's goods.
..., the cause of both parties shall come before the judges; and whom the judges shall condemn, ... .

LBP

..., then the master of the house shall be brought to the judges to see whether he had a hand in the theft of his neighbor's goods.
..., the case of both parties shall come before the judges; and whomever the judges shall convict, ... .

LXX

..., the master of the house shall come forward before God, and shall swear that surely he has not wrought wickedly in regard of any part of his neighbour's deposit,
...,
-- the judgment of both shall proceed before God, and he that is convicted by God ... .

NAB

... the owner of the house shall be brought to God, to swear that he himself did not lay hands on his neighbor's property. (verse 7)
..., both parties shall present their case before God: the one whom God convicts ... .

NBV

... the householder shall be brought before the judges to inquire whether or not he has laid his hand on his neighbor's goods.
..., the case of both parties shall come before the judges. Whom the judges pronounce guilty, ... .
Footnote: The name Elohim, regularly translated God, is used here. It is almost always used in the plural and our Lord so quotes it, but with "judges" in mind, as God's representatives. We therefore use the word "judges."

NIV

..., the owner of the house must appear before the judges to determine whether he has laid his hands on the other man's property.
..., both parties are to bring their cases before the judges. The one whom the judges declare guilty ... .
Footnote: Or before God; also in verse 9.
Footnote: Or
whom God declares.

NJPS

..., the owner of the house shall depose before God that he has not laid hands on the other's property. (verse 7)
... -- the case of both parties shall come before God: he whom God declares guilty ... . (verse 8)
Footnote: Others "to the judges."

SNB

... then the owner of the house be brought near unto Elohim to swear that he hath not laid his hand on the property of his neighbour.
..., This is it, unto Elohim shall come the affair of them both, he whom Elohim shall condemn ... .

TEV

..., the man who was keeping the valuables is to be brought to the place of worship and there he must take an oath that he has not stolen the other man's property.
... the two men claiming the property shall be taken to the place of worship. The one whom God declares to be guilty ... .

YLR

..., then the master of the house hath been brought near unto God, whether he hath not put forth his hand against the work of his neighbour;
...,
unto God cometh the matter of them both; he whom God doth condemn, ... .

 

 

Izlazak 22;28

 

Ista stvar.

 

AB

You shall not revile God [the judges His agents], or esteem lightly or curse a ruler of your people.

IV

Thou shalt not revile against God, nor curse the ruler of thy people.

KJV

Thou shalt not revile the gods, nor curse the ruler of thy people.

LBP

You shall not revile the judge nor curse the ruler of your people.

LXX

Thou shalt not revile the gods, nor speak ill of the ruler of thy people.

NAB

You shall not revile God, nor curse a prince of your people.
Footnote: or perhaps "the gods," in the sense of "the judges," as the parallel with a prince of your people suggests.

NBV

Heap no abuse upon judges and do not curse a ruler of your people.
Footnote: Again the name Elohim is used, which usually stands for God, but balanced, Hebrew fashion, with "rulers" in the next clause, it must denote judges as it did previously.

NIV

Do not blaspheme God or curse the ruler of your people.
Footnote: Or Do not revile the judges.

NJPS

You shall not revile God, nor put a curse upon a chieftain among your people.

SNB

Elohim shalt thou not revile, and a prince among thy people shalt thou not curse.
Footnote: Thou shalt not revile the judges, nor curse the ruler of thy people.

TEV

Do not speak evil of God, and do not curse a leader of your people.
Footnote: God; or the judges.

YLR

God thou dost not revile, and a prince among thy people thou dost not cause.

 

 

 

Psalmi 45;6

 

“Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova, i pravedno žezlo - žezlo je tvog kraljevstva!!

 

Citat je citiran u Heb 1;8 gdje se nalazi i moj komentar o njemu.

 

 

Psalmi 110;1

 

Riječ Jahvina Gospodinu mojemu: "Sjedi mi zdesna dok ne položim dušmane za podnožje tvojim nogama!“

 

Ili u mnogim Biblijama "Reče Gospodin Gospodinu mojemu;..."

 

Kako se ovaj citat citira u NZ-u, trinitarijanci ga koriste kao dokaz da je Isus jedan od Gospodina/Gospode koji čine Jahvu, tj. Isus je Adonai iz SZ-a.

 

Nažalost po njih, ništa nije dalje od istine.

 

a) Citat ne govori o dva Gospodina već o Jahvi i Gospodinu

 

b) Citat jasno razlikuje Jahvu i Gospodina kojem se Jahve obraća. Samim time, taj drugi "Gospodin" nije Jahve.

 

c) Riječ upotrebljena za drugog Gospodina nije Adonai već Adoni. Adonai se upotrebljava gotovo isključivo za Boga, uz rijetke izuzetke gdje je primjenjen na ljude čiji je status time uzdignut, ali i dalje nije riječ o Bogu, Adoni se upotrebljava isključivo za ljude (i anđele). Nikad za Boga.

 

Pimjeri gdje se pojavljuje "adoni", (na eng.);

 

Gen. 23:6, 11,15; 24:12(2x), 14, 18, 27(3x), 35, 36, 37, 39, 42, 44, 48(2x), 49, 65; 31:35; 33:8, 13, 14(2x), 15; 39:8; 42:10; 43:20; 44:5, 7, 18(2x), 19, 20, 22, 24; 47:18(2x), 25; Exod. 21:5; 32:22; Num. 11:28; 12:11; 32:25, 27; 36:2; Josh. 5:14; 10:1, 3; Judg. 1:5, 6, 7; 4:18; 6:13; Ruth 2:13; 1 Sam. 1:15, 26(2x); 22:12; 24:8; 25:24, 25(2x), 26(2x), 27, 28, 29, 31, 41; 26:17, 18,19; 29:8; 30:13, 15; 2 Sam. 1:10; 3:21; 9:11; 11:11; 13:32, 33; 14:9, 12, 15, 17(2x), 18,19(2x), 22; 15:15, 21(2x); 16:4, 9; 18:31, 32; 19:19(2x), 20, 26, 27, 30, 35, 37; 24:3, 21, 22; 1 Kings 1:13, 17, 18, 20(2x), 21,24, 27(2x), 31, 36, 37(2x); 2:38; 3:17, 26; 18:7, 10; 20:4; 2 Kings 2:19; 4:16, 28; 5:3, 18, 20, 22; 6:5, 12, 15, 26; 8:5, 12; 10:9; 18:23, 24, 27; 1 Chron. 21:3(2x), 23; 2 Chron. 2:14, 15; Isa. 36:8, 9, 12;  Jer. 37:20; 38:9; Dan. 1:10; 10:16, 17(2x), 19; 12:8; Zech. 1:9; 4:4, 5, 13; 6:4.

 

 

Izreke 8;23

 

"Oblikovana sam još od vječnosti, od iskona, prije nastanka zemlje"

 

Komentar;

 

Krist je Mudrost (1.Kor 1;24), mudrost je oblikovana još od vječnosti, Krist je iz vječnosti i prema tome vječni Bog.

 

Odgovor;

 

a) Ako je Krist Mudrost u Izrekama, Krist je tada stvoren jer je mudrost stvorena i prema tome Isus nije Bog;

 

Iz 8;22 "Jahve me stvori kao počelo svoga djela, kao najraniji od svojih čina, u pradoba"

 

No, to se dobro slaže sa NZ-om gdje je Isus opisan kao početak Božjeg stvaranja. Prvo stvorenje koje je Jahve stvorio, Njegov Jedinorođeni Sin.

 

I ovdje je stvaranje direktno vezano uz rođenje;

 

Redak 22, "Jahve me stvori" sa retkom 24,25 "Rodih se". Isus je rođen, tj. stvoren.

 

b) Jahve je prikazan kao tvorac, za razliku od mudrosti koja je prikazana kao stvorena. Odnos Boga i Njegovog stvorenja.

 

c) Tekst jasno razlikuje Jahvu i djelo Njegovih ruku, Njegovu tvorevinu. Njegova tvorevina prema tome, nije Bog.

 

d) Ako je riječ o Kristu kao najsavršenijem Božjem stvorenju, a ne o samoj presonifikaciji Božje mudrosti, što je moje mišljenje, citat se dobro slaže sa NZ-om, gdje je Isus opisan kao netko kroz koga Bog stvara (sredstvo stvaranja) i koji je na taj način i sam sustvoritelj;

 

Iz 8;30 "Bila sam kraj Njega  (Jahve), kao graditeljica"

 

I što je zanimljivo, Mudrost je opisana kao graditeljica, ALI, pokraj Jahve ("kraj Njega"), dok je Jahve stvarao (retci 26-31). Da, Jahve je sam stvarao, a Isus je bio pokraj Njega.

 

e) Mudrost je u tekstu prikazana kao entitet neovisan i izvan Jahve, što pokazuju; "Jahve me stvori", "kad je stvarao (On), bila sam nazočna (Mudrost)", "kad još ne bijaše načinio (On-netko drugi), "Njegove zemlje (Jahvine)"...

 

f) Ako je riječ o personifikaciji, da li to znači da Jahve nije imao oduvijek svoju mudrost, s obzirom da tekst jasno kaže "Jahve me stvori"?

 

Nije li najvjerojatnije da je riječ o Kristu koji je početak i vrhunac Božjeg stvaranja?

 

 

Izaija 7;14

 

„Zato, sam će vam Gospodin dati znak: Evo, začet će djevica i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel!“

 

Citiran u Mt 1;23 gdje se nalazi i moj komentar.

 

 

Izaija 9;6

 

„Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni.”

 

Izaija 9;5


Ovaj citat se odnosi i na Kralja Ezekijela, sina Ahazovog, pa ako vrijedi i za Isusa vrijedi i za njega, ako ništa barem djelomično. Očito nije riječ o tome šta Isus jest nego kakvo ime nosi i šta time predstavlja. Siguran sam da ne vjeruješ da je Isus doslovno Otac Vječni, jer znamo da je samo jedan Otac a to je Isusov Bog i Otac, gospodar neba i zemlje (Lu 10;21). Isus jest jedinorođeni bog, a znamo da je i silan. Ja to shvaćam kao kraljevske titule koje predstavljaju Isusa kao Davidovog Mesiju koji dolazi u ime samog Boga. A kao što vidimo El (Bog) znači i moćan u svojom korijenu, pa je i taj prijevod višeznačno prevodiv.

El (Iz 9;5)


Definicija ;


1. god, god-like one, mighty one
a. mighty men, men of rank, mighty heroes
b. angels
c. god, false god, (demons, imaginations)
d. God, the one true God, Jehovah
2. mighty things in nature
3. strength, power

 

a) Otac vječnosti nije pravilan prijevod. Pravilnije, otac doba, vremena.

 

b) Ako je Isus doslovno "Otac", onda je doslovno i Bog Otac, i trojstvo kao takvo otpada.

 

c) Riječ je o simbolici, jer Isus nije niti doslovno Otac bilo kakvog vremena, niti je njegov Otac.

 

d) Dijete će nositi ime ali to nije isto značenje "dijete će biti".

 

e) "Bog silni" iliti "el gibbor" znači i "moćni, božanstveni junak" što Isusu kao Sinu Božjemu itekako odgovara.

 

f) Ista fraza (u množini) je upotrebljena u Ez 32;21 kao "najhrabriji junaci". NIV bible "“mighty leaders”, “the strong among the mighty” KJV i NASB.

 

g) Cijeli kontekst govori budućem vremenu, u kojem će biti mir (r.6) i Božje kraljevstvo. Neće li Isus vladati kao Davidovo obećano sjeme u ime samoga Jahve koji ga je pomazao? Nije li riječ o Jahvinom Pomazaniku a ne Jahvi osobno? Ne vlada Jahve već Njegov Pomazanik na Davidovom prijestolju.

 

h) Ako citat doslovno govori da će obećano dijete biti Jahve osobno, zašto se nigdje u SZ-u to više ne spominje? Nije li takav citat od najveće važnosti za židove?

 

"Wonder-Counsellor, Divine Champion, Father Ever, Captain of Peace." Byington
"A wonder of a counsellor, a divine hero, a father for all time, a peaceful prince."
Moffatt

"in purpose wonderful, in battle God-like...." New English Bible
"Wonderful Counsellor, Mighty Hero, Eternal Father...."Revised English Bible
Interestingly, this verse has not been understood by all trinitarians as
a reference to Christ at all, but, rather, to King Hezekiah, the son of
Ahaz; or to Hezekiah initially and Christ finally. Note what some
trinitarians from former years have said regarding this account:

"Hezekiah, who was very unlike his father Ahaz. This passage
is acknowledged, not only by Christians, but by the Chaldee
interpreter, to relate in the same manner, but in a more
excellent sense, to the Messiah––(Annotationes ad vetus et
Novum Testamentum, by Hugo Grotius, a Dutch Arminian,
1583-1645).

The Jews believe that Isaiah 9:6 was referring to somebody else, other than Jesus.  The Book of Isaiah which obviously contains Isaiah 9:6 came 700 before the birth of Jesus.  The Jews had absolutely no problem calling somebody who came 700 years before Jesus "El Gibor (Mighty God)".  That person's name is Hezekiah.  The Jews believe that Isaiah 9:6 is referring to Hezekiah and not Jesus, and they did indeed address Hezekiah as "Mighty God".  This proves that many people before Jesus were named even at birth "El Gibor (Mighty God)", just like people were also named "Ezekiel (Strong God)", "Elli (God)", "Gabriel (Strong God)", etc...

The Hebrew for “Mighty God” is (“el”, god) (gibbor, “might” or “mighty”) and has

a broad range of meanings. We see this in the “Brown, Driver and Briggs Hebrew

and English Lexicon of the Old Testament,  page  42  on “el”: “applied to men of

might and rank ... mighty heroes Ez 32:21 ... mighty hero (as above) or divine

hero (as respecting the divine majesty Is 9:6 [using Jewish numbering sequence]

angels ... Y [Ps.] 29:1; 89:7”.

In various translation this phrase is rendered as “a divine hero”, (Moffatt,

“MO”); “God Hero”, (New American Bible, “NAB”); “in battle God-like”, (New

English Bible, “NEB”); and “Divine Champion”, (Byington, “BY”).

 

 

Izaija 40;3 vezano uz Luka 1;16,17

 

„Glas viče: "Pripravite Jahvi put kroz pustinju. Poravnajte u stepi stazu Bogu našemu.”

 

Komentar;

 

IZAIJA 40,3 "Glas viče: Pripravite Jahvi put krou pustinju. Poravnajte u stepi stazu Bogu našemu.

Sada vidi MATEJ 3,3

"Ovo je uistinu onaj koga je označio prorok Izaija kad je rekao: Glas jednog koji viče u pustinji: Pripravite put Gospodnji, poravnajte mu staze"

Jeli iz ova dva stiha se može iščitati da je Isus Jahve, naravno da može...idemo dalje
 

Odgovor;


Mislim da ne može. Zašto? Zato što je očito iz SZ-a da neće doći Jahve osobno već netko tko dolazi u Njegovo ime i nosi Njegove ovlasti i izgovara riječi koje mu je Jahve stavio u njegova usta. Mislim da je izrazito jasno da SZ razdvaja Jahvu i Njegovog slugu kojeg šalje.
Možeš li me demantirati?

SZ govori o Jahvi i Sluzi, NZ govori o Bogu i Isusu. Istina? Gdje je kontradikcija između SZ-a i NZ-a?

Dj. 4;24-27 "Kad su oni to čuli, jednodušno podigoše glas k Bogu i rekoše: "Gospodine, ti si stvorio nebo i zemlju i more i sve što je u njima! Ti si na usta oca našega, sluge svoga Davida, po Duhu Svetom rekao: Zašto se bune narodi, zašto puci ludosti snuju? kraljevi zemaljski, Knezovi se rote protiv Gospodina i protiv Pomazanika njegova. rote se, uistinu, u ovome gradu na svetog Slugu tvoga Isusa, kog pomaza, rote se Herod i Poncije Pilat zajedno s narodima i pucima izraelskim”

Isus je i dalje Jahvin Sluga. Gospodin je Jahve a Pomazanik Isus. Istina?

Dj. 4;30 "Pruži ruku svoju da bude ozdravljenja, znamenja i čudesa po imenu svetoga Sluge tvoga Isusa."

Isus čini čuda “jer Bog bijaše s njim”. Tko treba pružiti ruku kako bi činio čudesa po Isusu, svojem sluzi? Jahve.

Ne kaže li Iv 3;16-18 „Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega.“

Kao što je potpuno jasno iz ovih citata, nije Bog Jahve taj koji je osobno došao, već je riječ o Njegovom Sinu Isusu kojega je poslao.

Narod koji je dočekao Isusa smatrao ga je kao nekog tko dolazi u Božje ime a ne Boga osobno.

Ps 118;26 „Blagoslovljen koji dolazi u imenu Jahvinu! Blagoslivljamo vas iz Doma Jahvina!“

Mt 21;9-11 "Mnoštvo pak pred njim i za njim klicaše: "Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana u visinama!" Kad uđe u Jeruzalem, uskomešao se sav grad i govorio: "Tko je ovaj?" A mnoštvo odgovaraše: "To je Prorok, Isus iz Nazareta galilejskoga."

Lk 1;30-35 " No anđeo joj reče: "Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja."Nato će Marija anđelu: "Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?"Anđeo joj odgovori: "Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji."

Da li je Isus Bog osobno? Ne, Isus je Sin Svevišnjega a Svevišnji je nitko drugi nego Jahve. Tko daje Isusu prijestolje ? Gospodin Bog. Nije li to Jahve ? Tko je Isus? Sin Božji.

Iz 42;1-9 „Evo Sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika duše moje. Na njega sam svoga duha izlio da donosi pravo narodima. On ne viče, on ne diže glasa, niti se čuti može po ulicama. On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj što tinja. Vjerno on donosi pravdu, ne sustaje i ne malakše dok na zemlji ne uspostavi pravo. Otoci žude za njegovim naukom. Ovako govori Jahve, Bog, koji stvori i razastrije nebesa, koji rasprostrije zemlju i njeno raslinje, koji dade dah narodima na njoj i dah bićima što njome hode. Ja, Jahve, u pravdi te pozvah, čvrsto te za ruku uzeh; oblikovah te i postavih te za Savez narodu i svjetlost pucima, da otvoriš oči slijepima, da izvedeš sužnje iz zatvora, iz tamnice one što žive u tami. Ja, Jahve mi je ime, svoje slave drugom ne dam, niti časti svoje kipovima. Što prije prorekoh, evo, zbi se, i nove događaje ja naviještam, i prije negoli se pokažu, vama ih objavljujem.”

Tko je Jahvin Sluga, koji je pomazan Njegovim duhom? Isus Pomazanik-Mesija-Krist. Isus je pozvan od Jahve, i postavljen za Savez narodima u Jahvino ime. Zašto Isus izvodi čuda? "Jer Bog bijaše s njim". Tko podupire Isusa?

Zašto Isusov nauk nije njegov? Zato što su to riječi njegovog Oca i Boga. Šta kaže Isus u NZ-u? Heb 10;7-9 "rekoh: "Evo dolazim!" U svitku knjige piše za mene: "Vršiti, Bože, volju tvoju!" Pošto gore reče: Žrtve i prinosi, paljenice i okajnice - koje se po Zakonu prinose - ne mile ti se i ne sviđaju, veli zatim: Evo dolazim vršiti volju tvoju!" Čiju volju vrši? Ps 119;56 "Evo što je želja moja: čuvati tvoje odredbe."

Ps 2;2 "Ustaju kraljevi zemaljski, knezovi se rote protiv Jahve i Pomazanika njegova" Dj. 4;23-30

Ps 110;1-"Reče Jahve Gospodinu mojemu; sjedi mi zdesna..."

Ne dolazi Jahve osobno već Njegov Sluga, Pomazanik, Mesija, Jedinorođenac, sin Božji…

Neću nabrajati sve citate koji jasno razdvajaju Jahvu i Isusa u SZ-u.

Isus nije Jahve već Njegov Sin.

 

 

Izaija 41;4, 43;10,13, 43;25, 46;4

 

This page refutes those who believe that John's use of 'ego eimi' by Jesus is to identify him as Jehovah who uses similiar words to identify himself in Isaiah. It used to be 'fashionable' by Trinitarians to link Jesus's words at John 8:58 to Exodus 3:14LXX. Few scholars now do that hence the attempted link with some texts in Isaiah.Where elipses are encountered at the beginning of the text discussed, Stafford quotes them in Hebrew, Greek and then English. Numbers in brackets refer to the footnotes).

Extract from: Jehovah's Witnesses Defended-An Answer to Scholars and Critics. G.Stafford, 2nd edition, 2000. Elihu books, Hunington Beach,Ca. pp.297-303.

'ANI HU and the LXX of Isaiah

Both Brown and Harner argue that the Old Testament, particularly the book of Isaiah, is the most likely source of influence for the use of ego eimi in the Fourth Gospel. Brown asserts that "Jesus is presented as speaking in the same manner in which Yahweh speaks in Deutero-Isaiah."(117) Harner agrees, saying: "Second Isaiah supplied John with a solenm expression that was eminently suited for expressing the unity of the Son and the Father and that had at the same time a strong connotation of monotheism which also served to express the Christian belief that God continued to be one "' (118)

We will now consider the passages from Isaiah that are considered to have had the greatest influence on the Johannine use of ego eimi. ......

Isaiah 41:4

..... The use of 'ani hu ("I [am] he") in this verse appears simply to refer back to the One who had just previously been mentioned, [tetragram](YHWH, "Jehovah"), while in the LXX ego eimi refers back to the [ego theos](theos, "God") of the same verse. Thus, 'ani hu is used to identify the speaker as the One who in this context is spoken of as being active against the nations, the One who chose Israel as His servant, the covenant God of Israel, Jehovah. The use of ego eimi in the LXX of Isaiah 41:4, therefore, is similar to John's use of the phrase in reference to Jesus. It is used without a predicate, but a predicate is implied or directly expressed in the context.
This usage is also observable in Isaiah 45:18, where the Hebrew ....(ani YHWH, "I [am] Jehovah") is translated by ego eimi. Of course, in the LXX the predicate .....(kyrios, "Lord"), or possibly ho theos (both titles at times stand in place of the tetragrammaton), is understood per the context.'(119) In verse 18 the predicates kyrios and ho theos ("God") are in fact supplied by some manuscripts,(120) and in 45:19 .......(ego eimi ego eimi kyrios) translates ....('ani YHWH, "I [am] Jehovah").(121)

 

Isaiah 43:10-13

......In verse 10 'ani hu/ego eimi stands without an expressed predicate, though it is expressed in the context.(122) The archaic ....('anoki, "I") is followed by the divine name in verse 11. In verse 12 ...(el, "God") follows ...(ani). Israel is reminded that Jehovah alone is God, not the idol gods of the nations, as none of them has ever had or will ever have actual existence. Yet He has proved to be a living God, who has effected deliverance for His people (Isa 43:1-9).
The end of verse 12 reads, "'You are My witnesses,' says the Lord [Heb:[tetragram] "Jehovah"; LXX: "God" or "Lord," or possibly the divine name], 'and I am God' [....'ani 'el; LXX: kurios ho theos, "the Lord God" (some manuscripts add ...ego, "I," before "Lord")]." (NIV) Verse 13 begins by saying, "Also, all the time I am the same One [ani hu]." (NWT)(123) Again the predicate (or 'el, "God") is supplied by the context.

 

Isaiah 43:25

Brown, though he acknowledges that the Hebrew and LXX translation can bear the meaning reflected in the RSV translation, nonetheless believes this verse may also be understood as, "I am 'I AM' who blots out transgressions," a translation which sees the second ego eimi as a name.(124) He also notes that the same may be true of Isaiah 51:12. This would lend support to the view that the Johannine use of ego eimi, in reference to Jesus, is an implication of his divinity. But in Isaiah 45:19 this interpretation is very questionable, "as it requires that what is duplicated is not the verb but the tetragrammaton, which is rendered first by then by [ego eimi] and then by [kurios](125). Davies provides sufficient refutation of Brown's claims:

"Brown insists that the doubling of the 'I am' in the Septuagint translation of Isa. 43:25, 'I, I am he who blots out your transgressions':[ego eimi ego eimi ho exaleiphwn]... means that the second 'I am' is a declaration of the divine name. In other words, God declares, 'I am "I am" (= divine name), who blots out your transgressions.' Were there evidence that elsewhere ,I am' is the divine name, this would be a possible, but not a necessary reading of the Septuagint of Isa. 43:25 (and cf. Isa, 51:12). Without such evidence, however, Brown's suggestion is merely fanciful, an attempt to find later Catholic christological doctrine in the Fourth Gospel. The only evidence from Scripture which he cites in support of his case is the Septuagint of Isa. 52:6, 'Therefore my people should know my name, because I am he, who speaks [ego eimi autos ho lalwn]; I am here ([pareimi]).' Brown interprets 'my name' and 'I am' as parallel expressions which should be identified, but if 'I am' is a name in the second clause, it is impossible to translate, since a verb not a name is required. Lindars rightly rejects Brown's argument as unconvincing (1972: 336). He points out that if Jesus' [ego eimi] in 8:58 is to be understood as a name, the statement should read 'Before Abraham was, I am "I am."' It is better, as in the case of Isa. 52:6, to allow [ego eimi] it's verbal force."(126)

Davies goes on to argue that in John 8:58 (which she translates, "Before Abraham was, I am he") Jesus words go back to the start of the discourse, were he stated, "I am the light of the world." (8:12) Thus, as the light of the world, "Jesus fulfills God's promise to Abraham, that 'in him all the nations of the earth would be blessed' (Ge 12:3). He is therefore superior to Abraham. (127)
Isaiah 43:25 identifies God as the One who wipes out transgressions, 51:12 tells us that Jehovah is the One comforting the people, and 52:6 emphasizes that the people will know God's name because he is the One speaking and who will thus cause it to happen (compare Eze 20:4).

 

Isaiah 46:4

......Here Jehovah highlights the fact that unlike the idols of Bel and Nebo, who have not been able to deliver their worshipers, Jehovah is the same One who has been with them "from the belly," (verse 3) and who will continue to be with them until the days of their "grey-headedness." Jehovah emphasizes His identity as the same One who provided escape for the Israelites long ago. (Isa 46:9) Thus, 'ani hu/ego eimi is again used as a means of self-identification. Harner is probably right in suggesting that the second ego eimi in 46:4 (LXX) represents a variant Hebrew reading.(128)

Conclusion

We have seen that the LXX translation of 'ani hu is used in a manner consistent with the use of the same phrase in the Fourth Gospel and the Synoptics: self-identification. This in no way suggests that the identity of the speaker is the same in each case. The identity of the speaker must be determined from the context in which the phrase is used. In the case of the Fourth Gospel, John uses the phrase, in reference to Jesus, in the same manner as the Old Testament does in reference to Jehovah. He also uses it in John 9:9 to identify a blind man whom Jesus healed. Thus, Davies rightly observes:

"[T]he expression functions in these Scriptural examples [that is, Isa 43: 1 0 and Joel 2:27] in exactly the way it functions in Jn 18.5, 8, 6.20 and 9.9, namely, to allow the speaker to identify himself .Of course, the 'self' identified in each instance is different. In the prophetic oracles God identifies himself as God, and in the Fourth Gospel the man bom blind identifies himself as the man bom blind." (129)

Those instances in John's Gospel where simple self-identification is not intended (Joh 4:26; 8:24, 28, 58, and 13:19), are completed by a predicate which is either implied or directly stated in the context. Although this is likely also the case with John 8:58, eimi is part of an idiom designed to highlight the fact that Jesus' existence extends from a time before the birth of Abraham, to the present.
While the use of ego eimi in John at times signifies something special, various examples where God reveals Himself using 'ani hu "do not provide a basis for interpreting the Johannine use because in all of these instances it is clear that God is the speaker, 'I am the Lord [Jehovah], and there is no other.' " (130) The context in which the statements are made in the Fourth Gospel and in the Synoptics will not allow for an identification between Jesus and the Speaker in Isaiah, Jehovah. He is the God of the Messiah, and the One who "sent forth His Son as Savior of the world." (Mic 5:4; I Jo 4:14) By means of the phrase ego eimi, Jesus' identity as the promised Messiah is made manifest, and by accepting him as the Christ we may gain life everlasting in paradise (Isa 11:1-11).

 

117.Brown, The Gospel According to John(i-xii),537. For a discussion of the Witnesses view concerning the authorship of Isaiah, see "Where is Modern Catholic Scholarship Heading?" Awake 22 March 1973, 18-19; Insight on the Scriptures, vol.1(Brooklyn: Watchtower Bible and Tract Society,1988),1221-1223; "All Scripture Is Inspired of God and Beneficial," 2nd.ed. (Brooklyn: Wtachtower Bible and Tract Society,1990),118-119.

 

 

 Izaija 42;8

 

 "Ja, Jahve mi je ime, svoje slave drugom ne dam, niti časti svoje kipovima."

 

Komentar;

 

Božja priroda se nije promijenila jer on uvijek ostaje isti. Mi se dakako mijenjamo, ali on nikada.
I zato je Isus Bog, jer nikada Bog iz SZ ne bi dopustio da pored njega sjedi netko i da prima istu hvalu i slavu pa makar to bio i sam Sin Božji. Sin Božji je istovremeno i Bog jer ne bi bilo moguće pomiriti ove stvari koje znamo o ljubomornom Bogu koji „ljubomorno“ želi svu pažnju i slavu samo za sebe.
 

Odgovor;


Ljubomora je obično negativna stvar i ako želiš Bogu pripisati istu ljubomoru koju i mi ljudi osjećamo, na isti način, to moraš onda i reći. Inače, ako netko sjedi pored Boga iz SZ-a onda je logični zaključak da taj netko ne može biti Bog iz SZ-a jer sjedi pored Njega, logično, zar ne? I otkud ti znaš da Bog ne bi dopustio da netko sjedi pored Njega? No, vidim da su ti neke stvari nejasne pa ih moram ponovo iznijeti. Bog SZ-a upravo čini suprotno od tvoje tvrdnje, naime, daje ogromno priznanje nekome drugome, nekome tko nije Jahve osobno;

Ps 2;2 "Ustaju kraljevi zemaljski, knezovi se rote protiv Jahve i Pomazanika njegova" Dj. 4;23-30

Jahve i Pomazanik kao dvije različite osobe.

Ps 2;6 "Ta ja kralja svog postavih nad Sionom, svojom svetom gorom"

Ps 16;8 "Jahve mi je stalno pred očima, jer mi je zdesna..." Dj. 2;22-36 Poznato?

Ps 22;2 Bože moj zašto si me ostavio?" David se obraća Jahvi. Isus isto čini. Mk 15;34. Koji Bog je u pitanju ?

Ps 110;1-"Reče Jahve Gospodinu mojemu; sjedi mi zdesna..." Jahve podložio Isusu sve!!! Dj. Ap. 2;34

Tko sjedi Jahvi zdesna ?

Iz 42;1-9 "Evo Sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika duše moje. Na njega sam svoga duha izlio, da donosi pravo narodima...vjerno on donosi pravdu, dok na zemlji ne uspostavi pravo. Ja Jahve...postavih te za Savez narodu i svjetlost pucima...Ja, Jahve mi je ime, svoje slave drugom ne dam, niti časti svoje kipovima"Mt 12;17-21

Iako Jahve svoju slavu neda drugima (kipovima), daje veliko priznanje nekome drugome (Svojem Sluzi), koje postavlja na počasno mjesto.

Iz 49;1-16 "...Premalo je da mi budeš Sluga, da podigneš plemena Jakovljeva i vratiš ostatak Izraelov, nego ću te postaviti za svjetlost narodima, da spas moj do nakraj zemlje doneseš."

Jahvin Sluga prima zaista veliku čast.

Iz 52;13 "Gle, uspjet će sluga moj, podignut će se, uzvisit i proslaviti."
Iz 53; 11,12 "Zbog patnja duše svoje vidjet će svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom. Sluga moj pravedni opravdat će mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti. Zato ću mu mnoštvo u baštinu dati ..."

Sluga će se uzvisiti i proslaviti. I bit će nagrađen zbog svoje revnosti.

Dan 7;9,13,14 "Gledah u noćnim viđenjima i gle na oblacima nebeskim dolazi kao Sin Čovječji. On se približi Pradavnome, i dovedu ga k Njemu. Njemu bi predana vlast, čast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici. Vlast njegova je vječna i nikada neće proći, kraljevstvo njegovo neće propasti.

Nije li Pradavni Jahve, jedini Bog ? Isus prima vlast od Boga. Ne zaslužuje li netko kome je predana sva vlast i čast da sjedi pored Boga ? Ako mu Bog to daje kao nagradu za počinjena djela ?

Usporedi Otk 12;10 "Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika Njegovoga!"

22;1-Prijestolje Božje i Jaganjčevo!

22;3- Prijestolje Božje i Jaganjčevo!

I Jahve i Isus dijele jedno prijestolje. No razlika i dalje ostaje; jedna osoba je Svemogući Bog a druga Njegov Pomazanik i Jaganjac.

1.Kor15;24-28-Krist predaje kraljevstvo Bogu i Ocu da bi se i sam Sin podložio Onomu koji je njemu sve podložio da Bog bude sve u svemu!!! Krist kraljuje dok ne podloži sve neprijatelje!

Isusova vlast je ipak ograničena u odnosu na Boga koji je pravi vladar..

Zatim;

"Novozavjetni pisci su dobro znali razliku između Jahve i podređenog Adoni-a Isusa, što pokazuje i koliko puta je citiran i primjenjen Psalam 110:1 u NZ-u.

Isus ga direktno citira i ukazuje na njega; Mt 22;44, Mk 12;36 14;62, Lk 20;42,43, Lk 22;69
1. Pe 3;22 “i, uzašavši na nebo, jest zdesna Bogu, pošto mu bijahu pokoreni anđeli, vlasti i sile.”
Dj. 7;55 “Ali on, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i ugleda slavu Božju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu”
Dj. 7;56” pa reče: "Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu."
Ef 1;20 “koju na djelu pokaza u Kristu, kad ga uskrisi od mrtvih i posjede sebi zdesna na nebesima”
Heb 1;3 “On, koji je odsjaj Slave i otisak Bića njegova te sve nosi snagom riječi svoje, pošto očisti grijehe, sjede zdesna Veličanstvu u visinama;”
Heb 1;13 “Za koga pak od anđela ikad reče: Sjedi mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim!”
Heb 8;1 “A glavno u ovom izlaganju jest: takva imamo Velikog svećenika koji sjede zdesna prijestolja Veličanstva na nebesima”
Heb 10;12 “A ovaj, pošto je prinio jednu jedincatu žrtvu za grijehe, zauvijek sjede zdesna Bogu”
Heb 12;2 “Uprimo pogled u Početnika i Dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu te sjedi zdesna prijestolja Božjega.”
Kol 3;1 “Ako ste suuskrsli s Kristom, tražite što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu!”
Lk 22;69 “No od sada će Sin Čovječji sjedjeti zdesna Sile Božje."”
Mk 16;19 “I Gospodin Isus, pošto im to reče, bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu.”
Mt 26;64 “Reče mu Isus: "Ti kaza! Štoviše, kažem vam: Odsada ćete gledati Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi na oblacima nebeskim."“
Rim 8;34 „Tko će osuditi? Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu - on se baš zauzima za nas!“
1. Kor 15;25, Otk 3;21, Mt 22;41, Mk 12;35, Lk 20;41 ......

Koji je to Bog kome će Isus sjediti zdesna?"

Hoš 3;5-Sinovi izraelovi će tražit Jahvu, Boga svoga i Davida, svog kralja. Nije li takav odnos između Jahve i Davidovog potomka Isusa?

Ez 34;23,24 "Postavit ću im jednoga Pastira koji će ih pasti, slugu svoga Davida; on će ih sam pasti i bit će im pastir; a ja , Jahve, bit ću njihov Bog, i moj sluga David bit će im knez. Ja, Jahve, rekoh!"

Ez 37;15-28 "...i oni će biti moj narod, a ja njihov Bog. I sluga moj David bit će im kralj, i svima će im biti jedan pastir. ...I moj sluga David bit će im knez dovijeka. Sklopit ću s njima savez mira; bit će to Savez vječan s njima...i ja ću biti njihov Bog a oni narod moj..."

1. Dn 29;23 "Tako je Salomon sjeo na Jahvino prijestolje da kraljuje namjesto svoga Oca Davida"

Jer 23;5,6 "Evo dolaze dani-riječ je Jahvina-podići ću Davidu izdanak pravedni. On će vladati kao kralj i biti mudar..."

Jahve je i dalje Bog, Mesija kraljuje na Jahvinom prijestolju i učinjen je kraljem. Da, dvojica su; Jahve i Isus.

 

Izl 34,14

Jer ne smiješ se klanjati drugome bogu. Ta Jahve - ime mu je Ljubomorni - Bog je ljubomoran.
Iz 42,8

Ja, Jahve mi je ime, svoje slave drugom ne dam,…

Kako to onda da kroz cijelu povijest svoju slavu ne želi dijeliti sa nikime, a sada najednom ju dijeli sa svojim Sinom, ako taj isti Sin nije kao i Otac?
On i Otac su jedno, rekao je Isus.

Citirati ću jednog trinitarističkog teologa; "The stress on God´s onesess in the OT is primarily due to the pagan, polytheist environment of the Anicent Near East."

Da, Jahve svoju slavu neće dijeliti sa drugim bogovima. No, on daje svome Sinu određenu slavu iz razloga jer se Njegov Sin dobrovoljno žrtvovao da bi otkupio ljude svome Bogu i Ocu. Zasigurno, Isus zaslužuje veliku slavu zbog svoje žrtve. Ali i SZ i NZ i pogotovo Otkrivenje jasno razlikuju Jahvu i Isusa i slava koja se pridaje obojici nije u istom značenju.
Jahvi se daje slava kao Bogu a Isusu kao Sinu i Jaganjcu. Znači Jahvi ostaje slava kao jedinome Bogu i slavu prima kroz Njegovog Sina Isusa koji čini Njegovu volju i kojemu daje svu hvalu i zaslugu. I kršćani trebaju biti jedno, sa njima i u njima. štoviše savršeno jedno. Isus je rekao isto da je Otac veći od njega, zar ne? Zašto neke njegove riječi prihvaćaš doslovno a druge ne kada se radi o njegovom odnosu sa Bogom?

 

 

Izaija 43;11 vezano uz Luka 2;11

 

„Ja, ja sam Jahve, osim mene nema spasitelja.“

 

Komentar;

Jer vi ste mi svjedoci, riječ je Jahvina, i moje sluge koje sam izabrao, da biste znali i vjerovali i uvidjeli da sam to ja. Prije mene nijedan bog nije bio načinjen i neće poslije mene biti. (11) Ja, ja sam Jahve, osim mene nema spasitelja. (12) Ja sam prorekao, spasio i navijestio, i nema među vama tuđinca! Vi ste mi svjedoci, riječ je Jahvina, a ja sam Bog (13) od vječnosti - ja jesam!

Nije li Isus spasitelj svijeta?
 

Odgovor;


Osim Jahve nema boga. Nema sumnje. Jahve je jedini Bog i Spasitelj. Bog Jahve je poslao svog Sina da se svijet spasi po njemu (Iv 3;16,17). Pazi! Nije Bog osobno došao već je poslao Svog Sina! I Svog Sina je Bog desnicom uzvisio za "Začetnika i Spasitelja" Koji Bog? Dj. 5;30 "Bog otaca naših", "Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog otaca naših, proslavi slugu svoga Isusa..."

Pitam tebe X Y, ali i sve ostale; Koji je to Bog?

 

 

Izaija 44;6 vezano uz Otk 1;17

 

„Ovako govori kralj Izraelov i otkupitelj njegov, Jahve nad Vojskama: "Ja sam prvi i ja sam posljednji: osim mene Boga nema.“

 

Komentar;

Ovako govori kralj Izraelov i otkupitelj njegov, Jahve nad Vojskama: "Ja sam prvi i ja sam posljednji: osim mene Boga nema. (7) Tko je kao ja? Nek' ustane i govori, nek' navijesti i nek' mi razloži! Tko je od vječnosti otkrio što se zbilo? Nek' nam navijesti što će još doći! (8) Ne plašite se, ne bojte se: nisam li vam to odavna navijestio i otkrio? Vi ste mi svjedoci: ima li Boga osim mene? Ima li Stijene? Ja ne znam!"

Bog ne zna? Naravno da zna! Tko je Stijena, zaglavni kamen na kojemu je sve sagrađeno ako nije Isus? Ali ima li Stijene osim Boga? Nema, jer Isus jeste Bog!
 

Odgovor;


Da, uistinu nema stijene osim Boga. U pravom smislu. Mt 16;18 "A ja tebi kažem; Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću crkvu svoju..." Naravno, kako nisi katolik, ne misliš da je Petar ta stijena već Isus ali ostaje činjenica da se Isus obratio Šimunu kao stijeni. I kako Šimun Petar nije zapravo ta stijena (ako se slažemo) već je nazvan po Isusu kojega ta stijena u stvari predstavlja, tako i Isus predstavlja Jahvu. Jer Isus je kamen ugaoni (stijena) koji je Jahve postavio i u čijim je očima (Božjim) izabran. 1. Pe 2;4-8 Iz 28;16; Jahve je taj koji postavlja kamen ugaoni. Ako Jahve postavlja Isusa kao kamen temeljac, onda je očita razlika između Jahve i Isusa, te stijene koju Jahve predstavlja i kamena temeljca/stijene koju Jahve postavlja. Nema protuslovlja.

 

 

Izaija 44;24

 

„Ovako govori Jahve, otkupitelj tvoj i tvorac tvoj od utrobe: "Ja sam Jahve koji sam sve stvorio, koji sam nebesa sam razapeo i učvrstio zemlju bez pomoći ičije.“

 

Komentar;

Ovako govori Jahve, otkupitelj tvoj i tvorac tvoj od utrobe: "Ja sam Jahve koji sam sve stvorio, koji sam nebesa sam razapeo i učvrstio zemlju bez pomoći ičije.

Ako je kroz Isusa i po njemu sve stvoreno, nije li onda to pomoć Jahvi? Ako je Isus kao i Jahve, onda nema pomoći i ovaj redak je istinit kao što i treba biti ako je Isus Bog. Ako nije onda ovaj redak ne može biti istinit jer je Jahve koristio pomoć drugoga koji nije kao on, pa makar se zvao i Božjim sinom.

 

Odgovor;

Zanimljivo. Kada pročitamo npr. Ps 110;1 "Reče Jahve Gospodinu mojemu", gdje je očito da Isus nije Jahve, onda taktiziraš da ne piše tako kako se čini. Neke stvari u SZ nisu otkrivene. Jahve govori o sebi kao o Bogu koji je jedini pravi Bog u odnosu na bogove okolnih nacija.

Heb 1;1-14 kažu da je Bog progovorio u Sinu, kojeg je postavio baštinikom svega, po kojemu je sazdao svjetove. I za Sina da je utemeljio nebo i zemlju. Iv 1;3 "Sve postade po njoj..." Kol 1,16,17 U Isusu je sve stvoreno, po njemu i za njega. No u svim citatima je Isus jasno razgraničen od Boga (ho theosa). Odgovor leži u tome da je Bog prikazan kao izvor stvaranja a Isus kao sredstvo po kojemu Bog stvara, i tako su obojica stvoritelji, ali naravno Bog je taj koji istinski stvara makar i preko nekoga. SZ je pun primjera koji pokazuju da je netko drugi vršio Jahvinu volju (npr. anđeli, proroci) premda je zasluga za njihova djela i čuda pripisana Jahvi. Po meni je Jahve sam izvodio čuda, makar koristeći druge kao sredstvo po kojem izvršava svoju volju. U NZ vjernici izvode čuda, štoviše usksavaju mrtve, da li su to njihova čuda ili ih zapravo Bog izvodi po njima. Da li svi ti Božji posrednici pomažu Jahvi ako ih Jahve koristi ili ipak Jahve djeluje bez ičije pomoći?

Pon.Zak. 32;12 "Jahve sam njega je vodio, tuđeg boga sa njim ne bijaše" Jahve je sam vodio svoj narod. Ali imamo opet Mojsija, Jošuu i druge koji su vodili narod u isto vrijeme. Ako je Mojsije vodio narod, što je očito istina, da li to znači da Mojsije laže jer kaže da je Jahve sam vodio narod? Naravno da ne, jer i Jahve i Mojsije su vodili narod, ali jahve kao Bog, Mojsije kao ljudski vođa kojeg je vodio Jahve i kroz koga je djelovao.

 

When we consider the context of Isaiah 44 we recognize that it is contrasting God with the idol gods of the nations. These were not really gods, but as we have elsewhere discussed, they were wood, metal and other materials that the people had formed into their gods.  In this proper context the point of God’s statement is that he was the one that created the heavens and the earth, not these false gods who the nations claimed were on par or superior to him.  Recognizing the context, when we consider the thought of the creation of the universe and earth, along with other planets, it is easy to see how God’s statement holds true without presenting any issue for Jesus’ role as intermediate agent.

 

The fact that he used these does not contradict his clear statement, for they too are his own creation and so they prove only to be the means that he uses to bring it about.  In that same way, as one of his creation, God uses Jesus.  It is not because he has to but because he wants to.  As God’s intermediate agent Jesus cannot be counted as the source of creation.  He is God’s means of bringing creation about.  While Jesus is a person he is just as much one of God’s creation as the impersonal things that God made use of in bringing so many of his creation about. 

 

How then does this relate to the text?  We must remember that the text is dealing with competing gods.  They are gods that were not created by Jehovah, but they are in opposition to him.  Their involvement in any sort would be contrary to Jehovah’s statement, and so his point is proper and correct in that he does it by himself, without help from any other, but with it all originating within him alone.  We would not say that Jesus “helped” God because all that Jesus did originated in God.  Originating in him alone, it does not matter whether or not God made use of his own creation in carrying this out, for even that creation originates within him.[19]

 

Referencing a lexical gloss from Brown, Driver and Briggs’ Hebrew lexicon it is explained that God’s statement of creating the earth “by himself” when translated into Greek parallels Jesus’ words in John 5:30.[20]  This is damaging because while God claims to carry out this action by or “of” himself, Jesus explicitly states that he does “nothing of himself.”  If all that Jesus does originates with God and not himself and the creation originates with the God of Isaiah 44:24, Jesus cannot be the God of Isaiah 44:24.  If he were this God it would contradict his words in John 5:30 in that he would have done something that originated within him.  While a Trinitarian might attempt to limit the force of the John 5:30 to Jesus as a human, nothing within the context gives way to such a limitation. 

 

It is therefore seen that while Christ had a role in creation, Scripture never articulates him as the creator.  In fact, he is distinguished repeatedly from the creator, shown to only have served an intermediate role. 

 

 

We know that Jehovah, was not really alone at the time of creation because Job 38:6, 7 tells us: "When I laid the foundation of the earth ... all the sons of God shouted for joy". The angels shouted for joy when Jehovah, through His Son, "laid the foundations of the earth".
The use of the term, "alone", "by myself" etc do not necessarily mean the same thing to those in power, even in the Bible. What do I mean?
Let us look at Daniel 4:30 and Isaiah 63:3. Daniel 4:30, "The king reflected and said, 'Is this not Babylon the great, which I myself have built.' " NASB.
"The king was saying, 'Great Babylon! Imperial palace! Did I not build it alone.' " Jerusalem Bible.
"The king spake and said, Is this not Babylon the great, - which I myself have built," J.B. Rotherham
Nebuchadnezzar was not the only person to have built Babylon, was he?  But it was built by his authority, his word and no other's.
Isaiah 63:3 says: "I [Jehovah] have trodden the wine press alone, and of the peoples there was no man with me." Again, it was not Jehovah who personally punish these people. It was His angel acting on the Jehovah's authority. (2 Kings 19:35, 36) Did Jehovah personally chastise the Babylonians or did He use the Medes and Perians to accomplish His will? (Daniel 5:26-28, 30-31) All these acts were done by Jehovah's authority; and by His alone.—Ezekiel. 36:33, 36.

 

 

Izaija 63;8-9

 

8 Reče: "Dosta, oni su narod moj, sinovi koji se neće iznevjeriti!" I on im posta Spasiteljem u svim njihovim tjeskobama. 9 Nije slao poslanika ni anđela nego ih je sam spasio. U svojoj ljubavi i samilosti sam ih je otkupio, podigao ih i nosio u sve dane od davnine.”

 

Izaija 63. Opet izvlačiš citate iz njihovih konteksta. Ako malo bolje pogledaš, Izaija govori o Jahvi koji je već iskazao svoju samilost prema židovima koje naziva svojim narodom. Jahve im je osobno bio Spasitelj i Otkupitelj i vodio ih je od davnina. Cijeli SZ govori kako je Jahve osobno prisutan među židovima, čak i kada je govorio preko svojih posrednika. I kako su židovi odgovorili na Njegovu dobrotu; tako što su se odmetnuli od Njega čime im je Jahve postao neprijatelj na koga je Jahve "zavojštio". Izaija govori o nečemu šta se već desilo a ne šta se treba desiti. Naravno, kršćani su zamjenili židove kao Božji narod. Ali Izaija ne govori ništa da će Jahve sići sa nebesa kako bi osobno otkupio svoj novi narod tj. kršćane. I zašto spominješ narode kada je riječ samo o jednom narodu a to su židovi? Nagađaš i izvlačiš iz konteksta.

I sada jednostavni odgovor na ono što tebi predstavlja veliki problem. Jahve je jedini Spasitelj ali svoje spasenje je omogućio preko dobrovoljne žrtve svoga Sina, čime je Njegov Sin postao Sredstvo i Posrednik spasenja. Tako da je jedini put prema Jahvi onaj koji vodi preko Njegovog Sina Isusa koji je posrednik između Jahve i čovječanstva. Na taj način imamo dvojicu Spasitelja (Boga i Sina) ali samo je jedan izvor spasenja (Bog Jahve) a drugi je Put prema tom izvoru spasenja (Isus). Kako se i Isus pokorava Bogu i dolazi u Njegovo ime i pomazan je Njegovim duhom, Jahve kao svemogući i apsolutni Bog je zapravo jedini Spasitelj

 

 

Izaija 63;10

 

"Ali se oni odmetnuše, ožalostiše sveti Duh njegov. Zato im je postao neprijatelj i sam je na njih zavojštio."

 

Izlazak 31;1-4 Izaija 63;8-10
Naravno, "ruah" koji je Božji mora biti nešto osobno jer pripada samo Bogu. Ali kakve to ima veze sa time da je Božji duh, dah, nekakva osoba? Bog djeluje svojim duhom, daje ga vjernicima, njime održava život, predstavlja Njegovu svetost i čistoću, silu i energiju kojom djeluje. Zašto "ruah" mora biti osoba?

A što se tiče Izaije, ožalostiti Božji duh znači isto što i ožalostiti samog Boga (ne osobu trojstva) jer kao što vidimo, ruah označava i emocije između ostalog. Kao što Bog ima svoj duh tako i čovjek ima svoj duh.

Postavlja se pitanje; ako Duh Sveti izvodi djela i to dokazuje da je Božji duh osoba, šta onda dokazuju aktivnosti čovječjeg duha? Čovječji duh može biti uznemiren (Post 41;8), oživljen (Post 45;27 Iza 57;15), potresen (1.Dn 5;26 2.Dn 36;22 Ez 1;1), ranjen (Izr 18;14), neutješiv (Ps 77;3), umiren (1.Kor 16;18). Također, duh može poticati ljude (Izl 35;21), iznutra nagoniti (Job 32;18), istraživati (Ps 77;6 Izr 20;27 Iza 26;9 Ezek 13;3 Mt 22;43), iznevjeriti (Ps 143;7), podizati čovjeka kad je bolestan, biti ubijen (Izr 18;14). Može putovati (Prop 3;21 12;7 Lu 8;55 1.Kor 5;3,4), ustati (Prop 10;4), radovati se (Lu 1;47), služiti Bogu (Rim 1;9), svjedočiti (Rim 8;16), priznati (1.Iv 4;2), znati stvari (1.Kor 2;10,11), moliti (1.Kor 14;14), raditi (Ef 2;2), odmarati se (2.Kor 2;13). Nijedna od ovih aktivnosti unutar biblijskih okvira ne ukazuje da se radi o posebnoj osobi unutar čovjeka. Kad je čovjekov duh umoran, jednostavno znači da je čovjek umoran. Duh čovječji je u biblijskom smislu isto što i čovjek. Tako je i Božji duh isto što i Bog. Sinonim za Boga i Njegove postupke.

Gdje Izaija govori jasno o trojedinom Bogu?

Ruwach (ruah), ženska imenica

 
Definicija;

1.
wind, breath, mind, spirit
a. breath
b. wind
1. of heaven
2. quarter (of wind), side
3. breath of air
4. air, gas
5. vain, empty thing
c. spirit (as that which breathes quickly in animation or agitation)
1. spirit, animation, vivacity, vigour
2. courage
3. temper, anger
4. impatience, patience
5. spirit, disposition (as troubled, bitter, discontented)
6. disposition (of various kinds), unaccountable or uncontrollable impulse
7. prophetic spirit
d. spirit (of the living, breathing being in man and animals)
1. as gift, preserved by God, God's spirit, departing at death, disembodied being
e. spirit (as seat of emotion)
1. desire
2. sorrow, trouble
f. spirit
1. as seat or organ of mental acts
2. rarely of the will
3. as seat especially of moral character
g. Spirit of God, the third person of the triune God, the Holy Spirit, coequal, coeternal with the Father and the Son
1. as inspiring ecstatic state of prophecy
2. as impelling prophet to utter instruction or warning
3. imparting warlike energy and executive and administrative power
4. as endowing men with various gifts
5. as energy of life
6. as manifest in the Shekinah glory
7. never referred to as a depersonalised force

Naravno, Strong je trinitarijanac koji vjeruje u Boga Duha Svetoga, ali je zanimljivo da “pneuma” u NZ koja ima isto značenje kao “ruah” u SZ pridaje primarno značenje “Duh Sveti” i stavlja je na prvo mjesto, dok ruah prevodi kao Duh Sveti tek na zadnjem. Očito je i on svjestan da ne može forsirati Duha kao osobu gdje god se spominje Božji “ruah”. Šta ja mislim da je Božji “ruah”? Vjerojatno kombinacija mnogih stvari gore navedene.

 

 

Jeremija 17;5

Ovako govori Jahve: "Proklet čovjek koji se uzdaje u čovjeka, i slabo tijelo smatra svojom mišicom, i čije se srce od Jahve odvraća.“

 

Komentar;

Isus mora biti Bog jer ako nije Bog, ne možemo se pouzdati u njega.

 

Odgovor;

Isus nije samo običan čovjek, on je Sin Božji, i dolazi u ime samoga Boga, čije zapovijedi izvršava i čije riječi izgovara i kome Isusova nauka pripada. Pouzdati se u Isusa znači pouzdati se u samoga Boga koji je poslao Isusa.

 

Izl 14;31; "Narod se poboja Jahve, i povjerova Jahvi i njegovom sluzi Mojsiju." Mojsije je govorio u Božje ime. Mojsije je predstavljao Boga.

 

 

Jeremija 23;5,6


"Evo dolaze dani - riječ je Jahvina - podići ću Davidu izdanak pravedni. On će vladati kao kralj i mudrac i činit će za pravo i pravicu u zemlji.
U njegove će dane Judeja biti spašena, i Izrael će živjeti spokojno, i evo imena kojim će ga nazivati; JAHVE, PRAVDA NAŠA"

Ovdje se očito govori o Davidovom izdanku, a svi znamo da je tu riječ o Kristu, i evo imena kojim će ga nazivati JAHVE, PRAVDA NAŠA...

Ne znam u čemu je problem. U samom uvodu Jeremija razlikuje Jahvu i Isusa time što razlikuje Jahvu i izdanak koji Jahve diže. Zatim, taj izdanak neće biti osobno „Jahve, pravda naša“ već će biti zvan tim imenom. Na koji način? Time što će predstavljati samog Jahvu i Njegovu pravednost.

Iz 53;1-12 "Tko da povjeruje u ono što nam je objavljeno, kome se otkri ruka Jahvina?" Izrastao je pred njim poput izdanka, poput korijena iz zemlje sasušene.
Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio. Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut. A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna - radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše. Poput ovaca svi smo lutali i svaki svojim putem je hodio. A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju. Silom ga se i sudom riješiše; tko se brine za njegovu sudbinu? Da, iz zemlje živih ukloniše njega, za grijehe naroda njegova nasmrt ga izbiše. Zbog patnje duše svoje vidjet će svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom. Sluga moj pravedni opravdat će mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti. ću mu mnoštvo dati u baštinu i s mogućnicima plijen će dijeliti, jer sam se ponudio na smrt i među zlikovce bio ubrojen, da grijehe mnogih ponese na sebi i da se zauzme za zločince.

Zašto je Jahvin Sluga pravedan? Jer je preuzeo grijehe na sebe, jer će opravdat mnoge, jer mu Jahve pomaže, jer govori riječi koje mu Jahve daje...

Iz 50;4-7 Treća pjesma o Sluzi Jahvinu A. Govori Sluga “Gospod Jahve dade mi jezik vješt da znam riječju krijepiti umorne. Svako jutro on mi uho budi da ga slušam kao učenici. Gospod Jahve uši mi otvori: ne protivih se niti uzmicah. Leđa podmetnuh onima što me udarahu, a obraze onima što mi bradu čupahu, i lica svojeg ne zaklonih od uvreda ni od pljuvanja...Blizu je onaj koji mi daje pravo. Tko će se pravdati sa mnom. Izađimo zajedno! ...Gle Gospod mi jahve pomaže, tko će me osuditi?...Tko god se od vas Jahve boji, neka posluša glas Sluge Njegova!”

Sluga je Jahvin glasnogovornik. Poslušnost prema njemu je i poslušnost prema Jahvi.
Glas Sluga je pravedan jer je to glas Jahve u čije ime govori.

Ez 48;35 „Sve uokolo: osamnaest tisuæa lakata. A ime će gradu unapredak biti: 'Jahve je ovdje.”

Jer33;14-17 "Evo, dolaze dani - rijeć je Jahvina - kad ću ispuniti dobro obećanje što ga dadoh domu Izraelovu i domu Judinu: U one dane i u vrijeme ono podići ću Davidu izdanak pravedni; on će zemljom vladati po pravu i pravici. U one dane Judeja će biti spašena, Jeruzalem će živjeti spokojno. A grad će se zvati: 'Jahve, Pravda naša.' Jer ovako govori Jahve: "Nikada Davidu neće nestati potomka koji će sjediti na prijestolju doma Izraelova.

Izl 17;15 “Podiže zatim Mojsije žrtvenik i nazva ga : Jahve mi je stijeg!”

Sus 6;24 “Gideon podiže na tome mjestu žrtvenik Jahvi i nazva ga "Jahve-Mir".

Primjećuješ stil pisanja u gornjim primjerima? Šta ti to govori u vezi tvoga primjera?

Mih 4;6,7 "U onaj dan - riječ je Jahvina - sabrat ću hrome, okupiti raspršene i sve kojima sam zlo učinio. Od hromih ću Ostatak učiniti, moćan narod od onih što su izgnani." Tada će Jahve nad njima kraljevati na gori Sionu od sada i dovijeka.”

Da li će Jahve osobno (fizički) biti prisutan na gori Sionu prilikom vladanja i da li će ta gora zaista vječno biti Jahvino prijestolje? Da li će ta gora uopće vječno postojati?

 

 

Jeremija 31;31-34

 

„33 Nego, ovo je Savez što ću ga sklopiti s domom Izraelovim poslije onih dana - riječ je Jahvina: Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce. I bit ću Bog njihov, a oni narod moj.“

 

"A to nam svjedoči i Duh Sveti. Pošto je naime izjavio: Ovo je Savez koji ću sklopiti s njima poslije onog vremena, veli Gospodin:..."

Jer 31;31-34 Malo bolje prouči odlomak i vidjećeš da se tu ne radi o nikakvom Duhu koji govori već o proroku Jeremiji koji je nadahnut Božjim duhom i govori riječi Jahvine. Jahve govori preko svoga nadahnutog proroka i svjedoči za svoje riječi. Znači, nisu riječi Duha, osobe trojstva već Jeremijine koji govori riječi Jahvine nadahnut Jahvinim duhom. I riječ je Jahvina, što označava Jahvino svjedočenje svojim duhom i nadahnjivanje svojih proroka.

2. Pe 1 ;21 « nikada proroštvo ne bi ljudskom voljom doneseno, nego su Duhom Svetim poneseni ljudi od Boga govorili. »

Nije Duh govorio već ljudi pod nadahnućem Božjeg duha.

Dj. 2 ;17 « U posljednje dane, govori Bog: Izlit ću Duha svoga na svako tijelo i proricat će vaši sinovi i kćeri, vaši će mladići gledati viđenja, a starci vaši sne sanjati. »

Ljudi će proricati pomoću Božjeg duha.

Lk 1 ;67 « A Zaharija, otac njegov, napuni se Duha Svetoga i stade prorokovati»

Ispunjen Božjim duhom Zaharija prorokuje. Da li se Zaharija napunio jednom od osoba trojstva?

Isto kao što Isus u Heb 10; 5-7 izgovara riječi koje su izvorno Davidove (Ps 40;7,8) ali su pripisane Isusu kao autoru. Da li je Isus iz tog razloga David?

Mk 3 ;29 «No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga. Jer govorahu: "Duha nečistoga ima. »

Lk 12 ;10 « I tko god rekne riječ na Sina Čovječjega, oprostit će mu se.
Ali tko pohuli protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti. »

Mt 12 ;32 « I rekne li tko riječ protiv Sina Čovječjega, oprostit će mu se. Ali tko rekne protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti ni na ovom svijetu ni u budućem. »

Isus kaže da se na njega može huliti ali ne i na Njegovog Oca čijim je duhom pomazan i pomoću kojega izvodi sva čuda i kojim Bog svjedoči za istinitost njegovih riječi. Nije li besmisleno reći da se na jednu osobu trojstva (Isusa) može huliti a na drugu ne (Duh)? Šta znači hula ? Govoriti da Isus ima nečisti duh kojim ga je Bog pomazao.

Iv 5 ;31 « "Ako ja svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo moje nije istinito. Drugi svjedoči za mene i znam: istinito je svjedočanstvo kojim on svjedoči za mene. »

Iv 8 ;16 «no ako i sudim, sud je moj istinit jer nisam sam, nego - ja i onaj koji me posla, Otac.”

Isusov Bog i Otac svjedoči za Isusa. Zašto je Isusovo svjedočanstvo istinito? Jer drugi (Jahve Bog osobno) svjedoči za njega. Jahvin duh je na Isusu.

Iv 14 ;10 « Ne vjeruješ li da sam ja u Ocu i Otac u meni? Riječi koje vam govorim, od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni čini djela svoja. »

Da li je Otac fizički u Isusu? Ili je riječ o duhovnom jedinstvu u kojem Isus predstavlja svog Boga i Oca i čijim je duhom pomazan i ispunjen. Riječi nisu Isusove već njegovog Oca koji je Jahve.

Iv 3 ;34 « Uistinu, onaj koga Bog posla Božje riječi govori jer Bog Duha ne daje na mjeru. »

Zašto Isus govori Božje riječi ? Jer ga je Bog ispunio svojim duhom bez mjere.

Rim 8 ;11 « Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama. »

Božji duh prebiva i u vjernicima i to je i njihov duh kojim su povezani sa Bogom.

 

 

Mihej 5;2

 

„A ti, Betleheme Efrato, najmanji među kneževstvima Judinim, iz tebe će mi izaći onaj koji će vladati Izraelom; njegov je iskon od davnina, od vječnih vremena.

 

Što se tiče vječnosti, što prorok Mihej kaže za Krista...."njegov je iskon od davnina, od vječnih vremena...MIHEJ 5,1

Da pogledamo kontekst Miheja;

Micah 5;2-4 (NIV Bible)

2 "But you, Bethlehem Ephrathah,
though you are small among the clans of Judah,
out of you will come for me
one who will be ruler over Israel,
whose origins [c] are from of old,
from ancient times.
[d] "
3 Therefore Israel will be abandoned
until the time when she who is in labor gives birth
and the rest of his brothers return
to join the Israelites.
4 He will stand and shepherd his flock
in the strength of the LORD,
in the majesty of the name of the LORD his God.
And they will live securely, for then his greatness
will reach to the ends of the earth.

I po pojedinim riječima;

Mic 5:2 But thou, Bethlehem 01035 Ephratah 0672, [though] thou be little 06810 among the thousands 0505 of Judah 03063, [yet] out of thee shall he come forth 03318 unto me [that is] to be ruler 04910 in Israel 03478; whose goings forth 04163 [have been] from of old [b]06924
, from everlasting 03117 05769.

Strong 6924;
1) east, antiquity, front, that which is before, aforetime
a) front, from the front or east, in front, mount of the East
b) ancient time, aforetime, ancient, from of old, earliest time
c) anciently, of old (adverb)
d) beginning
e) east
AV - east 32, old 17, eastward 11, ancient 6, east side 5, before 3,
east part 2, ancient time 2, aforetime 1, eternal 1, misc 7; 87

Strong 3117;
1) day, time, year
a) day (as opposed to night)
b) day (24 hour period)
1) as defined by evening and morning in Genesis 1
2) as a division of time
a) a working day, a day's journey
c) days, lifetime (pl.)
d) time, period (general)
e) year
f) temporal references
1) today
2) yesterday
3) tomorrow
AV - day 2008, time 64, chronicles + 01697 37, daily 44, ever 18, year 14, continually 10, when 10, as 10, while 8, full 8
always 4, whole 4, alway 4, misc 44; 2287

Strong5769;
1) long duration, antiquity, futurity, for ever, ever, everlasting, evermore, perpetual, old, ancient, world
a) ancient time, long time (of past)
b) (of future)
1) for ever, always
2) continuous existence, perpetual
3) everlasting, indefinite or unending future, eternity
AV - ever 272, everlasting 63, old 22, perpetual 22, evermore 15,
never 13, time 6, ancient 5, world 4, always 3, alway 2, long 2,
more 2, never + 0408 2, misc 6; 439

Riječ(i) koja je upotrebljena u NIV Bibliji je “ancient times” iliti drevna, prastara vremena, što u potpunosti odgovara biblijskom viđenju Isusa čiji je početak u dalekoj, nepreglednoj prošlosti. S obzirom da u Mih 5;2 možemo upotrijebiti više riječi koje mogu biti različite po značenju i smislu, ni tvoje ni moje gledište ne može biti isključivo samo po sebi.
Slažeš se ili možeš dokazati drugačije?

No, da pogledamo da li kontekst može išta reći. Onaj koji izlazi iz Betlehema nije Jahve. Zašto? Zato što se govori o njegovom početku a Jahve Bog nema početak. Nije li pravilnije da citat govori o nekome čiji je početak zaista daleko u prošlosti nego o nekome čiji je početak negdje u vječnosti tj. taj početak niti ne postoji? Šta je logičnije?

Zatim, Mihej govori o ostatku „njegove braće“ što odgovara Isusu kome su vjernici braća ali ne odgovara Bogu koji je Otac svima i kome su vjernici sinovi. Zatim, budući vladar će biti rođen, malo je teško zamisliti da Mihej govori o rođenju Boga.

Heb 2; "11 Ta i Posvetitelj i posvećeni - svi su od jednoga! Zato se on i ne stidi zvati ih braćom, 12 kad veli: Braći ću svojoj naviještat ime tvoje, hvalit ću te usred zbora. 13 I još: Ja ću se u njega uzdati, i još: Evo, ja i djeca koju mi Bog dade... 17 Stoga je trebalo da u svemu postane braći sličan, da milosrdan bude i ovjerovljen Veliki svećenik u odnosu prema Bogu kako bi okajavao grijehe naroda.

Usput, čije ime Isus treba naviještat? Svoje ili možda ipak nečije tuđe?

Onda ono najvažnije, što se ne vidi u tvom citatu i što u potpunosti demantira tvoje gledište;

„#5A ti, Betleheme Efrato, najmanji među kneževstvima Judinim, iz tebe će mi izaći onaj koji će vladati Izraelom; njegov je iskon od davnina, od vječnih vremena. (2) Zato će ih Jahve ostaviti dok ne rodi ona koja ima roditi. Tada će se Ostatak njegove braće vratiti djeci Izraelovoj. (3) On će se uspraviti, na pašu izvodit' svoje stado silom Jahvinom, veličanstvom imena
Boga svojega. Oni će u miru živjeti, jer će on rasprostrijeti svoju vlast sve do krajeva zemaljskih.“

Budući vladar ima Boga po imenu Jahve, taj vladar će se uspraviti i na pašu voditi stado (PASTIR!), ne svojom vlastitom silom, već silom Jahvinom, veličanstvom imena Boga njegova. Kao što je očito, iz Betlehema ne izlazi Jahve već netko kome je Jahve Bog.

Nije li to Isus, dobri pastir, koji sve zasluge daje svome Ocu i Bogu, i koji čini sve jer „Bog bijaše sa njim“ i jer ga je Bog pomazao svojim duhom? Ne vodi li taj pastir stado u ime Jahve koji mu daje Svoju silu?

 

 

AAT

You, Bethlehem [Ephrathah],
too small to be one of Judah's clans,
from you there will come out for Me,
One Who Is to Rule Israel
who real comings are from the eternal past.

AB

Whose going s forth have been from of old, from ancient days -- eternity.

DHB

whose goings forth are from of old, from the days of eternity.

EBR

Whose comings forth have been from of old from the days of age-past time.

EVD

His beginnings are from ancient times.
      from long, long ago.

GW

His origins go back to the distant past, to days long ago.

HBME

Who brought you, long ago, in old times from the East;

HBRV

whose goings forth are from of old, from everlasting.

IB

and His goings forth have been from old, from the days of eternity.

IV

whose goings forth have been from of old, from everlasting.

KJV

whose goings forth have been from of old, from everlasting.

KTC

Whence comes he? From the first beginning, from ages untold!
Footnote: 'From ages untold'; literally, 'from the days of eternity,' but this is a phrase used somewhat loosely by Hebrew authors, and no certain theological inferences can be based on it.

LB

who is alive from everlasting ages past.

LBP

whose goings forth have been predicted from of old, from eternity.

LXX

and his goings forth have been from the beginning, even from eternity.

MNT

one whose origin is of old,
      of long descent.

MRB

whose goings forth are from old, from ancient days.

NAB

Whose origin is from of old,
      from ancient times.

NAS

His goings forth are from long ago,
From the days of eternity.

NBV

His goings forth are from of old, from days of eternity.

NCV

He comes from very old times,
      from days long ago.

NEB

one whose roots are far back in the past, in days gone by.

NIV

whose origins are from of old,
      from ancient times.
Footnote: origins: Hebrew goings out.
Footnote: ancient times: Or from days of eternity.

NJB

whose origins go back to the distant past,
      to the days of old.

NJPS

One whose origin is from of old,
From ancient times.

NKJ

Whose goings forth are from of old,
From everlasting.

NLT

one whose origins are from the distant past.

NLV

His coming was planned long ago, from the beginning.

NWT

whose origin is from early times, from the days of time indefinite.

REB

one whose origins are far back in the past, in ancient times.

RSV

whose origin is from of old,
      from ancient days.

SARV

whose goings forth are from of old, from everlasting.

SBK

And his origin is from of old,
From ages long past.

SGAT

Whose origins are from of old,
From ancient days.

SNB

whose comings forth have been from of old, from the days of age-past time.

SSBE

whose origin is from an ancient era, from ages of eternity.

TDB

whose goings forth have been from of old, from everlasting.

TEV

whose family line goes back to ancient times.

TJB

his origin goes back to the distant past,
to the days of old.

YLR

And his comings forth are of old,
From the days of antiquity.

 

 

Zaharija 2;10-12

 

Zechariah 2:10-12 says, “Cry out loudly and rejoice, O daughter of Zion; for here I am coming, and I will reside in the midst of you”, is the utterance of Jehovah…And you will have to know that Jehovah of armies himself has sent me to you.  And Jehovah will certainly take possession of Judah…and he must yet choose Jerusalem.”  If Jesus and Jehovah are not one and the same God, then how do you explain the fact that Christ is the one who is “coming” and “will reside in the midst of you”, but in this passage, Jehovah claims that he is the one who is coming and will reside in their midst?  How do you explain the fact that “Jehovah of armies” is sending him (Jehovah) to reside in their midst?

 

Reply: The problem is solved by looking at the entire verses mentioned as the ones speaking here are angels:
"Then the angel who spoke with me advanced, and another angel came out to meet him." Zech. 2:3 NAB
In fact, the "man with a measuring line in his hand" in the same chapter is also probably an angel also(see NAB footnote).
As we have seen from the Bible, angels can speak as God, on behalf of God (see Exodus 3:2, 14, 15).

“That God is pictured as employing a chief agent to deliver his message, to guide the seer, or to bring eschatological deliverance indicates a more sophisticated view of God's operations than would be conveyed if God were portrayed as doing all these jobs himself. But if it seemed more appropriate for God, as king above all kings, to employ his retinue in the execution of his will, nevertheless it is significant that the one who appears is none less than God's chief agent or vizier, the highest-ranking member of the heavenly hierarchy. This was in all likelihood intended to give greater weight to the message or vision conveyed. Further, since the elect were probably expected to see in the seer's experience an indication of their own significance, that God assigned the highest ranking member of the heavenly court to communicate with the seer would have communicated powerfully the special status of the elect.” One God One Lord-Early Christian Devotion and Ancient Jewish Monotheism, Larry W. Hurtado, p. 91

 

 

Zaharija 11:10-13

 

Komentar;

 

Ovdje se radi o tome da je Jahve procijenjen za trideset srebrnjaka i to je samo još jedno od proroštava o Isusu koje poistovjećuje Isusa s Bogom.

Odgovor;

 

Da li je to istina?

"Tad uzeh svoj štap Naklonost i slomih ga da raskinem Savez svoj što ga bijah sklopio sa svim narodima.
I on se raskinu onog dana, i trgovci ovcama koji su to gledali doznaše da je to bila riječ Jahvina. Rekoh im tad: “Ako vam je to dobro, dajte mi plaću; ako nije, nemojte.” Oni mi odmjeriše plaću: trideset srebrnika. A Jahve mi reče: “Baci u riznicu tu lijepu cijenu kojom su me procijenili!” Ja uzeh trideset srebrnika i bacih u riznicu u Domu Jahvinu. (Zaharija 11:10-13)

Tada jedan od dvanaestorice, zvan Juda Iškariotski, pođe glavarima svećeničkim i reče: "Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati." A oni mu odmjeriše trideset srebrnjaka. Otada je tražio priliku da ga preda. (Matej 26:14-17)"

Mt 27; 17A kad objutri, svi su glavari svećenički i starješine narodne održali vijećanje protiv Isusa da ga pogube. 2 I svezana ga odveli i predali upravitelju Pilatu. Judina smrt 0 1,18-19) 3 Kada Juda, njegov izdajica, vidje da je Isus osuđen, pokaja se i vrati trideset srebrnjaka glavarima svećeničkim i starješinama 4 govoreći: "Sagriješih predavši krv nedužnu!"
Odgovoriše: "Što se to nas tiče? To je tvoja stvar!" 5 I bacivši srebrnjake u Hram, ode te se objesi. 6 Glavari svećenički uzeše srebrnjake i rekoše: 7 "Nije dopušteno staviti ih u hramsku riznicu jer su krvarina." Posavjetuju se i kupe za njih lončarovu njivu za ukop stranaca. 8 Stoga se ona njiva zove "Krvava njiva" sve do danas. 9 Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji: Uzeše trideset srebrnjaka - cijenu Neprocjenjivoga kojega procijeniše sinovi Izraelovi - 10 i dadoše ih za njivu lončarovu kako mi naredi Gospodin.

a) Usporedbom navedenih citata vidimo da se komentar o ispunjenom proročanstvu odnosi na dio o plaći od 30 srebrnjaka. S time da se u Zahariji na predane novce naizgled gleda sa odobravanjem, dok u Mateju je osvrt na njih negativan. Isto tako Zaharija ne spominje nikakvo polje/njivu. U čemu se ispunilo proročanstvo? Zaharija govori o osobi koja je bacila novce u riznicu, dok u Mateju je riječ o Judi. Proročanstvo o Judi?

b) Vidimo u Zahariji da nije Jahve procjenjen direktno već kroz djelo svojeg stvaranja-čovjeka, koji traži za svoja učinjena djela odgovarajuću plaću. To znači da odmjerena plaća vrijedi i za čovjeka i za Jahvu koji je time procijenjen preko njega. To znači, usput, kada govorimo da je Jahve jedini Spasitelj, da i drugi mogu biti zvani Spasiteljima, ali kao produžena ruka Jahvina, jer djeluju u Njegovo ime, zar ne? Jer lijepo vidimo da čovjek traži odgovarajuću plaću za sebe jer je govorio u Jahvino ime, a ne traži Jahve osobno.

c) Da li je uopće riječ o proročanstvu? Ne, jer jasno vidimo da se događaj iz SZ-a već dogodio. Nema ni govora de se radi o nekom budućem događaju. Ali mi ipak vjerujemo na riječ da je to proročanstvo koje se ispunilo na Isusu, zar ne?

d) Da li citati iz NZ-a govore, kako ti Zversec tvrdiš, da je riječ o dokazu koji pokazuje da je Isus Bog? Ili je riječ o jednom od proročanstava koji dokazuje Isusa kao Mesiju? Iz novozavjetnih citata vidimo da je ispunjenje proročanstva vezano uz primanje plaće od 30 srebrnjaka. Ništa ne govori da je primanje plaće vezano sa dokazom da je Isus Jahve. Juda je prodao Isusa za 30 srebrnjaka i to je po Mateju ispunjenje proročanstva, i ta je svota jednaka svoti kojom su židovi platili Jahvinog proroka i preko njega samog Jahvu. Isus je izdan za istu svotu kojom su židovi procijenili da Jahvin prorok zavređuje plaću, i to je cijena Neprocjenjivog (Jahve) kojega procjeniše sinovi Izraelovi (židovi SZ-a). Isus nije smatran Jahvom već se uspoređuje sa događajem iz SZ-a u kojem je jedan dio događaja smatran proročanstvom. Možeš li me demantirati?

e) Navedeno proročanstvo se ne nalazi u Jeremiji već u Zahariji. To znači da se ti, koji gledaš sve doslovno, slažeš sa mnom da je to jasni dokaz da Biblija nije savršena Riječ Božja?

f) Gledano tvojom “doslovnom” logikom, čovjek koji je primio plaću je Jahve jer je bio odmjeren što znači procijenjen, a Jahve kaže da je On procijenjen. Ista osoba?

 

 

Zaharija 12;10

 

„A na dom Davidov i na Jeruzalemce izlit ću duh milosni i molitveni. I gledat će na onoga koga su proboli; naricat će nad njim kao nad jedincem, gorko ga oplakivati kao prvenca.“

 

"Zechariah 12:10  -God uses the first person ("me") and the third person ("him") to describe Himself as the one who will be pierced.  ["]And I will pour upon the house of David, and upon the inhabitants of Jerusalem, the Spirit of grace and of supplications; and they shall look upon ME whom they have pierced  and they shall morn for HIM , as one mourneth for his only so, and shall be in bitterness for him, as one that is in bitterness for his firstborn." (emphasis theirs).  [19]

 

[19] On Zechariah 12:10, the Gesenius' Hebrew Grammar, informs:

 

138. The Relative Pronoun…This use of 9[a [asher, phonetically, ah.SHARE] is  generally rendered in English by he who, he whom (according to the context [that is if it is the nominative or the objective case]), or that which & c., of sometimes of such of a kind…In Zc 1210 also, instead of the unintelligible 9[! <! *-! [elai eth asher, "to me whom"], we should probably read <[!A-! [el asher, "to him whom"].—pp.444-6 and footnote.

 

When Zechariah 12:10 is quoted at John 19:37, we find the words "him," "the One," or, "the man." "Me" was not found in the more than 50 translations/versions consulted. The one that was "pierced," "thrust through" and "impaled," was not Jehovah. A.E. Kirkpartick stated: "it is Jehovah who has been thrust through in the Person of His representative."—The Doctrine of the Prophets, p. 472.

 

This is the Father speaking:

 

Zechariah 12:10, "And I will pour upon the house of David, and upon the inhabitants of Jerusalem, the spirit of grace and of supplications: and they shall look upon me whom they have pierced, and they shall mourn for him, as one mourneth for his only son, and shall be in bitterness for him, as one that is in bitterness for his firstborn."

 

Like the passages above show, when someone acts in the name of God, they can be called "God." The Father says that "He" will be pierced, but he is referring to someone who acts in His name. This same passage identifies this someone else as his Son, Jesus Christ, by saying "his only son" (Jesus was God's only begotten Son) and "firstborn" (Jesus was the first born as well).

 

To demonstrate this concept with another verse, Saul was persecuting believers in Christ by dragging them out of their homes, arresting them, and having them stoned to death (Acts 7:58; 8:1-3; 9:12). Now look at who scripture says was being persecuted:

 

Acts 9:3-5, "And as he (Saul) journeyed, he came near Damascus: and suddenly there shined round about him a light from heaven: And he fell to the earth, and heard a voice saying unto him, Saul, Saul, why persecutest thou me? And he said, Who art thou, Lord? And the Lord said, I am Jesus whom thou persecutest:"

 

Jesus said He was being persecuted, but it was really believers in Christ who were being persecuted. This is because they were acting in the name of Christ, and Christ said that whatever you do to his servants, it's the same as doing it to Him:

 

Matthew 25:40, "...Verily I say unto you, Inasmuch as ye have done it unto one of the least of these my brethren, ye have done it unto me."

 

This does not mean that believers in Christ were literally Christ himself. Likewise, our Father said people would pierce Him, but it was really his Son, who was acting in His name, who was pierced. This, too, does not mean His Son was literally the Father.