Novi zavjet

 

 

Djela apostolska 4;12

 

Question;

 

If Christians are persecuted for the sake of Jehovah's name, why did Christ tell the first Christians that they would be persecuted for the sake of his (Jesus') name, instead of Jehovah's (Mt 24:9, Mk 13:13, Lk 21:12,17, Jn 15:21, and Acts 9:16)? If the name "Jehovah" is so important, then why does Acts 4:12 say, "There is salvation in no one else; for there is not another name [vs 10 Jesus Christ] under heaven that has been given among men, by which we must get saved"? If the teachings of the WTS are correct, would this not have been the logical place for God to have used the name "YHWH" or "Jehovah"?

 

Reply: Any lexicon will tell you that the Greek word for NAME (Onomo) also means *Authority*. Notice how the 2 words interchange:
Acts 4:12  And there is salvation in no one else, for there is no other name under heaven given among men by which we must be saved." RSV
Mt 9:8 When the crowds saw this they were struck with awe and glorified God who had given such authority to human beings. NAB
Mt 28:18 And Jesus came and said to them, "All authority in heaven and on earth has been given to me. RSV-Catholic Edition
Jn 17:2 just as you gave him authority over all people, so that he may give eternal life to all you gave him. NAB
Jn 17:11 And now I will no longer be in the world, but they are in the world, while I am coming to you. Holy Father, keep them in your name that you have given me, so that they may be one just as we are. NAB
Php 2:11 And for this God raised him high and gave him the name which is above all other names. NJB
The Almighty God does not need to be given a NAME, he has one, and he uses it 6828 times in the OT alone. Jesus is GIVEN a NAME, but we are never told what that NAME is. The only obvious conclusion is that the NAME is the equivalent to AUTHORITY.
Now all of Gene's efforts is supposed to plant in the readers mind the idea that God is a Trinity. But have all Catholics embraced this belief as Biblical and reasonable?
"After a long resistance to a seperate liturgical development on Gallic soil, the Feast of the Trinity was inaugarated by the Avignon Pope John XXII only in 1334 for the Church as a whole. It is a feast on which even in Catholic Churches it is frequently possible to hear either a scarcely intelligible explanation of traditional teaching or a deafening silence. There is a story about a Bavarian parish priest who announced to his congregation on the Feast of the Trinity that this was so great a mystery, of which he understood nothing, that there would unfortunately be no sermon. Actually in both the Catholic and the Protestant churches sermons explicitly on the Trinity are very rare....
Is it not more understandable, more illuminating, than the many speculations of later times - often very remote from the New Testament and little more than pure philosophizing - on the one divine nature (physis, ousia, essence, substance) in the three divine persons (hypostases, subsistences, prosopa, relations)? ...Might not preaching too, perhaps be better if it were based on what is said in Scripture about this God who forms with Jesus a unity in the Spirit? Catholic scholar Hans Kung, Does God Exist, pp. 699, 701
I agree, let's step away from the Catholic traditions that gave us these teachings, and let's go back to the Bible.

 

 

Djela apostolska 5;3,4

 

„³ Petar mu reče: "Ananija, zašto ti Sotona ispuni srce te si slagao Duhu Svetomu i odvojio od utrška imanja? ⁴ Da je ostalo neprodano, ne bi li tvoje ostalo; i jednoć prodano, nije li u tvojoj vlasti? Zašto si se na takvo što odlučio? Nisi slagao ljudima, nego Bogu!”

 

Verses such as Acts 5:3 and 4 are used as “proof,” for the doctrine, but that is actually circular reasoning.  The doctrine is assumed, and then, because this verse fits the assumption, it is stated to be proof of the doctrine.          specifically that “the Holy Spirit” is sometimes another designation for God.

 

It is clear in these verses that God and “the Holy Spirit” are equated, and this has caused Trinitarians to claim that this proves their case that God and “the Holy Spirit” are the same.  But these verses are clearly an example of Semitic parallelism, which is one of the most commonly employed literary devices in Scripture.  “God” is equated with “the Holy Spirit.”  Obviously, the point is that Ananias did not lie to two different persons, but to one person, God, and the parallelism serves to emphasize that fact. 

 

To the non-Trinitarian, the holy spirit is either 1) another name for God the Father (in which case it is capitalized), 2) the power of God in operation, or 3) the gift of God’s nature (spirit) that is given to each believer. 

 

God is known by many names and designations in the Bible.  Elohim, El Shaddai, Yahweh, Adon, “the Holy One of Israel,” “the Most High” and “the Father” are just a few.  Since God is “holy” and God is “spirit,” it should not surprise us that one of the names of God, the Father, is “the Holy Spirit.” The distinguished scholar and author of Young’s Concordance, Robert Young, wrote: “Spirit—is used of God himself, or the Divine Mind, His energy, influence, gifts.”  When pneuma hagion, “holy spirit,” is being used as another name for the Father, it should be capitalized, just as any name is capitalized. 

 

When “holy spirit” refers to the spirit that God gives as a gift, it should not be capitalized.  Biblically, “the Holy Spirit” is quite different from “the holy spirit.”  The record of the birth of Christ in Luke provides a good example of why it is important to recognize whether the “Holy Spirit” refers to the power of God or another name for God.  “The angel answered, ‘The Holy Spirit will come upon you, and the power of the Most High will overshadow you.  So the holy one to be born will be called the Son of God’ “ (Luke 1:35).  This verse and Matthew 1:18-20 make Jesus Christ the Son of the Holy Spirit, yet all the other references to Jesus make him the Son of the Father.  Did Jesus have two fathers?  Of course not.  In the records of Christ’s birth, “the Holy Spirit” is another way of referring to God Himself, and not a third person in the Trinity.  This eliminates the “problem” of which person in the Trinity actually fathered Jesus.  Also in Acts 5:3, “Holy Spirit” is another name for God

Ananija je prvenstveno ipak lagao ljudima i obraćao se njima, što ukazuje dio teksta “nisi slagao ljudima već Bogu”. Znači, Ananija se direktno obraćao apostolima a ne jednoj od osoba trojstva. No, kako je Ananija lagao Bogu? Jednostavno, nakon što su učenici primili obećanje od Isusovog Oca tj. ispunjenje Božjim svetim duhom koji je Bog izlio na vjernike, oni su poput Isusa primili Božje svjedočanstvo kojim Bog svjedoči za njih i koje je dokaz njihove vjere i prisutnosti Boga u njima. Npr. Petar je govorio i svjedočio pun duha svetoga i time je Bog govorio kroz njega (4;8). 4;31 “Svi se napuniše duha svetoga”. Bog je prisutan u učenicima kroz svoj duh. Na taj način, grijeh koji je Ananija počinio nije bio usmjeren samo protiv apostola već i protiv Boga kojeg ti apostoli predstavljaju i čiji duh prebiva u njima. Isto tako, nije baš vjerojatno da je Sotona osobno i fizički ispunio Ananijino srce, već je vjerojatnije da je Ananija dozvolio da se zle i nečasne namjere pojave i razviju u njemu. Pod čijim utjecajem i koliko, nije diskutabilno. I tako je laž koju je izrekao Ananija bila nečastivi postupak usmjeren prema istini koju predstavlja Božji sveti duh prisutan u apostolima.

Iv 13;20 “Zaista, zaista, kažem vam: Tko primi onoga kojega ja šaljem, mene prima. A tko mene primi, prima onoga koji je mene poslao." Apostoli predstavljaju Isusa i na taj način predstavljaju i samoga Boga kojeg je Isus predstavljao. Laž usmjerena prema apostolima usmjerena je i prema Isusu i prema Bogu.

Iv 14 ;10 «…Riječi koje vam govorim, od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni čini djela svoja. » Bog prebiva u Isusu i apostolima putem svojeg duha.

Mt 10 ;20 « Ta ne govorite to vi, nego Duh Oca vašega govori u vama!” Božji duh je prisutan u učenicima. Time je Bog, Njegova svetost i svjedočanstvo istine prisutan u ljudima.

Sad jedna važna stvar. Duh Božji ne može biti ni u kojem slučaju samo. Nešto što je jedinstveno poput Božjeg duha zasigurno nije samo. Čak i ako nije riječ o osobi. To je redovita izjava koju stalno nailazim na trinitarističkim stranicama kojom se želi prikazati Božji duh kao manje vrijednim ako nije riječ o osobi. Ili Isus je samo Mesija. Ili samo Sin Božji.

Ja ne smatram Božji duh ekvivalent nekakvoj neosobnoj sili ili pogotovo el.struji ili nečemu sličnom. Kako je pneuma/ruah između ostalog sinonim za život, ne mogu reći da je životna energija nešto neosobno. Razlika između nas je što vi gledate Božji duh kao jednu od osoba koja čine Boga, dok ja gledam Božji duh kao nešto što pripada Bogu, izvire iz Boga, sinonim je za Boga i Njegovu svetost, sinonim je za život čiji je izvor Bog, pokretačka snaga je kojom Bog djeluje...Dakle ne smatram kao i ti da je Duh Sveti samo Duh Božji i mislim da je to ogromno podcjenjivanje i nerazumijevanje.

 

U svakom slučaju Ananija je lagao prvenstveno Petru koji stoji ispred njega. Ananija je lagao Petru koji je ispunjen duhom svetim i njegova laž nije bila samo protiv Petra već protiv Boga kojeg Petar predstavlja i čijim je svetim duhom ispunjen i nadahnut. Kako Ananija nije komunicirao sa Duhom Svetim, osobom Trojstva, već sa ljudima, zato mu Petar i kaže da nije lagao ljudima, već Bogu kojega ti ljudi predstavljaju. S obzirom da u čitavom odlomku nemamo nikakvu osobu Boga Duha Svetoga koja komunicira sa Ananijom i njegovom ženom? Možeš li itko pokazati gdje točno Ananija slaže jednoj od osoba trojedinog Boga? Konkretno? Gdje se Ananija obraća Bogu?

Dj. 5;38,39 „ I sad evo kanite se, velim vam, tih ljudi i otpustite ih. Jer ako je taj naum ili to djelo od ljudi, propast će; ako li je pak od Boga, nećete ga moći uništiti - da se i s Bogom u ratu ne nađete."

Situacija je slična kao i sa Ananijom. Riječi su upućene Petru i učenicima koji predstavljaju Boga. Nešto što je učinjeno protiv njih učinjeno je i protiv Boga. Jednostavno?

Zah 2;12 „ Ovako govori Jahve nad Vojskama, čija me Slava izaslala k narodima koji su vas opljačkali: "Tko vas dira, dira mi zjenicu oka.“

Br. 16;11 „Ti i sva tvoja družina, dakle, sjatili ste se protiv Jahve; jer što je Aron da protiv njega rogoborite?"

1.Sam 8;7 „ A Jahve reče Samuelu: "Poslušaj glas naroda u svemu što od tebe traži, jer nisu odbacili tebe, nego su odbacili mene, ne želeći da ja kraljujem nad njima.“

1.Sol 4;8 „Prema tome, tko to odbacuje, ne odbacuje čovjeka nego Boga koji svoga Duha Svetoga udahnjuje u vas.“

 

In biblical usage, “the Holy Spirit” is a synonymous term for “God.” In Acts 5:3, Peter says Ananias lied to “the Holy Spirit.” In verse 4 Peter says he lied to “God.” This is an example of the common Semitic parallelism of equivalent terms, and is not evidence that Ananias lied to two separate persons. If that were the case, why would verse 4 not say that Ananias lied to “the Father” instead of to “God.” Neither is this parallelism evidence that another divine person called “the Holy Spirit” is also “God” and therefore part of a triune “Godhead.”

 

The account of Jonah will help us see the accurate meaning in the message through Peter. It is said of Jonah in the book which is called by his name, that Jonah finally arrived in Assyria :

 

So Jonah arose, and went unto Nineveh, according to the word of the LORD. Now Nineveh, was an exceeding great city of  three days'  journey. And  Jonah began  to enter the  city a day's journey, and he

cried, and said, Yet forty days, and Nineveh shall be overthrown. So the people of Nineveh believed God, and proclaimed a fast, and put on sackcloth, from the greatest of them even to the least of them.

 

Would it be reasonable to conclude that Jonah was God, because it was said that the people "believed God," when Jonah was the one who spoke?

 

Some may ask: 'How can a person 'lie to' or 'play false to,' something that is not a person? Scripture contains examples of that being done. At Mark 4:39 it is written about Jesus: "And he arose, and rebuked the wind, and said unto the sea. Peace, be still. And the wind ceased and there was a great clam." At Luke 4:39 it is written: "And he [Jesus] stood over her [Peter's mother-in-law], and rebuked the fever; and it left her: and immediately she arose and ministered unto them."  The prodigal son was on his way home and he rehearsed his apology to be given to his father; he thinks of the words he will use: "Father, I have sinned against heaven and before thee." Are the wind and the sea, the fever, and heaven persons. No! Therefore, it can be seen that non-livings entities can be said to receive an action, without putting them in the class of living personages.

              

But, how can non-living entities be 'lied to' or, 'played false to?' Notice this instance as recorded in the Modern Language Bible (also known as The New Berkeley Version) at James 3:14: "But if you cherish bitter jealously and rivalry in your hearts, do not pride yourselves in this and play false to the truth." "be false to the truth," English Standard Version. (Other translations read: "lie against the truth," "attach the truth," or similarly.) "The truth" is said be receiving an action. How is this possible?

 

We need to explore the meaning of the Greek word yuVdomai (pseudomai, phonetically, PSÜ.dah.my) forms of which are used at Acts 5:3, 4 and James 3:14, it is defined in the Thayer lexicon page 675, as: "To deceive, cheat…to show one's self deceitful, play false…to lie, to speak deliberate false-hoods." "The truth" is not a person, the use of yuVdomai in connection with the holy spirit, does not automatically show the holy spirit to be a person. Ananias was "playing false to God and to the spirit which was given to Christians. This is just as one could say to one who has not fulfilled his or her duty: 'You have played false to the trust given to you.'

 

 

Djela apostolska 7;59

 

„I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: "Gospodine Isuse, primi duh moj!“

 

Da malo proširimo tekst;

 

⁵⁵ Ali on, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i ugleda slavu Božju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu ⁵⁶ pa reče: "Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu."

 

Toliko o Isusu Bogu.

 

 

Djela apostolska 16;6-7

 

„⁶ Prođoše Frigiju i galacijski kraj jer ih je Duh Sveti spriječio propovijedati riječ u Aziji. ⁷ Kad su došli do Mizije, htjedoše u Bitiniju, ali im ne dopusti Duh Isusov.“

 

Komentar;

Pitam ja tebe: čiji je ovo Duh? Vidš li iz Hebreja da je Duh Sveti Gospodin? Mislim da je to jasno.
A zar iz Djela nije vidljivo da je taj Sveti Duh zapravo Isusov Duh? Nisu li to onda iste osobe?
Ako misliš da nisu, dokaži na temelju Pisma da nisu.

 

Odgovor;

Nije li zanimljivo reći da je Isusov duh osoba? Kao što je Isus rekao duh izlazi iz Oca. Samim time očito je kome izvorno pripada. Dokažtei suprotno. Kakve veze ima to da je sveti duh Isusov duh sa time da je to ista osoba? Šta hoćeš time reći? Nije li logičnije reći da Isus ima Božji duh na sebi i time je njegov, nego reći da je Isus pomazan Duhom Svetim, osobom trojstva.

Ef 3;16,17 “Zato prigibam koljena pred Ocem, od koga ime svakom očinstvu na nebu i na zemlji:neka vam dadne po bogatstvu Slave svoje ojačati se po Duhu njegovu u snazi za unutarnjeg čovjeka da po vjeri Krist prebiva u srcima vašim te u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni”

Vjera u Krista je povezana sa prisutnošću Očevog duha u vjerniku.

Ef 2;18 “jer po njemu jedni i drugi u jednome Duhu imamo pristup Ocu.”

Duh označava zajedništvo svih vjernika koji samo putem Božjeg duha imaju pristup Bogu.

Dj. 2;33 “ Desnicom dakle Božjom uzvišen, primio je od Oca Obećanje, Duha Svetoga, i izlio ga kako i sami gledate i slušate.”

Duh sveti pripada Ocu koji je Jahve, koji predaje Isusu svoj duh, koji Isus izlijeva na vjerne. Da li Isus izlijeva jednu od osoba trojstva?

Ef 4;11 “Jedno tijelo i jedan Duh - kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva! Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst! Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima!

Jedan duh označava zajedništvo svih vjernika, jedan Gospodin je Isus, temelj vjere i spasenja, Jedan Bog je Jahve, Isusov Bog i Otac.

Rim 8;9-16 “A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov. I ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti. Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživit će i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama. Dakle, braćo, dužnici smo, ali ne tijelu da po tijelu živimo! Jer ako po tijelu živite, umrijeti vam je, ako li pak Duhom usmrćujete tjelesna djela, živjet ćete. Djeca Božja po Duhu Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji. Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo: "Abba! Oče!" Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja; »

Duh je simbol zajedništva. Onaj tko ima Božji duh u sebi, posjeduje Krista u sebi. Kristov duh je i naš duh. Primanje Božjeg duha je dokaz da su vjerni djeca Božja. Ako duh susvjedoči sa našim duhom da li to znači da je i naš duh osoba ?

Lu 4 ;18 « Duh Gospodnji je na meni jer me pomaza! On me posla”

Isus nije pomazan Jahvom već Njegovim duhom.

Dj. 10 ;38 « kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao."

Isus djeluje pomoću Božjeg duha kojim je pomazan a ne svojim sposobnostima. Duh i snaga su u istom kontekstu.

Heb 1 ;9 « ljubiš pravednost, a mrziš bezakonje, stoga Bog, Bog tvoj, tebe pomaza uljem radosti kao nikog od tvojih drugova. »

Isus ima Boga koji ga je pomazao svojim duhom više od bilo koga drugoga.

Post 7 ;22 « Sve što u svojim nosnicama imaše dah života - sve što bijaše na kopnu - izgibe. »

Ruah je Božji dah koji označava život koji Bog daje.

Job 27 ;3 (32:8; 33:4; 34:14) «sve dok duha moga bude još u meni, dok mi dah Božji u nosnicama bude, »

Ruah (duh) označava život u Jobu.

Iz 42 ;5 « Ovako govori Jahve, Bog, koji stvori i razastrije nebesa, koji rasprostrije zemlju i njeno raslinje, koji dade dah narodima na njoj i dah bićima što njome hode. »

Ruah označava životnu energiju u živim bićima. Duh je povezan sa disanjem i životnom energijom

Iv 20;22 „To rekavši, dahne u njih i kaže im: "Primite Duha Svetoga.“

Da li su vjerni primili osobu trojstva ili pomazanost Jahvinim duhom koji ih ispunjava?

1.Iv 6;5-8 „On, Isus Krist, dođe kroz vodu i krv. Ne samo u vodi nego - u vodi i krvi. I Duh je koji svjedoči jer Duh je istina. Jer troje je što svjedoči: Duh, voda i krv; i to je troje jedno.“

Duh, voda i krv nisu živi. Njihovo svjedočenje je simbolično.

Dj. 11;23,24 “Vijest o tome doprije do Crkve u Jeruzalemu pa poslaše Barnabu u Antiohiju. Kad on stiže i vidje milost Božju, obradova se te potaknu sve da u odlučnosti srca ostanu uz Gospodina. Ta bijaše to muž čestit, pun Duha Svetoga i vjere.

Duh i vjera u istom kontekstu. Vjera nije osoba. Barnaba je ispunjen Božjim duhom i to je dokaz njegove vjere.

Dj. 13;52 “učenici su se ispunjali radošću i Duhom Svetim »

Radost nije osoba.

Mt 3 ;11 « Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. »

Oganj i duh u istom kontekstu.

2.Tim 3 ;16 » Sve Pismo, bogoduho, korisno je za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti, »

Pismo je nadahnuto.

2.Tim 1 ;7 « Jer nije nam Bog dao duha bojažljivosti, nego snage, ljubavi i razbora. »

Da li je Bog dao osobu ili svoju energiju i snagu kojom ispunjava ?

Lu 11 ;13 « Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu! »

Otac daruje svoj duh. Otac daruje osobu ?

Lu 11 ;20 » Ali ako ja prstom Božjim izgonim đavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje. »

Isus djeluje prstom Božjim, tj. Božjim duhom koji označava način na koji Bog djeluje. Znamo da Isus djeluje iz razloga jer je pomazan (mesija) duhom svetim.

Iv 5 ;19,20 « Isus nato odvrati: "Zaista, zaista, kažem vam: Sin ne može sam od sebe činiti ništa, doli što vidi da čini Otac; što on čini, to jednako i Sin čini. Jer Otac Ljubi Sina i pokazuje mu sve što sam čini. Pokazat će mu i veća djela od ovih te ćete se čudom čuditi. »

Zašto Sin ne može ništa sam učiniti ? Jer nije izvor svetog duha kojim Bog djeluje i ovisi o Bogu koji mu daruje svoj duh.

1. Kor 12;13 „Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni.”

Duh je simbol zajedništva.

Naravno, "ruah" koji je Božji mora biti nešto osobno jer pripada samo Bogu. Ali kakve to ima veze sa time da je Božji duh, dah, nekakva osoba? Bog djeluje svojim duhom, daje ga vjernicima, njime održava život, predstavlja Njegovu svetost i čistoću, silu i energiju kojom djeluje. Zašto "ruah" mora biti osoba?

A što se tiče Izaije, ožalostiti Božji duh znači isto što i ožalostiti samog Boga (ne osobu trojstva) jer kao što vidimo, ruah označava i emocije između ostalog. Kao što Bog ima svoj duh tako i čovjek ima svoj duh.

Postavlja se pitanje; ako Duh Sveti izvodi djela i to dokazuje da je Božji duh osoba, šta onda dokazuju aktivnosti čovječjeg duha? Čovječji duh može biti uznemiren (Post 41;8), oživljen (Post 45;27 Iza 57;15), potresen (1.Dn 5;26 2.Dn 36;22 Ez 1;1), ranjen (Izr 18;14), neutješiv (Ps 77;3), umiren (1.Kor 16;18). Također, duh može poticati ljude (Izl 35;21), iznutra nagoniti (Job 32;18), istraživati (Ps 77;6 Izr 20;27 Iza 26;9 Ezek 13;3 Mt 22;43), iznevjeriti (Ps 143;7), podizati čovjeka kad je bolestan, biti ubijen (Izr 18;14). Može putovati (Prop 3;21 12;7 Lu 8;55 1.Kor 5;3,4), ustati (Prop 10;4), radovati se (Lu 1;47), služiti Bogu (Rim 1;9), svjedočiti (Rim 8;16), priznati (1.Iv 4;2), znati stvari (1.Kor 2;10,11), moliti (1.Kor 14;14), raditi (Ef 2;2), odmarati se (2.Kor 2;13). Nijedna od ovih aktivnosti unutar biblijskih okvira ne ukazuje da se radi o posebnoj osobi unutar čovjeka. Kad je čovjekov duh umoran, jednostavno znači da je čovjek umoran. Duh čovječji je u biblijskom smislu isto što i čovjek. Tako je i Božji duh isto što i Bog. Sinonim za Boga i Njegove postupke.

Strong;

Ruwach (ruah), ženska imenica

Definicija

1. wind, breath, mind, spirit
a. breath
b. wind
1. of heaven
2. quarter (of wind), side
3. breath of air
4. air, gas
5. vain, empty thing
c. spirit (as that which breathes quickly in animation or agitation)
1. spirit, animation, vivacity, vigour
2. courage
3. temper, anger
4. impatience, patience
5. spirit, disposition (as troubled, bitter, discontented)
6. disposition (of various kinds), unaccountable or uncontrollable impulse
7. prophetic spirit
d. spirit (of the living, breathing being in man and animals)
1. as gift, preserved by God, God's spirit, departing at death, disembodied being
e. spirit (as seat of emotion)
1. desire
2. sorrow, trouble
f. spirit
1. as seat or organ of mental acts
2. rarely of the will
3. as seat especially of moral character
g. Spirit of God, the third person of the triune God, the Holy Spirit, coequal, coeternal with the Father and the Son
1. as inspiring ecstatic state of prophecy
2. as impelling prophet to utter instruction or warning
3. imparting warlike energy and executive and administrative power
4. as endowing men with various gifts
5. as energy of life
6. as manifest in the Shekinah glory
7. never referred to as a depersonalised force

Post 1;2
"a mighty wind swept over the waters." New American Bible
"a divine wind sweeping over the waters." New Jerusalem Bible
"and the power of God was moving over the water." Good News Bible-TEV

Naravno, Strong je trinitarijanac koji vjeruje u Boga Duha Svetoga, ali je zanimljivo da “pneuma” u NZ koja ima isto značenje kao “ruah” u SZ pridaje primarno značenje “Duh Sveti” i stavlja je na prvo mjesto, dok ruah prevodi kao Duh Sveti tek na zadnjem. Očito je i on svjestan da ne može forsirati Duha kao osobu gdje god se spominje Božji “ruah”. Šta ja mislim da je Božji “ruah”? Vjerojatno kombinacija mnogih stvari gore navedene.

Isto tako, u tim primjerima pneuma je u srednjem rodu koji označava neosobnost a ne osobu. Dok se u muškom i ženskom rodu mogu označavati nežive stvari, srednji rod je jako rijetko upotrebljen za označavanje živih bića. Zatim, kako je duh u srednjem rodu, ispravan prijevod je “duh sveti” a ne “Duh Sveti”. Engleski prijevodi dodaju nepostojeći član (The) ispred riječi duh kako bi pokazali da je riječ o osobi, ali to je dodavanje u biblijski tekst. Sveti je pridjev. Duh Božji označava pripadnost Bogu, nešto što je Njegovo a ne nešto što je On sam. Duh ne govori sam od sebe već šta čuje, neobično ako je riječ Svemogućem Bogu; Iv 16;13 “No kada dođe on - Duh Istine - upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi.” Zašto? Jer je duh način kako Bog djeluje, i pravi izvor svega je Bog iz kojeg duh izlazi i pomoću kojeg Bog između ostalog komunicira sa vjernima.

Duh sveti je istoznačan izrazu “Sila svevišnjega” ;Lu 1,;35 “Anđeo joj odgovori: "Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti.” Lu 24:49; Dj.Ap. 1:8;10:38; Rim. 15:13; Rim. 15:18,19; 1 Kor. 2:4,5.

Pomoću čega Bog izvodi iscjeljenja, istjeruje demone, uskrsava mrtve, prorokuje…? Pomoću svoga duha.

Mt 1;20 “Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: "Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga.”

Marija je “trudna po Duhu Svetome” (Mt 1;18) a ipak cijeli NZ govori da je Bog otac Isusu. Da li Isus ima dva oca; Boga Oca i Boga Duha Svetoga?

Par pitanja za razmišljanje;

Zašto se Duh Sveti nikada ne obožava u Bibliji? Zašto ako je riječ o jednoj od osoba Svemogućeg Boga ?
Zašto se u uvodima poslanica nikada ne spominje identifikacija pisaca sa Duhom Svetim kao što se stalno spominje sa Isusom i Bogom ?
Zašto Pavao nikada ne šalje pozdrave od Duha već samo od Isusa i Boga?
Zašto vizije neba nikada ne uključuju Duha Svetoga?
Zašto Duh Sveti nije zvan titulama koje pripadaju Bogu?
Zašto Duh nikada nije zvan Bogom (theos, elohim)?
Zašto Duh nikada nije zvan Spasiteljem?
Zašto je Duh Sveti u srednjem rodu koji označava „ono“ a ne „on“?
Bog Sin se zove Isus, koje je ime Boga Duha Svetoga?

 

 

Djela apostolska 20;28b

 

„"Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas Duh Sveti postavi nadglednicima, da pasete Crkvu Božju koju steče krvlju svojom.“

Grčki tekst; "...hos peripoieomai dia ho haima ho idios." doslovni prijevod na engleski; "through the blood of the own" , ili “tou haimatios tou idiou”, , “the blood of His own (Son)”

Par engleskih prijevoda;

"Be shepherds of the church of God, which he acquired by means of his own Son's death." Greek-English Lexicon of the New Testament Based on Semanitc Domains, Vol. 1, p. 565
"care for the church of God, which he has bought for himself at the price of the blood of his own One." William Barclay
"be the shepherds of the church of God, which he obtained with the blood of his own Son." Revised Standard Version
"Be shepherds of the church of God, which he made his own through the sacrificial death of his Son." Good News Bible
"to shepherd the church of God that he obtained with the blood of his own Son." New Revised Standard Version
"to feed the church of God that he bought with the blood of his own Son" New Jerusalem Bible
"Be like shepherds to God's church. It is the flock that he bought with the blood of his own Son." Contemporary English Version
"to nourish the church of God, which He has purchased with the blood of His own Son" The Holy Bible in Modern English by Ferrar Fenton.
"Tenderly care for God's congregation, which he acquired by the blood of his own Son." 21st Century NT
"Lit. 'the blood of his own one" Zondervan's NIV Study Bible

U čemu je stvar? Grčka riječ IDIOS zahtijeva da je prati imenica i oblik rečenice je tako formuliran. Prirodniji izraz "svojom vlastitom krvlju" bi glasio "DIA TOU hEAUTOU hAIMATOS" , " DIA TOU IDIOU hAIMATOS" ili " DIA TOU hAIMATOS TOU hEAUTOU". Postoji niz primjera u Bibliji gdje je poslije IDIOS imenica ili prevodioci dodaju imenicu (koje nema) kako bi objasnili smisao rečenice.

"We who have seen, and you who have not seen, do alike enjoy that fellowship with God. The imitation of God being the only sure proof of our having fellowship with him. And the blood of Jesus Christ his Son - With the grace purchased thereby. Cleanseth us from all sin - Both original and actual, taking away all the guilt and all the power." John Wesley on Acts 20:28

Svi ovi (trinitaristički) prevodioci shvaćaju da je riječ o Isusu koji je svojom krvlju otkupio Crkvu Božju a ne o Duhu Svetom. Duh pripada Bogu čiji je Isus Sin.

Ako je Duh otkupio svojom krvlju, jer su Duh i Isus jedno, onda zasigurno možemo reći i da je Bog Otac ili Duh Sveti umro na križu, ili se Duh inkarnirao u čovjeka, ili bilo šta slično tome. Naravno, to nije biblijsko učenje.

1. Iv 1;5,7 "...Bog je svjetlost...i krv Isusa, Sina Njegova, čisti nas od svakoga grijeha".

Ef 5;25 "...kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju"

Ef 1;5-8 "...po Isusu kristu...u kome, njegovom krvlju, imamo otkupljenje..."

Otk 5;8,9 " ...padoše ničice pred Jaganjca...jer si bio zaklan i otkupio krvlju svojom za Boga ljude...

1. Pe 1;18,19 "...niste otkupljeni nečim raspadljivim...nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane."

 

 

Rimljanima 9;5

 

„njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove.“

Kako originalni tekst nema nikakvih znakova unutar teksta, ovaj citat se može čitati na dva načina, kao hvala Isusu Bogu ili kao što je slučaj u svim poslanicama, hvala Isusovom Bogu i Ocu (Rim 1;25 2.Kor 11;31 Ef 1;3 4;6 1.Tim 6;15). Na prvi način čitano, riječ je o jednoj osobi, Isusu i ta osoba (Isus) je Bog. Na drugi način čitano, riječ je o dvije osobe, Isusu i Bogu. U drugom viđenju se ne daje blagoslov Isusu već Bogu.

RSV: “to them belong the patriarchs, and of their race, according to the flesh, is the Christ. God who is over all be blessed forever. Amen
Moffatt: “the patriarchs are theirs, and theirs too (so far as natural descent goes) is the Christ. (Blessed for evermore be the God who is over all! Amen.)”
New English Bible; "Theirs are the patriarchs, and from them, in natural descent, sprang the Messiah. May God, supreme above all, be blessed for ever! Amen."
New International Version „Theirs are the patriarchs, and from them is traced the human ancestry of Christ, who is God over all, forever praised! [1] Amen. -- Footnote: Or Christ, who is over all. God be forever praised! Or Christ. God who is over all be forever praised!“
The Jewish New Testament..." the Patriarchs are theirs; and from them, as far as his physical descent is concerned, came the Messiah, who is over all. Praised be Adonai for ever! Amen."

Kao što je vidljivo, ti prijevodi prevode kao da je riječ o dvoje osobe, Isusu i Bogu, ili dopuštaju takav alternativni prijevod. Poput;

New Revised Standard Version, Todays English Version, Revised English Bible, New American Bible, The Modern Langauge Bible (New Berkeley Version), The Living Bible, Contemporary English Version, The Translator's New Testament, R.F.Weymouth, W.Barclay, C.B.Williams, E.Goodspeed; The Bible- An American Translation, J.B.Phillips, H.J.Schonfield, C.K.Williams, J.Moffatt.

There is good evidence from both the immediate remote contexts that the last phrase of this verse is a eulogy or doxology to God the Father.  “God over all” and “God blessed forever” are both used of God the Father elsewhere in the New Testament (Rom. 1:25; 2 Cor. 11:31; Eph. 1:3; 4:6; 1 Tim. 6:15).  In contrast, neither phrase is ever used of Christ. 

 

Asking why the words are even in the text gives us a key to understanding them.  Paul is writing about the way that God has especially blessed the Jews.  The verses immediately before Romans 9:5 point out that God has given them the adoption, the glory, the covenants, the law, the worship, the promises, the patriarchs and even the human ancestry of Jesus Christ.  How blessed they are!  No wonder a eulogy to God is inserted: “God, who is over all, be blessed forever!  Amen.”

 

 

Rimljanima 10:9 Fil 2;11

 

„Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen.“

 

“svaki će jezik priznati: "Isus Krist jest Gospodin!" - na slavu Boga Oca.“

 

Komentar;

 

Isus je Gospodin. Gospodin znači Bog. Isus je Bog.

 

Odgovor;

 

a) „Gospodin“ je termin koji ne obuhvaća samo Boga

b) Oba citata jasno razlikuju Boga i Isusa. Isusov Otac je Bog.

c) Isus je Gospodin ali zato što ga je Bog takvim učinio;

Dj. 2;36 „Pouzdano dakle neka znade sav dom Izraelov da je toga Isusa kojega vi razapeste Bog učinio i Gospodinom i Kristom.“

d) Ako je „Gospodin“ sinonim za „Bog“, tada je Isus „učinjen“ Bogom.

 

 

·        Property owners are called “Lord” (Matt. 20:8, “owner” = kurios).

·        Heads of households are called “Lord” (Mark 13:35, “owner” = kurios).

·        Slave owners are called “Lord” (Matt. 10:24, “master” = kurios).

·        Husbands are called “Lord” (1 Pet. 3:6, “master” = kurios).

·        A son calls his father “Lord” (Matt. 21:30,  “sir” = kurios).

·        The Roman Emperor is called “Lord” (Acts 25:26, “His Majesty” = kurios). 

·        Roman authorities are called “Lord” (Matt. 27:63,  “sir” = kurios).

 

KURIOS

Zašto se Ime izbjegavalo izgovarati kod židova? Jer su oni sami zaključili da je to Božja volja. Bog je objavio svoje ime JHVH 6800 puta u SZ-u i kao takvog ga je očito dao da se izgovara. I oprosti, ako su židovi promjenili JHVH u Gospodin, nije li to protivno želji Boga koji je vlasnik tog imena i koji ga je dao zapisati u SZ? Nije li to oduzimanje Bibliji? To,što su to židovi radili nije opravdanje da i mi to radimo.

Zatim, Isus nikad nije nazvan riječju Adonai već Adoni. Adonai je riječ koja je upotrebljavana isključivo za Boga Jahvu, nikad za nekog drugog. Obje riječi su izvedene iz Adon koji se može upotrebiti i za Boga i za sve ostale (ljude, anđele…) dok je Adoni upotrebljen za sve samo ne Boga. Znači, Isus nije nikad nazvan hebrejskom riječju Adonai kojom su židovi zvali samo svemogućeg Boga Jahvu. Nagađaš. Hebrejski jezik koristi više riječi za pojam “gospodin” i radi razliku unutar svake riječi. Svaka riječ nosi određeno značenje.

Zatim, opet ne iznosiš činjenice. “Kurios” je jedini izraz u grčkom jeziku koji nosi značenje “gospodin” i za razliku od hebrejskog on je općenit i koristi se baš za sve; Boga, Isusa, ljude, kraljeve, idole, anđele, znak poštovanja…

To što je Isus nazvan Kuriosom ne znači apsolutno ništa kao dokaz da je Isus Bog.

Strongov rječnik;

Kurios

Definicija;
1. he to whom a person or thing belongs, about which he has power of deciding; master, lord
a. the possessor and disposer of a thing
1. the owner; one who has control of the person, the master
2. in the state: the sovereign, prince, chief, the Roman emperor
b. is a title of honour expressive of respect and reverence, with which servants greet their master
c. this title is given to: God, the Messiah

King James Word Usage - Total: 748
Lord 667, lord 54, master 11, sir 6, Sir 6, miscellaneous 4

Kao što Biblija jasno kaže, Bog je učinio Isusa Gospodinom (Dj.Ap. 2;36). To rješava dvojbu da li je Isus Jahve. Isus kao Sin Božji i izabrani Mesija zasigurno zaslužuje da ga se zove Gospodinom jer njegova veličina kao jedinorođenog Božjeg Sina nije upitna.. No značenje te riječi nije u istom smislu kao i za Boga što je lijepo vidljivo npr. Psalam 110;1;

Dok u NZ-u (npr. Mt 22;44) piše, pogrešno prevedeno na naš jezik;

“Gospodin kaže mom Gospodinu” što daje naslutiti dva jednako rangirana Gospodina tj. člana trojedinog Božanstva.

Engleski prijevod je bliži originalu;

"The LORD said unto my lord" gdje LORD označava Božje osobno ime JHVH koje su prevodioci namjerno zamjenili kako bi sakrili razliku između Jahve i Isusa.

Židovi su iskrivili originalne riječi iz svog praznovjerja;

“Gospodin (Adonai) kaže mom gospodinu (Adoni)

Dok hebrejski original glasi;

“Jahve (JHVH) kaže mom gospodinu (Adoni). Gdje je kristalno jasna razlika između Boga Jahve i podređenog Isusa.

 

 

Rimljanima 10;13

 

„Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen. Imali su dovoljno svjetla”

 

Komentar;

 

The context of this verse in Romans makes it clear that the “Lord” referred to in this verse is the Lord Jesus Christ.  However, this verse is a quotation from Joel 2:32 in the Old Testament, and in Joel the “Lord” is Yahweh.  That has caused some Trinitarians to say that Jesus is God.

 

Odgovor;

 

There is nothing in the context or scope of Scripture that shows that Yahweh and Jesus Christ are the same being.  What it shows is simple and straightforward: In the Old Testament, one called upon Yahweh for salvation, and now we call upon Jesus Christ for salvation.  This does not show an identity of persons, rather it demonstrates a shift of responsibility. 

 

Part of the confusion surrounding this issue is that in the Old Testament, many versions do not print the name Yahweh, but instead say “Lord.”  Although God never commanded it, it was the custom of the Jews, out of reverence for God, not to pronounce the name of God, so they wrote “Lord” when the Hebrew text said Yahweh.  Many Christian Bibles do not have God’s name clearly translated, but have “Lord” where the Hebrew has Yahweh.  This confuses many Christians who see “Lord” in both the Old and New Testaments, and assume it is the same person.  Also, many Christians who have some training in the Scriptures have been taught that Yahweh in the Old Testament was Jesus Christ.  So, instead of seeing Yahweh in Joel and “Lord” in Romans, and then realizing that the Lord Jesus is now doing what Yahweh did, they erroneously believe the same person is acting in both places. 

 

 

IME

 

Komentar;

 

Isto je da li ispovijedaš ime Jahvino ili ime Isusovo jer je to jedan Bog.

 

Odgovor;

Vidiš, to nije istina. Čak i ti kao trinitarijanac vjeruješ da je ime trojedinog Boga Jahve (ako se slažeš), a Isusovo ime u najboljem slučaju ime jedne od tri osobe koje čine trojedinog Boga. Zatim, Božje ime JHVH je jedinstveno i vječno (Ps 135;13 "ime tvoje, o Jahve, ostaje dovijeka, i spomen na te, o Jahve, od koljena do koljena", Izl 3;15 "Dalje je Bog Mojsiju rekao; Kaži Izraelcima ovako; Jahve, Bog otaca vaših, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, poslao me k vama. To mi je ime dovijeka, tako će me zvati od koljena do koljena", takvih primjera ima zaista mnogo), dok je Isus (Yeshua, Yehoshua...), općenito i često ime među ljudima i koje sadrži dio Božjeg imena. čak i da je Isus dio trojedinog Boga ta dva imena nisu istog značenja i važnosti.

Kada kažeš da je Jahvino i Isusovo ime ista stvar, jednostavno si rekao neistinu i negirao si ime biblijskog Boga koji se njime predstavio. Isus i Jahve su dva različita imena, jedno pripada Bogu a drugo Sinu Božjemu.

Otk 14;1 "I vidjeh: gle, Jaganjac stoji na gori Sionu, a s njime sto četrdeset i četiri tisuće - na čelima im napisano ime njegovo i ime Oca njegova!"

Otk 15;3,4 "Pjevaju pjesmu Mojsija, sluge Božjega, i pjesmu Jaganjčevu: "Velika su i čudesna djela tvoja, Gospodine, Bože, Svevladaru! Pravedni su i istiniti putovi tvoji, Kralju naroda! Tko da te se ne boji, Gospodine, tko da ne slavi ime tvoje! Ti si jedini svet!"

Mojsije i Jaganjac pjevaju istu pjesmu i slave isto ime. Koje ime? Tko je jedini svet za Mojsija i Jaganjca?

Otk 3;12 "Pobjednika ću postaviti stupom u hramu Boga moga i odande on više neće izići i napisat ću na njemu ime Boga svoga i ime grada Boga svoga, novog Jeruzalema koji siđe s neba od Boga mojega, i ime moje novo."

Isus ima svog Boga koji ima vlastito ime, ime koje pripada samo Njemu. Nije li to Jahve? Isus govori o svom novom imenu. Koje god Isusovo novo ime bilo, nije isto kao i Božje. I kao što vidiš, nije isto ispovijedati Isusovo ili Božje ime.

 

 

IME

 

Komentar;

 

Mislim da nisi shvatio stihove. Nema veze što je Bog učinio Isusa Gospodinom, ako je Isus onaj Gospodin iz SZ u kojeg će se uzdati narodi i čije će ime zazivati da se spase.
SZ kaže Jahvino ime, pokazao sam ti, a NZ citira taj redak i kaže Isusovo ime.
Sve je jasno.
Možemo još popričati o tome ako je nejasno.
Ti Boga ne vidiš kao Trojstvo i zato ti se miješaju pojmovi.

 

Odgovor;

Mislim da se tebi miješaju pojmovi. To što je Isusa Bog učinio Gospodinom dokazuje da Isus nije Gospodin sam po sebi jer ga je Bog učinio takvim. I time nije Bog. Jednostavno. Naravno, ne i tebi. I time što imamo Boga i Isusa u istom kontekstu je očito da Isus nije Bog, zar ne?

I koliko je meni poznato, vi vjerujete da je Božje ime Jahve? I vjerujete da je ime Sina Božjega Isus? Onda se slažemo da ime „Isus“ nije zamjenilo ime „Jahve“ jer vi i dalje koristite riječ „Jahve“ kada se obraćate Bogu, zar ne? Koristite dva imena? Zazivate i Isusa i Jahvu, zar ne? A kako je očito da nije riječ o istom imenu (slobodno me demantiraj), onda je očito riječ o dva imena koja se zazivaju? Jedno je ima samoga Boga (JHVH) a drugo ime Njegovog Sina (Isus, Yehoshua, Yeshua) kojeg je poslao kao Spasitelja i koji dolazi u Njegovo ime. Svaki put kad kažeš „aleluja“ dao si hvalu Božjem vječnom imenu (jah-Jahve). Šta znači Isus? Grč. Iesous {ee-ay-sooce'}, Heb. Y@howshuwa` {yeh-ho-shoo'-ah} or Y@howshu`a {yeh-ho-shoo'-ah}=Jesus, Joshua, Jehoshua = "Jehovah is salvation"=Jahve je spasenje. Isus je jedino ime po kojem se spašava i prilazi Jahvi. Iz tog razloga židovi koji vjeruju u Jahvu ali ne i u Isusa ne mogu biti spašeni. Jer ne priznaju ime po kojem je Bog dao da ljudi imaju pristup Njemu. Isusovo ime nije zamjenilo Jahvino ime.

JHVH je jedinstveno i vječno Božje ime.

 

 

1.Korinćanima 8;6

 

“nama je jedan Bog, Otac, od koga je sve, a mi za njega; i jedan Gospodin, Isus Krist, po kome je sve, i mi po njemu.“

 

Komentar;

 

-Bog je Gospodin, ako je samo jedan Gospodin, Isus mora biti Bog.

-po Isusu je sve, Isus je Bog

 

Odgovor;

 

-Citat jasno razlikuje Boga i Isusa. Jedino Isusov Otac je Bog, izvor svih stvari, Isus je veza između Boga i svega što Bog stvara po Isusu.

 

1.Kor 8;4-6 "Dakle, u pogledu blagovanja mesa žrtvovana idolima, znamo: nema idola na svijetu i nema Boga do Jednoga. Jer sve kad bi i bilo nazovibogova ili na nebu ili na zemlji - kao što ima mnogo "bogova" i mnogo "gospodara"! - nama je jedan Bog, Otac, od koga je sve, a mi za njega; i jedan Gospodin, Isus Krist, po kome je sve, i mi po njemu.

 

"Jedan Bog" je jasno definiran kao "Bog, Otac". Jedini pravi "gospodar-gospodin" je Isus, svi drugi gospodari-gospoda imaju prividnu vlast jer njihova vladavina nije jednaka onoj Isusovoj kojega je Bog učinio "Gospodinom i Mesijom" cijelog čovječanstva.

 

Biblija jasno kaže da je samo jedan istinski Bog, Isusov Otac. Za razliku od toga, jasno kaže da je Isus učinjen Gospodinom. Time Isusova titula ovisi o Bogu koji ga je uzvisio i nije apsolutna sama po sebi.

 

-Po Isusu je sve, ali od Boga je sve. Bog je stvarao po Isusu.

 

Riječ "Gospodin" je višeznačna riječ. Definirana je ovisno o kontekstu;

 

"Let us review the range of usage for this term in the entire NT. (1) Kyrios could be simply a respectful way of addressing other people (e.g. Matt. 21:30;25:11;27:63; John 4:11;12:21; Acts 16:30) (2) It could be a way of addressing a ‘teacher' or ‘rabbi' (Matt. 8:25; see Matt. 17:15; Mark 4:38;9:17). (3) The designation can suggest authority, in the sense of one with power to perform mighty works (e.g. Matt 8:25). (4)Kyrios may denote the owner of property (Mark 12:9; Luke 19:33) or the master of slaves (Luke 12:42-7; Eph. 6:5; Col. 4:1) In some parables ‘the mater' or Kyrios is a metaphor for Jesus (e.g. Matt 25:18-24, 26). (5) Because of their power, political rulers (Matt. 27:63) could lay claim to a certain divinity and as ‘lords' even demand worship (see Acts 25:16). (6) ‘Lords' might also refer to so-called gods who were supposed to have rights over human beings (1 Cor. 8:5). (7) Finally, The NT speaks not only of God (e.g. Matt. 5:32; 11:25; Mark 12:29-30; Acts 2:39;4:26; Rom. 4:6-8; 11:2-4) but also of Jesus as Kyrios and often does so in a way that raises him above the merely human level (e.g. Mark 12:36-7;Luke 19:31; John 13:13-14; Phil. 2:11; Rev. 22:20-1)." p.139

But does "Lord" have to have a religious sense when applied to Jesus? The following is an example from John 4:11: Here the Samaritan woman has just met Jesus, he has not yet told her that he is the Messiah. They have just met, yet she addresses him as kyrios, which in the New American Bible is translated as "sir."

"The woman said to him, Sir (kyrios), you do not have a bucket and the cistern is deep."

The word in this passage is kyrios. It is applied to Jesus, and it is used as a term of respect, as "sir."

The Apostles used this title as a term of respect for Jesus just like the term "master." This is why Jesus is called Lord in the NT. He is our King, our master, our Lord. Like the Lord of a castle/ kingdom. He is the Lord of the kingdom of God.
Is Paul here borrowing "Lord" from the shema in Deuteronomy and applying it to Jesus in 1 Corinthians?

"With the Hebrew Bible in mind, Paul carefully distinguishes, in a critical creedal statement, between the "one God, the Father," and the "one Lord Jesus Christ." Paul has not split the Shema of Israel between two persons. This would be to abandon his precious Jewish creed. Paul in fact makes a clear unitarian declaration: "There is no God but One...There is One God, the Father" (1 Cor. 8:4,6) He then claims for Jesus a lordly status based on the central Christological affirmation, by divine oracle, that he is the promised "my lord, the King Messiah, the lord's   anointed" )Ps. 110:1; Luke 2:11): "There is one Lord Jesus Messiah" (1 Cor. 8:6) This is his full official title. Peter had likewise proclaimed in Acts 2:34-36, with apostolic authority derived from the Messiah, that Jesus was the appointed Lord Christ, in accordance with Psalm 110:1, as distinct from, and as the servant of, the Lord God." The Doctrine of the Trinity-A. Buzzard p.53

1) property owners are called Lord (Matt. 20:8, kurios is “owner” — NIV)
2) heads of households were called Lord (Mk 13:35, owner=kurios).
3) slave owners were called Lord (Matt. 10:24, master=kurios).
4) husbands were called Lord (1 Pet. 3:6, master=kurios).
5) a son called his father Lord (Matt. 21:30, sir=kurios).
6) the Roman Emperor was called Lord (Acts 25:26, His Majesty=kurios).
7) Roman authorities were called Lord (Matt. 27:63, sir=kurios).

 

1.Korinćanima 12;4-6

 

„⁴ Različiti su dari, a isti Duh; ⁵ i različite službe, a isti Gospodin; ⁶ i različita djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima.”

 

I dalje ni govora "tri u jednom". Bog je Jahve, Gospodin je Isus, Duh je Božji duh koji izlazi iz Boga, ili darovi duha svetoga. Možda je riječ i o židovskom načinu razmišljanja gdje je u sva tri slučaja riječ o Bogu?

 

Ako je samo jedan Bog, i On je spomenut, kako i Gospodin i Duh mogu biti Bog?

 

 

2.Korinćanima 13;14

 

"May the grace of the Lord Jesus Christ, and the love of God, and the fellowship of the Holy Spirit be with you all."

 

Ista stvar kao i maloprije. Nema spomena "tri u jednom".

 

Gospodin + Duh Sveti + Bog = Bog??? Da li je to trinitarističko poimanje Boga?

 

to the fellowship that Christians have with each other because of the presence of God’s gift, holy spirit, in each of us.  The “fellowship of the spirit” is a phrase that is also used in Philippians 2:1, and the text note on this verse in the NIV Study Bible is fairly accurate.  It says: “The fellowship among believers produced by the Spirit, who indwells each of them.”  We would replace “Spirit” with “spirit,” (because we believe it refers to God’s gift) and translate “who” as “which” (“spirit” is neuter in the Greek text), but the point is made beautifully.  The fellowship of the spirit is the fellowship Christians enjoy with other believers because of the presence of the spirit in each of us 

 

 

Efežanima 4;30

 

“I ne žalostite Duha Svetoga, Božjega, kojim ste opečaćeni za Dan otkupljenja!“

Zapazite pridjev Božjega, koji pokazuje da je u ovom citatu Duh nešto što pripada Bogu i različito je od Boga jer mu pripada. Kontekst Efežana govori o potrebi da kršćani žive pravednim životom za razliku od pogana. Očito je ovdje riječ o pobožnosti, da kršćani koji su ispunjeni Božjim duhom čine djela kojima neće žalostiti samoga Boga čijim su svetim duhom opečaćeni. Ef 4;3,4 poziva kršćane na jedinstvo duha svezom mira, postavlja zajedno jedno tijelo i jedan duh čime se očito poziva na zajedništvo svih kršćana. 4;23 govori negativno o obnavljanju duhom svoje pameti (mislim da je riječ o ispraznom mudrovanju). 5;5 govori da je kraljevstvo Kristovo i Božje. 5;18 govori o zabrani opijanja vinom u kojem je razuzdanost već o potrebi ispunjavanja duhom tj. pobožnošću. Kako se ispunjava duhom? 5;19; "...razgovarajte među sobom psalmima, hvalospjevima i duhovnim pjesmama. Pjevajte i slavite Gospodina u svom srcu!" Na kraju (5;20) je zahvala Bogu i Ocu u imenu Isusa. Mislim da ovdje nema govora o Duhu Svetom (osobi trojstva) i da Pavao nije imao na umu takvu nauku kada je pozivao kršćane na jedinstvo vjere.

Što se tiče toga da Duh donosi odluke, priznajem da mi tih nekoliko citata za sada nisu dovoljno jasni da bih točno znao o čemu govore. S obzirom da NZ ne objašnjava kako jedna od osoba trojstva konkretno komunicira sa vjernima, već je Duh Božji u pravilu vezan uz pobožnost, očekujem prvo od vas (kršćana) da mi objasnite o kakvoj je konkretno komunikaciji riječ. Isto tako na koji način su apostoli mogli donositi odluke sa Duhom nije mi jasno bez obzira bilo riječ o osobi ili ne, jer mislim da takve odluke poput npr. uzdržavanja od krvi, žrtvovanog mesa... ipak moraju biti dane i odobrene isključivo od samoga Boga, bez značajnijeg utjecaja ljudi.

No, ono što je jasno vidljivo u Djelima je da apostoli ne promoviraju nikakvu trojedinu nauku, Duha kao osobu, već jasnu priču o uskrslom Isusu i Bogu koji ga je uskrsnuo. Prema Duhu se ne odnose kao prema osobi već kao nečemu što je dano od Boga kao dar i dokaz vjere i čime se vjerni trebaju ispunjavati i nešto što pripada Bogu.

Lijep primjer je molitva u progonstvu (Dj. 4;23-31) gdje je molitva usmjerena Bogu kao Stvoritelju ("podigoše glas k Bogu i rekoše") i taj Bog očito mora biti Jahve koji je preko Davida po svojem duhu rekao zašto se bune narodi protiv Gospodina (Jahve) i Pomazanika Njegova (Isusa) svojeg Slugu kojeg pomaza. I nakom molitve se ispuniše Božjim duhom kojim će smjelije nagovještavat Božju riječ.

Kako glasi Psalam 2;2? "Ustaju kraljevi zemaljski, knezovi se rote protiv Jahve i Pomazanika Njegova".

Ili Stjepana koji je pun Božjeg svetog duha vidio Isusa gdje stoji zdesna Bogu (Dj. 7;54-56).

Ili Dj. 8;26-40 gdje se anđeo Gospodnji obratio Filipu da bi zatim bili korišteni izrazi Duh reče i Duh Gospodnji ugrabi Filipa iako nema razloga sumnjati da je riječ o istoj osobi koja komunicira sa Filipom, najprije zvana anđeo pa zatim Duh i Duh Gospodnji.

Ili Dj. 10 koja govore o anđelu Božjemu koji se obratio Korneliju i koji mu se odazvao sa Gospodine (usput, da li je Kornelije pomislio za anđela da je Bog jer ga je nazvao Gospodine?), zatim o glasu, Duhu, (kojeg Petar začudo zove Gospodine jer je naravno prepoznao da razgovara sa Jahvom osobno?). Da li je moguće da se i Petru objavio taj isti (ili neki drugi) anđeo i da na taj način Biblija objašnjava izraze kojima se čini da duh sveti govori ali je u stvari riječ o anđelima (glasnicima) koji govore u ime Boga? Poput 12;7-11 gdje anđeo oslobađa i obraća se Petru? U r. 12;17 Petar objašnjava kako ga je Gospodin izveo iz tamnice iako par redaka prije kaže da je riječ o anđelu kojeg je poslao Gospodin. Ali zaslugu ipak prvenstveno priznaje Gospodinu. Da li je taj anđeo Gospodin jer Petar kaže da ga je Gospodin izveo iz tamnice? Ili Gospodin radi djela preko svoga anđela i riječ je ipak o dvije različite osobe?

Zanimljiva je izjava Petrova (10;38) da Isus čini čuda jer ga je Bog pomazao Duhom Svetim i snagom (duh i snaga u paraleli) i jer Bog bijaše sa njim.

Heroda je usmrtio anđeo Božji (12;23). Da li je moguće da Bog koristi svoje anđele kako bi prenio poruke vjernima i objavljivao im svoje odluke? I da su ti anđeli samo glasnogovornici koji govore u ime Boga čije ovlasti nose i usmjeravaju vjernike prema Božjim željama?

14;27, 15;4,12 Bog čini djela po vjernicima. No ipak ta djela čine i vjernici što je očito jer NZ ih pripisuje i njima. Ali kako? Time što su sredstvo po kojima Bog djeluje. Tako je i Bog jedini Stvoritelj, ali koji stvara po i kroz Isusa, Isusa koji koristi Božji duh prilikom stvaranja i što čini i Isusa stvoriteljem ali izvor stvaranja je ipak prvenstveno pripisan Bogu koji stvara kroz Isusa. Tako da obojica mogu biti zvani stvoritelji ali u različitom smislu, jedan kao izvor stvaranja (Bog Jahve) i jedan koji stvara Božjim duhom i kroz koga Jahve djeluje (Isus).

Rezime; Božji duh je uvijek vezan uz pobožnost i pravovjernost, Isusovi sljedbenici ga nikada ne promoviraju kao osobu a pogotovo kao jednu od osoba koja čine Boga. Bog je pomoću svojega duha prisutan među vjernima i vjernici pomoću Božjeg duha imaju pristup Bogu i zajedništvo sa Njim. Božji duh (pneuma/ruah) je i sinonim koji predstavlja samog Boga i Njegov temperament.

 

 

Filipljanima 2;6-8

 

„⁶ On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, ⁷ nego sam sebe "oplijeni" uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ⁸ ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu.“

1) Isus je trajni lik Božji. To podrazumijeva da nije Bog već Njegov lik.
2) Jednakost sa Bogom. Kako je Bog samo jedan i to je Jahve ta jednakost očito isključuje Isusa kao Jahvu.
3) Preskočen je citat prije; „neka u vama bude isto mišljenje kao u Kristu Isusu“. Očito se to odnosi da se i mi ne držimo jednakosti sa Bogom (kad smo već stvoreni na sliku Božju).

 

Komentar

Isus se kao božanska osoba dobrovoljno ponizio. Njegova poniznost ti nije dokaz protiv njegovog božanstva.

 

Odgovor;

Već u samom startu navedena tvrdnja nema podlogu. Moj komentar je u odnosu Isusa i Jahve. Bog o kojem govore Filipljani je Jahve. Ako se povezujuje dobrovoljno poniženje Isusa prema Jahvi, to je sam po sebe demant tvrdnje da je Isus Jahve, jer je jasno da se tvrdi da se Isus podređuje Jahvi. Samim time Isus nije Jahve. Zatim, navedeni stihovi govore o Isusovoj jednakosti sa Bogom (koji je njegov Otac) ne sa jednom od osoba trojstva. Zatim kažu da je Isus trajni lik Božji (ali ne i Bog osobno) i da je Bog taj koji je preuzvisio i darovao Isusa. Zatim, Isusovo ponižavanje je u istom kontekstu kao i naše, i Isus i mi trebamo imati isti mišljenje, a to je, da se ne držimo jednakosti sa Bogom. Nismo li i mi stvoreni na sliku božju? I tako smo i likovi samog Boga? I kome ide slava priznanjem da je Isus Gospodin? Njegovom Ocu koji je Jahve. Ljudi su stvoreni na sliku   Božju, Isus je Njegova vjernija kopija, no, bez obzira na to, upozorava se da jednak stav trebaju imati i  Isus i ljudi, a to je da se ne drže svoje “jednakosti” sa Bogom.  I samo po sebi, Isusovo ponižavanje zasigurno znači negaciju Isusa kao Boga. Jer to znači da Bog ne posjeduje više božanske atribute koji ga čine Bogom. I kako je uopće moguće da se Bog može poniziti?

 

And third, Kenotic Theology forces God to change—God becomes a man—which causes two problems for orthodox Trinitarians: God cannot change, and God is not a man.

 

For example, the King James Version has it: "Who, being in the form of God, thought it not robbery to be equal with God." If this be corect, then we ask: Who or what is "God" in this verse? The Father? The Trinity? The KJV would suggest the celesltial "Jesus" did not think it "robbery to be equal with God." This would imply Jesus was equal with God. If someone is in the "form of" of someone else, then that someone is not the other in whose form he is.

Is "God" in this verse limited to the Father? Or, is "God" in this verse the triune Godhead? So, that "Jesus" was equal to or in the form of the Trinity and thus a fourth person? Would a Trinitarian help us with this?

Let us suppose for a moment the King James is correct. What does it prove? It may prove that Christ in heaven was "equal to God" before he came to the earth. But, our friend is trying to prove the man who walked the dusty roads of Judea was "God." So, this verse, if rendered correclty, would only show that Christ was divine or God before he came to earth. For he next verse (7) says Christ "emptied himself having taken the form of a slave." Of what did he "empty himself"? His form or eqality with God? Additionally, verse 9 has The God (ho theos) ‘highly exalting’ Christ after his death and resurrection. "Highly exlated" above what Christ was on earth? If that be "God", how could Christ be exalted more? If that be "God" as in verse 5, after which Christ had been formed, how could he be exalted more than what he was previously, if he was equal to God?

 

Jesus emptied
himself of subsisting in God's form while he lived on earth, then he ceased being either
God or manifesting the peerless glory of God.

 

Hence, it is reasonable
to conclude that when Paul says Jesus "emptied himself," he possibly meant that Jesus
of Nazareth (the embodied Word of God) ceased to be what he previously was in the
heavenly realm.

 

 

Kološanima 1,15-20

 

^„15 On je slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakog stvorenja. ¹⁶ Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti - sve je po njemu i za njega stvoreno: ¹⁷ on je prije svega i sve stoji u njemu. ¹⁸ On je Glava Tijela, Crkve; on je Početak, Prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude Prvak. ¹⁹ Jer svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu Puninu ²⁰ i po njemu - uspostavivši mir krvlju križa njegova - izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima.“

 

Komentar;

 

Pogledaj dalje Rimljane 11,33-36 i usporedi sa Kološanima 1,15-20

(33) O dubino bogatstva, i mudrosti, i spoznanja Božjega! Kako li su nedokučivi sudovi i neistraživi putovi njegovi! (34) Doista, tko spozna misao Gospodnju, tko li mu bi savjetnikom? (35) Ili: tko ga darom preteče da bi mu se uzvratiti moralo? (36) Jer sve je od njega i po njemu i za njega! Njemu slava u vjekove! Amen.

(15) On je slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakog stvorenja. (16) Ta u njemu je sve stvoreno na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti - sve je po njemu i za njega stvoreno: (17) on je prije svega i sve stoji u njemu. (18) On je Glava Tijela, Crkve; on je Početak, Prvorođenac od mrtvih, da u svemu bude Prvak. (19) Jer svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu Puninu (20) i po njemu - uspostavivši mir krvlju križa njegova - izmiriti sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima.

Vidiš li da nam Biblija govori da je sve od Boga nastalo, po njemu i za njega. U Rimljanima.
A onda u Kološanima tvrdi da je sve nastalo po Isusu, za njega i od njega.
Ako Isus nije Bog, morali bi ove redke iz Kološana zanemariti i istrgnuti iz Biblija.

 

Odgovor;

 

Pretjeruješ. Da li sa tim pretjerivanjem pojačavaš učinak svojih riječi? Ne treba ništa trgati, citati sami otkrivaju značenje. Zapazi jednu razliku u ova dva citata. Rimljani pripisuju Bogu nešto što ne pripisuju Isusu; "sve je od Njega"! Bog je jedini pravi izvor stvaranja za razliku od Isusa kroz kojeg stvara i koji sam od sebe ne može učiniti ništa. Kako je Bog stvorio izravno jedino Isusa, a kroz njega sve ostalo, jasno je da Isus postoji prije svega i sve stoji u njemu.

Kol 1;16,17 govore o djelima stvaranja koja očito ne uključuju Isusa i koja su stvorena PO Isusu i ne znače apsolutno sve jer očito Bog i Otac i tzv. Bog Duh Sveti nisu stvoreni u Isusu. Nisi dokazao da on sam nije stvoren. Samo si pokazao da je sve stvoreno na zemlji i nebu, osim naravno Boga, stvoreno u njemu, po njemu i za njega i da je on prije svih tih djela stvaranja s čime se ja neupitno slažem. Bog je "rodio" Isusa po kojemu je sve ostalo što postoji stvorio.

Iv 5; 19 Isus nato odvrati: "Zaista, zaista, kažem vam: Sin ne može sam od sebe činiti ništa, doli što vidi da čini Otac; što on čini, to jednako i Sin čini. 20 Jer Otac Ljubi Sina i pokazuje mu sve što sam čini. Pokazat će mu i veća djela od ovih te ćete se čudom čuditi.

Šta radi Isus? Kopira svoga Oca jer sam od sebe ne može učiniti ništa. Zašto Isus može kopirati svog Oca? Jer ga Otac ljubi i pokazuje mu sve što sam čini. Postoje djela koja će mu Otac tek pokazati. Pravi izvor Isusove snage je u njegovom Ocu i Bogu.

Iv 5;30 "Ja sam od sebe ne mogu učiniti ništa: kako čujem, sudim, i sud je moj pravedan jer ne tražim svoje volje, nego volju onoga koji me posla."

Zašto je Isus pravedan? Jer traži Jahvinu volju koji je izvor pravednosti.

Zatim, Isus nije Bog. Zašto? Jer je Njegova slika-"slika Boga nevidljivoga". Jahve je nevidljiv i nedostupan.

Zatim, Isus je stvoren i pripada stvaranju jer je prvi rođen od svakog stvorenja.

Zatim, Isus nije Bog jer je Bog različit, jasno razdvojen entitet od njega i jer se Bogu svidjelo nastaniti u Isusu svu puninu i pomiriti sve sa Sobom.

Dalje. Isus nije Bog jer je posrednik prema Bogu, i po njemu izmiruje Bog ljude sa sobom.

Da li je Bog stvarao za sebe ili za Isusa? Očito Jahve stvara prvenstveno za sebe ali kao Isusov Otac stvara i za njega jer voli svoga Sina kojemu daje svu vlast i moć. Isusova vlast je ograničena u odnosu na Jahvinu.

1. Kor 15;24-28 "24 potom - svršetak, kad preda kraljevstvo Bogu i Ocu, pošto obeskrijepi svako Vrhovništvo, svaku Vlast i Silu. 25 Doista, on treba da kraljuje dok ne podloži sve nepri jatelje pod noge svoje. 26 Kao posljednji neprijatelj bit će obeskrijepljena Smrt 27 jer sve podloži nogama njegovim. A kad veli: Sve je podloženo, jasno - sve osim Onoga koji mu je sve podložio. 28 I kad mu sve bude podloženo, tada će se i on sam, Sin, podložiti Onomu koji je njemu sve podložio da Bog bude sve u svemu.

Lk 22; "29 Ja vam stoga u baštinu predajem kraljevstvo što ga je meni predao moj Otac: 30 da jedete i pijete za mojim stolom u kraljevstvu mojemu i sjedite na prijestoljima sudeći dvanaest plemena Izraelovih."

Iv 17;2 "i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao."

Jahve stvara za sebe, djela svojeg stvaranja predaje Isusu na vlast koji će nastaviti vječno kraljevati sa Jahvom nakon što mu se podredi kada mu sve bude podloženo. Znači kraljevstvo je stvorio Jahve prvenstveno za sebe, ali i za Isusa, Svog Sina kojemu daje da vlada sa Njim. Naravno, njihova vladavina nije ravnopravna jer je Isus podređen Jahvi.

Otk 12;10 “I začujem glas na nebu silan: "Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova!”

Otk 22;1 “I pokaza mi rijeku vode života, bistru kao prozirac: izvire iz prijestolja Božjeg i Jaganjčeva.”

Otk 22;3 “I neće više biti nikakva prokletstva. I prijestolje će Božje i Jaganjčevo biti u gradu i sluge će mu se njegove klanjati”

I Bog i Jaganjac vladaju. Jedan kao Bog, drugi kao Sin Božji i Pomazanik. Kao što je vidljivo, Isus nije Bog.

 

Komentar;

 

„Početak“ („arche“) znači da je Isus „izvor“ stvaranja a ne da je Isus stvoren na početku i prema tome djelo stvaranja.

 

Odgovor;

 

Examples from the LXX: Gen. 10:10
And the beginning (arche) of his kingdom was Babel, and Erech, and Accad, and Calneh, in the land of Shinar.

Babel, Erech, Accad and Calneh were PART of Nimrod's kingdom.

Gen. 49:3 Reuben, thou art my firstborn, my might, and the beginning of my strength, the excellency of dignity, and the excellency of power:

Rueben was the beginning, the first one of/PART of Jacob's generative strength.

Deuteronomy 11:12 A land which the LORD thy God careth for: the eyes of the LORD thy God are always upon it, from the beginning of the year even unto the end of the year.

The beginning of the year was the first PART of the year.

Deuteronomy 21:17 But he shall acknowledge the son of the hated for the firstborn, by giving him a double portion of all that he hath: for he is the beginning of his strength; the right of the firstborn is his.

The firstborn was the beginning, the first one/PART of his generative strength.

Ruth 1:22 So Naomi returned, and Ruth the Moabitess, her daughter in law, with her, which returned out of the country of Moab: and they came to Bethlehem in the beginning of barley harvest.

The beginning was the first PART of the harvest.

2 Samuel 21:9 And he delivered them into the hands of the Gibeonites, and they hanged them in the hill before the LORD: and they fell all seven together, and were put to death in the days of harvest, in the first days, in the beginning of barley harvest.
21:10 And Rizpah the daughter of Aiah took sackcloth, and spread it for her upon the rock, from the beginning of harvest until water dropped upon them out of heaven, and suffered neither the birds of the air to rest on them by day, nor the beasts of the field by night.

The beginning was the first PART of the harvest.

2 Kings 17:25 And so it was at the beginning of their dwelling there, that they feared not the LORD: therefore the LORD sent lions among them, which slew some of them.

The beginning was the first PART of their dwelling there.

Daniel 9:23 At the beginning of thy supplications the commandment came forth, and I am come to shew thee; for thou art greatly beloved: therefore understand the matter, and consider the vision.

The beginning was the first PART of the supplication.

Examples from the NT:
Matthew 24:8 All these are the beginning of sorrows.

The beginning was the first PART of the sorrows.

Matthew 24:21 For then shall be great tribulation, such as was not since the beginning of the world to this time, no, nor ever shall be.

The beginning was the first PART of the world.

Mark 1:1 The beginning of the gospel of Jesus Christ, the Son of God;

The beginning was the first PART of the gospel according to Mark.

Mark13:8 For nation shall rise against nation, and kingdom against kingdom: and there shall be earthquakes in divers places, and there shall be famines and troubles: these are the beginnings of sorrows.

The beginning was the first part of the sorrows.

John 2:11 This beginning of miracles did Jesus in Cana of Galilee, and manifested forth his glory; and his disciples believed on him.

The beginning was the FIRST miracle among the miracles of Jesus.

Phillipians 4:15 Now ye Philippians know also, that in the beginning of the gospel, when I departed from Macedonia, no church communicated with me as concerning giving and receiving, but ye only.

The beginning was the first PART of the gospel.

Hebrews 3:14 For we are made partakers of Christ, if we hold the beginning of our confidence stedfast unto the end;

The beginning of their confidence was PART of their confidence.

These examples and the ones in the chart clearly demonstrate the manner in which the phrase
"beginning of the creation" at Revelation 3:14 should be understood. As in all the other Biblical examples the "arche" is a part "of the ...". This demonstrates that Christ is a PART, the FIRST part of the creation of God.

Although "arche" can mean ruler, it must be noted that John NEVER uses "arche" in this manner. He consistently uses "arche" in the sense of "beginning".

Col 1:16, in talking about Jesus, says that "...All [other] things have been created through him and FOR HIM". If Jesus was Michael the Archangel at the time of creation, would an angel have created all things for himself? Isa 43:7 says God created "everyone...for my OWN glory.."

Reply: I think the context will clear all this up: Isa 43:7 says, "every one that is called by my name, and whom I have created for my glory, whom I have formed, yea, whom I have made." ASV What does that mean? The MacArthur Study Bible NKJV says, "The faithful remnant of Israel will bear the Lord's name and exist for one primary purpose: to glorify him (44:23). 44:23 says, "For the LORD has...glorified himself in Israel." NKJV
Israel shares in God's glory. Jesus recieves his glory from God, "For he received from God the Father honor and glory." 2Peter 1:17
We get to share in that glory, "And the glory which thou hast given me I have given unto them; that they may be one, even as we are one." Jn 17:22
So Jesus and his followers are part of God's glory.
The preceeding verse in Col 15 says of Jesus, " is the image of the invisible God, the firstborn of all creation." ASV So God is invisible, and Jesus is the first created being. Hardly a prerequisite for an almighty creator.

 

Col 1:16, in talking about Jesus, says that"... All [other] things have been created through
    him and FOR HIM". If Jesus were Michael the Archangel at the time of creation, would an
    angel have created all things for himself? Isa 43:7 says God created "everyone ... for my
    OWN glory ..."

Reply: But the Bible does not says he created all things FOR HIMSELF (AUTON) but FOR HIM (AUTOU). The NAB links this scripture and the surrounding ones with Prov 8, 22-31; Wis 7, 22-8, 1; and Sir 1, 4, so lets take a look at those.
"Yahweh created me, first-fruits of his fashioning, before the oldest of his works." Pr 8:22 NJB
"Then I was beside him as his craftsman, and I was his delight day after day." Pr 8:30 NAB
"For she [Wisdom] is an aura of the might of God and a pure effusion of the glory of the Almighty." Wis 7:25 NAB
"Before all things wisdom was created" Sir 1:4 NAB
The NJB has an interesting comment here at Prov 8, "Wisdom's creation by God was on a different plane to all his other works, Wisdom almost seems to be a distinct personality, sharing in God's activity, and his agent in the world. The concept given here will be used in the NT to express Christ's relationship to his Father."
So here we see that Christ/Wisdom was a created being who was God's agent in creation. The NAB even says in a footnote at Col 1:16, 17 that  "Christ (though not mentioned by name) is preeminent and supreme as God's agent in the creation of all things"
God was happy with Jesus/Wisdom (his delight). Jesus is part of God's glory (John 1:14), and we get to share in that glory, "I have given them the glory you gave me, that they may be one as we are one." John 17:22 NJB

 

 

Kološanima 2;9

 

„Jer u njemu tjelesno prebiva sva punina božanstva; te ste i vi po njemu ispunjeni”

theotes ; Greek English Lexicon definira kao “divinity, divine nature”. Isus je božanstven jer mu ta osobina kao jedinorođenom Sinu Božjem pripada.

Kol 1;19 “Jer svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu Puninu”.

Isus je božanstven odlukom samog Boga, jer se to Bogu svidjelo. Ako je Krist Bog osobno, ne treba se puniti puninom božanstva. Logično, zar ne?

Ef 3;14-19 “Zato prigibam koljena pred Ocem, od koga ime svakom očinstvu na nebu i na zemlji: neka vam dadne po bogatstvu Slave svoje ojačati se po Duhu njegovu u snazi za unutarnjeg čovjeka da po vjeri Krist prebiva u srcima vašim te u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni mognete shvatiti sa svima svetima što je Dužina i Širina i Visina i Dubina te spoznati nadspoznatljivu ljubav Kristovu da se ispunite do sve Punine Božje.”

2. Pe 1;4 “Time smo obdareni dragocjenim, najvećim obećanjima da po njima postanete zajedničari božanske naravi umakavši pokvarenosti koja je u svijetu zbog požude.”

I kršćani se trebaju ispuniti do punine Božje i dijele božansku narav.

 

"1. The word "Deity" or "Godhead" is a translation of the Greek word theotes. In A Greek English Lexicon, by Liddell and Scott, the classic lexicon of the ancient Greek language, it is translated as " divinity, divine nature. " In making their case, Liddell and Scott cite Greek authors Plutarch and Lucian, and also reference Heliodorus and Oribasius using the phrase dia theoteta ="for religious reasons." The Greek word occurs only once in the Bible, so to try to build a case for it meaning "God" or "Godhead" (which is an unclear term in itself) is very suspect indeed. Standard rules for interpreting Scripture would dictate that the way Paul used theotes in Colossians would be the same way the Colossians were used to hearing it in their culture. There is no reason to believe that Paul wrote to the Colossians expecting them to "redefine" the vocabulary they were using. Christ was filled with holy spirit "without measure," and God him authority on earth to heal, cast out demons, forgive sins, etc. Thus, it makes perfect sense Scripture would say that Christ had the fullness of the "divine nature" dwelling in him. In fact, the same thing is said about every Christian (2 Pet. 1:4).

2. The word "fullness" demonstrates that the verse is speaking of something that one could also have just a part of. It makes no sense to talk about the "fullness" of something that is indivisible. God is indivisible. We never read about "the fullness of God the Father" because by definition, God is always full of His own nature. Therefore, the verse is not talking about Christ being God, but about God in someway providing Christ with "fullness." What this verse is saying is made clear earlier in Colossians: "God was pleased to have all his fullness dwell in him" (Col. 1: 19). That is true. John 3:34 adds clarification: "For the one whom God has speaks the words of God, for God gives the spirit without limit."

3. The fact that Christ has "all the fullness" of God does not make him God. Ephesians says that Christians should be filled with "all the fullness of God," and no one believes would make each Christian God.

4. If Christ were God, it would make no sense to say that the fullness of God dwelt in because, being God, he would always have the fullness of God. The fact that Christ could have the fullness of God dwell in him actually shows that he was not God. 2 Peter 1:4 says that by of God's great and precious promises we "may participate in the divine nature." Having "divine nature" does not make us God, and it did not make Christ God. The note on I Peter in the NIV Study Bible is almost correct when, referring to the divine nature, it states: " We are, indwelt by God through His Holy Spirit" (we would say "holy spirit, referring to God's gift. Likewise Christ, who was filled with holy spirit without limits, had the fullness of "Deity."), dwelling in him.

5. The context is a key to the proper interpretation of the verse. The Colossians had lost their focus on Christ (see Col. 1:15-20 above). Colossians 2:8 shows that the people were danger of turning to "hollow and deceptive philosophy" rather than being focused on Christ. What could philosophy and traditions offer that Christ could not? The next verse is a reminder that there is no better place to turn for answers and for truth than to Christ, in whom all fullness of God dwells. There is nothing in the context here that would warrant believing Paul is writing about the Trinity. He is simply saying that if you want to find God, look to Christ. , Christ himself had said he was "the Way" and "the Truth, " and that " no man comes to the Father, except through me

 

 

Titu 2;13

 

„iščekujući blaženu nadu i pojavak slave velikoga Boga i Spasitelja našega Isusa Krista.“

 

Ili; " While we wait for the blessed hope—the glorious appearing of our great God and Savior, Jesus Christ. (NIV)

 

Komentar;

 

Stih govori o jednoj osobi, Isusu, koji je Bog i Spasitelj.

 

Odgovor;

 

Citat govori o dvije osobe, Bogu (Njegovoj slavi) i Isusu koji je Spasitelj.

 

NIV govori o veličanstvenoj pojavi Boga i Spasitelja, dok većina Biblija govori o slavi velikoga Boga (ne o pojavi Boga) i Spasitelja Isusa.

 

 

Hebrejima 1;2

 

„konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega postavi baštinikom svega; Njega po kome sazda svjetove.”

 

Komentar;

 

Isus je Stvoritelj

 

Odgovor;

 

Bog je Stvoritelj koji stvara po Isusu. Ako je Isus Baštinik, ne može istovremeno biti i Bog koji ga je takvim postavio.

 

 

Heb 1;6

 

Jason: In Exdous 34:14 it is clear that we are to worship no one but Jehovah. But in Hebrews 1:6 the angels worship Christ.

 

Reply: Let us take a look at how the word for "worship" at Exodus 34:14, which is shachah (Strong's 7812), is used elsewhere, according to the KJV:

The word shachah occurs 170 times and only about one-half of this number refer to the worship of Yahweh. But this fact is hidden from the English reader of the King James Version by reason of its having been 74 times translated bow down, bowed himself, did reverence, did obeisance, etc., when referring to homage to great earthly beings. We will give examples:

Ge 23:7    And Abraham stood up, and bowed [the same Hebrew word used at Exodus 34:14] himself to the people of the land, even to the children of Heth.
Ge 23:12    And Abraham bowed [the same Hebrew word used at Exodus 34:14] down himself before the people of the land.
Ge 42:6  And Joseph was the governor over the land, and he it was that sold to all the people of the land: and Joseph's brethren came, and bowed [the same Hebrew word used at Exodus 34:14] down themselves before him with their faces to the earth.
Ge 43:28    And they answered, Thy servant our father is in good health, he is yet alive. And they bowed [the same Hebrew word used at Exodus 34:14] down their heads, and made obeisance.
Ge 47:31    And he said, Swear unto me. And he sware unto him. And Israel bowed [the same Hebrew word used at Exodus 34:14] himself upon the bed's head.
Ge 48:12    And Joseph brought them out from between his knees, and he bowed [the same Hebrew word used at Exodus 34:14] himself with his face to the earth.
Ex 18:7    And Moses went out to meet his father in law, and did obeisance [the same Hebrew word used at Exodus 34:14], and kissed him; and they asked each other of their welfare; and they came into the tent.
Ru 2:10    Then she (Ruth) fell on her face, and bowed [the same Hebrew word used at Exodus 34:14] herself to the ground (to Boaz).
1Sa 25:23    And when Abigail saw David, she hasted, and lighted off the ass, and fell before David on her face, and bowed [the same Hebrew word used at Exodus 34:14] herself to the ground,
1Sa 25:41    And she arose, and bowed [the same Hebrew word used at Exodus 34:14] herself on her face to the earth, and said, Behold, let thine handmaid be a servant to wash the feet of the servants of my lord.
2Sa 1:2    It came even to pass on the third day, that, behold, a man came out of the camp from Saul with his clothes rent, and earth upon his head: and so it was, when he came to David, that he fell to the earth, and did obeisance [the same Hebrew word used at Exodus 34:14].
2Sa 9:6    Now when Mephibosheth, the son of Jonathan, the son of Saul, was come unto David, he fell on his face, and did reverence [the same Hebrew word used at Exodus 34:14]. And David said, Mephibosheth. And he answered, Behold thy servant!
2Sa 9:8    And he bowed [the same Hebrew word used at Exodus 34:14] himself, and said, What is thy servant, that thou shouldest look upon such a dead dog as I am?
2Sa 14:4    And when the woman of Tekoah spake to the king, she fell on her face to the ground, and did obeisance [the same Hebrew word used at Exodus 34:14], and said, Help, O king.
2Sa 14:22    And Joab fell to the ground on his face, and bowed [the same Hebrew word used at Exodus 34:14] himself, and thanked the king: and Joab said, To day thy servant knoweth that I have found grace in thy sight, my lord, O king, in that the king hath fulfilled the request of his servant.
2Sa 14:33    So Joab came to the king, and told him: and when he had called for Absalom, he came to the king, and bowed [the same Hebrew word used at Exodus 34:14] himself on his face to the ground before the king: and the king kissed Absalom.
2Sa 15:5    And it was so, that when any man came nigh to him to do him obeisance [the same Hebrew word used at Exodus 34:14], he put forth his hand, and took him, and kissed him.
2Sa 18:21    Then said Joab to Cushi, Go tell the king what thou hast seen. And Cushi bowed [the same Hebrew word used at Exodus 34:14] himself unto Joab, and ran.
2Sa 18:28    And Ahimaaz called, and said unto the king, All is well. And he fell [the same Hebrew word used at Exodus 34:14] down to the earth upon his face before the king, and said, Blessed be the LORD thy God, which hath delivered up the men that lifted up their hand against my lord the king.
2Sa 24:20    And Araunah looked, and saw the king and his servants coming on toward him: and Araunah went out, and bowed [the same Hebrew word used at Exodus 34:14] himself before the king on his face upon the ground.
1Ki 1:16    And Bathsheba bowed, and did obeisance [the same Hebrew word used at Exodus 34:14] unto the king. And the king said, What wouldest thou?
1Ki 1:23    And they told the king, saying, Behold Nathan the prophet. And when he was come in before the king, he bowed [the same Hebrew word used at Exodus 34:14] himself before the king with his face to the ground.
1Ki 1:31    Then Bathsheba bowed with her face to the earth, and did reverence [the same Hebrew word used at Exodus 34:14] to the king, and said, Let my lord king David live for ever.
1Ki 1:47    And moreover the king's servants came to bless our lord king David, saying, God make the name of Solomon better than thy name, and make his throne greater than thy throne. And the king bowed [the same Hebrew word used at Exodus 34:14] himself upon the bed.
1Ki 1:53    So king Solomon sent, and they brought him down from the altar. And he came and bowed [the same Hebrew word used at Exodus 34:14] himself to king Solomon: and Solomon said unto him, Go to thine house.
1Ki 2:19    Bathsheba therefore went unto king Solomon, to speak unto him for Adonijah. And the king rose up to meet her, and bowed [the same Hebrew word used at Exodus 34:14] himself unto her, and sat down on his throne, and caused a seat to be set for the king's mother; and she sat on his right hand.
2Ki 2:15    And when the sons of the prophets which were to view at Jericho saw him, they said, The spirit of Elijah doth rest on Elisha. And they came to meet him, and bowed [the same Hebrew word used at Exodus 34:14] themselves to the ground before him.
2Ki 4:37    Then she went in, and fell at his feet, and bowed [the same Hebrew word used at Exodus 34:14] herself to the ground, and took up her son, and went out.
1Ch 21:21    And as David came to Ornan, Ornan looked and saw David, and went out of the threshingfloor, and bowed [the same Hebrew word used at Exodus 34:14] himself to David with his face to the ground.
1Ch 29:20    And David said to all the congregation, Now bless the LORD your God. And all the congregation blessed the LORD God of their fathers, and bowed down their heads, and worshipped [the same Hebrew word used at Exodus 34:14] the LORD, and the king.
2Ch 24:17    Now after the death of Jehoiada came the princes of Judah, and made obeisance [the same Hebrew word used at Exodus 34:14] to the king. Then the king hearkened unto them.
Pr 12:25    Heaviness in the heart of man maketh it stoop [the same Hebrew word used at Exodus 34:14]: but a good word maketh it glad.
Even using another word for worship does not lessen the impact of my point:
"Then the king Nebuchadnezzar fell upon his face and worshipped Daniel"
My point is cemented when we realize that the Septuagint used the Greek word PROSKUNEW here, the same word used at Hebrews 1:6.
This is why many Bibles do not even use the word "worship" at Hebrews 1:6. For example:
"Let all the angels of God pay him homage." New Jerusalem Bible
"And may all the angels of God pay homage to him." God's New Covenant, Heinz Cassirer
"Let all God's angels pay him homage." Revised English Bible
"And let them bow before him -- all messengers of God" Young's Literal Translation
"And let all the angels of God adore him." Douay
"And let all the angels of Elohim do homage to him." Urim-Thummim Version
"And all the angels of God must now kneel before Him." Power New Testament
"Let all God's angels pay him homage." Schonfield's The Original New Testament
"And let all God's angels bow before him." Goodspeed's An American Translation
"Now let all the messengers of God honour him." The Complete Bible, Ferrar Fenton
"Let all God's angels pay him homage." New English Bible
"And let all the angels of God adore him." Confraternity Version
"Prostrate yourself before him, all you angels." 21st Century New Testament
"Before him shall bow all messengers of God." Unvarnished New Testament
"Let all the angels of God bow down before him." 20th Century New Testament
"And let all God's angels adore him." Kleist & Lilly New Testament
"And let all the messengers of God pay homage to him." Newcome's Corrected Version

"PROSKUNEW-to kiss, to do reverence or homage by kissing the hand; in NT to do reverence or homage by prostration,...to pay divine homage, worship, adore." The New Analytical Greek Lexicon by Wesley J. Perschbacher

"from <4314> and a probable derivative of <2965> (meaning to kiss, like a dog licking his master's hand); ; v
AV-worship 60; 60
1) to kiss the hand to (towards) one, in token of reverence
2) among the Orientals, esp. the Persians, to fall upon the knees and touch the ground with the forehead as an expression of profound reverence
3) in the NT by kneeling or prostration to do homage (to one) or make obeisance, whether in order to express respect or to make supplication
3a) used of homage shown to men and beings of superior rank
3a1) to the Jewish high priests
3a2) to God
3a3) to Christ
3a4) to heavenly beings
3a5) to demons" Thayer's Greek Lexicon (who is NOT an Unitarian)

Jehovah is given worship that is unique to him alone. It is the kind of worship that also entails serving. If you do a boolean search on the words "worship" and "serve" in the Bible, the only favorable connotations are to Jehovah alone. This is why serving other gods was enough to arouse God to anger (Deut 7:4; 11:16, 17; Josh 23:16; 1 Kings 9:6 etc.)

 

But someone may say, the Greek word proskuneo is always used in the New Testament in the sense of worship of God Almighty, not in the sense of homage toward men. But is this true? Let us examine some instances in the New Testament where the Greek word proskuneo is used similarly to the Hebrew word shachah, wherein worship of God is not intended.

The wise men who came to see Jesus as a child bowed (proskuneo) before him as a king, not as God Almighty. -- Matthew 2:2-11.

In Matthew 9:18, we find a rich young ruler who came and bowed (proskuneo) before Jesus. It stretches the imagination to suppose that this rich young ruler supposed that he was actually worshipping the Almighty Yahweh. The crowds early gave the praise to God, who had given the power to Jesus to perform these works, saying: "A great prophet has arisen among us!'. (Matthew 9:8; Luke 7:16,17) Thus they believed him to a be a prophet of God, and did not claim Jesus as God Almighty, nor do we have any reason to believe that Jairus would think Jesus was God Almighty.

We have no more reason to believe that Jairus thought he was bowing before God Almighty than when the Shunammite woman bowed [Strong's Hebrew #7812 - worshipped] to Elisha. -- 2 Kings 4:37

In Matthew 14:33, we find that after Jesus calmed the winds, the men in the ship came and bowed (proskuneo) before Jesus, calling him, not God Almighty, but "Son of God" -- Son of the Supreme Being.

In Matthew 15:22-28, we read of the Phoenician woman who came to Jesus. She did not call Jesus God Almighty, but rather "Son of David." Then she bowed (proskuneo) before him to plead on her daughter's behalf. There is nothing here for us to suppose that this Phoenician woman really believed that she was bowing before the Almighty God of the universe! Again, we read that the crowds glorified the God of Israel for the miracles being performed through Jesus. -- Matthew 15:31.

In Matthew 20:20-23 we read of the mother of Zebedee's children who came to Jesus and, bowing (proskuneo), asked that her two sons sit beside him in his kingdom. That she bowed before him as the rightful heir of the kingdom should be apparent from the scripture itself. We need to note that Jesus' heirship to God's kingdom does not include dominion over Yahweh himself; Jesus continues to be in subjection to his Father, Yahweh. -- 1 Corinthians 15:27,28; Revelation 1:1; 3:12; 5:7.

In Matthew 28:9 we read of the women who went to the tomb where Jesus' body lay, found it empty and to whom an angel appeared who told them to go tell his disciples of the risen Jesus. Jesus met them on the way and the women held onto his feet, and bowed down (proskuneo) to him. In this instance, the text implies that the women had simply bowed before Jesus at his feet, and there is nothing to suggest that they were worshipping the Almighty Yahweh.

In Mark 15:16-19, we read of the soldiers who mockingly called him "King of Jews" and who bowed their knees and [mockingly] gave homage (proskuneo) to Jesus. These soldiers certainly did not have any idea of "worshiping" Jesus as Almighty God. They were mocking the claim that Jesus was King of the Jews, not that he was God Almighty!

In John 9:35-38 the blind whom Jesus healed, when finding out that Jesus was the "Son of God", Son of the Supreme Being, bowed down (proskuneo) before him. Jesus was not depicted to this once blind man as the Supreme Being, but rather the Son of the Supreme Being.

Scripture	Revised English Bible	New J. Bible	New English Bible	Kleist/Lilly	N.W.T.
Matt 14:33	fell	bowed	fell	prostrated	Obeisance
Matt 28:9	kneeling	Homage	prostrate	prostrated	Obeisance
Matt 28:17	Worship	fell down	prostrate	adored	Obeisance
Heb 1:6	Homage	Homage	homage	adore	Obeisance
John 4:20	Worship	Worship	Worship	Worship	Worship
Rev 5:14	Worship	Worship	Worship	Worship	Worship
Rev 7:11	Worship	Worship	Worship	Worship	Worship
Rev 11:16	adoration	Worship	Worship	Worship	Worship
Rev 19:4	Worship	Worship	Worship	Worship	Worship

 

 

Hebrejima 1;8

 

„ali za Sina: Prijestolje je tvoje, Bože, u vijeke vjekova, i pravedno žezlo - žezlo je tvog kraljevstva.”

 

Komentar;

Vidljiv je i ovdje odnos oca i sina. Otac sina zove Bogom jer ovaj to i jeste. Nije Isus Bog druge vrste (niži Bog) već upravo zato što je rođen od Boga on je kao i Bog Otac potpuno isti. Oni su jedno i sjede na zajedno na prijestolju. Obožava se i Oca nebeskog, ali obožava se i Janje.

 

Odgovor;

Isus nije Bog niže vrste (šaljivo), Isus je božanstven jer to kao jedinorođeni Sin Božji mora biti. I ako je rođen od Boga (kojeg Boga?), ipak postoje neke razlike, zar ne? Da, obožavaju se obojica, jedan kao Bog drugi kao Janje koje je svojom otkupninom dostojno slave koju prima..

http://www.apolresearch.org/
Hebrews 1:8
The phrase normally translated "thy throne O God" (referring to Jesus Christ as God) is rendered "God is thy Throne". This change can be demonstrated in The Society's Bible by comparing the NWT rendering of this verse with Psalm 45:6 -- the O.T. verse that Hebrews 1:8 is quoting. Both "thy throne O God" and "God is thy Throne" are possible translation given the Greek here, but of course the first is more consistent with the teachings of Scripture concerning Jesus Christ.

http://www.carm.org/
In this particularly interesting verse, God is addressing the Son. The Greek construction of Hebrews 1:8 allows the text to be translated in two legitimate ways:
"God is your throne forever and ever....
and
"Thy Throne O God, is forever and ever..."

Postoje tri moguća prijevoda izraza hO QRONOS SOU hO QEOS;

1. Tvoje prijestolje O Bože
2. Bog je tvoje prijestolje
3. Tvoje prijestolje je Bog

Heb 1:8 je citat Ps 46;6,7 u kojem se autor obraća ljudskom kralju kojeg je Bog Jahve ("Jahve, Bog tvoj") pomazao i blagoslovio više od bilo kojeg od kraljevih drugova. To znači da postoje i drugi koji su drugovi kralju i time istovjetno rangirani (kao ljudi?)-iste vrste??? Ako je Isus Bog, tko su njegovi drugovi koji su manje pomazani i time manje sretni? Ako citat vrijedi kao obraćanje Isusu kao Bogu, onda zasigurno vrijedi i za obraćanje ljudskom kralju kao Bogu na kojeg se prvenstveno odnosi. Što bi bilo malo neobično da se pisac psalma obraća čovjeku sa "Bože", zar ne? Isto tako, očita je razlika između te dvije osobe jer je jedna od njih zasigurno "Jahve, Bog tvoj" koji pomazuje toga kralja. Činjenica da Jahve pomazuje govori da ta druga osoba nije Jahve jer nema Jahvin duh na sebi, iz očitog razloga jer mora biti pomazana. Važno je napomenuti da je taj izraz u nominativu a ne vokativu pa je prijevod broj 2. i 3. prema tome doslovniji od 1.

No, ne moramo razbijati glavu oko toga. Heb nam sami otkrivaju da Isus nije Bog već različita osoba od Njega. Bog je samo jedan i to je Jahve. Jahve je nekada govorio preko proroka a sada govori preko svoga Sina (r.1,2), kojeg je postavio baštinikom svega i po kome je sazdao svjetove (2). I Njegov Sin je odsjaj Slave i otisak Bića Njegova (nije li riječ o Jahvi čiji je Isus odsjaj i otisak?) i sjedi zdesna Veličanstvu u visinama (ne sjedi li Isus zdesna Jahvi? Opet se vraćamo na Ps 110,1). Kol 1;15 "On je slika Boga nevidljivoga" Kojeg Boga? I sada Sin postade toliko moćniji od anđela koliko je uzvišenije nego anđeli baštinio ime. To znači da je Sinova moć porasla u odnosu na anđele i ovo "postade" pokazuje da je njegova moć vezana uz određeni trenutak i određenu revnost koju je Sin pokazao i koja je veća od revnosti anđela. Vidimo da se taj Bog iz retka 1 najprije obraća anđelima a zatim Sinu a znamo da se Bog koji se nekada obraćao preko proroka bio Jahve iz SZ-a. I taj Bog (Jahve iz Starog Zavjeta koji je nekada govorio preko proroka), se obraća nekome drugome; prvo anđelima pa Sinu. I tog Sina je "Jahve, Bog njegov" pomazao, taj Sin je sudjelovao u stvaranju (jer je Bog po njemu stvarao), i taj Sin nije podložan starenju i promjenama, i njegove godine nisu dokučive. I taj Sin sjedi zdesna Jahvi (13) dok Jahve ne položi sve njegove neprijatelje.

Da li je Isus prikazan kao Bog u Hebrejima? Očito nije jer ga cijela poslanica razlikuje od Boga. Isusovo pripovjedanje je suposvjedočio Bog znamenjima i čudesima...i darivanjem duha svetoga po svojoj volji (2;3,4). Isusova djela su očito pripisana nekome drugome tko je nazvan Bog. Koji Bog?

Tko je Onaj koji Isusu reče; "Ti si sin moj, danas te rodih" (1;5 5;5)?
Ps 2;7 "Obznanjujem odluku Jahvinu: Gospodin mi reče: "Ti si sin moj, danas te rodih."

Tko je Onaj koji se zakleo; "a on sa zakletvom Onoga koji mu reče: Zakleo se Gospodin i neće se pokajati: "Zauvijek ti si svećenik" (7;21).

Ps 110;4 "Zakleo se Jahve i neće se pokajati: "Dovijeka ti si svećenik po redu Melkisedekovu!"

O kojem Bogu se radi u Hebrejima?

9;24 Pred čijim licem se Isus pojavljuje? "Krist doista ne uđe u rukotvorenu Svetinju, protulik one istinske, nego u samo nebo: da se sada pojavi pred licem Božjim za nas."

10;5-7 "Zato On ulazeći u svijet veli: Žrtva i prinos ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio; i okajnice ne sviđaju ti se. rekoh: "Evo dolazim!" U svitku knjige piše za mene: "Vršiti, Bože, volju tvoju!"

Ps 40;5-9 "Blago čovjeku koji se u Jahvu uzda, koji ne ide za štovateljima lažnih bogova, za onima koji se predaju prijevari. Nisu ti mile ni žrtve ni prinosi, nego si mi uši otvorio: paljenice ni okajnice ne tražiš. Tada rekoh: "Evo dolazim! U svitku knjige piše za mene: Milje mi je, Bože moj, vršit volju tvoju, Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim."

Kojem Bogu se Isus obraća i čiju volju vrši?

10;12 "A ovaj, pošto je prinio jednu jedincatu žrtvu za grijehe, zauvijek sjede zdesna Bogu"
12;2 "Uprimo pogled u Početnika i Dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu te sjedi zdesna prijestolja Božjega. "

Kojem Bogu Isus sjedi zdesna?

10;13 " čekajući otad dok se neprijatelji ne podlože za podnožje nogama njegovim."

Ps 110;1 "Riječ Jahvina Gospodinu mojemu: "Sjedi mi zdesna dok ne položim dušmane za podnožje tvojim nogama!"

1. Kor 15-24 "potom - svršetak, kad preda kraljevstvo Bogu i Ocu, pošto obeskrijepi svako Vrhovništvo, svaku Vlast i Silu. Doista, on treba da kraljuje dok ne podloži sve nepri jatelje pod noge svoje. Kao posljednji neprijatelj bit će obeskrijepljena Smrt jer sve podloži nogama njegovim. A kad veli: Sve je podloženo, jasno - sve osim Onoga koji mu je sve podložio. I kad mu sve bude podloženo, tada će se i on sam, Sin, podložiti Onomu koji je njemu sve podložio da Bog bude sve u svemu.

Isus se na kraju i sam podlaže Jahvi koji mu je sve podložio.

12;23,24 "Crkvi prvorođenaca zapisanih na nebu, Bogu, sucu sviju, dusima savršenih pravednika i Posredniku novog Saveza - Isusu - i krvi škropljeničkoj što snažnije govori od Abelove."

13;20-21 "A Bog mira, koji po krvi vječnoga Saveza od mrtvih izvede velikoga Pastira ovaca, Gospodina našega Isusa, osposobio vas za svako dobro djelo da vršite volju njegovu, činio u nama što je njemu milo, po Isusu Kristu, komu slava u vijeke vjekova."

Tko je Bog, Sudac sviju i Bog mira? Različit od Isusa, Posrednika i Pastira kojeg je izveo iz mrtvih.

Heb 5;7 “On je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bi uslišan zbog svoje predanosti”

Tko je Onaj koji je mogao spasiti Isusa od smrti? Kome je Isus upućivao molitve i prošnje? Zašto je Isus uslišan? Zbog svoje predanosti! Ne zato što je dio trojedinog Boga.

 

 

Hebrejima 1;10

 

„I: Ti u početku, Gospodine, utemelji zemlju i nebo je djelo ruku tvojih.“

 

Stih je citiran iz Ps 102;25 gdje je primjenjen na Jahvu.

 

a) Mnogi citati iz SZ-a su izvađeni van konteksta i primjenjeni u NZ-u.

 

Hebrews 1 and 2 contain numerous quotations from the Hebrew Scriptures that were originally applied to various individuals.  These include David at Psalm 2:7 and 22:22 (1:5a; 2:12), Solomon at 2 Samuel 7:14 (1:5b), an unnamed Jewish King at Psalm 45:6-7 (1:8-9), God at Psalm 102:25-27 (1:10-13) and Isaiah at Isaiah 8:17-18 (2:13).  Though the original applicants of these passages were not the Messiah, the author of Hebrews did not see an issue in quoting these passages so that the quoted statements applied to Jesus.

 

That the author of Hebrews did not intend to identify Jesus with the original applicants of the quoted texts is clearly evident when we consider the full context of those passages.  As an example, we note that Hebrews 1:5 is quoted in part from 2 Samuel 7:14 where it prophetically speaks of Solomon being corrected when he sins.  Were we to argue for the author of Hebrews to be equating Jesus with the person to whom the texts were originally applied we would be forced to go to 2 Samuel 7 and read the entire passage.  In doing this we would note that Christ did sin, for it was prophesied that one in the original context would. 

 

b) Heb 2;5 govore o budućem svijetu ("Nije doista anđelima podložio budući svijet o kojem govorimo"), možda je riječ o tome šta će Isus napraviti, a ne o tome šta je već napravio?

 

c) Redak 9 otkriva da Isus ima svoga Boga.

 

That Christ had an involvement in creation, specifically as cited in Hebrews 1:10, is noted in verse 2 of Hebrews 1.  The text clearly shows Christ as the one “through whom” God created.  The truthfulness of Jesus role as the intermediate is seen in Hebrews 1:10 when we compare it to what is said of Wisdom within the book of Proverbs. Here Christ, as Wisdom,^[16] is said to have been used by God in making the heavens and the earth. (Prov. 3:19)^[17]  In Proverbs 8:30 we find that Christ served the role of a “master worker”, a view and translation confirmed by the apocryphal book of Wisdom, chapter 7 verse 21, where we read that Wisdom “is the worker of all things.” (KJV)  Indeed, on this point of Jesus as Wisdom being involved in creation at Proverbs 3:19, Barnes’ commentary notes: “This thought [of Jesus being the one though whom God created], developed in Prov[erbs] 8, is the first link in the chain which connects this ‘Wisdom’ with the Divine Word, the Λογος of John’s Gospel.”^[18] 

 

d) Isus je sredstvo po kojem Bog stvara, apostoli su također sredstvo;

 

1.Kor 3;6-11 “⁶ Ja zasadih, Apolon zali, ali Bog dade rasti. ⁷ Tako niti je što onaj tko sadi ni onaj tko zalijeva, nego Bog koji daje rasti. ⁸ Tko sadi i tko zalijeva, jedno su; a svaki će po svome trudu primiti plaću. ⁹ Jer Božji smo suradnici: Božja ste njiva, Božja građevina. ¹⁰ Po milosti Božjoj koja mi je dana ja kao mudri graditelj postavih temelj, a drugi naziđuje; ali svaki neka pazi kako naziđuje. ¹¹ Jer nitko ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je postavljen, a taj je Isus Krist.”

 

Iako je Pavao nazvan graditeljem i Božjim suradnikom, njegova je uloga kao graditelja ovisna o drugome, a to je Isus, i na kraju Bog.

 

1. Kor 3; 21-23 “Zato neka se nitko ne hvasta ljudima jer sve je vaše. ²² Bio Pavao, ili Apolon, ili Kefa, bio svijet, ili život, ili smrt, ili sadašnje, ili buduće: sve je vaše, ²³Kristovi, a Krist Božji.”

 

 

Hebrejima 1;11-12

 

Hebrews 1:11,12: Then we are given the scripture in Hebrews 1:11,12, which words are applied to Jesus. We quote this again: "They will perish, but you continue. They all will grow old like a garment does. As a mantle you will roll them up. And they will be changed. But you are the same. Your years will not fail." Again, this is not speaking of Yahweh's attribute of unchangeableness of "essence", but rather that Yahweh's Son will not grow old like the present heavens and earth, so that they will be changed. Jesus, having proven his faithfulness for eternity, will not change. Unlike the present heavens and earth, he will not perish. (2 Peter 3:7,30) This is similar to 1 John 2:17: "The world is passing away with its lusts, but he who does God's will remains forever." Jesus did the will of God and has proven himself faithful even to death, thus he remains forever. There is nothing in Hebrews 1:11,12 that would lead us to believe that Jesus possesses a supposed incommunicable attribute of Yahweh.

 

 

Hebrejima 7;3

 

„on, bez oca, bez majke, bez rodoslovlja; on, kojemu dani nemaju početka ni život kraja - sličan Sinu Božjemu, ostaje svećenik zasvagda.“

 

Komentar;

 

Riječ je o Isusu.

 

Odgovor;

 

Riječ je o Melkisedeku, koji je sličan Isusu.

 

Opaska; nije li upravo Isusovo rodoslovlje dokaz da je Isus Davidov potomak?

 

 

Hebrejima 13;8

 

„Isus Krist jučer i danas isti je - i uvijeke.“

Mislim da u kontekstu ovog citata nema nikakve naznake da je autor poslanice tim riječima želio opisati Isusa kao Boga ili dijelu trojedinog božanstva. Po meni je riječ o vjeri koju Isus predstavlja a ne doktrini šta Isus jest. Redak prije govori o spominjanju glavara i nasljeđivanju njihove vjere a redak poslije o upozorenju da se vjernici ne zanose tuđim naucima. Vjernici se zanose raznim doktrinama umjesto Kristom koji je postojan i koji predstavlja istinu koja se ne mijenja i koja je jednaka danas kao i uvijeke. Kršćanska vjera u Isusa nije podložna promjenama jer se temelji na Isusu, vječnom posredniku između Boga i ljudi. Isus je pokazao neizmjernu vjeru u svog Oca koji ga je uskrsnuo i kao najveći primjer takve vjere on je uzor kršćanima.

Da li je autor poslanice želio dati teološki primjer o Isusu Bogu ili je ovdje riječ o postojanosti vjere koju Isus predstavlja? Po meni je riječ o drugome s obzirom da cijela poslanica govori o vjeri koja neće prestati jer je Bog jamac te vjere koju Krist predstavlja.

Da li je Isus možda po prirodi zaista nepromjenjiv? To ne vjerujete u potpunosti ni vi jer prije nego je sišao na zemlju je bio 100% Bog u svakom smislu te riječi, nakona silaska je bio bogočovjek što je značajna promjena u svakom slučaju. Nakon uskrsnuća je imao određeno tijelo. Nakon odlaska na nebo zadržao je određene ljudske značajke kako bi ostao posrednik između ljudi i Boga.

Ili npr. malo zna sve, malo ne zna sve, malo je svemoćan, malo je ograničen u moći, malo je sveprisutan, malo je ograničeno prisutnosti...Nije li to promjenjivost?

Da li je Isus Bog ili posrednik prema Bogu?

Heb 5; "1Svaki veliki svećenik, zaista, od ljudi uzet, za ljude se postavlja u odnosu prema Bogu da prinosi darove i žrtve za grijehe. 2 On može primjereno suosjećati s onima koji su u neznanju i zabludi jer je i sam zaogrnut slabošću. 3 Zato mora i za narod i za sebe prinositi okajnice. 4 I nitko sam sebi ne prisvaja tu čast, nego je prima od Boga, pozvan kao Aron. 5 Tako i Krist ne proslavi sam sebe postavši svećenik, nego ga proslavi Onaj koji mu reče: Ti si sin moj, danas te rodih, 6 po onome što pak drugdje veli: Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu. 7 On je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bi uslišan zbog svoje predanosti: 8 premda je Sin, iz onoga što prepati, naviknu slušati 9 i, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju začetnik vječnoga spasenja - 10 proglašen od Boga Velikim svećenikom po redu Melkisedekovu.

Jahve je proglasio Isusa Velikim Svećenikom. Isus je Jahvin Sin i posrednik prema Njemu.

Heb 6;20 "20kamo je kao preteča za nas ušao Isus postavši zauvijek Veliki svećenik po redu Melkisedekovu

Heb 9; "12 i ne po krvi jaraca i junaca, nego po svojoj uđe jednom zauvijek u Svetinju i nađe vječno otkupljenje.

Heb 10;10 "10 U toj smo volji posvećeni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek.

Heb 7; "20 I to se nije zbilo bez zakletve. Jer oni su bez zakletve postali svećenicima, 21 a on sa zakletvom Onoga koji mu reče: Zakleo se Gospodin i neće se pokajati: "Zauvijek ti si svećenik". 22 Utoliko je Isus i postao jamac boljega Saveza. 23 K tomu, mnogo je bilo svećenika jer ih je smrt priječila trajno ostati. 24 A on, jer ostaje dovijeka, ima neprolazno svećeništvo. 25 Zato i može do kraja spasavati one koji po njemu pristupaju k Bogu - uvijek živ da se za njih zauzima.

Isusovo svećenstvo je vječno i nepromjenjivo. Tko je Gospodin koji se zakleo Isusu?

Heb 7; "1Doista, taj Melkisedek, kralj šalemski, svećenik Boga Svevišnjega što je izašao u susret Abrahamu koji se vraćao s poraza kraljeva i blagoslovio ga, 2 i komu Abraham odijeli desetinu od svega; on koji u prijevodu znači najprije "kralj pravednosti", a zatim i kralj šalemski, to jest "kralj mira"; 3 on, bez oca, bez majke, bez rodoslovlja; on, kojemu dani nemaju početka ni život kraja - sličan Sinu Božjemu, ostaje svećenik zasvagda."

Isti neobični opis dijele i Melkisedek i Isus. I obojica služe Bogu Svevišnjemu. Tko je to?

Heb 8; "1A glavno u ovom izlaganju jest: takva imamo Velikog svećenika koji sjede zdesna prijestolja Veličanstva na nebesima

Zdesna jer prijestolje pripada Veličanstvu a to je Jahve.

Heb 9;24 "Krist doista ne uđe u rukotvorenu Svetinju, protulik one istinske, nego u samo nebo: da se sada pojavi pred licem Božjim za nas.

Tko je Bog pred čijim se licem pojavljuje Isus?

Heb 10; "5 Zato On ulazeći u svijet veli: Žrtva i prinos ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio; 6 i okajnice ne sviđaju ti se. 7 rekoh: "Evo dolazim!" U svitku knjige piše za mene: "Vršiti, Bože, volju tvoju!"

Tko je Onaj kome se Isus obraća? Čiju volju Isus vrši?

Heb 10; "12 A ovaj, pošto je prinio jednu jedincatu žrtvu za grijehe, zauvijek sjede zdesna Bogu

Isus sjedi zdesna Bogu. Nije li taj Bog Jahve iz SZ-a?

Heb 12; "2 Uprimo pogled u Početnika i Dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu te sjedi zdesna prijestolja Božjega.

“Reče Jahve Gospodinu mojemu; Sjedi mi zdesna...”

Heb 12; "22 Nego, vi ste pristupili gori Sionu i gradu Boga živoga, Jeruzalemu nebeskom, nebrojenim tisućama anđela, svečanom skupu, 23 Crkvi prvorođenaca zapisanih na nebu, Bogu, sucu sviju, dusima savršenih pravednika 24 i Posredniku novog Saveza - Isusu - i krvi škropljeničkoj što snažnije govori od Abelove.

Isus nije Bog. Bog i Isus nisu iste osobe.

Heb 13 "15 Po njemu dakle neprestano prinosimo Bogu žrtvu hvalbenu, to jest plod usana što ispovijedaju ime njegovo.

Bogu po Isusu.

Heb 13; "20 A Bog mira, koji po krvi vječnoga Saveza od mrtvih izvede velikoga Pastira ovaca, Gospodina našega Isusa

Nije li se Isus uzdao u Jahvu da ga neće ostaviti mrtvoga?

 

What, then, about Hebrews 13:8? "Jesus Christ is the same yesterday, today, and forever." Doesn't this mean that Jesus is Yahweh, never changing in all history past, present and future? Taken out of context and placed in the context of traditional trinitarian teaching, one could read such a thought into what is being said. However, by saying yesterday, today, and forever, the apostle does not necessarily mean that Jesus always existed. All this states is that Jesus has not changed in his loyalty and purpose toward God. He has remained faithful. He has not changed in his character, but continues in the same love as he demonstrated from beginning and will do in throughout all eternity. To read into this some vague meaning about an unchangeable "essence" goes far beyond what is stated. We know that Jesus has changed in some ways, for instance, in that he left his glory to become a man. Now he has been highly exalted by Yahweh.

 

Reply: The Zondervan NASB Study Bible says Heb 13:8 pertains to faith. As for what is implied here, a trinitarian does not really believe in God's immutability. Let us look at the 2 scriptures to see why not:
"For I, Jehovah, change not."Mal 3:16
"Jesus Christ is the same yesterday and to-day, yea and for ever." Hb 13:8
For Jesus to be Almighty God, then he obviously changed his name. This is remarkable since Jehovah said "this is my name forever, and this is my memorial unto all generations." Ex. 3:15
God cannot be tempted (Jas 1:13), but Jesus can (Matt 4).
God cannot die (Hab 1:12 NJB/1 Tim 1:17/Rev 15:3), and Jesus did.
God cannot be contained by the Temple (1Kings 8:27), Jesus entered the Temple (Mt 21:12)
God cannot be seen without death (Ex 33:20, Jn 1:18), many have seen Jesus.
It is quite obvious that if you take the entire Bible into view, then what you have is NOT one immutable being, but 2 different distinct beings.

 

But yet, Hebrews 5:8 states, "though he was a Son, yet learned obedience by the things which he suffered."
How can Jesus LEARN anything if he was always the same? If Jesus was MADE Lord (Acts 2:36) then that implies a time when he wasn't. If Jesus was GIVEN authority (Matt 28:18), then that implies a time when he did not have it. If Jesus was GIVEN a name (Php 2:9-11), then that implies a time when he did not have it.

 

 

1.Petrova 1;11

 

„Pronicali su na koje ili kakvo je vrijeme smjerao Duh Kristov u njima koji je unaprijed svjedočio o Kristovim patnjama te slavama što su nakon njih imale doći:“

 

Komentar;

 

Nije li Duh Kristov zapravo Jahvin Duh tj. ne pokazuje li se upravo ovdje jedinstvo Oca i Sina?
Zašto Petar koristi ovdje termin "Kristov Duh", a ne "Jahvin duh"?

 

Odgovor;

Zato što je Isus pomazan i ispunjen Jahvinim duhom. Primanjem Jahvinog duha, Isus postaje suzajedničar Božjeg duha i kao takav, primljeni Božji duh je i njegovo vlasništvo. Kojeg on može dijeliti vjernicima nakon što zamoli svoga Oca. Čime Jahvin duh postaje dio vjernika koje ispunjava i time je to i vjernikov duh. Zato i postoji pojam "zajedništvo duha svetoga". Jedan duh ispunjava i povezuje sve; Jahvu, Isusa, vjernike. Činjenica da je Isus morao biti pomazan Jahvinim duhom dokazuje da Jahvin duh nije njegovo izvorno vlasništvo.

Iz 61; 1Duh Jahve Gospoda na meni je, jer me Jahve pomaza, posla me da radosnu vijest donesem ubogima, da iscijelim srca slomljena; da zarobljenima navijestim slobodu i oslobođenje sužnjevima; 2 da navijestim godinu milosti Jahvine i dan odmazde Boga našega; da razveselim ožalošćene na Sionu

Lk 4;17-21 "17 Pruže mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nađe mjesto gdje stoji napisano: 18 Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, 19 godinu milosti Gospodnje. 20 Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega. 21 On im progovori: "Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima."

Iz 42;1 "12Evo Sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika duše moje. Na njega sam svoga duha izlio da donosi pravo narodima.

Duh izlazi samo iz Oca ali ne i iz Sina jer je samo Otac Jahve.

Iv 15;26 "A kada dođe Branitelj koga ću vam poslati od Oca - Duh Istine koji od Oca izlazi - on će svjedočiti za mene."

Jahvin duh je duh koji pripada Isusu i vjernicima. Primanjem duha svetoga, Jahvin duh postaje i duh vjernika koji su tim duhom vezani sa Bogom.

1. Kor 2;12 "12 A mi, mi ne primismo duha svijeta, nego Duha koji je od Boga da znamo čime nas je obdario Bog."

 

 

2.Petrova 1;1

 

„Šimun Petar, sluga i apostol Isusa Krista, onima koje pravednošću Boga našega i Spasitelja Isusa Krista zapade ista dragocjena vjera kao i nas.“

 

Komentar;

Ne znači li ovdje "Boga našega i Spasitelja Isusa Krista" upravo to da je Isus naš Bog i naš spasitelj?

Baš kao što u istoj poslanici istog poglavlja u 11. stihu:

Tako će vam se bogato osigurati ulazak u vječno kraljevstvo Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista. (2. Petrova 1:11)

znači da Isus naš Gospodin i naš Spasitelj?

Želim reći, ako ćemo praviti razlike u gramatici i odvajati Boga od spasitelja kako to da ne odvajamo Gospodina od spasitelja u tekstu? Ili neki odvajaju i to?

 

Odgovor;

Hm. Nekad imam dojam da zbijaju šalu sa mnom. Da li se gramatikom služe samo oni koji ne vjeruju u trojstvo, ili ima i među vama tih koji ipak znaju nešto o gramatici? I koriste se njome?

Moje viđenje Isusa ne ovisi o „mojoj“ gramatici. Ako si to mislio sugerirati.Više nego siguran sam da Biblija ne naučava Isusa kao Jahvu i Boga kao trojstvo. Gramatika služi da bi se biblijski tekst preveo preciznije. Sad, što se tiče tvojih citata. Da li je moguće da neki citati mogu govoriti tebi u prilog ? Moguće je. Ali, problem je u tome što ti isti citati mogu govoriti i meni u prilog. Drugim riječima, gramatika u mnogim slučajevima nije jednoznačno definirana. Moguće je višeznačno tumačenje. Da li se možemo složiti ?

Mnogi citati su naizgled slični jer se jednako prevode ali njihova konstrukcija nije identična i uvelike ovise o okolnom kontekstu.

Navedeni citati spadaju u domenu « 1 osoba ili 2 osobe? ». Sama gramatička konstrukcija rečenice nekada nije dovoljno jasna sama po sebi da odredi o koliko se osoba radi. Drugim riječima, način na koji gledamo određene citate uvelike ovisi o našem gledištu prema određenoj doktrini, o samom citatu i okolnom tekstu.

Pa da pogledamo cijeli odlomak. Da li je Petar govorio o dvije ili o jednoj osobi?

2. Pe 1;1 "Šimun Petar, sluga i apostol Isusa Krista, onima koje pravednošću Boga našega i Spasitelja Isusa Krista zapade ista dragocjena vjera kao i nas. 2 Punina vam milosti i mira po spoznaji Boga i Isusa, Gospodina našega! Poziv na svetost. 3 Doista, po spoznaji njega, koji nas pozva slavom svojom i krepošću, božanska nas je snaga njegova obdarila svime za život i pobožnost. 4 Time smo obdareni dragocjenim, najvećim obećanjima da po njima postanete zajedničari božanske naravi umakavši pokvarenosti koja je u svijetu zbog požude. 5 Zbog toga svim marom prionite: vjerom osigurajte krepost, krepošću spoznaje, 6 spoznanjem uzdržljivost, uzdržljivošću postojanost, postojanošću pobožnost, 7 pobožnošću bratoljublje, bratoljubljem ljubav. 8 Jer ako to imate i u tom napredujete, nećete biti besposleni i neplodni za spoznanje Isusa Krista. 9 A tko toga nema, slijep je, kratkovidan; zaboravio je da je očišćen od svojih prijašnjih grijeha. 10 Zato, braćo, to revnije uznastojte učvrstiti svoj poziv i izabranje: to čineći - ne, nećete posrnuti nikada! 11 Tako će vam se bogato osigurati ulazak u vječno kraljevstvo Gospodina našega i Spasitelja Isusa Krista. 12 Zato ću vas uvijek na to podsjećati premda to znate i utvrđeni ste u primljenoj istini. 13 Pravo je, mislim, da vas dok sam u ovom šatoru, budim opomenom, 14 svjestan da ću brzo napustiti svoj šator, kako mi i Gospodin naš Isus Krist očitova. 15 A pobrinut ću se da se i nakon mojeg izlaska uvijek toga sjećate. 16 Ta nismo vam navijestili snagu i Dolazak Gospodina našega Isusa Krista slijedeći izmudrene priče, nego kao očevici njegova veličanstva. 17 Od Oca je doista primio čast i slavu kad mu ono od uzvišene Slave doprije ovaj glas: Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, u njemu mi sva milina! 18 Taj glas, koji s neba dopiraše, čusmo mi koji bijasmo s njime na Svetoj gori. 19 Tako nam je potvrđena proročka riječ te dobro činite što uza nju prianjate kao uza svjetiljku što svijetli na mrklu mjestu - dok Dan ne osvane i Danica se ne pomoli u srcima vašim. 20 Ponajprije znajte ovo: nijedno se proroštvo Pisma ne može tumačiti samovoljno 21 nikada proroštvo ne bi ljudskom voljom doneseno, nego su Duhom Svetim poneseni ljudi od Boga govorili."

Mislim da je očito riječ o dvije osobe u odlomku, zar ne? I sada, kada ne bi bilo unaprijed stvorene predodžbe o Isusu Bogu, citat 1;1 bi govorio o dvije osobe. Jedna od njih je Bog a druga je Isus, i takvih citata koji govore o Bogu i Isusu ima na bacanje u cijelom NZ-u. I to je više nego dokazivo. Citat 1;2 potvrđuje takvo gledište jer više nego jasno razdvaja Boga i Isusa, pri čemu naziva Isusa Gospodinom što ukazuje da ta titula nije rezervirana isključivo za Boga. Uvodni pozdrav u poslanicu (svim poslanicama) govori o dvije osobe. Takvi primjeri su brojni i možemo reći da je to pravilo. Nakon uvoda u prva dva citata, treći citat započinje se tematski baviti samo Isusom i sada redak 1;11 govori samo o Isusu jer je niz citata unazad riječ samo o njemu. Redak 1;17 zatim opet spominje dvije osobe, Isusa i njegovog Oca. Prema tome, ništa ne upućuje na to da je Isus smatran Bogom u poslanici i jasno je razdvojen od Boga. Da li je Isus Gospodin? Da, jer ga je Bog učinio Gospodinom (Dj.2;36 “Pouzdano dakle neka znade sav dom Izraelov da je toga Isusa kojega vi razapeste Bog učinio i Gospodinom i Kristom.”). Da li je Isus Spasitelj? Da, jer ga je Bog učinio Spasiteljem (Dj.5;31 „Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Začetnika i Spasitelja da obraćenjem podari Izraela i oproštenjem grijeha.„ ). I to je u potpunom skladu sa prva dva citata gdje je Isus prikazan kao Gospodin i Spasitelj i na što se opet odlično nadovezuje citat 1 ;17. Da li je Isus Bog? Ne. Bog je Isusov Otac, Onaj od koga je Isus primio « čast i slavu » i čiji je Isus miljenik.

Zanimljiva je usporedba sa Otkrivenjem.

Otk 12;10 “ I začujem glas na nebu silan: "Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova! Jer zbačen je tužitelj braće naše koji ih je dan i noć optuživao pred Bogom našim.”

Isus nije Bog, zar ne? I citat je u skladu sa 2.Pe.

I sa 1. Petrovom gdje je očita razlika između Isusa i Boga i gdje je samo Bog Otac;

1. Pe 1;2 “ po predznanju Boga Oca, posvećenjem Duha izabranima da budu poslušni te poškropljeni krvlju Isusa Krista. Punina vam milosti i mira! »

1.Pe 1 ;3 « Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista koji nas po velikom milosrđu svojemu uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodi za životnu nadu,

1.Pe 1 ;21 « koji po njemu vjerujete u Boga koji ga uskrisi od mrtvih te mu dade slavu da vjera vaša i nada bude u Bogu. »

1.Pe 2 ;4 « Pristupite k njemu, Kamenu živomu što ga, istina, ljudi odbaciše, ali je u očima Božjim izabran, dragocjen, »

1.Pe 3 ;18 « Doista, i Krist jednom za grijehe umrije, pravedan za nepravedne, da vas privede k Bogu - ubijen doduše u tijelu, ali oživljen u duhu. »

1. Pe 3 ;22 « i, uzašavši na nebo, jest zdesna Bogu, pošto mu bijahu pokoreni anđeli, vlasti i sile. »

1. Pe 4 ;11 « Govori li tko? Neka govori kao riječi Božje! Poslužuje li tko? Neka poslužuje kao snagom koju daje Bog da se u svemu slavi Bog po Isusu Kristu, komu slava i vlast u vijeke vijekova! »

Nije li očito Zversec da Petar ne smatra Isusa Bogom ?

Rezime ; Izvadio si dva citata izvan konteksta kako bi dokazao svoje nebiblijsko viđenje Isusa.

 

 

1.Ivanova 5;7,8

 

Komentar;

 

U preko 90% pronadjenih starih i najstarijih rukopisa ovaj 7. redak 5. poglavlja 1.Ivanove poslanice postoji, no u "Westcott-Hort critical text" ga nema jer je on uzeo Vatikanski kodeks i Sinaiticus koji se modjusobno ne slazu na mnogim mjestima, a oni su im poklonili vjeru i izostavili mnogo istinskih zapisa koje imamo u "Textus Receptus" koji je prihvatio najstarije i vecinu rukopisa. U kritickom tekstu je postavljena osnova za negiranje Isusova bozanstva i objave Boga u 3 osobe. Zato neupuceni ljudi kriticki tekst nazivaju izvornikom, sto nije istina. Jer su njegovi izbornici (Westcott i Hort) iako strucnjaci grckog jezika i kulture bili nevjernici, sto svjedoce i njihova djeca.
Tko poklanja vjeru takvim i negira "Textus Receptus" izlaze se opasnosti da se protivi i Gospodu sviju, Isusu, Sinu Bozjemu Vjecnoj Rijeci, Ocu Vjecnome i Duhu Svetome koji nas uvodi u svu istinu, u zajednistvo sa Ocem i Sinom kako to i kaze apostol Ivan u 1Iv. 1,3.

Odgovor;

Iv 1;8;

Textus Receptus glasi; “Jedinorođeni Sin”

Westcott Hort glasi; “Jedinorođeni Bog”.

Pa gosp. X, ti bi zaključio; “Tko negira "Textus Receptus" izlaze se opasnosti da se protivi i Gospodu sviju, Isusu, Sinu Bozjemu Vjecnoj Rijeci, Ocu Vjecnome i Duhu Svetome koji nas uvodi u svu istinu, u zajednistvo sa Ocem i Sinom kako to i kaze apostol Ivan u 1Iv. 1,3.”

I sada ja zaključujem po tvojim riječima da su, iako navodni nevjernici (što nisi ničime potkrijepio), Westcott i Hort bili upravo ti koji su svjedočili za Isusa, Sina Božjega i vječnog Boga, dok su tvoji autori Textus Receptus-a negirali Isusovo Božanstvo i objavu Boga u tri osobe?

Da li sam u pravu?

I dalje;

New Living Translation © 1996 Tyndale Charitable Trust

So we have these three witnesses-
Footnote:
Some very late manuscripts add in heaven—the Father, the Word, and the Holy Spirit, and these three are one. And we have three witnesses on earth.

New International Version © 1973, 1978, 1984 International Bible Society

For there are three that testify:
Footnote:
Late manuscripts of the Vulgate testify in heaven: the Father, the Word and the Holy Spirit, and these three are one. 8 And there are three that testify on earth: the (not found in any Greek manuscript before the sixteenth century)

The Holy Bible, English Standard Version © 2001 Crossway Bibles

For there are three that testify:

New American Standard Bible © 1995 Lockman Foundation

For there are three that testify:

Revised Standard Version © 1947, 1952.

And the Spirit is the witness, because the Spirit is the truth.

American Standard Version 1901 Info

And it is the Spirit that beareth witness, because the Spirit is the truth.

J.N.Darby Translation 1890 Info

For they that bear witness are three:

Jerome's Latin Vulgate 405 A.D. Info

quia tres sunt qui testimonium dant


Ovaj citat se ne nalazi u najstarijim rukopisima, već obrnuto, nalazi se u novijim i raširenijim rukopisima. Prema tome, originalne poslanice ne sadrže ovaj citat, već je taj citat kasniji dodatak.

Za one koje više zanima (ne stignem prevesti), mišljenje svojih suvjernika ;

"JOHANNINE COMMA (also known as the 'Three Witnesses'). An interpolation in the text of 1 John 5.7 f.,viz. The words in italics in the following passage from the AV: 'For there are three that bear record in heaven, the Father, the Word, and the Holy Ghost, and these Three are One. And there are three that bear witness in earth the Spirit, and the Water and the Blood, and these three agree in one'. They occur only in MSS (almost exclusively Latin) of a late date, are omitted in the RV, and are certainly not part of the original text of the Epistle. The origin of the interpolation is obscure. Traces of a mystical interpretation of the phrase about the Spirit, the Water, and the Blood, applying it to the Trinity, are to be found in Cyprian and Augustine; but the earliest evidence for the insertion of a gloss in the text of the Epistle comes from a MS. of Priscillianist provenance discovered by G. Schepss at Wurzburg 1885. Later the insertion is found in African authors. It would thus seem to have originated in N. Africa or Spain and to have found its way into the Latin Bibles used in those districts (both Old Latin and Vulgate), possibly under the stress of Arian persecution. It is absent from St. Jerome's original text of the Vulgate."
The Oxford Dictionary of the Christian Church, Edited by F.L.Cross, Oxford University Press, reprint of 1963.

"The Comma Joanneum, 5:7-8 of the Vg. is missing in all Gk MSS except four later MSS and in the Oriental versions. It is quoted by no Church father before Priscillian(380). There is no doubt that it is a gloss on the preceding lines, probably added in Africa or the Iberian peninsula."-John L. McKenzie, S.J., Dictionary of the Bible, The Bruce Publishing Company, 1965, p.445.

"[v]8. The famous interpolation after 'three witnesses' is not printed even in RSVn, and rightly. It cites the heavenly testimony of the Father, the logos, and the Holy Spirit, but is never used in the early trinitarian controversies. No repectable Greek MS contians it. Appearing first in a late 4th cent. Latin text, it entered the Vulgate and finally the NT of Erasmus."Peake's Commentary on the Bible, edtors M.Black and H.H.Rowley, reprint of 1964, p.1038

"[1 John]5:7; This verse has not been found in Greek in any manuscript in or out of the New Testament earlier than the thirteenth century. It does not appear in any Greek manuscript of I John before the fifteenth century, when one cursive has it; one from the sixteenth also contains the reading. These are the only Greek manuscripts of the New Testament in which it has ever been found. But it occurs in no ancient Greek manuscript of Greek Christian writers or any of the oriental versions. its chief support is in two Old Latin manuscripts of the sixth and eighth centuries and in some manuscripts of the Latin Vulgate, but not the oldest ones. Erasmus did not include it in his first edition to the New Testament in Greek (1516) nor in his second (1519). When criticized for the omission, he rashly said that if anyone could show him a Greek manuscript containing the passage he would insert it, and the sixteenth century Codex Mantifortianus containing it was brought to his attention. He felt obliged to include the reading in his third edition (1525). From Tyndale the verse found its way into the King James Version. It is universally discredited by Greek scholars and editors of the Greek text of the New Testament."-Edgar J. Goodspeed, The Goodspeed Parallel New Testament, p. 557.

"We need not hesitate to declare our conviction that the disputed words were not written by St. John: that they were originally brought into Latin copies in Africa from the margin, where they had been placed as a pious and orthodox gloss on ver. 8: that from the Latin they crept into two or three late Greek codices, and thence into the printed Greek text, a place to which they had no rightful claim." F.H.A.Scrivener -A Plain Introduction to the Criticism of the New Testament 1883 third ed., p. 654.

At this point [1 John 5:7] the Latin Vulgate gives the words in the Textus Receptus, found in no Greek MS. save two late cursives (162 in the Vatican Library of the fifteenth century, [No.] 34 of the sixteenth century in Trinity College, Dublin). Jerome did not have it. Erasmus did not have it in his first edition, but rashly offered to insert it if a single Greek MS. had it, and 34 was produced with the insertion, as if made to order. Some Latin scribe caught up Cyprian’s exegesis and wrote it on the margin of his text, and so it got into the Vulgate and finally into the Textus Receptus by the stupidity of Erasmus.” The Greek scholar A. T. Robertson,A Grammar of the Greek New Testament in Light of Historical Research

"But a special omission[in the Revised Version of 1881]was 1 John 5 : 7, as it appears in the A.V.-"For there are three that bear record in heaven, the Father, the Word, and the Holy Ghost: and these three are one." in the R.V. these words are not found; what does appear there as verse 7 of 1 John 5 is the sentence which the A.V. gives as the second part of verse 6: "And it is the Spirit that beareth witness, because the Spirit is truth' (R.V., "the truth"). Then the R.V. goes on with verse 8: "For there are three who bear witness, the Spirit, and the water, and the blood: and the three agree in one." The words omitted in the R.V. were no part of the original Greek text, nor yet of the Latin Vulgate in its earliest form. They first appear in the writings of a Spanish Christian leader named Priscillian, who was executed for heresy in A.D.385. Later they made their way into copies of the Latin text of the Bible. When Erasmus prepared his printed edition of the Greek Testament, he rightly left those words out, but was attacked for this by people who felt that the passage was a valuable proof-text for the doctrine of the Trinity. He replied (rather 'incautiously) that if he could be shown any Greek manuscript which contained the words, he would include them in his next edition. Unfortunately, a Greek manuscript not more than some twenty years old was produced in which the words appeared: they had been translated into Greek from Latin. Of course, the fact that the only Greek manuscript exhibiting the words belonged to the sixteenth century was in itself an argument against their authenticity, but Erasmus had given his promise, and so in his 1522 edition he included the passage. (To-day one or two other very late Greek manuscripts are known to contain the passage; all others ornit it.)
The omission of the "three heavenly Witnesses" alarmed many Christian readers of the R[evised]V[ersion], who felt that the doctrine of the Trinity was being undermined by the removal of the text. But they need not have worried: for one thing, the Christian faith is not well served when attempts are made to defend it by weak arguments, and in any case the doctrine of the Trinity is much more securely based throughout the New Testament than on one text of more than doubtful genuineness."
F.F.Bruce, History of the Bible in English, 3rd edition, , pp.141,142.

 

Ili preciznije po biblijama;

 

The verse is included, but with no comment:

DRB	Douay-Rheims Bible
IV	Inspired Version
KJV	King James Version
NLV	New Life Version
NNT	Noli New Testament
NSNT	Norlie's Simplified New Testament
WMF	The Word Made Fresh
WTNT	William Tyndale Newe Testament
YLR	Young's Literal Translation, Revised Edition

 

The verse is included, but with a footnote:

 

KTC	Knox Translation
NKJ	New King James Version

 

The verse is included, but in italics:

 

AB	Amplified Bible
IB	Interlinear Bible

 

The verse is omitted in the text, but referred to in a footnote:

 

AAT	An American Translation (Beck)
DHB	Darby Holy Bible
EDW	The Emphatic Diaglott
GW	God's Word
AIV	An Inclusive Version
MSNT	The Modern Speech New Testament
NET	New Evangelical Translation
NIV	New International Version
NLT	New Living Translation
NRS	New Revised Standard Version
WNT	Williams New Testament

 

The verse is omitted, with no comment:

 

ANCJ	Aramaic New Covenant
ANT	The Authentic New Testament
BNT	Barclay New Testament
CENT	Common English New Testament
CEV	Contemporary English Version
CJB	Complete Jewish Bible
CLNT	Concordant Literal New Testament
CNT	Cassirer New Testament
CTNT	Centenary Translation of the New Testament
EBR	The Emphasized Bible
EVD	English Version for the Deaf
HBME	The Holy Bible in Modern English
HBRV	Holy Bible, Revised Version
KLNT	Kleist-Lilly New Testament
LB	Living Bible
LBP	Lamsa Bible
MCT	McCord's New Testament Translation of the Everlasting Gospel
MNT	Moffatt New Translation
MRB	Modern Reader's Bible
NAB	New American Bible
NAS	New American Standard Version
NBV	The New Berkeley Version in Modern English
NCV	New Century Version
NEB	New English Bible
NJB	New Jerusalem Bible
NWT	New World Translation
ONT	The Original New Testament
PRS	Phillips Revised Student Edition
REB	Revised English Bible
RNT	Riverside New Testament
RSV	Revised Standard Version
SARV	Standard American Edition, Revised Version
SGAT	An American Translation (Smith-Goodspeed)
SISR	The Scriptures (ISR)
SNB	Restoration of Original Sacred Name Bible
SSBE	The Sacred Scriptures, Bethel Edition
TCNT	The Twentieth Century New Testament
TEV	Today's English Version
TJB	The Jerusalem Bible (Catholic)
WET	Wuest Expanded Translation

 

 

1.Ivanova 5;20

 

„Znamo: Sin je Božji došao i dao nam razum da poznamo Istinitoga. I mi smo u Istinitom, u Sinu njegovu, Isusu Kristu. On je Bog istiniti i Život vječni.”

Ne vjerujem da se taj izraz koristi za Isusa već njegovog Oca koji je Istiniti Bog (2. Dn 15 ;3 Jer 10 ;10 Iv 17 ;3 1.Sol 1 ;9)

"We-have-known but that the Son of-the God is-come, and he-has-given to-us mental-perception in-order-that we-are-knowing the true(one); and we-are in the true(one), in the Son of-him to-Jesus Christ. This(one) is the true God and life everlasting."

“Znamo: Sin je Božji došao i dao nam razum da poznamo Istinitoga (Bog Otac). I mi smo u Istinitom (Bogu Ocu), u Sinu Njegovu, Isusu Kristu. To je Bog istiniti (Bog Otac) i Život vječni.”

To; Strong; houtos=this, these, etc.

Rođeni od Boga (Isus) čuva vjerne. Isus je došao i dao nam razum da poznamo Istinitog. Istiniti je Bog. Isus je Sin Istinitog. Mi smo u Istinitom (Bogu) kroz njegovog Sina Isusa.

Iv 17 ;1-3 "..."Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao. A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao - Isusa Krista."

S obzirom da je Isus osobno predstavio svog Oca kao jedinog istinskog Boga, mislim da nema potrebe za nagađanjem o kome se radi u tom citatu.

Isto tako, pisac Ivanovog evanđelja i Ivanovih poslanica je isti i on očito predstavlja istu osobu kao istinitog Boga.

Citiram par trinitarijanaca, tek toliko da se vidi da i trinitarijanci prepoznaju u Istinitom Bogu Isusovog Oca. ;

"[1 John 5:]20f. Christ has revealed the one true God, the source of eternal life(cf. 5:12; Jn 17:3, 20:31). 'This is the true God' does not refer to Jesus as Stauffer thinks(Theology of the NT.(English translation 1955), 114)." G. Johnston, Peake's Commentary on the Bible, Thomas Nelson and Sons, reprint of 1964.

"Conclusion: Although it is certainly possible that houtos["this one"] refers back to Jesus Christ, several converging lines of evidence points to "the true one," God the Father, as the probable antecedent. This position, houtos = God, is held by many commentators, authors of general studies, and significantly, by those grammarians who express an opinion on the matter."-M. Harris, "Jesus as God, The New Testament Use of Theos in Reference to Jesus," Baker Book House, Grand Rapids, Michigan, 1992, p.253.

"..it is more likely that the word "this" has a wider and vaguer reference. The writer is gathering together in his mind all that he has been saying about God- how He is light and love, how He is revealed as the Father through his Son Jesus Christ, and "this", he adds, "is the real God"...For illustration of this we need only recall John 17:3." C.H.Dodd, Moffatt New Testament Commentary.

"The final sentence of verse 20 runs: This is the true God, and eternal life. To whom does this refer? Grammatically speaking, it would normally refer to the nearest preceding subject, namely his Son Jesus Christ. If so, this would be the most unequivocal statement of the deity of Jesus Christ in the New Testament, which the champions of orthodoxy were quick to exploit against the heresy of Arius. Luther and Calvin adopted this view. Certainly it is by no means an impossible interpretation. Nevertheless, 'the most natural reference'(Westcott) is to him that is true. In this way the three references to 'the true' are to the same Person, the Father, and the additional points made in the apparent final repetition are that is is this One, namely the God made known by Jesus Christ, who is the true God, and that, besides this, He is eternal life...."-The Epistles of John, An Introduction and Commentary by The Rev.J.R.W.Stott, Tyndale New Testament Commentaries, Tyndale Press, London, !st edition, July 1964, p.195, 196.

 

I s obzirom da se "istiniti" veže dva puta u istom citatu za Isusovog Oca, nije li vjerojatno da i treći put ukazuje na istu osobu?

 

Slična rečenična konstrukcija;

 

2. Iv 1;7 "Jer iziđoše na svijet mnogi zavodnici koji ne ispovijedaju Isusa Krista koji dolazi u tijelu. To je zavodnik i Antikrist."

 

Da li je Isus "zavodnik i Antikrist" iz razloga jer je gramatički vezan sa prethodnom rečenicom?

 

 

Judina 4

 

“Jer ušuljali se neki, odavna već zapisani za ovaj sud, bezbožnici koji milost Boga našega promeću u razuzdanost i niječu jedinoga gospodara i Gospodina našega Isusa Krista.“

 

Komentar;

 

ako Isus nije Bog , onda je ovo bogohuljenje;

 

Odgovor;

Očito Juda nije mislio reći “jedinom Bogu” za Isusa jer na početku kaže “ljubljenima u Bogu, Ocu” iz čega je vidljivo tko je za Judu Bog. I na kraju “Onomu koji vas može oèuvati od pada i besprijekorne postaviti pred svoju Slavu u klicanju - jedinomu Bogu, Spasitelju našemu, po Isusu Kristu, Gospodinu našemu”. Nema nikakvog protuslovlja. Kako je Isus jedini put prema Bogu koji ga je ovlastio u mnogim stvarima, koji mu je dao sve što posjeduje, po kojemu živi, i u čije ime dolazi i Njegovim duhom je pomazan, jedini put spasenja, može se reći da je Isus jedini gospodar jer očito njegov Bog i Otac nije uključen u taj izraz. Slava jedinom Bogu ali isključivo po Kristu.

Kako je Bog učinio Isusa;

Gospodinom i Kristom Dj.Ap. 2;36
"...Isusa kojeg vi razapeste Bog učinio i Gospodinom i Kristom".

Vlasnikom svega Ps 8;7
"Vlast mu dade nad djelima ruku svojih, njemu pod noge sve podloži":

Stvoriteljem i Baštinikom svega, Glasnogovornikom Heb 1;2
"...Bog...progovori nama u Sinu. Njega postavi baštinikom svega; njega po kome sazda svjetove":

Vječnim kraljem Dan 7;13,14
"...dolazi kao Sin Čovječji. On se približi Pradavnome, i dovedu ga k njemu. Njemu bi predana vlast, čast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici. Vlast njegova je vječna i nikada neće proći, kraljevstvo njegovo neće propasti".

Uzvišenim Fil 2;9 Heb 1;4
"Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom..."

Očito je Isusovo zvanje Gospodarem i Gospodinom uvjetovano u odnosu na Boga i nije u apsolutnom značenju.

Naravno, njegova vladavina je ograničena u odnosu na Boga; 1.Kor 15;20-28 (Ps 8;6,7)
"...kad preda kraljevstvo Bogu i Ocu, pošto...doista on treba da kraljuje dok ne podloži sve neprijatelje pod noge svoje... A kad veli; "sve je podloženo", jasno-sve osim Onoga koji mu je sve podložio. I kad mu sve bude podloženo, tada će se i on sam, Sin, podložiti Onomu koji je njemu sve podložio da Bog bude sve u svemu.

Kao što vidiš, Krist je određeno vrijeme jedini gospodar nad svime, jasno, osim nad Bogom kojemu će se na kraju i sam pokoriti.

I kao što lijepo piše

1. Kor; 3;22,23 "...ili život, ili smrt, ili sadašnje, ili buduće; sve je vaše, vi Kristovi, a Krist Božji."

1. Kor 11;3 ""...svakomu je mužu glava Krist, glava ženi muž, a glava Kristu Bog."

Na taj način je Krist jedini gospodar, ali i on se pokorava nekomu većemu iznad sebe a to je Bog.

1. Kor 8;4 kaže “i nema Boga do Jednoga” a zatim u retku 6„nama je jedan Bog, Otac, od koga je sve, a mi za njega; i jedan Gospodin, Isus Krist, po kome je sve, i mi po njemu“, što potpuno jasno govori da je taj Jedan Bog Isusov Otac i da je Isus netko od velike važnosti ali ne i ista osoba kao i Bog. Kako je Bog učinio Isusa Gospodinom i Vlasnikom svega, i kako je Isus jedini Sin Božji i Mesija, jedini Put prema Bogu, mislim da nije problem nazvati Isusa jedinim gospodarom, pogotovo što je ionako Isusov Otac jedini neupitni Gospodar što se podrazumijeva jer je Bog.

Ef 4;6 “Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima!“

2. Kor 1;2,3 „Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista! Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svake utjehe!“

Kol 1;3 „Zahvaljujemo Bogu, Ocu Gospodina našega Isusa Krista, svagda za vas moleći.“

1. Pe 1;3 „ Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista koji nas po velikom milosrđu svojemu uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodi za životnu nadu,“

 

 

Otkrivenje 1;8

 

„Ja sam Alfa i Omega, govori Gospodin Bog - Onaj koji jest i koji bijaše i koji dolazi, Svevladar.“

 

Mislim da nema nimalo sumnje da se tu obraća Jahve osobno, što se lijepo istaknuto kurzivom u malom plavom NZ-u. Redak 1;4,5 otkriva dvojicu; prvog, Onog koji jest i koji bijaše i koji dolazi i drugog, Isusa Krista. Prvi je Pradavni iz SZ-a ili nama poznatiji kao Jahve a drugi je Njegov Sin Isus. I s obzirom da je kraljevstvo i Božje i Kristovo i da dolaze OBOJICA, te da je izričito jasno napisano da govori Gospodin Bog (Otk 1;8), Onaj koji jest i koji bijaše i koji dolazi, koji je već otkriven kao netko tko nije Isus i predstavljen istim riječima par redaka prije, mislim da nema nikakve sumnje tko se obraća tim riječima. Samo treba pozornije čitati i nema problema. Štoviše, nakon isticanja Isusa dolazi amen koji potvrđuje ono što je o Isusu rečeno i time završava dio o Isusu. Nakon toga se javlja Jahve a zatim Ivan.

Uostalom, jasno imamo da Bog daje Otkrivenje Isusu (redak 1), te redak 6 opet ističe da Isus ima svojega Boga i Oca. Mislim da nema sumnje da tu nema niti nauke o dvojici a kamoli o trojici u božanstvu.

Nakon što Isus primi Otkrivenje od Boga (prvi demant tvrdnje o Isusu Bogu) u retku 1;1, govori se o milosti i miru Onoga koji jest i koji bijaše i koji dolazi (i to je sigurno Jahve iz Starog zavjeta) i Isusa (koji je različit od Onoga koji jest...i time nije Jahve-drugi demant tvrdnje) u retku 1;4,5. Zatim u retku 1;6 govori se o Isusovoj ulozi prema Bogu i Ocu, što dokazuje da je Bog i Otac ista osoba, te različit entitet od Isusa (treći demant tvrdnje). Redak 1;7 govori o Isusu i završava sa „amen“ što označava kraj teksta koji govori o Isusu. Nakon toga u retku 1;8 se javlja osoba predstavljena u retku 4, Onaj koji jest...koja je različita od Isusa u retku 1;5 i ta osoba je Gospodin Bog (četvrti demant tvrdnje). Prema tome, to nisu Isusove riječi već osobe iz retka 1;4.

 

 

Otkrivenje 1;13-15

 

„¹³ a posred svijećnjaka netko kao Sin Čovječji, odjeven u dugu haljinu, oko prsiju opasan zlatnim pojasom; ¹⁴ glava mu i vlasi bijele poput bijele vune, poput snijega, a oči mu kao plamen ognjeni; ¹⁵ mu nalik mjedi uglađenoj, kao u peći užarenoj, a glas mu kao šum voda mnogih;“

 

1. Many theologians have noticed the similarities between this description of Christ in Revelation, and the description of the “ancient of Days” (i.e., God) in Daniel 7:9 and Ezekiel 43:2.  Thus, based on the similarities between the two descriptions, these verses are used to support the Trinity.  One of the reasons that more Trinitarians do not advance these verses in Revelation as a “proof” of the Trinity is that most Christians are unprepared to really understand the argument.  That God appeared in the form of a human being is very new information for most people, and quite a few are unwilling to accept it.  Nevertheless, the Trinitarian argument goes like this: God appeared in the Old Testament with a certain physical description.  Christ has much the same description; therefore Christ must be God.

 

Most Christians have not been shown from Scripture that God appeared in a form resembling a person.  They have always heard that “no one has seen God at any time” and that God is invisible.  A thorough explanation of God’s appearing in the form of a man is given in the notes on Genesis 18:1 and 2 above. 

 

2. When God became visible to Daniel, He had hair “white like wool” (7:9), and from Ezekiel we learn that His voice “was like the sound of many waters” (43:2).  This description is the same for Jesus Christ in Revelation 1:13-15, and thus the two are compared.  Although we realize that these descriptions are similar, we would note that many things that are similar are not identical.  Police are very aware of this.  If you went to the police with the description of a man and said, “He has white hair and a deep voice,” that would be helpful, but more would be needed to establish identity, since that description can fit more than one person. 

 

To see if Christ is the same as, or identical with, God, we must study the records, and indeed, the entire scope of Scripture.  Daniel, Chapter 7 is about the succession of empires through time.  By the time we get to verse 9, Daniel described a vision he had of something that is still future to us.  He described God preparing for the Judgment.  Daniel also foresaw Jesus Christ taking the kingdom from his God, the Ancient of Days.

 

Daniel 7:13 and 14  (NASB)

(13) I kept looking in the night visions, and behold, with the clouds of heaven one like a son of man was coming, and he came up to the Ancient of Days and was presented before him. 

(14) And to him was given dominion, glory and a kingdom, that all the peoples, nations, and men of every language might serve him.  His dominion is an everlasting dominion which will not pass away; and his kingdom is one which will not be destroyed.”

 

It is clear from Revelation 1:13-15 that both Christ and God are present, although only God is described.  In the Book of Revelation, God and Christ are both present.  Chapter 4 and the opening of Chapter 5 describe God on a throne with a scroll in His right hand.  Then Jesus Christ, the Lamb of God, “came and he took it out of the right hand of Him who sat on the throne” [i.e., God] (5:7).  Again, there are clearly two present: God and Christ.  Nothing in the context indicates in any way that these two are somehow “one.”  There is no reason to assume that.  Two is two.  Furthermore, why is it so amazing that the risen Christ has an appearance similar to the one that God chooses to take on when He appears to us?  Since God can take on any form He wants, why would He not take on a form that he knew would be similar to His Son?   This similarity does not prove identity in any way, but it does show the functional equality of Jesus Christ and God.   

 

 

Otkrivenje 1;17

 

„Kad ga vidjeh, padoh mu k nogama kao mrtav. A on stavi na me desnicu govoreći: "Ne boj se! Ja sam Prvi i Posljednji”

 

Već rečeno prije, nema sumnje da je Isus rekao da je „Prvi i posljednji“. No „Alfa i Omega“ zasiguno nije isto što i „Prvi i posljednji“ iz jednostavnog razloga što „Alfa i Omega“ može označavati i npr. „Početak i svršetak“ nečega, što nije identičan izraz po samom značenju.

Usporedimo Otk 1;18 2;8 i Iz 44;6. Šta god značilo Isusovo „Prvi i posljednji“ očito je ograničeno samim kontekstom koji izričito kaže da je Isus bio mrtav i oživio. A znamo da Bog ne može umrijeti (Hab 1;12). Iz konteksta vidimo da Isusovo „Prvi i posljednji“ nije apsolutno po značenju. Ako možeš dokazati da Bog može umrijeti, samo izvoli. Zanimljivo kakto ti doživljavaš Isusove riječi; „Ja sam svemogući Bog koji je umro i oživio i sada imam ključeve smrti koja više ne vlada sa mnom“. Ima li to smisla?

Zatim, Jahve izričito kaže da je "Prvi i posljednji“ ali u kojem smislu? Da je Jahve jedini pravi Bog. A znamo da je Bog jedan i da je taj Bog besmrtan. Zar ne? Potpuno različito od Isusa koji je bio mrtav i oživio.

Tko će u dogledno vrijeme pokazati Isusa? "...Njega će u svoje vrijeme pokazati On, Blaženi i jedini Vladar, Kralj kraljeva i Gospodar gospodara, koji jedini ima besmrtnost, prebiva u svjetlu nedostupnu..." 1.Tim 6;15,16

..."A Kralju vijekova, besmrtnome, nevidljivome, jedinome Bogu, čast i slava... 1. Tim 1;16,17

"Nemamo li svi jednog Oca? Nije li nas jedan Bog stvorio?" Mal 2;10

Kao što je jasno da ne može biti jasnije, jedini pravi Bog je Isusov Otac koji jedini posjeduje besmrtnost i čije osobno ime glasi Jahve.

Isus ne posjeduje besmrtnost, štoviše, život koji posjeduje je dobio od Oca (Iv 5;26).

Druga važna stvar je u činjenici da su „Alfa i Omega“ riječi koje nepobitno pripadaju isključivo Gospodinu Bogu a to može biti samo Jahve i kao takav je Isus isključen kao Bog.

 

Rezime;

Isusovo „prvi i posljednji“ je ograničeno činjenicom da su riječi „bio sam mrtav a sada sam živ“, tj. Isus je umro i oživio u istom kontekstu kao i navedene riječi. Isto tako Jahve ne može umrijeti (Hab 1;12 „Nisi li od davnih vremena, Jahve, Bože moj, Sveče moj? Ti koji ne umireš!...). Isus kaže da je bio mrtav (očigledno u potpunosti jer ne radi razliku u kontekstu bogočovjeka) i da je sada živ dovijeka. Očigledno do tog trenutka nije bio živ dovijeka ako tek sada ima ključeve smrti i podzemlja.

Ostatak teksta govori o Onome koji sjedi na prijestolju i koji je više puta prikazan kao različita osoba od Isusa, njemu pripadaju te riječi, a ne Isusu, i vjernici su Isusova braća a ne sinovi.

 

Yahweh is the first and the last of his peculiar kind, in that he is the first and the last one to be increate, that is, never to have been created. No one was before Yahweh in this sense and no one will be after him in this sense. The Son is the first and the last of his peculiar kind, in that he is the first and the last to have been directly created by God, all other creatures having been indirectly created by God, that is, through the agency of the Logos. Thus the Father and the Son are both unique -- which is the meaning of these three expressions -- but each of them is unique in a different sense: The Father is unique in that he is the only -- the first and the last -- being never created; the Son is unique in that he is the only -- the first and the last -- being ever directly created by Yahweh without the assistance of an agent, which creative assistance by the Logos occurred in the case of all the rest of creation -- the Logos himself being excepted.

 

"Christ is called, in the Apocalypse, chap. i. 17, the first
                    and the last; and this expression, if taken in the same sense
                    as that in which it is used, Isa. xli.4; xliv.6; xlviii. 12,
                    may denote Christ's eternal Godhead.  Yet it is not absolutely
                    decisive; for the meaning of chap. i.17 may be, "Fear not; I
                    am the first (whom thou knewest as mortal), and the last (whom
                    thou now seest immortal), still the same, whom thou knewest
                    from the beginning."  The same explanation may be given of
                    chap. ii. 8, where the expression, the first and the last,
                    again occurs, and is used in connection with Christ's
                    resurrection from the dead.--(J.D. Michaelis: Introduction to
                    the New Test., vol. iv. pp. 539-40. [as quoted in
                    Concessions])

 

The last example, by Michaelis, is especially interesting, because he realizes that the title "first and last" was being applied to Christ in reference to his death and resurrection. This is how I view it, though in a slightly different manner, namely, that Christ is the first to be resurrected by the Father directly, and last to be so resurrected. All references to Jesus as being the "first and the last" have this limitation.

 

Let's stretch this out a bit more, shall we. Jesus [Rev. 5:5] and Satan [1 Peter 5:8] are both call a "Lion." How could this be is Jesus is not Satan? Jesus is called an Apostle, but so are his followers. How can this be if they are not one and the same? A simply sharing of titles does not guarantee a sharing of substance or essence in the Bible. God's representatives can share his Name and title. That is why even King Solomon can be called "GOD" in your Bible:
"The throne O God, is for ever and ever." Ps. 44:6 Douay
The NAB admits here that "The king in courtly language, is called 'god,' i.e., more than human, representing God to the people."

 

 

Otkrivenje 3;14

 

„I anđelu Crkve u Laodiceji napiši: "Ovo govori Amen, Svjedok vjerni i istiniti, Početak Božjeg stvorenja:“

 

At Revelation 3:14, the Son of God is called: “the beginning of creation” (he

arche tes ktiseos).  We find here, the ‘beginning’ (arche) used with the

genitive ‘of the’ (tes).  Some have claimed that this means the Son of God is

the ‘beginner’ of the creation.  Others state that he is the first in time of

the creations which God has caused, the starting point of the creation.  Which

view will the Bible support at this scripture and the usage of ‘beginning’ with

the genitive case?  Tracing such usage through the Bible, what do we find as to

the meaning?

 

Genesis 10:10: “And the beginning (arche)of his kingdom was Babylon, and Orech,

and Archad, and Chalanne, in the land of Senaar.”

Note: Babylon, Orech , Archad and Chalanne were PART of Nimrod’s kingdom).

         

Genesis 49:3: “ Ruben, thou art my first-born, thou my strength, and the first

of my children, hard to be endured, hard and self-willed”.

Note: Ruben was the beginning, the first of/one of, PART of Jacob’s family of

children, PART of Jacob’s generative strength..

         

Deuteronomy 11:12: “A land which the Lord thy God surveys continually, the eyes

of the Lord thy God are upon it from the beginning of the year to the end of the

year”.

Note: The beginning of the year was the first PART of the year.

 

Deuteronomy 21:17: “But he shall acknowledge the first-born of the hated one to

give to him double of all things which shall be found by him, because he is the

first of his children, and to him belongs the birthright.”

Note: The firstborn was the beginning, the first one/PART of his generative

strength.

 

Ruth 1:22: “ So Noemin and Ruth the Moabitess, her daughter-in-law, returned

from the country of Moab; and they came to Bethleem in the beginning of barley

harvest”.

Note: The beginning was the first PART of the harvest.

 

Hosea (Osee) 1:2 “The beginning of the word of the Lord by Osee. And the Lord

said to Osee, Go, take to thyself a wife of fornication, and children of

fornication: for the land will surely go a-whoring in departing from the Lord”.

Note:  The beginning of the word of the Lord was PART of the word of the Lord.

 

2 Samuel 21:9 (II Kings 21:9,LXX) “And he gave them into the hand of the

Gabaonites, and they hanged them up to the sun in the mountain before the Lord:

and they fell, even the seven together: moreover they were put to death in the

days of the harvest at the commencement, in the beginning of barley-harvest”.

2 Samuel 21:10 (II Kings 21:10, LXX) “And Respha the daughter of Aia took

sackcloth, and fixed it for herself on the rock in the beginning of barley

harvest, until water dropped upon them out of heaven: and she did not suffer the

birds of the air to rest upon them by day, nor the beasts of the field by

night”.

Note: The beginning was the first PART of the harvest.

 

2 Kings 17:25 (IV Kings 17:25, LXX) “And it was so at the beginning of their

establishment there that they feared not the Lord, and the Lord sent lions among

them, and they slew some of them”.

Note: The beginning was the first PART of their dwelling their.

 

Daniel 9 :23 “At the beginning of thy supplication the word came forth, and I am

come to tell thee; for thou art a man much beloved: therefore consider the

matter, understand the vision”.

Note: The beginning was the first PART of the supplication.

 

Proverbs 8:22 “The Lord made me the beginning of his ways for his works”.

Note: The one speaking was PART of “his (God’s)ways”, “his works”.

 

FROM THE CHRISTIAN GREEK SCRIPTURES: NT:

“Kingdom Interlinear Translation of the Greek Scriptures”

 

Matthew 24:8 “Beginning of pangs of birth” (arche odinon)

Note: The Beginning was the first PART of the sorrows.

 

Mark 1:1 “Beginning of the good news” (arche tou euggeliou)

Note: The Beginning was the first PART of the good news.

 

John 2:11 “Beginning of the signs” (archen ton semeion)

Note: The Beginning was the first PART of the signs.

 

Philippians 4:15  Beginning  of the good news” (arche tou enaggeliou)

Note: The Beginning was first PART of the good news.

 

These are the same as Revelation 3:14, “beginning” (arche) used with the

genitive case.  The words “of” or “of the”  is characteristic of genitive

phrases. Greek has five cases- nominative, genitive, dative, accusative and

vocative. How a word is spelled can vary depending on the case in which it is

used.  In Greek as well as in English the genitive case can mean a number of

different relations or connections that the word in the genitive case  has to

the person or thing that it modifies.  Wherever in scripture, both the NT and

the Septuagint OT, arche is followed by a genitive phrase “of the..” , that

which is called the “arche” is always a member of the group referred to in the

genitive phrase.  

THEREFORE, It will not do to compare the word “arche” only.  If we wish to

determine the meaning of a particular phrase, we must study similar phrases or

constructions, not dissimilar ones.  All the above show the one, or ones and the

events spoken of as a “beginning of the” or “first of”, are the results of the

actions of someone else (passive); not the cause of the action or results.  They

are the first in time of the action of another’s particular activity.  The

biblical meaning of the phrase is seen to be at Revelation 3:14, “the start of”,

“the first of”, not, the “cause of”, nor “originator of”.

 

Matthew 24:21: “For then shall be great tribulation, such as was not since the

beginning of the world to this time, no, nor ever shall be”.

Note: The beginning was the first PART of the world.

 

Mark 13:8 “For nation shall rise against nation, and kingdom against kingdom;

and there shall be earthquakes in divers places, and there shall be famines and

troubles: these are the beginnings of sorrows”.

Note: The beginning was the first part of the sorrows.

 

Hebrews 3:14 “For we are made partakers of Christ, if we hold the beginning of

our confidence stedfast unto the end”.

Note: The beginning of their confidence was PART of their confidence.

 

Clearly, these examples and others, and there are more, demonstrate the manner

in which the phrase “beginning of the creation” at Revelation 3:14 should be

understood. As in all the other Biblical examples the “arche” is a part “of

the…”. This demonstrates that Christ is a PART, the FIRST  part of the creation

of God.

 

Although “arche” can mean ruler, it must be noted that John NEVER uses “arche”

in this manner. He consistently uses “arche” in the sense of “beginning”.

 

*It should be noted as well that “arche” is used to designate “governments” or

“rulers” in the NT 11 times, and with such a meaning always used are other

expressions denoting “power” (dynamis) or “authority” (exousia). (see Luke

12:11; 20:20; Romans  8:38; 1 Cor. 15:24; Eph. 1:21; 3:10; 6:12; Col 1:16; 2:10;

2:15; Titus 3:1). In 10 of those occurences the word appears in the plural or is

signified to be understood as a plural by the word “every” or “all” along with

it. Once, in Luke 20:20 it is used in a “genitive” phrase and is a PART of that

which is signified by the genitive.

 Can the word “arche” mean “source” or “cause” ? This cannot be substantiated in

 either  the Septuagint (LXX) or NT. We do not have any examples (except for

attempts to do so with Rev. 3:14). within the Bible where “arche” can be shown

to clearly mean “cause” or “source”.  Again, we have to keep in mind, that John

NEVER used “arche” except in the sense of “beginning”. The Bible has other words

for “ruler” (archon), and “source/cause/author” (rhiza or aitios). We simply

cannot find where “arche” in the sense of “author” or “source” appears.

 

In summary on this point,  while it is true that “arche” can have a meaning

other than “beginning”, a check of all the occurrences in the NT of “arche”

followed by a genitive expression (as we have in Rev. 3:14) shows that it always

denotes a beginning or first part of something. There is no known example of

“arche” meaning “origin” or “active cause” in the NT or in the LXX. Actually

When used with or without  a genitive

expression arche means “beginning” some 32 times. (See for example: Matthew

19:4,8; 24:21; Mark 1:1; 10:6; Luke 1:2; John 1:1,2; 6:64; 8:25, 44; 15:27;

16:4; Acts 11:15; 26:4; Colossian 1:18; 2 Thessalonians 2:13; Hebrews 1:10; 2:3;

3:14; 1 John 1:1; 2:7, 13,14,24; 3:8,11; 2 John 1:5-6; Jude 6; Revelation 21:6;

22:13).Thus, the use of the singular arche in general, and when used with a

genitive expression specifically, favors (statistically, at least) the meaning

“beginning” in Revelation 3:14. We have found no exceptions to this observation,

particularly when the subject is a person, and not a non-personal object”. 

To suggest that we have just such a contrary use in Revelation 3:14 is special

pleading, and the burden of proof is on those who contend that the meaning is

different from the many parallel examples in the NT, and in the LXX. Those who

advocate “origin” “first cause” or “ruler” for “arche” in Revelation 3:14 must

provide concrete examples supporting their position, and also explain the

relationship between “God” and the “arche” of  His creation. 

 

So, the evidence clearly shows that the Apostle John considered Jesus Christ to

be a “creation” of God.

 

 

Otkrivenje 13;8 21;27

 

„da joj se poklone svi pozemljari, oni kojima ime nije zapisano u knjizi života zaklanog Jaganjca, od postanka svijeta.“

 

“u nj neće unići ništa nečisto i nijedan tko čini gadost i laž, nego samo oni koji su zapisani u Jaganjčevoj knjizi života.“

 

Ili je Isus Jahve, jer jedino Jahve može izbrisati iz svoje knjige, ili imamo “probleme” u nebu pa malo briše Jahve iz knjige, a malo Isus?
Poznavajući ipak prirodu i red Božjeg kraljevstva, sumnjam da postoji nered u tako važnoj stvari poput ove.
A i nedvojbeno je jasno iz 13, 8 I 21,27 da je knjiga vlasništvo zaklanog Jaganjca tj. iz Izl 32,33 da je vlasništvo Jahve.

Ono što je meni nedvojbeno jasno je tvoje prilično slabo poznavanje nekih osnovnih Isusovih učenja. Knjiga je nedvojbeno Jahvina, Boga i Isusovog Oca. No Jahve je predao svome Sinu određene ovlasti;

Iv 3;35 "Otac ljubi Sina i sve je predao u ruku njegovu."

Iv 5;22 "Otac doista ne sudi nikomu: sav je sud predao Sinu"

Iv 5;26,27 "Doista, kao što Otac ima život u sebi tako je i Sinu dao da ima život u sebi; i ovlasti ga da sudi jer je Sin Čovječji."

Iv 5;30 Ja sam od sebe ne mogu učiniti ništa: kako čujem, sudim, i sud je moj pravedan jer ne tražim svoje volje, nego volju onoga koji me posla."

Iv 6;37,38 "Svi koje mi daje Otac doći će k meni, i onoga tko dođe k meni neću izbaciti; jer siđoh s neba ne da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla."

Iv 6;39 "A ovo je volja onoga koji me posla: da nikoga od onih koje mi je dao ne izgubim, nego da ih uskrisim u posljednji dan."

Iv 6;40 "Da, to je volja Oca mojega da tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni i ja da ga uskrisim u posljednji dan."

Iv 8;15,16 "Vi sudite po tijelu; ja ne sudim nikoga; no ako i sudim, sud je moj istinit jer nisam sam, nego - ja i onaj koji me posla, Otac."

Iv 8;50 "No ja ne tražim svoje slave; ima tko traži i sudi."

Iv 12;44-50 "A Isus povika: "Tko u mene vjeruje, ne vjeruje u mene, nego u onoga koji me posla; i tko vidi mene, vidi onoga koji me posla. Ja - Svjetlost - dođoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane. I sluša li tko moje riječi, a ne čuva ih, ja ga ne sudim. Ja nisam došao suditi svijetu, nego svijet spasiti. Tko mene odbacuje i riječi mojih ne prima, ima svoga suca: riječ koju sam zborio - ona će mu suditi u posljednji dan. Jer nisam ja zborio sam od sebe, nego onaj koji me posla - Otac - on mi dade zapovijed što da kažem, što da zborim. I znam: zapovijed njegova jest život vječni. Što ja dakle zborim, tako zborim kako mi je rekao Otac."

Dj. 10;42 "...Ovo je onaj kojega Bog postavi sucem živih i mrtvih!"

Dj. 17;31 "jer ustanovi dan u koji će suditi svijetu po pravdi, po Čovjeku kojega odredi, pred svima ovjerovi uskrisivši ga od mrtvih"

I kao što je očito, jedino tko ima "problema" si ti jer nisi dovoljno pažljivo čitao Isusove riječi. Jahve sudi po Isusu kojemu je predao sve u ruke. Svi koji će uskrsnuti su dani Isusu od njegovog Oca. Knjiga pripada Jahvi ali i Isusu koji je opunomoćen da sudi u Jahvino ime. Ne postoji nikakav nered. Osim onoga koji ti pokušavaš prikazati.

 

 

Otkrivenje 17;14 19;16

 

¹⁴ Ratovat će protiv Jaganjca, ali će ih pobijediti Jaganjac - i njegovi pozvanici, izabranici, vjernici - jer on je Gospodar gospodara i Kralj kraljeva."

 

¹⁶ Na ogrtač, o boku, napisano mu ime: "Kralj kraljeva i Gospodar gospodara."

 

Vezano uz 1.Tim 6;14,15 " čuvaj Zapovijed, neokaljano i besprijekorno, do Pojavka Gospodina našega Isusa Krista. Njega će u svoje vrijeme pokazati On, Blaženi i jedini Vladar, Kralj kraljeva i Gospodar gospodara"

 

Moj komentar;

 

Ali postoje stvari koje ti očigledno ne želiš vidjeti. Isusova vladavina je ograničena time što mu je Bog podredio sve i dao vlast nad svime, time što će se Isus i sam na kraju podrediti Bogu koji mu je sve podredio kako bi Bog bio apsolutni vladar i sve u svemu. Isus će i dalje vladati, ali će njegova vladavina biti podređena Bogu koji je njegov vladar, Otac i Bog.

 

Komentar;

Eh, da. Zaista postoje stvari koje ja ne da ne želim vidjeti već jednostavno ne mogu vidjeti. Opet se postavlja pitanje kako to da Gospodar gospodara i kralj kraljeva ipak ima iznad sebe nekoga nadređenog? Zapravo, mislim da se ta dva konteksta ne mogu razdvojiti jer su isti i jednaki i jednako vrijede i za Jahvu i za Isusa.

 

Odgovor;

Mislim da ta dva konteksta nisu jednaka i da ne vrijede jednako za Isusa i Jahvu. Kao što sam rekao, postoje stvari koje ti očigledno ne želiš vidjeti. No, to je tvoj problem. Isusovo zvanjem gospodarem gospodara i kraljem kraljeva nije identično kao i Jahvino. Isus nije u apsolutnom smislu gospodar gospodara kao Jahve iz jednostavnog razloga što je Jahvina vladavina neograničena i apsolutna jer je Jahve Bog, a Isusova vladavina uvjetovana time što mu Jahve omogućuje da vlada i jer mu je Jahve podložio sve nad čime Isus vlada. Isus je vladar koji vlada jer mu je netko drugi omogućio vladavinu.

1. Kor 15;24-28 „potom - svršetak, kad preda kraljevstvo Bogu i Ocu, pošto obeskrijepi svako Vrhovništvo, svaku Vlast i Silu. Doista, on treba da kraljuje dok ne podloži sve nepri jatelje pod noge svoje. Kao posljednji neprijatelj bit će obeskrijepljena Smrt jer sve podloži nogama njegovim. A kad veli: Sve je podloženo, jasno - sve osim Onoga koji mu je sve podložio. I kad mu sve bude podloženo, tada će se i on sam, Sin, podložiti Onomu koji je njemu sve podložio da Bog bude sve u svemu.“

Šta nam govori tekst. Isus je kralj koji će na kraju ipak predati kraljevstvo Bogu. Predavanje kraljevstva Bogu i Ocu označava da je njegova vladavina ograničena što dokazuje da Isusovo kraljevanje ne znači da je Isus Bog. Isus nije apsolutni kralj nad kraljevima. Jahve je Isusov Bog i kralj.

Sad ja pitam tebe, da li izraz „sve je podloženo“znači da je „sve uključujući Jahvu podloženo“ ili je Jahve ipak isključen? Da li „sve“ znači „sve“?

Ako se Isus mora podložiti Bogu da bi Bog bio sve u svemu, po čemu je Isus Gospodar gospodara koji nema nikoga nadređenog iznad sebe? Da li se Bog mora ikome podređivati?

Otk 11;15 „I sedmi anđeo zatrubi. I na nebu odjeknuše silni glasovi: "Uspostavljeno je nad svijetom kraljevstvo Gospodara našega i Pomazanika njegova i kraljevat će u vijeke vjekova!“

Jahve je apsolutni i bezuvjetni Gospodar, Isus je Njegov Pomazanik koji vlada uz Njega jer je to Jahvina volja.

Otk 12;10 „I začujem glas na nebu silan: "Sada nasta spasenje i snaga i kraljevstvo Boga našega i vlast Pomazanika njegova!...“

„Bog naš“ je Jahve, „Pomazanik Njegov“ je Isus. Isus nije Jahve. Pomazanik vlada zajedno sa svojim Bogom.

Otk 20;4 „I vidjeh prijestolja - onima što sjedoše na njih dano je suditi - i duše pogubljenih zbog svjedočanstva Isusova i zbog Riječi Božje i sve koji se ne pokloniše Zvijeri ni kipu njezinu te ne primiše žiga na čela svoja ni na ruke. Oni oživješe i zakraljevaše s Kristom tisuću godina.“

Vjerni koji oživješe kraljuju zajedno sa Isusom. Kako itko može vladati zajedno sa Isusom ako je Isus Jahve i kralj nad kraljevima. Očito da kraljuju kao kraljevi ali je Isus njima kralj. Kao što je Jahve kralj nad Isusom.

Otk 20;6 „Blažen i svet onaj tko je dionik toga prvog uskrsnuća! Nad njim druga smrt nema vlasti: oni će biti svećenici Božji i Kristovi i s njime će kraljevati tisuću godina.“

Ljudi dijele kraljevanje sa Isusom. Da li su i oni „kraljevi nad kraljevima“?

Dn 2;37 „"Ti, o kralju, kralju kraljeva, komu Bog Nebeski dade kraljevstvo, silu moć i slavu „

Da li je Nabukodonozor Bog jer ga je Daniel nazvao kraljem nad kraljevima?

Ez 26;7 „Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Gle, dovest ću na Tir sa sjevera Nabukodonozora, kralja babilonskoga, kralja nad kraljevima, s konjima i bojnim kolima, s konjanicima, četama i mnoštvom naroda!“

Ili je Nabukodonozor Bog jer ga je Jahve tako nazvao? Tako da su Nabukodonozor i Jahve jedno? Jer dijele istu titulu? Ili po tvome je Nabukodonozor kralj nad Jahvom jer kralj nad kraljevima ne može imati nadređenog?

Isto tako, kao što si i sam dobro primjetio u 1. Tim, « Blaženi i jedini Vladar, Kralj kraljeva i Gospodar gospodara, koji jedini ima besmrtnost, prebiva u svjetlu nedostupnu, koga nitko od ljudi ne vidje niti ga vidjeti može je Jahve a ne Isus. Jahve je jedini istinski Bog i Vladar, neuvjetovani Kralj kraljeva i Gospodar gospodara, i za razliku od Isusa, Jahve jedini ima besmrtnost. Ovo «jedini» čini razliku između Isusa i Jahve. A znamo da 1. Tim govori o dvije osobe; Jahvi i Isusu, zar ne?

 

 

Otkrivenje 21;6

„I još mi reče: "Svršeno je! Ja sam Alfa i Omega, Početak i Svršetak! Ja ću žednomu dati s izvora vode života zabadava.”

 

 

Otkrivenje 22;13

„"Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak!“

 

Oba citata pokazuju riječi samoga Boga a ne Isusa.