Evanđelja

 

 

 

Matej 1;23  (Iz 7;14)

 

„Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel - što znači: S nama Bog!“

 

a) Emanuel nosi simbolično značenje. Bog je kroz Svog Sina prisutan među ljudima.

 

Dj 10;38 "kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao."

 

Biblija izdanje Stvarnost, 1216 stranica; "Ahaza je naslijedio sin Ezekija. On je najvjerojatnije onaj knez mira i Emanuel što ga Izaija naviješta kao znak Ahazu (7,14). Prema Novom Zavjetu (Mt 1,23), taj je Emanuel slika Isusa Krista."

 

te 1240. stranica; "Tim se hoće reći da je Krist "Bog među nama - Emanuel". Ali tekst dalje razvija (moja opaska); "Grčki tekst dopušta među nama i u nama."

 

Isus je poput Mojsija pomazan Božjim duhom;

 

Mojsije

 

Iz 63;11 "Spomenuše se tad davnih dana i sluge njegova Mojsija: "Gdje li je onaj koji izvuče iz vode pastira stada svojega? Gdje je onaj koji udahnu u njega Duh svoj sveti?"

 

Dj. 7;37 "To je onaj Mojsije koji reče sinovima Izraelovim: Proroka poput mene od vaše braće podići će vam Bog. "

 

Isus

 

Iz 61; Duh Jahve Gospoda na meni je, jer me Jahve pomaza..."

 

Zanimljivo da Iz 63;12 kaže da je Jahve vodio Mojsija i preko njega narod, a 63;14 kaže da je Jahve osobno vodio narod. Oboje je istina jer Jahve vodi kroz Mojsija. Isto kao što je prisutan kroz Isusa.

 

2.Kor 5;18-20 "18 A sve je od Boga koji nas sa sobom pomiri po Kristu i povjeri nam službu pomirenja. 19 Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajajući im opačina njihovih i polažući u nas riječ pomirenja. 20 Kristovi smo dakle poslanici; Bog vas po nama nagovara. Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bogom!

 

Bog djeluje kroz Isusa. Bog je u Kristu, kroz Krista djeluje, ali ne i Bog je Krist.

 

Elihu (Elijah) znači Bog Jah(ve). Da li je Elihu Bog? Biblijska imena su puna simbolike;

 

1-  Jerusalem was called "The LORD our Righteousness".  "In those days Judah will be saved and Jerusalem will live in safety. This is the name by which it will be called: The LORD Our Righteousness (Yahweh tsidkenű).'  (From the NIV Bible, Jeremiah 33:16)"

2- Ezekiel means "Strong God".  It also means "Yahweh is Strong God".

3- Elijah.  This name is short for EliJehovah or "Eli Yahweh".  Eli means my GOD, and Yahweh is the name and title of GOD Almighty in the Bible.  Does "Eli Yahweh" or Elijah mean that the person is Jehovah Himself?

4- Israel means "Challenge God", "he struggles with God", or "fight with God".  It also means "Defeat God".

5- Gabriel also means "Strong God".

6- Isaiah or Jesaiah, which is short for "Jesa Yahweh" means "Salvation from Yahweh".  It could also mean "Salvation".

7- Joshua, which is short for "Josh Yahweh" means "Yahweh Saves".

8- Elli, which is a common name for men before and after Jesus, means "God".    Psalm 82:6  "I said, 'You are "gods"; you are all sons of the Most High.' "   "gods" here in Hebrew is "Elohim", which is plural of "EL".  It is the same exact thing as "EL" used for Jesus in Isaiah 9:6, since "gods" is a combination of several "EL"s.  And as clearly shown here, for someone to be called "god" or "God" in the Bible it wouldn't make him GOD Almighty Himself, the LORD or Jehovah.  I also want to point out that ANY "Son of GOD" in the Bible is a "god" or "God" as clearly shown in Psalm 82:6.

Note:  The trinitarian liars who translate the Bible into English play dirty tricks about capitalizing and lowering the "g" in "God" to prove their trinity lie, while they fully know that it is the same word used for ALL!


9- Immanuel, Emanuel, Emmanuel, Immanuel, or Imanuel are the SAME NAME and are another name for Jesus, means "With us is God".  This name is also common for men before and after Jesus.

10- Elihu means "My God is He". 

11- Gedaliah means "Jehovah is Great".    Again, Gedaliah is short for "Gedal Yahweh".  Is the person who was called "Jehovah is Great" GOD Almighty Himself?  People before and after Jesus are given this name.   See 2 Kings 25:22-24.

12- Eliadah or Eliada means "God knows". 

13- Eliab means "my God is Father".

14- Elzaphan means "God is Protector"

15- Eliakim means "God raises".

16- Elisha means "God is Salvation". 

17- Eleazar means "God has helped"

18- Judah or Yahawdah means "Praised".  It generally means "Praised by Yahweh".

19- Hashabiah means "Jehovah has considered".

20- Mattithiah means "Gift of Jehovah".

21- Michael  means "who is like God".  Yet, non is like Him, the Almighty.  See Exodus 8:10.

22- Jesus, Yahshua, Yeshua or Yashua are the SAME NAME, and mean "Salvation".  It doesn't mean "God Saves" as Christians claim.  Jesus (Yeshua) means in Hebrew "salvation" and not "God saves".  Yud Shin Waw Ain - this name doesn't include the word "God".

Joshua (Yehoshya) - Yod Hey - Waw Shin Ain
Isaya (Yeshayah) - Yod Shin Ain - Yod Hey .

These two names are combination of Yod, Shin, Ain - salvation and Yod, Hey - Yahwe.

Yosh Hey (Yah) is common short from Yahwe, for example Alleluia comes from "Halelu Yah" - "Glorify Yahwe".

b) Očito je riječ o simbolici, pogotovo što Isus nikad nije zvan Emanuelom, ili "Bogom koji je među nama", niti taj citat izaziva ikakve komentare u ostatku NZ-a što je neobično ako dokazuje da je Isus inkarnacija Boga.

 

1.Kor 14;23-25 " Ako se dakle skupi sva Crkva zajedno i svi govore drugim jezicima, a uđu neupućeni ili nevjernici, neće li reći da mahnitate?  Ako pak svi prorokuju, a uđe koji nevjernik ili neupućen, sve ga prekorava, sve ga osuđuje.  Tajne se njegova srca očituju te će pasti ničice i pokloniti se Bogu priznajući: Zaista, Bog je u vama."

 

- Da li je Bog zaista doslovno, fizički prisutan u vjernicima, ili je riječ o Njegovom duhu? S obzirom da NZ jasno razdvaja Boga i Njegovu prisutnost kao entitet koji postoji izvan vjernika, mislim da nema dvojbe da Bog nije doslovno u ljudima.

 

-Ako je Bog doslovno prisutan u vjernicima, da li je u tom slučaju svaki vjernik Bogočovjek?

 

-Ako je Bog doslovno prisutan u vjernicima, da li to znači, s obzirom da je Bog trojedin, da je Trojstvo prisutno u vjernicima?

 

-Ako je Bog doslovno prisutan u vjernicima, da li se klanjanje izvršava prema ljudima u kojima je Bog prisutan?

 

-Ili je ipak riječ o simboličnom značenju?

 

Dj 10;33 "Odmah sam dakle poslao k tebi, a ti si dobro učinio što si došao. Evo nas dakle sviju pred Bogom da čujemo sve što ti zapovjedi Gospodin!"

 

-Doslovno pred Bogom? Gdje točno?

 

Lk 7;15,16 “15 I mrtvac se podiže i progovori, a on ga dade njegovoj majci. 16 Sve obuze strah te slavljahu Boga govoreći: "Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!"

 

Dj 10;38 "kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao."

 

Dj 10;40,41 "Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje - 41 ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima - nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih."

 

Bog je sa Isusom, a ne Isus je Bog. Bog je poseban entitet u odnosu na Isusa i ljude.

"Matthew quotes Isaiah and states that Jesus would be called "Immanuel", "God with us". (Matthew 1:23; Isaiah 7:14; 8:8) But is this supposed to mean that Jesus is Yahweh? Such is reading into this an extra-Biblical concept. It is doubtful that anyone would even think such a thing from this titular name if it were not for a prevailing theory that Jesus was actually an incarnation of Yahweh himself. There is nothing in this that says that Jesus is God Almighty. We should note that the Messiah's personal name as given to him by his Father is "Jesus" (Yahshua), not Immanuel. Immanuel thus is titular name, not his personal name. The name "Immanuel" is to be understood in the light of Acts 10:38; "How God anointed him with the Holy Spirit and with power, who went about doing good and healing all who were oppressed by the devil, for God was with him." The scripture does not say that Jesus was God Almighty in the flesh, but that God Almighty was with Jesus, thus Jesus is not God Almighty who was with him.

If one chooses to use the logic of those in error, then consider the name Jehu. In Hebrew, this name means "He is Yah" or "Yah is He." Does that mean the man Jehu is, in reality, Yahweh? Likewise with the name Eliathath, which means "God has come". Are we to think that Eliathath is God Almighty because of the name given to him? Other names could also be cited.

God, being with Jesus, is with his people through Jesus. Having the titular name Immanuel, signifying that God is with his people, does not mean that Jesus is God Almighty.

By this titular name Jesus' office as Yahweh's representative is indicated; this view is corroborated absolutely by the Apostle Paul, who after quoting from this prophecy and pointing to its fulfilment in the destroying of Adamic death during the Millennium says -- "Thanks be unto God who giveth us the victory [deliverance -- triumph] through our Lord Jesus Christ." (1 Corinthians 15:57) As such representative Jesus is the proof that God is on our side, that God will deliver his church and that God will deliver the world of mankind by him.

The following scriptures, taken from the King James Version of the Bible, give examples of this usage (Divine Name, Yahweh, supplied by us at the appropriate places where it appears in the Hebrew):

Exodus 10:10: And he said unto them, Let [Yahweh] be so with you, as I will let you go, and your little ones: look to it; for evil is before you.

Deuteronomy 20:4 For [Yahweh] your God is he that goeth with you, to fight for you against your enemies, to save you.

Numbers 14:9: Only rebel not ye against [Yahweh], neither fear ye the people of the land; for they are bread for us: their defence is departed from them, and [Yahweh] is with us: fear them not.

Numbers 14:43: For the Amalekites and the Canaanites are there before you, and ye shall fall by the sword: because ye are turned away from [Yahweh], therefore [Yahweh] will not be with you.

Judges 6:13: And Gideon said unto him, Oh my Lord, if [Yahweh] be with us, why then is all this befallen us? and where be all his miracles which our fathers told us of, saying, Did not [Yahweh] bring us up from Egypt? but now [Yahweh] hath forsaken us, and delivered us into the hands of the Midianites.

Ruth 2:4: And, behold, Boaz came from Bethlehem, and said unto the reapers, [Yahweh] be with you. And they answered him, [Yahweh] bless thee.

1 Chronicles 22:17,18: David also commanded all the princes of Israel to help Solomon his son, saying, Is not [Yahweh] your God with you? and hath he not given you rest on every side? for he hath given the inhabitants of the land into mine hand; and the land is subdued before [Yahweh], and before his people.

2 Chronicles 13:12: And, behold, God himself is with us for our captain, and his priests with sounding trumpets to cry alarm against you. O children of Israel, fight ye not against the [Yahweh] God of your fathers; for ye shall not prosper.

2 Chronicles 15:2: And he went out to meet Asa, and said unto him, Hear ye me, Asa, and all Judah and Benjamin; [Yahweh] is with you, while ye be with him; and if ye seek him, he will be found of you; but if ye forsake him, he will forsake you.

2 Chronicles 20:17: Ye shall not need to fight in this battle: set yourselves, stand ye still, and see the salvation of [Yahweh] with you, O Judah and Jerusalem: fear not, nor be dismayed; to morrow go out against them: for [Yahweh] will be with you.

2 Chronicles 32:8: With him is an arm of flesh; but with us is [Yahweh] our God to help us, and to fight our battles. And the people rested themselves upon the words of Hezekiah king of Judah.

2 Kings 8:57: [Yahweh] our God be with us, as he was with our fathers: let him not leave us, nor forsake us:

Isaiah 8:10: Take counsel together, and it shall come to nought; speak the word, and it shall not stand: for God is with us.

Psalm 46:7: [Yahweh] of hosts is with us; the God of Jacob is our refuge. Selah.

Psalm 46:11: [Yahweh] of hosts is with us; the God of Jacob is our refuge. Selah.

Jeremiah 42:11: Be not afraid of the king of Babylon, of whom ye are afraid; be not afraid of him, saith [Yahweh]: for I am with you to save you, and to deliver you from his hand.

Amos 5:14: Seek good, and not evil, that ye may live: and so [Yahweh], the God of hosts, shall be with you, as ye have spoken.

Haggai 1:13: Then spake Haggai [Yahweh]'s messenger in [Yahweh]'s message unto the people, saying, I am with you, saith [Yahweh].

Haggai 2:4: Yet now be strong, O Zerubbabel, saith [Yahweh]; and be strong, O Joshua, son of Josedech, the high priest; and be strong, all ye people of the land, saith [Yahweh], and work: for I am with you, saith [Yahweh] of hosts:

Philippians 4:9: Those things, which ye have both learned, and received, and heard, and seen in me, do: and the God of peace shall be with you.

2 Thessalonians 3:16: Now the Lord of peace himself give you peace always by all means. The Lord be with you all.

The following are the words of P. L. Read, taken from Herald of Christ's Presence, November/December, 1997
http://www.heraldmag.org/97nd_9.htm - words in brackets are added.

This is the great message of the New Testament to the church, and eventually to the world: Emmanuel, God with us. God was with his ancient people, and spoke to them often and unmistakably by the mouth of his angels and his prophets. He was there in the burning bush, in the Shekinah of the tabernacle, and in the pillar of cloud and fire, as well as in the angel of Jehovah, whom many believe was the pre-human Logos. But he came into new and closer relationship when he sent his Son, and when the mighty Logos became flesh. Jesus Christ was "God made manifest in the flesh (1 Tim. 3:16); he was so true and accurate a manifestation of God, so at one with the Father (in purpose and in spirit-not in person [or being]) that he could truthfully say, "He that hath seen me hath seen the Father" (John 14:9). This was a fulfillment of the prophecy, "God with us," indeed-it was the fulfillment before which the earlier one fades into relative insignificance.

"God is with us" in the life of the church, for Jesus laid its foundations in his blood, and became himself its cornerstone, and the bishop of our souls. "God is with us" in our personal experiences, or Christ Jesus is our brother and Savior, our refuge under the consciousness of sin, our strength in temptation, a very present help in trouble. Therefore with the psalmist we say, "We will not fear," whatever may be our present lot, and whatever may befall us. "God is with us" under our present burden and in the unknown events of the future. "God is with us" in life, in death, in time, and in eternity. ---end of quote

God is with us as represented in Jesus just as God was with the faithful ones of old.

Something else we might note is that Isaiah's prophecy had its first fulfillment in one of Isaiah's sons, and he was not Yahweh. Note the following:

Both the context of Isaiah 7 and the use of "Immanuel" two more times in chapter 8 (vv. 8, 10) raise the distinct possibility that the sign had a near fulfillment that affected Ahaz directly. Such a possibility is supported by the two verses immediately after 7:14 that tell us that the boy will still be young when Ahaz's enemies-the kings of Samaria and Damascus-will lose their power (a prediction fulfilled in 732 b.c.). The birth of a boy who would serve as a sign to Ahaz appears to be closely linked to the birth of Isaiah's son Maher-Shalal-Hash-Baz in 8:1-4. Both Immanuel in 7:15-16 and Maher-Shalal-Hash-Baz in 8:4 are young children when Damascus and Samaria collapse. And in 8:8 the two boys may be identified as Isaiah addresses Immanuel as if he were already present in Jerusalem. Verse 10 contains another occurrence of "Immanuel" in the words "God is with us." The prophet was challenging Ahaz to trust God, who was "with" his people just as he had promised to be with them constantly. In Numbers 14:9 Joshua and Caleb had urged the Israelites to acknowledge that the Lord was with them and to begin the conquest of Canaan, but just like Ahaz the people chose the path of unbelief with its tragic consequences. An earlier king of Judah, Abijah, believed that God was with his people as they faced the numerically superior army of Jeroboam. Abijah's faith was honored as the Lord gave him a resounding victory (2 Chron 13:12-15). -- Elwell, Walter A. "Entry for 'Immanuel'". "Evangelical Dictionary of Theology"."

 

"It is hardly plausible that the name, as given to the Messiah, meant that the Messiah was this God.  This would prove inconsistent with how Jewish names were given.  In fact, Barnes goes on to note this very point: “Thus, ‘Isaiah’ denotes the salvation of Yahweh; ‘Jeremiah,’ the exaltation or grandeur of Yahweh, each compounded of two words, in which the name Yahweh constitutes a part. Thus, also in ‘Elijah,’ the two names of God are combined, and it means literally, ‘God the Yahweh.’ Thus, also ‘Eliab,’ God my father; ‘Eliada,’ knowledge of God; ‘Eliakim,’ the resurrection of God; ‘Elihu,’ he is my God; ‘Elisha,’ salvation of God. In none of these instances is the fact, that the name of God is incorporated with the proper name of the individual, any argument in respect to his rank or character.”

In the case of Immanuel, the name served to show that God was with his people.  He was not physically in their presence, but he was watching over them and directing events, as it became necessary.  The name revealed something, as with the other names that have been discussed.  Just as Barnes noted with numerous other names, this name also does not describe the child."

 

 

Matej 4;10

 

„Tada mu reče Isus: "Odlazi, Sotono! Ta pisano je: Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!"

 

Komentar;

 

Isusu se treba klanjati i Isus zato mora biti Bog.

 

Odgovor;

 

Djelomična istina.

 

a) Zanimljivo da Sotona traži od Boga da mu se pokloni. Ima li to smisla?

 

b) Da li je klanjanje rezervirano isključivo za Boga?

 

·        Lot “worshipped” the two strangers that came to Sodom (Gen. 19:1).

·        Abraham “worshipped” the pagan leaders of the land in which he lived (Gen. 23:7).

·        Jacob “worshipped” his older brother when they met after being apart for years (Gen. 33:3).

·        Joseph had a dream that his parents and brothers “worshipped” him (Gen. 37:10).

·        Joseph’s brothers “worshipped” him (Gen. 43:26) 

·        Joshua fell down and “worshipped” an angel (Joshua 5:14).

·        Ruth “worshipped” Boaz (Ruth 2:10).

·        David “worshipped” Jonathan (1 Sam. 20:41).

·        Abigail “worshipped” David (1 Sam. 25:41).

 

c) Prevodioci su skloni prevoditi na jedan način taj izraz kada je riječ o Bogu, a na drugi način kada je riječ o ljudima. Na taj način se stvara dojam, ako se za Isusa upotrebi riječ poput "pokloniti", Isus mora biti Bog, te skriva činjenica da je takvo ponašanje upotrebljavano svakodnevno kao izraz iz poštovanja, ne samo prema Bogu.

 

d) Sama riječ ne upućuje isključivo prema kome se iskazuje poštovanje, iz konteksta se izvodi zaključak o kome je riječ.

 

Otk 22;8-10 " 8 Ja, Ivan, čuo sam i vidio sve ovo. I kad sam to vidio i čuo, padoh pred noge anđelu koji mi to pokaza da mu se poklonim. 9 A on će mi: "Nipošto! Sluga sam kao i ti i braća tvoja proroci i svi koji čuvaju riječi ove knjige. Bogu se pokloni!"

 

Da li je Ivan pohulio jer se poklonio anđelu? Očito ne jer je riječ o apostolu i nadahnutom proroku koji je znao da se klanja anđelu. Zašto se poklonio? U znak poštovanja onome koji mu je sve viđeno pokazao. Anđeo ga upućuje da se pravo i iskreno klanjanje treba vršiti samo prema Bogu. Ili je Ivan mislio da se klanja Bogu? Teško, s obzirom da Ivan otkriva da zna da se poklonio anđelu.

 

e) Da li se treba pokloniti Isusu? Naravno, s obzirom da je Isus u mnogo većoj mjeri od ljudi i anđela zaslužio takvo štovanje. No, čak i tada zasluga pripada Isusovom Bogu i Ocu (Fil2;10,11).

 

 

Matej 9;2,3 vezano uz Mk 2;7

 

„Kad gle, doniješe mu uzetoga koji je ležao na nosiljci. Vidjevši njihovu vjeru, reče Isus uzetomu: "Hrabro, sinko, otpuštaju ti se grijesi!" A gle, neki od pismoznanaca rekoše u sebi: "Ovaj huli!"

 

 

Matej 9;8b

 

„Kad mnoštvo to vidje, zaprepasti se i poda slavu Bogu koji takvu vlast dade ljudima.“

 

Komentar;

 

Slava je dana Isusu.

 

Odgovor;

 

Besmislica. Slava je dana Bogu koji je čovjeku Isusu dao moć i autoritet. Narod je vidjevši Isusova djela, dao slavu Bogu koji ih je Isusu omogućio.

 

 

Matej 21;16

 

„mu rekoše: "Čuješ li što ovi govore?" Kaže im Isus: "Da! A niste li čitali: Iz usta djece i dojenčadi sebi si pripravio hvalu?"

 

Komentar;

 

Djeca su u hramu proslavljala Isusa na način da su mu vikala: "Hosana Sinu Davidovu!". Sam Isus je rekao koje se proroštvo ispunilo u tom trenutku a to je ono gdje piše: "Iz usta djece i dojenčadi sebi si pripravio hvalu."

Hvala iz dječjih usta se direktno odnosi na Jahvu Gospoda našeg i opet se pitam kako to da se Isus pozvao na to proroštvo koje ukazuje na Jahvu i primjenio ga na sebe? Ne vjerujem da se Isus zabunio. A ne treba zaboraviti da su djeca vikala hvalu Sinu Davidovu.

 

Odgovor;


Da li se Isus zabunio? Mislim da nije. Upotrebio je i prilagodio citat sebi u prilog. Da li je Isus zbog toga Jahve? Naravno da nije. Biblija je puna primjera gdje su citati primjenjeni u jednom drugom kontekstu u kojem također vrijede, a ne samo u onom prvobitno namijenjenom.

Da li je Isus mislio tim citatom reći da je hvala namjenjena njemu kao Jahvi? Mislim da to nije moguće jer narod Isusa smatra Sinom Davidovim i nekome tko dolazi u Jahvino ime a ne Jahvom osobno. Kako je točno dana hvala Isusu kao Jahvi ako narod ne prepoznaje Isusa kao Jahvu već kao nekog tko dolazi u Jahvino ime?

I nakon Isusovog uskrsnuća jasno je da slava pripada Bogu a ne Isusu za učinjena djela;

Dj 10; 38 kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao." 39 "Mi smo svjedoci svega što on učini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu.

Da li se Petar zabunio jer zaslugu za Isusova djela ne pripisuje Isusu već Bogu koji je djelovao kroz Isusa svojim duhom?

Dj 7; 9 "Rodozačetnici pak, iz zavisti, Josipa predadoše u Egipat. Ali Bog bijaše s njim 10 te ga izbavljaše iz svih nevolja, podari ga naklonošću i mudrošću pred faraonom, kraljem egipatskim koji ga postavi za upravitelja nad Egiptom i nad cijelim dvorom svojim.

Bog je bio sa Isusom isto kao i sa Josipom. I taj Bog je naravno, Jahve.

Mt 9; 6 Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!" Tada reče uzetomu: "Ustani, uzmi nosiljku i pođi kući!" 7 I on usta te ode kući. 8 Kad mnoštvo to vidje, zaprepasti se i poda slavu Bogu koji takvu vlast dade ljudima.

Slava je dana Bogu koji je Isusu dao vlast. Narod razumije da Isus izvodi čuda jer je Bog Jahve na njegovoj strani a ne jer je Isus Jahve.

Mt 21:9 “Mnoštvo pak pred njim i za njim klicaše: "Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana u visinama!"

Hosana Isusu. Ali Isus nije prihvaćen kao Jahve već kao Onaj koji dolazi u Jahvino ime. Mnoštvo ga nije smatralo Jahvom već Jahvinim Pomazanikom.

Nije li vjerojatnije da narod koji daje hvalu Isusu kao Jahvinom Pomazaniku, Proroku i Čudotvorcu, u stvari daje slavu samom Bogu koji je poslao Isusa i pomazao ga svojim duhom pomoću kojega Isus izvodi čuda?

Mt 21: 15 A kad glavari svećenički i pismoznanci vidješe čudesa koja učini i djecu što viču Hramom: "Hosana Sinu Davidovu!", gnjevni 16 mu rekoše: "Čuješ li što ovi govore?" Kaže im Isus: "Da! A niste li čitali: Iz usta djece i dojenčadi sebi si pripravio hvalu?" 17 On ih ostavi, pođe iz grada u Betaniju te ondje prenoći.

Mt 21:23 “I uđe u Hram. Dok je naučavao, pristupiše mu glavari svećenički i starješine narodne te ga upitaše: "Kojom vlašću to činiš? Tko ti dade tu vlast?"

Iako je Isus na sebe primjenio citat, očito je da svećenici u tome nisu vidjeli Isusovo samopredstavljanje Jahvom jer mu ne bi postavljali pitanje “kojom vlašću to činiš” već direktno zašto se pravio Jahvom. Naglasak je kako Isus može izvoditi čuda a ne na njegovim riječima kojima se navodno predstavio kao Jahve.

 

 

Matej 28;18

 

„Isus im pristupi i prozbori: "Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji!”

 

Komentar;

 

Isus ima svu vlast. Isus je Bog.

 

Odgovor;

 

Citat sam otkriva. Isusu je dana sva vlast. Svemogućem Bogu ne treba biti dana sva vlast jer je ionako već ima. Niti bilo šta drugo.

 

"And Jesus came to them and spake unto them, saying, All authority hath been given unto me in heaven and on earth." Matthew 28:18
Here Jesus is GIVEN all authority. Someone who is "all-powerful" does not need to be given anything.
"who being the effulgence of his glory, and the very image of his substance, and upholding all things by the word of his power, when he had made purification of sins, sat down on the right hand of the Majesty on high."
If this Scripture is indeed saying that Jesus is "all-powerful", it is interesting that he only gets to sit on God's right hand, instead of in his stead.
The angels sit at God's right hand (1 Kings 22:19; 2 Chron 18:18), and it is often a position of favor (1 Kings 2:19; Psalm 45:9) for royalty, but not one that is the ultimate power."

 

 

Matej 28;19

 

„Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga”

 

a) Citat je originalan

 

Problem za trinitarijance ostaje i dalje, navedeni citat ne pokazuje/dokazuje tri jednake i svemoćne osobe koje čine jednog Boga. Kako ja gledam na citat? Krsti se u ime; Oca (koji je Bog Jahve), Sina (Sina Božjega i poslanog Spasitelja), duha svetoga (koji izlazi iz Oca, kojim je Otac pomazao Sina, i koji označava duhovnu povezanost Oca i Sina, i kojim su i kršćani povezani sa Ocem).

 

b) Citat je dodatak originalnom tekstu

 

Nigdje se u NZ-u ne spominje da su prvi kršćani slijedili Isusovu zapovijed i krstili u ime Oca, Sina i Duha Svetoga. Možda zato što ta zapovijed nije dio originalnog teksta? Ili su prvi kršćani svjesno ignorirali Isusovu zapovijed?

 

Krstilo se isključivo u Isusovo ime;

 

Dj. 2;38 "Petar će im: "Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ćete dar, Duha Svetoga."

Dj. 8;12 "Ali kad povjerovaše Filipu koji navješćivaše evanđelje o kraljevstvu Božjemu i o imenu Isusa Krista, krštavahu se - muževi i žene."

Dj. 8;16 "Jer još ni na koga od njih ne bijaše sišao; bijahu samo kršteni u ime Gospodina Isusa."

Dj. 10;48 "zapovjedi da se krste u ime Isusa Krista."

Dj.1;5 "Čuvši to, krste se u ime Gospodina Isusa"

 

Rezime;

 

a) Zapovijed je original, ne dokazuje jasno i nedvosmisleno trojedinog Boga, prvi kršćani su ignorirali jasnu i nedvosmislenu Isusovu zapovijed. Većina manuskripata sadrži ovakav citat. Problem je što su najstariji manuskripti iz 4 stoljeća i nemamo starije ili originalne tekstove koji bi dokazali da je/nije riječ i dodatku.

 

"Discoveries in the years since this writing have given us a total of 96 papyrus and 299 uncial, some dating back to the 2nd century. (Kurt and Barbara Aland, 'The Text of the New Testament,' 1987, page 24, However, none of these discoveries have yielded the ending of Matthew. 'The Complete Text of the Earliest New Testament Manuscripts,' Philip W. Comfort (1999)]"

 

b) Zapovijed je kasniji dodatak originalnom tekstu.

 

Euzebije, trinitarijanac, najveći teolog svoga vremena, citirao je završetak Mateja u svojim mnogobrojnim djelima barem 20 puta i to u obliku ""Go ye and make disciples of all the nations in my name, teaching them to observe all things, whatsoever I commanded you." Ili je Euzebije citirao doslovno manuskripte koje je imao na raspolaganju i trinitaristička formula kao takva ne postoji u originalu, ili je najveći teolog svoga vremena svjesno izbacio najveći "dokaz" o trojedinom Bogu. I što je još važnije, time je svjesno iskrivljavao Bibliju i ignorirao jasne riječi svoga Boga Isusa.

 

I najvažnije, Euzebije je bio prisutan na Nicejskom koncilu gdje se raspravljalo o Isusovom statusu. Ako je imao citat koji govori "u ime Oca i Sina i Duha Svetoga", zašto ga nije upotrebio?

 

I mala zanimljivost;

 

1. Kor 10;2 "i svi su se na Mojsija krstili u oblaku i u moru"

 

Kontekst;

 

"All power is given unto ME ... go therefore... baptizing in MY name, teaching them... whatsoever I have commanded... I am with you..."

 

ANOTHER TEST is that of FREQUENCY
Is the phrase "in the name of the Father, Son and Holy Spirit" used elsewhere in Scripture? NOT ONCE!

Did Jesus use the phrase "in my name" on other occasions? YES! 17 times!
Matthew 18:5, 20; 24:5
Mark 9:37, 39, 41; 13:6; 16:17
Luke 9:48; 21:8
John 14:13, 14, 26; 15:16; 16:23, 24, 26.

Paralela sa Lu 24;46,47;

"...Krist će trpjeti...i ustati...i u njegovo ime će se propovijedati po svim narodima.."

 

I Mk 16;15-17 "15 I reče im: "Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. 16 Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se. 17 A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će moje izganjati zloduhe,

 

I na kraju;

 

Neobično je da na kraju evanđelja Isus uvodi novu doktrinu koja učenicima nije ni u kojem obliku ranije spomenuta.

 

As for those who see Trinitarian implications at Matthew 28:19, 20 in the use of "name" in the singular for the Father, Son, and holy spirit, please compare the use of "name," singular, for Abraham and Isaac at Genesis 48:16. Just as this does not indicate that these have the same "name" nor does the use of "name" in the singular mean that at Matthew 28:19. "In the name of" means ' in recognition of.' The disciples who were to be baptized were to be baptised 'in recognition of' the three subjects mentioned.

 

"Note that here we have a similar use of ONOMA and yet not "in the name of" a person but "into the name" of something impersonal "the covenant." As the same Watchtower issue went on to expound: "The holy spirit is also essential to our right relationship with Jehovah and Jesus Christ. Baptism in the name of the holy spirit shows that we recognize the role of the spirit in God's dealings with us. We intend to follow its guidance, not disregarding it or acting contrary to it, blocking its working through us. (Ephesians 4:30; 1 Thessalonians 5:19) The spirit's impersonal nature creates no difficulty as to usage or meaning, any more than the usage "in the name of the covenant" did in Judaism."
This then obviates Bowman's erroneous criticism of the reasons why M'Clintok and Strong denies that Matthew 28:19 is speaking of three persons. It was indeed possible to have the expression "in the name of" in reference to something not a person. Of course, Bowman should understand that God's holy spirit, his active force, maybe an impersonal force but it is not "some impersonal force"! It is the unique force of Jehovah God Himself.

ONOMA occurs twice, together, in Rev.3:12. Once to the name of a person, namely God, and also the name of the city "new Jerusalem." Obviously, the city "new Jerusalem" is not a person and so neither can it be argued that the use of the word ONOMA in reference to the "holy spirit" this indicates that Jesus considered the holy spirit to be a person. To argue that the word ONOMA occurs 231 times in the Greek N.T. and almost always in reference to a person does suggest the personality of the holy spirit in this passage but only suggests it not proves it. The passage in Matthew might suggest that the holy spirit is a person and that is as far as one could argue. (Similiarly, it could be argued that when we read "I solemnly charge you before God and Christ Jesus and the chosen angels"(1.Tim.5:21) that this suggests that all three are 'equal.' However, just because a passage might suggest something does not mean that that suggestion has a basis in truth, a basis in scripture. And in fact, no one will argue this."

 

 

Matej 28;20b

 

"I evo, ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta."

 

Nakon uskrsnuća, Isus je postao besmrtan. I naravno, ostaje vezan sa svojim učenicima.

 

 

Marko 2;7

 

"Što to ovaj govori? Huli! Ta tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?"

 

a) Ne postoji citat koji kaže "samo Bog oprašta grijehe".

 

b) Apostoli i učenici imaju ovlast opraštati grijehe.

 

Iv 20;22,23 " 22 To rekavši, dahne u njih i kaže im: "Primite Duha Svetoga. 23 Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im."

 

"Reply: I see that you are working under the assumption that God does not or either cannot delegate authority.
John 5:22, 27 says, "Nor does the Father himself judge anyone. He has given his Son the full right to judge...And he has given the Son the right to judge" TEV
Since Jesus was GIVEN the right to judge, this indicates a transfer of power which the Son did not previously have.
When Jesus forgave a man of his sins, the people understood that this was a transfer of power.
"When the people saw it, they were afraid, and praised God for giving such authority to people." Matt 9:8 TEV
Then Jesus passed on this authority to forgive sins to his apostles (John 20:22, 23). It does not make them God."

 

 

Luka 1;16,17 Izaija 40;3

 

16 Mnoge će sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu. 17 Ići će pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod pripravan."

 

Komentar;      

 

"Ovi redci iz Pisma jasno i nedvojbeno govore o Ivanu Krstitelju i njegovoj ulozi na zemlji te o tome da je on tu da pripremi put Gospodinu - Bogu. On je tu kao predhodnica onoga koji treba doći - Isusa.
Bio je zadužen da obrati mnoga srca Gospodinu - Bogu njihovom koji ima doći poslije nejga (Lk 1,17).
Mislim da je ovdje sve jasno.
Isus je došao poslije Ivana.
Možemo li ovo drugačije od ovog interpretirati Igore? "

 

Odgovor;


Apsolutno. Ivan je nedvojbeno Isusova prethodnica. Ivan pripravlja put Isusu, ali u čije ime Isus dolazi? U ime Jahvino! Isus je izabrani Jahvin Sluga kojeg je Jahve pomazao i u koga je Jahve stavio svoje riječi i zapovijedi. Ne moram ti citirati iz SZ-a, zar ne? Mislim da i sam poznaješ te stihove. Kao što SZ jasno govori,
neće doći Jahve osobno već Njegov Mesija i Sluga. Time što Ivan priprema put Isusu, zapravo priprema put Jahvi, nedostupnom i nevidljivom Bogu u čije ime Isus dolazi. Tako npr. kad Isus kaže da riječi nisu njegove već onoga koji ga je poslao, time misli na Jahvu, svoga Boga i Oca.

I Isus i Ivan imaju odgovarajući položaj u odnosu prema Jahvi. Ivan je prorok Svevišnjega a Isus Sin Svevišnjega. Svevišnji je naravno Jahve.

Lk 1,76
A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati jer ćeš ići pred Gospodinom da mu pripraviš putove,...

Lk 1;31; "On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje..."

Da li je Isus Bog osobno ili Njegov Sin?

Lk 1;35; "Anđeo joj odgovori; Duh Sveti sići će na te i Sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji."

Lk 2; 25 Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. 26 Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. 27 Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, 28 primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče: 29 "Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! 30 Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, 31 koje si pripravio pred licem svih naroda: 32 svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga." 33 Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. 34 Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: "Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan - 35 a i tebi će samoj mač probosti dušu - da se razotkriju namisli mnogih srdaca!"

Šimun pod utjecajem Duha Svetoga se odnosi prema Isusu kao prema Jahvinom Pomazaniku a ne kao Jahvi. Ne govori kao da je Isus Jahve osobno već da je Isus spasenje koje je Jahve pripravio i postavio.

Lk 2; 49 A on im reče: "Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?" 50 Oni ne razumješe riječi koju im reče."

Isto kao što i vi ne razumijete. Jedino je Isusov Otac Jahve. Hram je mjesto obožavanja Isusovog Oca, židovskog Boga Jahve.

Lk 2;52 "A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi."

Isus nije Bog već Njegov Sin.

Da li je Ivan Krstitelj smatrao Isusa Bogom?

Iv 3;28" Vi ste mi sami svjedoci da sam rekao; Nisam ja Krist, nego poslan sam pred njim."

Ivan je poslan da ide pred Jahvom pripremajući put Jahvinom Mesiji. Ivan Krstitelj smatra da ide pred Mesijom a ne Jahvom osobno.

Iv 3;34 "Uistinu, onaj koga Bog posla Božje riječi govori jer Bog Duha ne daje na mjeru."

I Ivan smatra da je Isus poslan od Boga a ne Bog osobno. I da su Isusove riječi rezultat djelovanja Božjeg duha koji je Bog darovao Isusu. I da su Isusove riječi Božje riječi jer Isus govori pomazan Božjim duhom.

 

Slijedeći citat govori o Isusu;

 

Isaiah 11:1-4; 1Isklijat će mladica iz panja Jišajeva, izdanak će izbit' iz njegova korijena. 2Na njemu će duh Jahvin počivat', duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg. 3Prodahnut će ga strah Gospodnji: neće suditi po viđenju, presuđivati po čuvenju, 4već po pravdi će sudit' ubogima i sud prav izricat' bijednima na zemlji. Šibom riječi svoje ošinut će silnika, a dahom iz usta ubit' bezbožnika.

 

Jahvin duh počiva na Isusu kojega je Jahve pomazao. Zanimljivo da citat govori o osobi koja između ostalog posjeduje i duh straha Gospodnjeg.

 

Naravno, jer Isusov Bog je Jahve.

 

 

Luka 1;47

 

„klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju”

 

Vezano za Lu 2;11

 

 

Luka 2;11 ---Iz 43;11

 

"Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj - Krist, Gospodin."

 

Komentar;

 

"Sada je receno DA LI JE ISUS SPASITELJ KAZE IGOR DA JER GA JE BOG NACINIO SPASITELJEM, "

 

Odgovor;


Vidiš kako podmećeš neistine protiv mene. Da li sam ja to rekao ili tako piše u Bibliji?

Dj. 5;31 „Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Začetnika i Spasitelja da obraćenjem podari Izraela i oproštenjem grijeha.“

Ovo „uzvisi“ nepobitno znači „učini“ i „postavi“ spasiteljem. Bog je jedini spasitelj i Isus je spasenje koje je Bog podario ljudima.

1.Iv 4;14 „I mi smo vidjeli i svjedočimo da je Otac poslao Sina kao Spasitelja svijeta.“

Ne dolazi Isusov Otac Jahve, već Jahve šalje svoga Sina Isusa kao spasitelja. Isus dolazi u Božje ime.

Iv 3;16,17 „Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.“

Bog i Isusov Otac su ista osoba-Jahve. Jahve je poslao svoga Sina i nije došao osobno na svijet.

 

Komentar;


ALI PREMA ISAIJI PROROKU JAHVE JE SPASITELJ I OSIM JAHVE DRUGOG SPASISTELJA NEMA, ON GA NE MOZE NACINITI SPASITELJEM A DA GA NE NACINI I BOGOM.

 

Odgovor;


Nagađaš i svoje nagađanje koristiš kao dokaz svoje tvrdnje. Prazne riječi ispisuješ.

U kojem je kontekstu Jahve jedini spasitelj? Kao jedini istinski Bog u odnosu na lažne bogove (kipove) okolnih naroda;

Iz 45;20,21 „ Objavite, iznesite svoje dokaze, svjetujte se zajedno: tko je to od davnine navijestio i od tada prorekao? Nisam li ja, Jahve? Nema drugoga boga do mene; Boga pravednog i Spasitelja osim mene nema. Obratite se k meni da se spasite, svi krajevi zemlje, jer ja sam Bog i nema drugoga!“

Iz 45;5 „Ja sam Jahve i nema drugoga; osim mene Boga nema.“

Iz 43;10,11 „Jer vi ste mi svjedoci, riječ je Jahvina, i moje sluge koje sam izabrao, da biste znali i vjerovali i uvidjeli da sam to ja. Prije mene nijedan bog nije bio načinjen i neće poslije mene biti. Ja, ja sam Jahve, osim mene nema spasitelja.”

Iz 44; „6 Ovako govori kralj Izraelov i otkupitelj njegov, Jahve nad Vojskama: "Ja sam prvi i ja sam posljednji: osim mene Boga nema. 8 Ne plašite se, ne bojte se: nisam li vam to odavna navijestio i otkrio? Vi ste mi svjedoci: ima li Boga osim mene? Ima li Stijene? Ja ne znam!" Protiv idolopoklonstva 9 Tko god pravi kipove, ništavan je, i dragocjenosti njegove ne koriste ničemu. Svjedoci njihovi ništa ne vide i ništa ne znaju, da im budu na sramotu. 10 Tko pravi boga i lijeva kip da od toga korist ne očekuje?

Iz 44;15 Čovjeku su dobra za vatru; uzima ih da se ogrije; pali ih da ispeče kruh. Ali od njih djelja i boga pred kojim pada ničice, pravi kip i klanja mu se. 16 Polovinom od toga naloži, dakle, oganj, peče meso na žeravi, jede pečenku i siti se: grije se i govori: "Ah, grijem se i uživam uz vatru." 17 Ali od onoga što preostane pravi sebi boga, svog kumira, pada pred njim ničice i klanja mu se i moli: "
Spasi me, jer si ti moj bog."

Napravljeni bogovi ne mogu spasiti nikoga.

Iz 46; 16Pade Bel! Sruši se Nebo! Prte svoje kipove na životinje i stoku, nose ih kao breme, teret što zamara. 2 Padaju, ruše se svi zajedno, ne mogu spasiti one što ih nose, nego i sami u ropstvo odlaze. 3 "Slušajte me, kućo Jakovljeva, i svi koji ostadoste od kuće Izraelove! Ja sam vas ponio tek što se rodiste, i nosio vas od krila materina. 5 S kime biste me usporedili i izjednačili, s kime prispodobili: komu da sam sličan? 6 Vade zlato iz kese i tezuljom mjere srebro, pa naimlju zlatara da od njeg boga načini te pred njim padaju ničice i klanjaju se. 7 Dižu ga na rame i nose ga, onda ga stavljaju na njegovo mjesto; on stoji i ne miče se s njega. Prizivaju li ga, on ne odgovara i nikog
ne spasava od nevolje njegove. Jahve je gospodar budućnosti 8 Sjetite se toga i budite ljudi, uzmite to k srcu, otpadnici, 9 sjetite se prošlosti pradavne: ja sam Bog i nema drugoga; Bog, nitko mi sličan nije!

Ho 13;4 „A ja sam Jahve, Bog tvoj sve od zemlje egipatske: drugog Boga osim mene ne ljubi! Osim mene nema spasitelja.“

Jer 11; 9 I reče mi Jahve: "Zavjera je među Judejcima i Jeruzalemcima. 10 Vratiše se bezakonjima svojih otaca koji se oglušiše na moje riječi, pa trčahu za tuđim bogovima da im služe. Dom Izraelov i dom Judin prekršiše Savez moj koji sam sklopio s ocima njihovim." 11 Zato ovako govori Jahve: "Evo, dovest ću na njih zlo kojemu neće umaći; vapit će k meni, ali ih ja neću slušati. 12 Onda neka gradovi judejski i žitelji jeruzalemski vapiju k bogovima kojima kade, ali im oni neće pomoći u vrijeme nevolje! 13 Jer imaš, o Judejo, bogova koliko i gradova! I koliko ima ulica u Jeruzalemu, toliko žrtvenika podigoste da kadite Baalu.

10;6 “Izraelci su opet stali činiti ono što Jahvi nije po volji. Služili su baalima i aštartama, aramejskim bogovima i sidonskim bogovima, bogovima Moabaca, bogovima Amonaca i bogovima Filistejaca. A Jahvu su napustili i nisu mu više služili.

10;13 “Ali vi ostaviste mene i uzeste služiti drugim bogovima. Zbog toga vas neću više izbavljati. 14 Idite i vapite za pomoć onim bogovima koje ste izabrali! Neka vas oni izbave iz vaše nevolje!"

Kao što je očito, Jahve je jedini istinski Bog i kao takav i u tom kontekstu je jedini Spasitelj u odnosu na lažne bogove koji ne mogu spasiti nikoga i čije je obožavanje uzaludno.

Da li postoje i drugi „spasitelji“ (heb. yasha`) ili je taj izraz isključivo vezan za Boga kako vi tvrdite?

2 Kr 13:5; “Jahve je dao Izraelu izbavitelja (yasha-spasitelja) koji ga je izbavio od ruke aramejske te su Izraelci živjeli u svojim šatorima kao i prije.”

Obadiah 1;21. “Izbavitelji (yasha-spasitelji) će uzaći na goru Sion da sude gori Ezavljevoj. I tada će nastat' kraljevstvo Jahvino.

Neh 9;27 „U ruke si ih tada predao osvajačima, koji su ih tlačili. A u vrijeme muke svoje tebi su vapili i ti si ih s neba uslišio i u velikoj dobroti svojoj slao si im izbavitelje (yasha-spasitelje), koji su ih iz ruku tlačitelja njihovih izbavljali (yasha-spašavali).”

Iz 19;20 „To će Jahvi nad Vojskama biti znak i svjedočanstvo u egipatskoj zemlji. Kad zazovu Jahvu protiv tlačitelja, on će im poslati spasitelja (yasha) i vođu da ih izbavi.“

Su 3;9,10 „Tad Izraelci zavapiše Jahvi i Jahve im podiže izbavitelja (yasha-spasitelja), Otniela, sina Kenaza, mlađega brata Kalebova, da ih oslobodi (yasha-spasi). Duh Jahvin siđe na nj i on posta sucem Izraelu. I povede Izraela u boj. Jahve mu preda u ruke Kušana Rišatajima, kralja edomskog, i on pobijedi Kušana Rišatajima.”

Otniel je Jahve? Zato jer spasitelj može biti samo Bog?

Su 3;15 “Tada Izraelci zavapiše Jahvi i Jahve im podiže izbavitelja (yasha-spasitelja) - Ehuda, sina Gere iz Benjaminova plemena, čovjeka koji bijaše ljevak. I poslaše ga Izraelci da im odnese danak Eglonu, kralju moapskom.”

3;31 “Poslije njega bijaše Šamgar, sin Anatov. On je pobio šest stotina Filistejaca ostanom volujskim. Tako je i on spasio (yasha) Izraela.”

I opet jednostavna istina. Jahve je jedini Bog i kao takav je naravno, jedini spasitelj. Ali, Jahve diže druge ljude koje postavlja spasiteljima u Svoje ime i pomoću kojih spašava. Tako da vaša tvrdnja da Jahve ne može načiniti drugog spasitelja a da taj spasitelj nije Bog, je, ništa drugo, nego obična neistina i laž.

Nije li zanimljivo da se ista riječ „yasha`“ za Jahvu prevodi kao „spasitelj“ a za ljude uglavnom kao „izbavitelj“? Da li to možda ima kakve veze sa vašom teologijom gdje je samo Jahve nazvan spasiteljem i kako je Isus nazvan spasiteljem, Isus mora biti Jahve?

2. Kr 14;27 „Ali Jahve nije odlučio izbrisati ispod neba ime Izraelovo: spasio (yasha) ga je rukom Jeroboama, sina Joaševa.“

Jahve spašava pomoću nekog drugog (Jeroboama). Jahve je i dalje jedini spasitelj. Ili nije?

6;14 “Jahve se tad okrenu prema njemu i reče mu: "Idi s tom snagom u sebi i izbavit ćeš Izraela iz ruke Midjanaca. Ne šaljem li te ja?" 15 "Ali, gospodaru", odgovori mu Gideon, "kako ću izbaviti (yasha-spasiti) Izraela? Moj je rod najmanji u Manašeovu plemenu, a ja sam posljednji u kući svoga oca." 16 Jahve mu reče: "Ja ću biti s tobom te ćeš pobijediti Midjance kao jednoga."

Kako će Gideon spasiti (yasha) Izrael? Ne svojom zaslugom već Jahvinom.

6;36,37 “Gideon reče Bogu: "Ako zaista hoćeš osloboditi (yasha-spasiti) Izraela mojom rukom, kao što si obećao, evo ću metnuti ovčje runo na gumno: ako bude rose samo na runu, a zemlja ostane suha, tada ću znati da ćeš mojom rukom izbaviti (yasha-spasiti) Izraela, kao što si obećao."

Gideon je sredstvo (spasenje/spasitelj) kroz koje Jahve djeluje.

8;22 “ Izraelci rekoše Gideonu: "Vladaj nad nama, ti, sin tvoj i unuk tvoj, jer si nas ti izbavio (yasha-spasio) iz ruku Midjanaca."

Da li je Gideon bio taj koji je spasio Izrael? Naravno da ne. Jahve je taj koji je vodio i djelovao kroz svog poslanog spasitelja.

Izl 23;23 “Anđeo će moj ići pred tobom i dovesti te do Amorejaca, Hetita, Perižana, Kanaanaca, Hivijaca i Jebusejaca da ih uništim… 27 Pred tobom ću odaslati stravu svoju; u metež ću baciti sav svijet među koji dospiješ i učinit ću da svi tvoji neprijatelji bježe pred tobom. 28 Stršljene ću pred tobom odašiljati da ispred tebe tjeraju u bijeg Hivijce, Kanaance i Hetite.

Kao što je potpuno jasno, Bog govori u prvom licu da će osobno spasiti Izraelce.

31 Postavit ću ti granicu: od Crvenoga do Filistejskoga mora, od pustinje pa do Rijeke. Predat ću, naime, stanovništvo zemlje u tvoje šake, a ti ga ispred sebe tjeraj.

No, sada zaslugu u spašavanju pripisuje ljudima. Da li je ovdje Bog spasitelj ili ne? Naravno da jest. Bog je taj koji spašava tako da opunomoći ljude koji izvršavaju Njegove zapovijedi, daje im ovlasti i moć, pomaže im u vršenju Njegove volje.

Isus je spasitelj kojeg je Bog postavio za spasenje cijelog čovječanstva a ne Bog osobno. I to je jednostavna biblijska istina. Koju vi iz nekog razloga ne uviđate.

 

 

Luka 2;8-11

 

8 A u tom kraju bijahu pastiri: pod vedrim su nebom čuvali noćnu stražu kod svojih stada. 9 Anđeo im Gospodnji pristupi i slava ih Gospodnja obasja! Silno se prestrašiše. 10 No anđeo im reče: "Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj - Krist, Gospodin

 

Komentar;

   
Ako se termini "anđeo Gospodnji" i "slava Gospodnja" odnose na anđela od Boga i Božju slavu, a ista riječ Gospodin (kurious) je upotrijebljena za Isusa ne vidim kako tu možemo praviti razliku da taj Gospodin značin nešto drugo od Bog?

 

Odgovor;


« Kurios/gospodin » je opći izraz koji ne označava isključivo označava Boga.

 

Onaj tko smatra da “kurios” isključivo označava Boga, onda to mora dokazati i pokazati. I u tom slučaju je logični zaključak da svaki put kada je « kurios » upotrebljen, osoba na koju se odnosi mora biti Bog, zar ne ?

Da proširimo malo tekst ;

Lk 2 ;8-14 «A u tom kraju bijahu pastiri: pod vedrim su nebom čuvali noćnu stražu kod svojih stada. Anđeo im Gospodnji pristupi i slava ih Gospodnja obasja! Silno se prestrašiše. No anđeo im reče: "Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj - Krist, Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama." I odjednom se anđelu pridruži silna nebeska vojska hvaleći Boga i govoreći: "Slava na
visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!"

Kao što je očito, Isus nije smatran Bogom jer je nazvan Gospodinom jer je jasno da anđeli slave Boga na nebu a ne na zemlji. A pretpostavljam da se slažemo da anđeli znaju tko im je Bog, zar ne ? I tko nije?

I također, spasitelj, mesija i gospodin su titule koje pripadaju Isusu jer ga je Bog učinio spasiteljem, mesijom i gospodinom, i nisu dokazi da je Isus Bog.

 

 

Luka 5;20,21

 

„Vidjevši njihovu vjeru reče on: "Čovječe, otpušteni su ti grijesi!" Pismoznanci i farizeji počeše mudrovati: "Tko je ovaj što huli? Tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?"

 

Vezano uz Mk 2;7

 

"In several Gospel accounts the Jews ask this question in a setting where the Nazarene has said, "Your sins are forgiven." This has often been jumped upon to prove Jesus is God himself. Usually a Trinitarian who is smart enough will use Luke 7.47-49, for a very good reason as we shall see. There Jesus gives a most wonderful parable about forgiveness to a rabbi with a local woman who is known as the town sinner. Jesus tells her: "You sins are forgiven." The response is: "Who is this man who even forgives sin?" However, who are authorized to forgive sins?

The Synoptic accounts of the bed-ridden paralytic who was lowered through the roof to reach Jesus each contain this phrase, "Your sins are forgiven." (Mt 9.2; Mk 2.5; Lk 5.20) In each case it is the Jews who make the assertion that only God can forgive sins. Is it fair to base a Trinitarian argument on what the Nazarene’s opposers claim? In all of these Gospel accounts Jesus answers the same: ‘So that you will know the Son of Man has authority on earth to forgive sins ... ‘ Note Jesus does not claim to be God as the Jews would assert but rather he has "authority" to forgive sins. Would God need authority from someone else to do this? It does not take much reasoning to understand that this authority comes from the God of Jesus, his Father.

Can anyone else forgive sins? Jesus symbolically breathes holy spirit on his apostles and then tells them: ‘If you forgive the sins of any persons, they stand forgiven to them; if you retain those of any persons, they stand retained.’ (Jn 20.23 NWT) Just as the Son of Man was authorized to forgive sins on earth, Christ gave such authority to his personally chosen apostles. All Christians can forgive those sins committed against them. (Mt 18.21, 35; Lk 17.3, 4)"

 

 

Luka 7;16

 

“Sve obuze strah te slavljahu Boga govoreći: "Prorok velik usta među nama! Pohodi Bog narod svoj!"

 

Komentar;

 

Bog pohodi svoj narod. Isus je Bog u tijelu.

 

Odgovor;

 

Citat sam otkriva da Isusa ne smatraju Bogom već prorokom. Prisustvo proroka je dokaz okupljenoj masi da je Bog na taj način prisutan među ljudima.

 

 

Luka 8;39

 

„Vrati se kući i pripovijedaj što ti učini Bog." On ode razglašujući po svem gradu što mu učini Isus.”

 

Isus je činio čuda jer “Bog bijaše sa njim”. Bog djeluje kroz Isusa i zahvala je usmjerena prema Bogu koji omogućuje ljudima takva djela.

 

Dj. 2;22 ""Izraelci, čujte ove riječi: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima, čudesima i znamenjima koja, kao što znate, po njemu učini među vama"

 

Dj 10;38 "kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao."

 

Iv 14;10 “10 Ne vjeruješ li da sam ja u Ocu i Otac u meni? Riječi koje vam govorim, od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni čini djela svoja.”

 

 

Luka 22;66-71

 

66 A kad se razdanilo, sabra se starješinstvo narodno, glavari svećenički i pismoznanci te ga dovedoše pred svoje Vijeće 67 i rekoše: "Ako si ti Krist, reci nam!" A on će im: "Ako vam reknem, nećete vjerovati; 68 ako vas zapitam, nećete odgovoriti. 69 No od sada će Sin Čovječji sjedjeti zdesna Sile Božje." 70 Nato svi rekoše: "Ti si, dakle, Sin Božji!" On im reče: "Vi velite! Ja jesam!" 71 Nato će oni: "Što nam još svjedočanstvo treba? Ta sami smo čuli iz njegovih usta!"

 

Komentar;


I sad židovi ovdje pitaju Isusa je li on Krist, a on im odgovara da jest i ne samo to već da je i Sin Božji, odnosno Bog. I oni ga optuže na smrt jer je hulio i sebe pravio Bogom (opet).

 

Odgovor;


Hm. Kada čitamo ono što želimo vidjeti a ne ono šta piše. Da li su židovi optužili Isusa samo da se pravio Mesijom? I gdje su to točno u citatu židovi optužili Isusa da se pravio Bogom? I Isus im je na to potvrdno odgovorio?

Da li se Isus predstavio kao Jahve, sa “Ja jesam”?


Mt 26 “63 Isus je šutio. Reče mu veliki svećenik: "Zaklinjem te Bogom živim: Kaži nam jesi li ti Krist, Sin Božji?" 64 Reče mu Isus: "Ti kaza! Štoviše, kažem vam: Odsada ćete gledati Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi na oblacima nebeskim." 65 Nato veliki svećenik razdrije haljine govoreći: "Pohulio je! Što nam još trebaju svjedoci! Evo, sada ste čuli hulu! 66 Što vam se čini?" Oni odgovoriše: "Smrt zaslužuje!" 67 Tada su mu pljuvali u lice i udarali ga, a drugi ga pljuskali 68 govoreći: "Proreci nam, Kriste, tko te udario?"

Zamisli, negdje je nestao famozni “Ja jesam”? I zamjenjen je sa „Ti kaza“. Kako je to moguće? Da li je „Ti kaza“ također božansko predstavljanje? Možda se ipak ne radi o božanskim riječima? Možda naglasak nije na tim riječima? Ili je možda Matej zaboravio spomenuti najvažniji dokaz kojim se Isus predstavio kao Jahve ?


Optužba; da li je Isus Mesija i Sin Božji. Odgovor; da. I Isus dolazi zdesna Jahvi. Da li redak 68 kaže da se Isus predstavio kao Bog? Ne, već kao Mesija. Zašto nisu rekli; „Proreci nam, Bože, tko te udario?“ Za židove je Isusovo predstavljanje Mesijom i Sinom Božjim predstavljalo hulu. Kako Bog uopće može imati sina? Zašto ga židovi nisu prihvatili kao Mesiju? Zbog vlastitih grijehova na koje im je Isus ukazivao.

Mk 14; “61 A on je šutio i ništa mu nije odgovarao. Veliki ga svećenik ponovo upita: "Ti li si Krist, Sin Blagoslovljenoga?" 62 A Isus mu reče: "Ja jesam! I gledat ćete Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi s oblacima nebeskim."

Ili je pravi smisao


Mk 14; “61 A on je šutio i ništa mu nije odgovarao. Veliki ga svećenik ponovo upita: "Ti li si Krist, Sin Blagoslovljenoga (Jahvin)?" 62 A Isus mu reče: "Ja sam/jesam (Krist i Sin Blagoslovljenog-Jahvin)! I gledat ćete Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile (Jahve) i dolazi s oblacima nebeskim."

Isus nije Blagoslovljeni (Jahve) već Njegov Sin!


Iv 18;37 “37 Nato mu reče Pilat: "Ti si dakle kralj?" Isus odgovori: "Ti kažeš: ja sam kralj…”

Ako se Isus predstavio kao Bog, zašto Pilat ne pokazuje ništa o tome? Jer to Pilatu nije bilo važno? Ili su mu židovi zaboravili reći?

Zatim:

Mk 14; “55 A glavari svećenički i cijelo Vijeće, da bi mogli pogubiti Isusa, tražili su protiv njega kakvo svjedočanstvo, ali nikako da ga nađu. 56 Mnogi su doduše lažno svjedočili protiv njega, ali im se svjedočanstva ne slagahu. 57 Ustali su neki i lažno svjedočili protiv njega: 59 Ali ni u tom im svjedočanstvo ne bijaše složno.

Ako je Isus rekao u Iv 8;58 “Ja jesam”, zašto je onda farizejima bio problem naći istinitu optužbu protiv njega? Nije li to najbolja moguća optužba? Možda zato što se Isus uopće nije predstavio kao Jahve?

 

Mt 27;43 "Uzdao se u Boga! Neka ga sad izbavi ako mu omilje! Ta govorio je: 'Sin sam Božji!'"

 

Očito da nisu Isusa smatrali Bogom čim vežu Isusovo pouzdanje u Boga. Smatraju da Bog može izbaviti Isusa ako mu je Isus miljenik.

 

Da li bi Bog ovako govorio?

 

Mt 27;46 "...Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?"

 

 

Ivan 1;1

 

„U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog.“

Kako se najčešće prevodi u trinitarističkim biblijama;

U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u
Boga i Riječ bijaše Bog

I kako glasi u originalu;

En arche en ho logos kai ho logos en pros ton theon kai theos en ho logos

Zanimljivo je da većina kršćana ne zna kako glasi "najveći" dokaz u NZ-u, o tome da je Isus Jahve (Bog), u originalnom jeziku u kojem je napisan. Zato su mnogi od vas tako sigurni da su dokazali svoje uvjerenje čim posegnu za Iv 1;1. No, da li je Ivan zaista mislio reći da je Isus dio trojedinog Božanstva, tj. Jahve osobno?

Središnja tema Proslova je naravno Isus. Na prvo čitanje Ivanovog uvoda čitatelj dobiva neobičnu kontradikciju, kako je moguće da Riječ bijaše kod Boga a opet s druge strane Riječ bijaše isto tako Bog? Standardno trinitarističko objašnjenje glasi otprilike; kako je Bog samo jedan onda Isus mora biti Bog Jahve jer je u suprotnom lažni bog te zaključak shodno tome glasi je da Ivanov Proslov govori o dva člana Trojstva i prikazuje njihov međusobni odnos.


No, problem je u tome da je ovakvo zaključivanje ništa drugo već obično nagađanje.

Kada se radi o Isusu, čini se da trinitarijanci nisu spremni koristiti isti način razmišljanja kao u ostatku Biblije. Logičan i utemeljen. Kao što je vidljivo iz NZ-a Isus za sebe nikad nije tvrdio da je Bog Jahve osobno. Štoviše, uvijek se podređivao nekom višem od sebe čije je zapovijedi poštivao. Da li je Ivan sada mislio pokazati nešto što ni sam Isus nije tvrdio za sebe?

Mislim da trinitarijancima stvara problem kako Isus može biti božanstven a da nije Bog osobno. Zato i pokušavaju redefinirati izraz "Sin Božji" da znači isto što i Bog iako je to potpuna logička i gramatička besmislica.

Sad ja postavljam pitanje; možete li vi kršćani dokazati da Isus u slučaju da nije Jahve već „samo“ Jahvin Sin nije iz tog razloga božanstven? Drugim riječima, zašto Sin Božji nije dokaz sam po sebi da je riječ o božanstvu? Da li smatrate da Jahve nije sposoban stvoriti božanstveno biće, poput Svog Sina? Molim argumentirani odgovor.

Da vidimo prvo šta nam Iv 1;1 NE govori a to je ono očito da se ne spominje nikakva zajednica od dvije osobe u jednom Bogu. A pogotovo tri, čime je isključen kao nekakav "dokaz za Trojstvo".

Iv 1;1 je jedinstven slučaj u cijeloj Bibliji. Nigdje se u jednom citatu ne razgraničuju dva entiteta na bazi "theosa".

Šta nam Proslov govori;

Vidimo da postoje dva theosa; jedan je Ho theos (nominativ) kod kojega je bila Riječ i drugi je theos koji označava samu Riječ. Ovaj "Ho" je određeni član koji pokazuje da se radi o određenoj osobi koju Ivanovi čitatelji očito prepoznaju kao "ho theosa" tj. znaju o kome se radi pod tim pojmom. Nije li očito da se radi o židovskom Bogu Jahvi? Ivan je potpuno jasno razgraničio Isusa i Jahvu a istovremeno je prikazao njihov međusobni odnos.


Ho theos (Bog) može biti samo jedan i to je naravno Jahve. Šta god označava theos koji prikazuje Riječ on je u podređenom značenju u odnosu na Ho theos sa kojim se nalazi. Jer to zahtijeva grčka gramatika. Znači, kad prevodioci prevedu oba značenja (Ho theos i theos) sa Bog, gubi se razlika među njima koja postoji u originalnom jeziku. "Ho theos" znači "Bog" (jedan jedini, određeni) a "theos" znači "bog" (višeznačna i općenitija riječ) . To što je i Jahve zvan "theosom" ne mijenja činjenicu da je ovdje riječ o posebnom slučaju gdje je Ivan naglasio razliku između pravog Boga "Ho theosa" i Isusa koji se nalazi sa Njim. Konačno, ako Riječ bijaše u Jahve, Riječ ne može biti taj isti Jahve sa kojim je bila. Logično?

Ako netko može dokazati da se "ho theos" odnosi samo na jednu osobu Trojstva a ne na cjelokupnog Boga, molim ga da to i pokaže.

Čak i da uzmemo u obzir trinitarističko shvaćanje, zašto bi se jedna osoba Trojstva (Bog Otac) prikazivao sa "Ho theos" a druga (Bog Sin) samo sa "theos". Ne dokazuje li, čak i da tako gledamo Proslov, da je jedna osoba Trojstva (Bog Otac) u nadređenom položaju jer je "određeni Bog" (Ho theos) a druga "podređeni Bog" jer je samo "theos"?
Zašto Isus nije isto "Ho theos" kao i "Ho theos" sa kojim se nalazi? Čemu ta razlika?

I ako "Ho theos" predstavlja pravog Boga, a mora biti, jer je samo jedan "Ho theos", tada taj Bog mora biti Trojstvo jer je tada Jahve Trojstvo. Ali, u tom slučaju Isus mora biti SA Trojstvom i istovremeno biti to isto Trojstvo. Ili biti SA Trojstvom i istovremeno biti puni Bog.

Kao što je očito iz Proslova, Isusovo označavanje "theosom" je uvjetovano i ograničeno u značenju u odnosu na "ho theosa" sa kojim se nalazi. Ivan očito ne želi prikazati tko je Isus nego šta je Isus u odnosu na Boga ili Ho theosa. Kako "Ho theos" može biti biti samo Jahve iliti Isusov Bog i Otac, Isus ne može biti isti Bog sa kojim se nalazi.


No, Isus može biti kao jedinorođeni bog (uslovno rečeno), biti božanstven po svojoj prirodi, s obzirom da je jedini "theos" koji je rođen i to mu pravo u potpunosti pripada. Očigledno, Sin Božji posjeduje određene božanske atribute koji ga upravo čine tim šta jest, jedinorođeno božanstvo, jedinstveni Sin Božji.

Znači, Isusovo zvanje svemogućim "theosom" je ograničeno činjenicom da se već nalazi sa tim Svemogućim Bogom koji može biti samo "Ho theos" i što isključuje Isusa kao takvog. Vidimo (r. 14) da Isus kao Jedinorođenac posjeduje određenu slavu kod svog Oca, što nema smisla ako je Isus osobno svemogući Bog jer je ta slava onda besmislena ako je Isus na istom nivou kao njegov Otac, ravnopravan i svemoćan član trojedinog Boga. No imati slavu kod nekog drugog i većeg od sebe je zacijelo razumnije i smislenije. Vidimo u retku 18 da "Boga nitko nikada ne vidje" što sasvim sigurno isključuje Isusa kao Boga ali da ga Isus kao jedinorođeni bog/sin obznanjuje što je u potpunom skladu sa cijelim Pismom koji Isusa prikazuje kao Sina Božjeg koji je slika svog Boga i čije postupke odražava.


Rezime, Ivan pokazuje da je Isus po svojoj prirodi božanstven i jedini bog/sin koji je rođen i posjeduje određene božanske kvalitete koji ga čine posebnim u odnosu na Boga koji ga je rodio. I zato shvaćanje da Isusovo zvanje "theosom" u Iv 1;1 označava Isusovu prirodu a ne njegov identitet ili dopuštaju prijevod "bog" i "božanstven" kao gramatički ispravan prihvaćaju i mnogi trinitarijanci poput Dr. Williama Barclaya, Robert H. Gundry, D.Moody Smith Jnr, Murray J. Harris, C.H.Dodd, Moffatta...Naravno, oni svi i dalje vjeruju da je Isus svemogući Bog, član Trojstva. Kao što je očito, "bog" se može objasniti.

I kao što sam već napisao, Biblija koristi riječ "bog" višeznačno i prema tome, naše je samo da shvatimo u kojem to smislu i kontekstu to trebamo sagledavati i razumjeti.


Znači, "Isus bijaše kod Boga Jahve i Isus bijaše božanstven po svojoj prirodi" je način kako ja doživljavam Ivana 1;1 i vjerujem da je to u potpunom skladu sa cijelom Biblijom koja ne opisuje nikakvog misterioznog trojedinog Boga. Mislim da je to jednostavna istina koja ne zahtijeva nikakvu misterioznost kako bi shvatili što i tko je Isus u odnosu na Jahvu i nas.

I zato kada netko kaže da čovjeku koji čita ove retke "ne treba lekcija iz teologije" to stvarno ne misli, jer i da je trinitarističko objašnjenje istinito, nitko ne može uzeti zdravo za gotovo, "Riječ bijaše kod Boga i Riječ bijaše Bog", i misliti kako je to jednostavna istina u kojoj ne postoje dva Boga, već jedan koji se sastoji od dvije (tri?) osobe, gdje je jedna "ho theos" a druga "theos" i gdje su oba člana jednaka i svemoguća. I misliti kako to nije kontradikcija da je Riječ bila KOD nekog a da je istovremeno bila taj isti netko??? Jer je očigledno tako prevedeno.

Nažalost po vašu nauku, Proslov ne spominje Boga Oca i Boga Sina, tako da u svakom slučaju, ne možete tvrditi da prikazuje dvije osobe u jednom Bogu.

I da citiram protestantski "Uvod u teologiju"; "Otac je
apsolutni Bog".

Ni sam to ne bih jasnije izrazio.

 

Evo par zanimljivosti vezanih uz Ivanov proslov a odnosi se na grčke interlinear-e tj. biblijske prijevode riječ po riječ. Postavlja se pitanje; da li prevodioci prevode Bibliju onako kako je pisano ili onako kako oni žele da piše.

Iv 1;1 kako glasi u originalnom tekstu;

en archē ēn ho logos, kai ho logos ēn pros
ton theon, kai theos ēn ho logos.


http://septuagint-interlinear-greek-bible.com.htm/ (www.apostolicbible.com)

In the beginning was the word, and the word was with
___God, and God was the word.

Komentar; Prevodilac je ispustio određeni član
ton ispred prve riječi « Bog ». Kako ton theon može biti samo jedan (!) jer je Bog (ho theos) samo jedan, prva pojava riječi Bog može označavati samo jedinog svemogućeg Boga Jahvu. Ne postoje DVA Ho theos-a! Iz tog razloga, druga riječ “theos” ne može označavati tko je Isus već šta je Isus. No, ovo je lijep primjer nepoštenja prevodioca prema čitateljima i autoru Biblije. Štoviše, ovo je interlinear koji prevodi riječ po riječ i posebno je važno u Iv 1;1 prevoditi doslovno jer je to jedinstven primjer u cijeloj Bibliji koji razlikuje Boga i Isusa na temelju “theosa” i prikazuje njihov međusobni odnos. Isus je podređeni theos koji se nalazi sa Bogom-Ho theoso-om i različita osoba je od Njega. Ovdje član igra izrazito veliku ulogu.

Zanimljivo je da prevodilac nije zaboravio dodati određeni član ispred riječi “beginning-početak” iako ga u originalu nema. Te tri puta ispred riječi “word” koja ga u originalu ima.
Isti slučaj je i sa Iv 1;2 gdje “beginning” ima nepostojeći član a “theos” opet nema.

Zanimljiv je i prijevod Iv 1;18; “God No one has seen at any time, the only born son, the one being in the bosom of the father, that one described him.

Isus, kao jedinorođeni sin (uios) umjesto jedinorođeni Bog kako inače čitamo u Biblijama.


Inače, engleski prevodioci dosta površno prevode sa grčkog. Barem kada je nauka o trojstvu u pitanju. Ako je Jahve nazvan « ho theos » ili « theos » u originalu, neka tako bude doslovno prevedeno i u prijevodu. Umjesto toga prevodioci svugdje stavljaju « God »iliti « Bog », bilo člana ili ne ispred « theos » pa čitatelj ne uviđa šta zapravo piše u izvornom jeziku. Na mnogim mjestima to ne igra značajnu ulogu, ali na mjestima poput Ivanovog uvoda da.


http://www.blueletterbible.org/

KJV

In the beginning was the Word, and the Word was with God, and the Word was God.

Opet slična priča, samo sa jednom značajnom razlikom. Ovaj put je prevodilac ispustio sve članove u grčkom izvorniku i to je napravio na zanimljiv način. Prvo je napravio stupac kako Iv 1;1 glasi na engleskom, a zatim je svaku pojedinu riječ na engleskom razdvojio i njoj dodao određenu riječ u grčkom?!
Umjesto da je obrnuto, jer autor prevodi sa grčkog na engleski! I tako, opet imamo “beginning” koji ima član kojega nema u izvorniku, tri puta određeni član ispred “Riječ” iako na desnoj strani nemamo nigdje istaknute članove u grčkom stupcu, te naravno, dva puta “God” bez članova kao da je riječ o istom pojmu.

Iv 1;2 Ton theos gubi član i prelazi u “God” umjesto “The God”..
Iv 1;18 Sadrži Jedino-rođeni Sin.


http://www.thedcl.org/bible/diaglott-nt/index.html

Riječ po riječ;
In a beginning was the word, and the word was with the God, and a god was the word.

Prevedeno;
In the beginning was the LOGOS, and the LOGOS was with GOD, and the LOGOS was God.

Iako autor u izvornom tekstu pravilno prevodi određeni “ho theos” sa “the God” i neodređeni “theos” sa “a god” u samom gotovom tekstu demantira sam sebe i prevodi sa “GOD” i “God”. Premda je autor napravio razliku između te dvije riječi u konačnici, ostaje pitanje zašto nije bio dosljedan i preveo doslovno kako je to napravio u prijevodu riječ po riječ.
Da li je u pitanju ustupak prema ostalim prevodiocima?

Iv 1;2 “the God” prelazi u “GOD”.
Iv 1;18 glasi “…Jedino-rođeni Sin…”


http://www.scripture4all.org/OnlineInterlinear/Greek_Index.htm

Riječ po riječ;


IN ORIGINAL (beginning) WAS THE saying (word) AND THE saying (word) WAS TOWARD THE God AND God WAS THE saying (word).

Prevedeno;
In the beginning was the Word, and the Word was with God, and the Word was God.

Opet ista priča. “Beginning” ima član koji ne postoji, „Word“ ima članove, a „God“ naravno nema niti jedan. Ivan 1;2 ista priča.

Iv 1;18 je zanimljiv. Iako u razlomljenom tekstu imamo „monogenes theos“ iliti „ONLY-generated God“, „JEDINO-proizvedeni (?) Bog”, u gotovom tekstu imamo “only begotten Son” ili “jedino rođeni Sin”? Iz kojeg razloga je autor preveo “theos” kao “Sin” ostaje nejasno. Čemu takva očita nedosljednost? Da li je u pitanju namjera prevodioca da stvori dojam o Sinu koji je rođen implicirajući pojam “vječnog rađanja” da bi izbjegao ideju da je riječ o theosu koji je rođen što označava da je taj theos u ograničenom značenju iz razloga jer je rođen?


http://www.believershomepage.com/

Iv 1:1 In (en) beginning (archē  was (ēn) the (ho) Word (logos), and (kai) the (ho) Word (logos) was (ēn) towards (pros) the (ton) God (theon), and (kai) God (theos) was (ēn) the (ho) Word (logos).

Iv 1:2 This [Word] (houtos) was (ēn) in (en) beginning (archē
 towards (pros) the (ton) God (theon).

Ovo bi bio doslovniji prijevod riječ po riječ gdje je očita razlika “the God” i “God”.


http://godsview.com/ Adam Clarke's Commentary

Komentar Ivana citat po citat. Iv 1 ;1,2 naravno, standardni prijevod, tri puta « God ». No, nije zanimljivost u tome već da komentator koji objašnjava svaki pojedini citat, dio po dio, izbjegava komentirati oba mjesta gdje piše da je Riječ bila sa Bogom. To je prilično neobično, jer se komentira prilično opširno i s obzirom na broj obuhvaćenih citata. Iako nije propustio naglasiti da je Isus vječni Jahve, nikakvo podređeno biće, nije se potrudio objasniti temelj same vjere svakog trinitarističkog kršćanina, kako je moguće da Isus bude Jahve i da bude istovremeno sa tim istim Jahvom. Druga zanimljivost je povezivanje “u početku bijaše Riječ” sa Postankom 1;1 te stvaranje zaključka da Isus nije stvoren, da je vječni Bog. Iako Post govori “U početku stvori Bog nebo i zemlju” a Iv 1;1 “U početku bijaše riječ”, autor izvodi zaključak da Ivanovo “u početku” znači prije bilo kakvog stvaranja tj. vječno postojanje, da sve što je prije nastanka neba i zemlje mora biti vječno.
Da je Riječ prije stvaranja i da je to stvaranje značenje Postanka. Iako je jasno da se Post 1;1 odnosi na jedan određeni trenutak stvaranja a Iv 1;1 na neki neodređeni početak u kojem bijaše Riječ. Ili jasnije, ako autor misli da je riječ o istom “početku”, po čemu je zaključio da je Riječ bila vječna i prije početka, pogotovo ako je Postanak vezan uz određeni trenutak. Po čemu je zaključio ako je Riječ “bila u početku” da to znači “prije početka” i ako je “prije početka” stvaranja “neba i zemlje” da je u tom slučaju nestvorena? Pogotovo ako se radi o početku u kojem bijaše Riječ sa Bogom, a ne o početku u kojem bijaše Bog. I ako se stvaranje odnosi na nebo i zemlju po čemu je isključeno da Riječ nije mogla biti stvorena, rođena, prije neba i zemlje? Da li je moguće da se radi o nekom drugom, određenom početku (nama nepoznatom), u kojem je Riječ bila sa Bogom sama, dok Bog nije stvorio kroz nju nebo i zemlju?

 

Jednostavno, Iv 1;1 ne dokazuje trinitarističku tvrdnju. Zašto ? Zato ako tvrde da je Isus nazvan Bogom, onda je jasno da citat govori o dva Boga a ne o jednom.

Iv 1 ;1 je jedinstveni primjer u cijeloj Bibliji. To je jedino mjesto gdje su Jahve i Isus prikazani na osnovi njihove božanstvenosti. Da li citat govori o dvije osobe trojedinog božanstva ? Niti slučajno.

I opet. Jedna osoba je nazvana « Ho theos » a druga « theos ». Samo jedna osoba u Bibliji može biti s pravom nazvana “Ho theos” a to je Jahve. Ne postoje dva istinska “Ho theosa” ili “theosa” jer je to mnogoboštvo. Ovaj “Ho” pokazuje da se radi o točno određenoj osobi, koja je jedini pravi nosilac značenja riječi “theos”. A to je Jahve.

En arch hn O Logos cai O Logos hn proz Ton Qeon cai qeoz hn O Logos

Doslovno;


In beginning was the Word and the Word was with THE GOD and god was the Word

U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše sa Bogom, i Riječ bijaše Bog/bog/božanska

Zaključak; ako je jedan QEOS Ho QEOS (nominativ) a drugi QEOS koji se nalazi sa Ho QEOS-om i tekst razlikuje dvije individue kao dva QEOS-a onda zasigurno jedan mora biti veći od drugog jer je samo jedan Svemogući Bog (Ho QEOS)!

I iz tog razloga, i naravno, gramatike citata, mnogi trinitarijanci (koji naravno, vjeruju da je Isus Bog), vjeruju da je riječ o onome « šta » je Riječ a ne « tko » je Riječ i da theos u ovom primjeru označava pridjev. Iliti, jasnije, riječ je božanska po prirodi. I “theos” ovdje ne označava apsolutno i doslovno-Bog (trojedini), već božansku građu.S čime se ja slažem uz razliku da smatram da je riječ o Sinu Božjemu a ne Bogu osobno.

I kada se poveže citat Iv 1 ;1 sa Iv 17 ;3, potpuno je jasno da je « Ho theos » iz Iv 1 ;1 Isusov Otac a to je Jahve.
« Ho theos » u Iv 1 ;1 i 17 ;3 je ista osoba.

Iv 17 ;3 « hAUTH DE ESTIN hH AIWNIOS ZWN, hINA GINWSKWSIN SE TON
MONON ALHQINON QEON KAI hON APESTEILAS IHSOUN CRISTON »

And this is life eternal, that they might know thee the only true God, and Jesus Christ, whom thou hast sent.

3 A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga,
i koga si poslao - Isusa Krista.

Koliko ima jedinih istinskih Bogova? Osim Isusovog Oca?

 

1U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga (Ho theos-prvi bog) i Riječ bijaše Bog (theos-drugi bog). 2 Ona bijaše u početku u Boga (prvi bog).

Činjenica da je Riječ bila sa Bogom jasno demantira vaše tvrdnje da je riječ o jednom Bogu i činjenica je, da citat, doslovno preveden, govori o dva boga.
Može li me netko demantirati?

 

I jednu stvar su svi skloni zaboravljati. Prevodioci služe kako bi se biblijski tekst što točnije preveo, a ne da interpretiraju drugima svoje viđenje tog teksta.

Pitanje za kraj. Koliko “Ho theosa” ili “Bogova” Biblija naučava? Da li postoje dva “Ho theosa” ili “Boga”? Da ili ne?

 

Ivanov Proslov doslovno čitan govori o dva Boga. Da ili ne?

 

ISUSOVO BOŽANSTVO

 

Pitanje;

 

(Moram priznati da mi je poprilično nejasan tvoj stav o Isusu kao božanstvu kojeg držiš božanskim, ali ga ne smatraš za Boga??)

 

Odgovor;


Nije li Isus Jedinorođeni Sin Božji, u kojem prebiva sva punina božanstva jer se Bogu tako svidjelo? Zašto Sin ne može sadržavati određene božanske karakteristike koje ga čine takvim kakav jest; Jedinorođenac? Nije li netko tko je Sin od Boga, božanstven sam po sebi iz razloga jer je Sin od Boga? Koliko ima Jedinorođenih Sinova Božjih?

Ili da rezimiram. Ti smatraš da je Isus rođen od Boga isto kao i ja. Dok ti gledaš na taj čin kao na neko vječno rađanje gdje su Otac i Sin jednako stari, ja smatram da je Otac stariji i da je rođenjem Sina stvorio osobu koja nosi određene božanske karakteristike svoga Oca čija je vjerna reprodukcija. Nije li Isus otisak samoga Boga? Mnoge stvari koje vrijede za Boga vrijede i za Isusa. Da li dijele istu građu? Ne mogu odgovoriti na to. Da li je Bog uopće građen od ičega? Da li je Sin božanski? Naravno da jest, jedinstvena je osoba sa kojm se nitko drugi niti približno ne može mjeriti. Različit je od svih ostalih duhovnih bića. Barem u nekoliko stvari. Prvo, jer je Jedinorođenjem različit od svih ostalih djela stvaranja. Drugo, jer je najvjerniji otisak samoga Boga, Njegova najbolja slika i prikaz, odraz same Njegove biti. Treće, jer je svojim žrtvovanjem iskazao apsolutnu poslušnost i ljubav prema Bogu, svomu Ocu. Četvrto, jer je postavljen baštinikom svega i jer je Bog sve stvorio koz njega. Peto, jer moć koju mu Bog daje daleko nadmašuje moć svih ostalih bića. Šesto, jer sjedi Bogu zdesna što je jedinstvena čast koja ne može pripadati nikome osim njega.........

Koja je razlika između Boga i Isusa? Bog je apsolutni vladar u čije ime vlada Isus, čija je vladavina uvjetovana u odnosu prema Bogu. Bog jedini ima istinsku i neuvjetovanu besmrtnost za razliku od Isusa čija besmrtnost ovisi o njegovom Ocu i Bogu. Bog je taj koji je darovao Isusu život i po kome Isus živi. Bog je nerođen za razliku od Isusa koji je rođen. Bog je izvor svake moći, za razliku od Isusa čija moć dolazi od Boga. Bog je original a Isus je Njegova kopija i otisak, odsjaj slave. Bog je nevidljiv i nedostupan, za razliku od vidljivog Isusa koji ga obznanjuje svojim postupcima. Jahve je istinski Bog, Isus je Jahvin Sluga.

 

Ovo je dio trinitarističkih i antitrinitarističkih prijevoda Biblije koji ne prevode Ivanov uvod u evanđelje na način kojim trinitarijanci žele dokazati trinitarističku sliku Boga. Odličan pokazatelj da trinitarijanci nemaju pravo svojatati i isključivo prevoditi onako kako samo njima odgovara.

 

Harwood, 1768, "and was himself a divine person"
Thompson, 1829, "the Logos was a god
Reijnier Rooleeuw, 1694, "and the Word was a god"

Hermann Heinfetter, 1863, [A]s a god the Command was"
Abner Kneeland, 1822, "The Word was a God"
Robert Young, 1885, (Concise Commentary) "[A]nd a God (i.e. a Divine Being) was the Word"
Belsham N.T. 1809 “the Word was a god”
Leicester Ambrose, 1879, "And the logos was a god"
J.N. Jannaris, 1901, [A]nd was a god"
George William Horner, 1911, [A]nd (a) God was the word"
James L. Tomanec, 1958, [T]he Word was a God"
Siegfried Schulz, 1975, "And a god (or, of a divine kind) was the Word"
Madsen, 1994, "the Word was <EM>a divine Being"
Becker, 1979, "ein Gott war das Logos" [a God/god was the Logos/logos]
Stage, 1907, "Das Wort war selbst gttlichen Wesens" [The Word/word was itself a divine Being/being].
Bohmer, 1910, "Es war fest mit Gott verbunden, ja selbst gttlichen Wesens" [It was strongly linked to God, yes itself divine Being/being]
Holzmann, 1926, "ein Gott war der Gedanke" [a God/god was the Thought/thought]
Rittenlmeyer, 1938, "selbst ein Gott war das Wort" [itself a God/god was the Word/word]
Smit, 1960, "verdensordet var et guddommelig vesen" [the word of the world was a divine being]
Schultz, 1987, "ein Gott (oder: Gott von Art) war das Wort" [a God/god (or: God/god of Kind/kind) was the Word/word].
John Crellius, Latin form of German, 1631, "The Word of Speech was a God"
Greek Orthodox /Arabic translation, 1983, "the word was with Allah[God] and the word was a god"
Jesuit John L. McKenzie, 1965, wrote in his Dictionary of the Bible: "Jn 1:1 should rigorously be translated . . . 'the word was a divine being.'

Interlineary Word for Word English Translation-Emphatic Diaglott, "In a beginning was the Word, and the Word was with the God, and a god was the Word."

Newcome, 1808, "and the word was a god"

Crellius,as quoted in The New Testament in an Improved Version "the Word was God's"

La Bible du Centenaire, L’Evangile selon Jean, by Maurice Goguel,1928: “and the Word was a divine being.”

Goodspeed's An American Translation, 1939, "the Word was divine"

Revised Version-Improved and Corrected, "the word was a god."

Prof. Felix Just, S.J. - Loyola Marymount University, "and god[-ly/-like] was the Word."

Moffatt's The Bible, 1972, "the Logos was divine"

International English Bible-Extreme New Testament, 2001, "the Word was God*[ftn. or Deity, Divine, which is a better translation, because the Greek definite article is not present before this Greek word]

Charles A.L. Totten, The Gospel of History, 1900, "the Word was Deistic [=The Word was Godly]

Samuel Clarke, M.A., D.D., rector of St. James, Westminster, A Paraphrase on the Gospel of John, London
"[A] Divine Person."

Joseph Priestley, LL.D., F.R.S.   [Philadelphia: Thomas Dobson, 1794], 37). "a God"

Lant Carpenter, LL.D (in Unitarianism in the Gospels [London: C. Stower, 1809], 156). "a God"

Andrews Norton, D.D.  [Cambridge: Brown, Shattuck, and Company, 1833], 74). "a god"

Paul Wernle,(in The Beginnings of Christianity, vol. 1, The Rise of Religion [1903], 16).  "a God"

"and the [Marshal] [Word] was a god." 21st Century Literal

Ernest Findlay Scott, The Literature of the New Testament, New York, Columbia University Press, 1932, "[A]nd the Word was of divine nature"

James L. Tomanec, The New Testament of our Lord and Savior Jesus Anointed, 1958, [T]he Word was a God"

Philip Harner, JBL, Vol. 92, 1974, "The Word had the same nature as God"

Johannes Schneider, Das Evangelium nach Johannes, 1978, "and godlike sort was the Logos"

Scholar's Version-The Five Gospels, 1993, "The Divine word and wisdom was there with God, and it was what God was
Lyder Brun (Norw. professor of NT theology), 1945, "the Word was of divine kind"

Fredrich Pfaefflin, The New Testament, 1949, "was of divine Kind/kind"

Albrecht, 1957, "godlike Being/being had the Word/word"

Menge, 1961, "God(=godlike Being/being) was the Word/word"
Haenchen (tr. By R. Funk), 1984, "divine (of the category divinity)was the Logos"

William Temple, Archbishop of York, Readings in St. John's Gospel, London, Macmillan & Co.,1933,
"And the Word was divine."

Ervin Edward Stringfellow (Prof. of NT Language and Literature/Drake University, 1943, "And the Word was Divine"

Robert Harvey, D.D., Professor of New Testament Language and Literature, Westminster College, Cambridge, in The Historic Jesus in the New Testament,  London, Student Movement Christian Press1931
"and the Logos was divine (a divine being)"

The Translator's New Testament: "the Word was a God."
The New Testament in Greek and English: "and the word was a god."
Torrey, 1947, "the Word was god
New English, 1961, "what God was,the Word was"
Barclay, 1976, "the nature of the Word was the same as the nature of God"
Schonfield, 1985, "the Word was divine
Revised English, 1989, "what God was, the Word was
Thimme, 1919, "Gott von Art war das Wort" [God of Kind/kind was the Word/word]
Baumgarten et al, 1920, "Gott (von Art) war der Logos" [God (of Kind/kind) was the Logos/logos]
Die Bibel in heutigem Deutsch, 1982, "r war bei Gott und in allem Gott gleich"[He was with God and in all like God]
International English Bible, 2001, "the Word was God*[ftn. or Deity, Divine, which is a better translation, because the Greek definite article is not present before this Greek word]
Simple English Bible, "and the Message was Deity"
International Bible Translators N.T. 1981 “In the beginning there was the Message. The Message was with God. The Message was deity.”

Maximilian Zerwich S.J./Mary Grosvenor, 1974, "The Word was divine"
Cotton Parch Version, 1970, and the Idea and God were One
Recovery Version, Living Streams Ministry, "In the beginning was the Word, and the Word was with God, and the Word was God."
Prof. Felix Just, S.J. - Loyola Marymount University, "and god[-ly/-like] was the Word."
Samuel Clarke, M.A., D.D., rector of St. James, Westminster, A Paraphrase on the Gospel of John, London
"[A] Divine Person."

U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše sa Bogom, i Riječ bijaše Bog/bog/božanska.

En arch hn O1 Logos cai O Logos hn proz Ton2 Qeon3 cai qeoz4 hn O Logos5

 

In beginning was the Word and the Word was with THE GOD and god was the Word

 

U grčkom jeziku postoji samo određeni član. U engleskom je to "the", neodređeni je "a/an".

Kako hrvatski jezik nema članove, Ton Qeon bi preveli kao Bog, a qeoz kao bog.

Kako trinitarijanci prevode;

a) In the beginning was the Word, (En arche en ho logos)
b) and the Word was with God, (kai ho logos en pros ton theon)
C) and the Word was God. (kai theos en ho logos).

 

Napomena; trinitaristički autor ovih a),b),c) redaka je već u samom početku pokazao nepoštenje, naime, u retku b) ispred "God" po pravilima engleskog jezika mora stajati određeni član "the" jer se određeni član pojavljuje u grčkom originalu. Autor je svjesno/nesvjesno ispustio važan dio teksta kako bi potkrijepio svoje trinitarističke stavove.

 

Iv 1;1 je veliki trinitaristički "dokaz" koji, zanimljivo, ne govori o tri nego o dvije osobnosti!

 

Najveći problem za trinitarijance je neshvaćanje kako Sin Božji može biti božanski a da nije istovremeno Bog osobno. Da bi opravdali nauku moraju prikazati da su unutar božanstva tri Osobe a ne tri Boga. Podjela Boga na više Osoba nije biblijska nauka i ne postoji ni jedan citat koji definira Boga kao takvog. Ivanov proslov je po njihovom uvjerenju najbolji "trinitaristički" dokaz i dokaz da je Isus Jahve. Dva problema imaju pri tome. Prvo, Iv 1;1 nikako ne može biti dokaz da je Bog trojedin jer jednostavno osim što općenito ne spominje multiosobnost Boga ne spominje niti sve tri osobe! Drugo, način na koji trinitarijanci tumače i prevode proslov pokazuje njihovu neiskrenost da čitatelja obavijeste kako su ti citati u originalu napisani i da je njihovo prevođenje u suprotnosti sa biblijskom naukom i njihovim vlastitim vjerovanjem u trojedinog Boga. U Ivanovom uvodu imamo jedinstveni slučaj gdje se Isus i Bog stavljaju u isti kontekst i prikazani su po njihovoj božanstvenosti. Mislim da je Proslov najbolji prikaz u Bibliji kakav je odnos između Isusa i Boga.

 

Tema Proslova je naravno Isus. Odmah na početku biser. Mnogi trinitarijanci su skloni dokazivanju da "U početku bijaše Riječ" znači da Riječ nije imala početka i da je vječna?! Osim očiglednog da je izglednije da je Riječ postojala u nekom vremenu i da je i sama nastala u početku nečega, ovaj uvod ne govori o Bogu i da taj Bog nije imao početak.Govori o Riječi i početku vezanom uz nju. Zatim, Riječ je bila sa Bogom (ton theon). Ton je određeni član koji pokazuje da je taj Bog određena ličnost koja je dobro poznata Ivanu i čitateljima. Ivan je naglasio da je Riječ bila sa Bogom a kako je Bog samo jedan, taj Bog može biti samo Jahve. Znači, Riječ bijaše sa Jahvom. Trinitarijanci nastoje prikazati da je Riječ bila sa Bogom Ocem tj. jednim članom Trojstva. No, mi u tekstu imamo da je Riječ bila sa Bogom a ne Bogom Ocem i ispred imamo određeni član koji ukazuje da se radi o određenom Bogu, a to znači Bog u punom značenju te riječi.

 

Moguća značenja ;

 

1)Riječ je bila sa Jahvom. Samo je Jahve Bog. Znači riječ je bila sa Jahvom i Riječ je bila taj isti Jahve. Netko tko je sa nekim ne može biti ta ista osoba. Znači, Riječ nije Jahve. Ali je Riječ božanstvo koje se nalazi sa svemogućim Bogom JHVH. Biblijski potkrijepljeno. Sin Božji.

 

2)Riječ je bila sa Trojstvom. Jer Bog je trojedin. I Riječ bijaše Trojstvo. Besmisleno. Ni trinitarijanci ne vjeruju da je Isus Trojstvo.

 

3)Riječ bijaše sa Bogom (a taj Bog je Bog Otac). No kako piše, bijaše sa Bogom i Riječ bijaše Bog ispada da je Riječ Bog Otac.

 

4)Riječ bijaše sa Bogom (sa 100%-nim Bogom) i Riječ bijaše taj isti Bog (100% Bog). Besmisleno. Osim ako Bog ne znači Bog. To barem jednako vrijedi i kada Svjedoci kažu da Isus nije Bog nego bog (božanski). Ako trinitarijanci mogu razdvojiti da Bog znači Jahve (100%) i da znači 1/3 Jahve onda Isus može biti u potpunosti bog kao ljudi, anđeli a da nije Bog Jahve.

 

5)Riječ bijaše sa Bogom Ocem. I Riječ bijaše Bog Sin. Nažalost za trinitarijance, Ivanov proslov ne pokazuje takav odnos.

 

6)Riječ bijaše sa Bogom i Riječ bijaše Bog. Hm. Imamo dva Boga. Važno je primjetiti da ne piše da Riječ bijaše sa 1/3 Boga i bijaše druga 1/3 Boga. Ako na oba mjesta Bog ne znači 100% puni Bog Jahve onda trinitarijanci mijenjaju biblijsko značenje te riječi Bog. Kako mogu reći da je Isus puni Bog ako ne misle pritom da je Isus 100% Jahve a ne njegova 1/3. 1/3 nečeg nije isto što i 100% od toga. Ili je Isus 100% Bog Jahve ili je njegova 1/3 (33.333...).Oboje ne može biti istina. Znači, ili Isus nije Bog u punom smislu te riječi (ako je Jahve trojedini Bog) ili je Isus 100%-ni Bog ali ta riječ nema biblijsko značenje. Biblija kaže da je Bog jedan, ne pravi podjelu na tri božanstvene1/3 Boga a istovremeno dopušta značenje riječi bog u podređenom i prenesenom značenju..

 

Problem nastaje kada trinitarijanci tvrde da je Bog samo jedan no onda Ivanu b) dodaju postbiblijsko značenje Bog Otac pa iako tvrde da vjeruju u samo jednog Boga to u biti negiraju jer je Bog sa kojim je bila Riječ sasvim određen (ton theon) i može biti samo Jahve. I tako trinitarijanci kada kažu da je Isus Bog ne misle to u punom značenju te riječi nego misle Bog Sin, tj. bez unaprijed stvorene pretpostavke ne mogu ni Isusa zvati Bogom ni koristiti riječ Bog ako nisu odredili na koga se to točno odnosi. Tako kad kažu Bog nisu određeni na koga misle; pojedinog člana Trojstva ili cijelo Trojstvo. Bog u Bibliji nikad nije otkriven kao Otac, Sin i Duh nego uvijek kao Otac i cjelina nevezana i različita od Isusa. Kad Isus opiše Oca u Iv 17;3 kao jedinog istinskog Boga Isus tada mora biti ili lažni bog ili sekundarni bog/božanstvo podređeno istinskom Bogu iliti Ocu. Isus ne može isto biti jedini istinski Bog ako je to rekao samo za Oca. Ivan je napravio razliku između ton theona i theosa a ne između osoba unutar Trojstva. Njegova namjera je da pokaže da je Logos drugačiji theos nego theos sa kojim je bila. Redak 18 objašnjava da je Bog nevidljiv (samo je jedan Bog i to je Jahve) i da je Isus jedinorođeni bog i time različit od Boga koji ga je "rodio". Znači Ivanova namjera je da pokaže božanstvenost i samog Boga i samog Isusa i prikaže ih kao dvije različite osobe što je potpuno jasno uočljivo u cijelom evanđelju i NZ-u. Znači, Ivan pokazuje da je Isus bio sa samim Bogom Jahvom (ton theon) i da je sam prikladno kao njegov Sin nazvan bogom (theos), da je pravi Bog nevidljiv (očigledno Jahve) i da je Isus različit od nevidljivog Boga po tome što je jedinorođeni bog i kao takav različit od onoga koji ga je "rodio" i koji nije rođen. A jasno je da se samo na Isusa odnosi jedinorođeni bog jer je jedinorođeni bog u krilu Očevu. Očigledno Otac nije jedinorođeni bog i time je različit od Sina kojeg je "rodio". Znači, Sinovo božanstvo je vezano uz Oca koji ga je "rodio" i nema potpuno isto značenje za Oca koji nije "rođen". Šta je vjerojatnije i logičnije; da imamo svemoćnog, nestvorenog Boga (1/3) koji je rođen ili Isusa koji je svojim jedinorođenjem postao jedinstven i božanski? Cijela Biblija govori o Bogu kao Ocu i Isusovom i čovjekovom. Kako je Isus točno rođen nije nam poznato. Ideja o vječnom rađanju Sina je i logički besmislena i biblijski neutemeljena i neotkrivena.

 

Znači, ako damo jednom Bogu određeni član (ton theon) i taj Bog je jedini Bog Jahve, a na drugom mjestu damo neodređeni član te imamo bog (theos) i taj bog je Isus, mi imamo biblijsku doktrinu u kojoj je Isus božanske prirode u odnosu prema svom Bogu i ta je doktrina potkrijepljena cijelim Novim Zavjetom. Znači, Isusovo zvanje bogom označava njegov božanski karakter koji ima kao jedinorođeni bog i Sin Božji.

Ako je samo jedan Bog i taj Bog je Trojstvo onda je Riječ bila sa Trojstvom i Riječ bijaše Trojstvo što je potpuna besmislica i nitko je ne prihvaća.

Isto tako ako je Riječ bila sa Bogom (1. Bog) i Riječ bijaše Bog (2.Bog) mi imamo DVA Boga jer nigdje u bibliji ne postoji da je jedini Bog sastavljen od više Osoba ili Bogova. Ako je Isus biblijski Bog Jahve koji je sa drugim biblijskim Bogom Jahvom mi imamo dvojicu Jahvi a to je već slično politeizmu. Na neki čudan način.

 

VAŽNO; biblija dopušta značenje riječi bog da se koristi za ljude, anđele, sotonu ali ne dopušta da kad je riječ o jedinom, istinskom, pravom Bogu Jahvi da riječ Bog označava više od jedne Osobe/Boga/boga u jednom Bogu! Znači Biblija dopušta da Isus bude božanski i stoga nazvan bogom u određenom značenju (jedinorođeni bog, otisak samog Boga, odsjaj Njegove Slave, Sin Božji) ali ne dopušta tumačenje da je Bog sastavljen od tri Osobe.

 

Trinitarijanac ne može čitati Proslov a da unaprijed ne ubaci apostolska vjerovanja po kojima postoje tri Osobe u Bogu, Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh Sveti. Bez tako dodane ljudske formule Boga on ne može dokazati da se u Proslovu radi o dvije osobe trojedinog boga. Znači ako ne podjeli Boga na tri Osobe cijela nauka pada u vodu a činjenica je da Biblija NE pravi takvu podjelu!

 

Bog se  mora odnositi na jedinog Boga a to je Trojstvo a nikako na članove Trojstva jer ne piše Bog Otac i Bog Sin,ili Bog Otac i Bog/bog, nego Bog i bog.

U Bibliji postoje mjesta gdje je Bog pisan bez određenog člana tj. može pisati Bog ali je pravilnije bog. Ali u Ivanovom Proslovu imamo poseban slučaj gdje je Ivan  naglasio Boga (ton theon) sa kojim je Riječ dok je Riječ predstavio kao neodređenog boga/Boga (theos) bez člana. Određeni član može pokazivati jedino pravog Boga Jahvu. Nema smisla da bi Bog Otac bio označen kao određeni Bog a Bog Sin kao neodređeni kad su oba po trinitarističkom shvaćanju jednaka i svemoguća. Bog koji je sastavljen od tri Osobe nije biblijska doktrina!

 

Da je Ivan upotrijebio oba puta određeni član ispalo bi da je Isus Otac. Jer Riječ bijaše sa Bogom (čitamo Bogom Ocem, određeni član) i kako je opet određeni član Riječ bijaše taj isti Bog (jer to zahtijeva određeni član koji određuje jedinog Boga)  a to je Bog Otac spomenut ranije. Ili ako bi bio dva puta određeni član imali bi dva ho theosa ali kako ho theos označava Jahvu (jer samo Jahve može biti ho theos) imali bismo dvojicu Jahvi (što nije biblijska nauka) od kojih je jedan Jahve se nalazi sa drugim Jahvom. Naravno, Jahve je samo jedan! Ako je Ivan želio prikazati dvije osobe u božanstvu, mogao je jednostavno napisati da je Riječ bila sa Bogom Ocem i da je sama bila Bog/Bog Sin.

 

Ivan razlikuje ton theon (ho theos u nom.) i theos a ne Osoba 1 i Osoba 2. Ivan ne pokazuje tko je Riječ nego šta je Riječ.

 

Zaključak; ako je jedan QEOS Ho QEOS (nominativ) a drugi QEOS koji se nalazi sa sa Ho QEOS-om i tekst razlikuje dvije individue kao dva QEOS-a onda zasigurno jedan mora biti veći od drugog jer je samo jedan Svemogući Bog (Ho QEOS)!

 

Ako Iv17;3 ne znači da je samo Otac jedini istinski Bog nego je i Isus i Duh kako znamo da općenito u Bibliji postoji samo jedan istinski Bog kad jedini ne znači jedini?

 

O          Nominative case of the word "The"….. Expressing the doer

2Ton    Accusative case of the word "The"   …. Expressing the Object

3Qeon   Accusative case of the word "God" …. Expressing the Object

4qeoz    Nominative case of the word "God"….. Expressing the doer

5Logos Nominative case of the word "Word"….. Expressing the doer

 

Sljedeće je lista gdje su različiti prevodioci preveli predikatne imenice u jednini prije glagola (isto kao Iv 1;1) sa neodređenim članom kako bi iskazali neodređeni i kvalitativni status subjektnih imenica.

 

 MARK l NWT JKV NIV AAT RSV TEV

Mr 6:49 | an apparition a spirit a ghost a ghost a ghost a ghost

Mr 11:32 | a prophet a prophet a prophet a prophet a real prophet a prophet

JOHN |

Joh 4:19 | a prophet a prophet a prophet a prophet a prophet a prophet

Joh 6:70 | a slanderer a devil an informer a devil a devil a devil

Joh 8:44 | a manslayer a murderer a murderer a murderer a murderer a murderer

Joh 8:44 | a liar a liar a liar a liar a liar a liar

Joh 9:17 | a prophet a prophet a prophet a prophet a prophet a prophet

Joh 10:1 | a thief a thief a thief a thief a thief a thief

Joh 10:13| a hired man an hireling a hired man a hired hand a hireling a hired man

Joh 10:33| a man a man a mere man a mere man a man a man

Joh 12:6 | a thief a thief a thief a thief a thief a thief

 

I komentar Biblije "Stvarnost", 1200. stranica vezano uz Psalam 45;7; "Ime "bog" u Bibliji se pridaje anđelima (Ps 8;6), vladarima i sucima (Ps 58;2), Mojsiju (Izl 4;16  7;1), pojavi Samuela (1. Sam 28;14), kući Davidovoj (Zah 12;8), Mesiji (Iz 9;5)."

 

 

Ivan 1;3

 

„Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa.”

 

Komentar;

 

ONA U POCETKU BIJASE KOD BOGA. SVE JE PO NJOJ POSTALO, I NISTA STO JE POSTALO NIJE BEZ NJE POSTALO. Moze li biti jednostavnije od toga, REC JE STVORILA SVE I NISTA STO JE STVORENO NE POSTOJI A DA GA REC NIJE STVORILA, PRI CEMU JE OCIGLEDNO DA REC NIJE STVORENJE JER JE ONA TVORAC BOG.

 

Odgovor;


Riječ nije Bog jer se nalazi sa Bogom. I kako je Jahve stvarao kroz Isus, po Isusu, jasno da je Isus stvorio sve.

Iv 1 ;3 « Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa.

 

Jn 1:3 says that Jesus created "all things", but in Isa 44:24, God says that he "by myself" created the heavens and the earth and asks the question "Who was with me?" when the heavens and the earth were created. How can be since if Jesus was created by God, then he would have been with God when everything else was created?

 

Reply: John 1:3 does not say that Jesus created all things. " All things were made through him; and without him was not anything made that hath been made." ASV

 

The use of the terms, "alone", "who was with me" and "by myself" does not necessarily mean what you would like it to mean, especially where a king is concerned:
Look at Daniel 4:30 and Isaiah 63:3. Daniel 4:30 has been translated in the following ways:
1) "The king reflected and said, 'Is this not Babylon the great, which I myself have built.' " NASV.
2) "The king was saying, 'Great Babylon! Imperial palace! Did I
not build it alone.' " —Jerusalem Bible ("JB").
3) "The king spake and said, Is this not Babylon the great, - which I myself have
built," — J.B. Rotherham ("RO")
4) "The king was answering and saying: "Is this not Babylon the Great, that I myself have
built".— NWT.
Was Nebuchadnezzar really the only person in Babylon who took part in the construction and building of the whole city by himself? Or, was the construction during his time, accomplished by his authority, his word and no other's?
Isaiah 63:3 proclaims: "I [Jehovah] have trodden the wine press alone of the peoples there was no man with me." (ASV) Did Jehovah personally punish the peoples and nations that had offended Him? Who was it exactly that destroyed 185,000 men in Sennacherib's army? It was Jehovah's angel acting on the word of Jehovah. (2 Kings 19:35, 36) Did Jehovah personally punish Babylon or did He use the Medes and Perians to accomplish His will? (Daniel 5:26-28, 30-31) All these acts were done by Jehovah's permission and authority; and by His alone, but it was others who carried it out.—Ezekiel. 36:33, 36.

 

No, because the Bible puts limitations on the word "ALL." Consider 1 Corinthians 15:27, 28 in the New English Bible,
"Scripture says, 'He has put all things in subjection under his feet.' But in saying 'all things', it clearly means to exclude God who subordinates them; and when all things are thus subject to him, then the Son himself will also be made subordinate to God who made all things subject to him..."
2 Tim 1:15 "You are aware of the fact that 'ALL' who are in Asia turned away from me, among whom are Phygelus and Hermogenes."--New American Standard Bible
Here the word PAS (=All) obviously refers to 'a great number', because the words hOI EN Thi ASIAi do not really include 'all' the people in Asia, but the refer explicitly to Christians (non-Christians are already 'turned away' from God). Moreover, these words don't even include 'all' of the Christians, because Onesiphuros (and perhaps others) remained loyal to God.
Acts 2:17 "And it shall be, in the last days saith God, I will pour out of my Spirit upon all flesh; And your sons and your daughters shall prophesy..."--Rotherham's Emphasized Bible
Here, again, PAS (=All) is used in a more restricted sense. The Spirit will hardly be poured out upon "ALL flesh", since this verse refers exclusively to Christians.
You will notice that when Jesus is spoken in reference to creation, it is always in a passive sense, as THROUGH/DIA him.

 

 

Ivan 1;14a

 

“I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca - pun milosti i istine.“

 

Citat govori o Isusovom predpostojanju i slavi koju kao Sin Božji ima kod Jahve.

 

 

Ivan 1;18

 

„Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac - Bog - koji je u krilu Očevu, on ga obznani.“

 

Komentar;

U Karadžićevom prijevodi stoji samo "Jedinorodni", dok je u kršćanskoj sadašnjosti dodano ovo Bog. No, važno je ono što stoji u grčkom originalu, a to su riječi,

"monogenes Theos" što znači jedinorođenac - Bog.

No kako Igor ima odgovor za sve, i u ovom slučaju će objasniti da Isus nije Bog.

Moj odgovor;

 

Čemu je bio potreban ovakav komentar protiv mene?. Da li su moji postovi zaista takvi da ja iznosim neistine i gluposti? Ili igrate igru na način da obezvređujete moje stavove tako da obezvređujete mene kao osobu?

 

Vezano uz Iv 1;1,već sam načeo temu šta “theos” može značiti u okviru biblijskih termina. Ako Iv 1;18 zaista glasi u originalu “Bog”, onda je riječ o “bogu koji je rođen i to ga kao takvim demantira kao istinskog Boga Jahvu. Rođenje znači stvaranje, koliko god “kršćani” bili spremni to ignorirati. I kao što je potpuno jasno, sam citat jasno govori da je Bog nevidljiv i da ga objavljuje netko drugi-Njegov Sin. Rezime; Isus nije nevidljivi Bog, već Njegov Sin koji ga obznanjuje.

 

I još nekoliko verzija istog citata;


Iv 1;18 “Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođeni Sin koji je u krilu Očevu, on ga obznani.”

http://www.blueletterbible.org/

Iv 1;18 “No man hath seen God at any time; the only begotten Son, which is in the bosom of the Father, he hath declared [him].”

King James Version 1611, 1769

No man hath seen God at any time; the only begotten Son, which is in the bosom of the Father, he hath declared [him].

New King James Version © 1982 Thomas Nelson

No one has seen God at any time. The only begotten Son, who is in the bosom of the Father, He has declared Him.

Revised Standard Version 1947, 1952

No one has ever seen God; the only Son, who is in the bosom of the Father, he has made him known.

American Standard Version (ASV)

No man hath seen God at any time; the only begotten Son, who is in the bosom of the Father, he hath declared [him].

Robert Young Literal Translation

God no one hath ever seen; the only begotten Son, who is on the bosom of the Father -- he did declare.

Darby Translation

No one has seen God at any time; the only-begotten Son, who is in the bosom of the Father, *he* hath declared [him].

Noah Webster Translation

No man hath seen God at any time; the only begotten Son, who is in the bosom of the Father, he hath declared [him].

Vulgata

Deum nemo vidit umquam unigenitus Filius qui est in sinu Patris ipse enarravit

I kratak komentar autora http://www.blueletterbible.org/ stranice ;

The Latin Vulgate was translated from the original languages into Latin by Jerome in A.D. 405. For over a millennium, it remained as the preferred translation of the church. This version of the Bible is in the public domain.

http://septuagint-interlinear-greek-bible.com.htm/ (www.apostolicbible.com)

Iv 1;18; “God No one has seen at any time, the only born son, the one being in the bosom of the father, that one described him.

http://www.thedcl.org/bible/diaglott-nt/index.html

No one has ever seen God, the Only begotten Son, who is on the bossom of the Father, he has made him known.

http://www.scripture4all.org/OnlineInterlinear/Greek_Index.htm

No man hath seen God at any time; the only begotten Son, which is in the bosom of the Father,he hath declared [him].

I jedna zanimljivost. Iako u razlomljenom tekstu imamo „monogenes theos“ iliti „ONLY-generated God“, „JEDINO-proizvedeni (?) Bog”, u gotovom tekstu imamo “only begotten Son” ili “jedino rođeni Sin”?

http://godsview.com/
No man hath seen God at any time, the only begotten Son, which is in the bosom of the Father, he hath declared him.

Onaj koji ne vjeruje u istinitost gore navedenih citata zasigurno vjeruje svi ovi ljudi ne vjeruju da je Isus Bog?
Zajedno sa mnom?  Jer ne prevode Isusa kao “Boga” već kao “Sina”.

 

a) Jedinorođeni Bog se ne spominje nigdje u Bibliji

 

b) Jedinorođeni Sin se spominje;

 

Iv 3;16 „Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.“

 

Iv 3;18 „Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega.“

 

1.Iv 4;9 „U ovom se očitova ljubav Božja u nama: Bog Sina svoga jedinorođenoga posla u svijet da živimo po njemu.“

 

Nije li vjerojatnije da originalni tekst govori „Jedinorođeni Sin“ umjesto „Jedinorođeni Bog“?

 

 

Ivan 2;19

 

„Odgovori im Isus: "Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići."

 

Komentar;

 

Isusu govori da će uskrsnuti sam sebe. Isus je Bog.

 

Odgovor;

 

a) Biblija na više mjesta jasno kaže da je Isusov Otac taj koji je uskrsnuo Isusa. Zasluga za Isusovo uskrsenje pripada Ocu. Da li vjernici smatraju da Biblija može biti kontradiktorna samoj sebi i zbog jednog nejasnog citata pripisati Isusu zaslugu za vlastito uskrsenje?

 

b) Ako se citat ne osnodi na doslovno podizanje židovskog hrama, o čemu je riječ? Da li je riječ možda o tome da Isus svojom poslušnošću prema Bogu ima 100%-u garanciju da će biti uskrsnut? I sa sigurnošću što zna da će biti uskrsnut, i siguran u svoju postojanost prema Bogu, zasluga za uskrsenje pripada i Isusu. Nije li Isusova sudbina u njegovim vlastitim rukama? Ako ostane postojan do kraja, tko mu može uzeti uskrsnuće koje mu je Bog obećao? Znamo da su Rimljani razapeli Isusa, svejedno Petar taj čin pripisuje židovima;

 

Dj. 5;30 "Bog otaca naših uskrisi Isusa kojega vi smakoste objesivši ga na drvo."

 

No taj čin je pripisan židovima ne zbog samog neposrednog izvršenja nedjela, već zbog njihovog ključnog udjela u tome. Na sličan način, i Isusov udio u uskrsenju je od neizmjerne važnosti.

 

Reply: He certainly didn't mean that he was part of a mysterious Trinity!
"As with His usage of parables, Jesus' cryptic statement most likely was designed to reveal the truth to His disciples but conceal its meaning from unbelievers who questioned Him (Matt. 13:10, 11). Only after his resurrection, however, did the disciples understand the real significance of this statement (v.22; cf. Matt. 12:40). Importantly, through the death and resurrection of Christ, temple worship in Jerusalem was destroyed (cf. 4:21) and reinstituted in the hearts of those who were built into a spiritual temple called the church (Eph. 2:19-22)."
-footnote at John 2:19, NKJV MacArthur Study Bible
Says A. T. Robertson in Word Pictures in the New Testament:
"Recall [John] 2:19 where Jesus said: 'And in three days I will raise it up.' He did not mean that he will raise himself from the dead independently of the Father as the active agent (Rom. 8:11)."-(New York, 1932), Vol. V, p. 183.
We have the prophet Ezekiel doing the same thing in Ezekiel 43:3, "I came to bring the city [Jerusalem] to ruin," that is, by predicting its destruction. Ezekiel actually did not destroy Jerusalem; but by prophecying it, he could speak of himself as doing it in a predictive sense. (cf. Jeremiah 1:10.) Similarly, the Father resurrected his Son, but Jesus could speak of doing so in a prophetic sense.

 

There are more than two dozen texts which show The God (ho theos) raising the Son from the dead. There is not a single case where Jesus is described as raising himself. (Ac 3.15; 4.10; 5.30; 10.40; 13.30, 37; Ro 4.24, 25; 6.4, 9; 7.4; 8.11, 24; 10.9; 1 Co 6.14; 15.4, 15; 2 Co 4.14; Ga 1.1; Ep 1.20; 2.12; 1 Th 1.10; 1 Pe 1.21) These would seem to making it clear there is a distinct difference between The God the Father and Jesus his Son who did not resurrect himself, but was raised by The God. If Jesus had raised himself it would seem someone would have noted this and mentioned it.

Is it fair that the Nazarene’s phrase in John 2.19 is couched in parabolic or metaphorical language? He uses the Temple (naos) illustrative of his body. In what way could he mean metamorphically that "he would raise his body in three days"? The Beloved Apostle is to be unique in recording the answer to this in later verses. Compare John 10.15, 18: ‘And I lay down my life for the sheep. ... No one takes (my life) from me, but I lay it down of my own accord. I have power to lay (my life) down, and I have power to take (my life) up again. I have received this command from my Father.’ (RSV) Here the subject is the "life" of the Son. Though he can lay it down and take it up again, he can do this only as he is given authority from the Father. By his own course of integrity and self-sacrifice, the Nazarene may of his own free will give up his body or life for the sake of the sheep. By this obedient course, he, in affect, takes up his own life again, just as the Father promised. (Is ch 53; Ph 2.5-9)

Jesus says something similar to his own disciples. Luke 21.19 has the Nazarene teaching, ‘In your own endurance you will gain your souls.’ Our life as a soul or living being is to some extent within our own power, for we may choose of ourselves whether to lose our soul or gain it. (Mt 10.39) Do this degree our own future existence is in our own hands. We understand Jesus’ words to the Jews at John 2.19 to reflect a similar idea.

 

The Trinity:
Who raised Jesus from the dead?
God>Acts 4:10
Father>Gal 1:1
Son>John 2:19-21
Spirit>Rom 8:11

Reply: I counted 4 up there, but then math is relative to a Trinitarian.

 

"Here are verses that say Jesus raised Himself from the dead.  "Jesus answered, and said unto them Destroy this temple, and in three days I will raise it up." (John 2:19)  "Therefore doeth [sic: should be "doth"] my Father love me, because I lay down my life, that I might take it again. No man taketh it from me, but I lay it down of myself. I have power to lay it down, and I have power to take it again. (John 10:17, 18a)"  [28]

 

[28] On John 2:19: Jesus raised himself in the same sense that Hebrews 11:7 says that Noah condemned the world: "By faith Noah, being warned of God of things not seen as yet, moved with fear, prepared an ark to the saving of his house; by the which he condemned the world, and became heir of the righteousness which is by faith." How did Noah condemn the world? Certainly, he did not have the power nor the means to do so. He condemned the world by showing faith, obedience and to what God commanded him to do. Noah showed that such was humanly possible, that Jehovah was not asking too much of mankind to live a decent honorable life, and to believe the warnings of God. Thus, Noah (and his family) gave Jehovah the legal and moral grounds for destroying the wicked world of that time.

 

So, too, the Son of God demonstrated the same qualities that Noah had, faith, obedience and faithfulness to his God. In these ways he gave Jehovah the legal and moral grounds for resurrecting His Son. At Revelation 1:18 (as we have already read) Jesus declared: "I am he that liveth, and was dead;" one who is dead cannot carry any activity, let alone resurrect himself from the dead.

 

 

On John 10:17, 18a (and 18b): Even reading these verses from the KJV, with the words: "take it again," the implication is obvious that he had 'taken' his life previously. This first 'taking of life' occurred as described at Proverbs 8:22-31 and Micah 5:2, as we have already studied. Verse 18b confirms that Jesus was speaking of the "power" he had received from his Father, when he said: "This commandment have I received of my Father." The Greek word from which "power" is derived is ejxousiva (exousia, phonetically, ex.u.SEE.ah) it is translated in many versions as "authority."

 

The New American Standard Version reads on these verses: "For this reason the Father loves Me, because I lay down  My life that I may take it again. 'No one has taken it away from Me, but I lay it down on My own initiative. I have authority to lay it down, and I have authority to take it up again. This commandment I received from My Father." Even more explicit renderings are found in The New English Bible, The Revised English Bible and The Scriptures (along with others): "The Father loves me because I lay down my life, to receive it back again. No one has robbed me of it; I am laying it down of my own free will. I have the right to lay it down, and I have the right to receive it back again; this charge I have received from my Father." In saying "receive it back again," Jesus is acknowledging that he had received his life once before, and he would receive once again when he would be resurrected. Jesus received his life from the Father, not only once but twice. One who has received life is not the Creator, Jehovah God, nor His equal.

 

("Receive it again," or, "receive it back again," found also in Twentieth Century New Testament; Rotherham; Weymouth; Young's Concise Critical Bible Commentary; Improved Version, 1808; The Four Gospels, Nathan S. Fol- som; The Syriac New Testament, James Murdoch; The New Testament, William Barclay; New World Translation.

 

"Receive" in "receive it back" and "received" in "this command I have received from my Father," are taken from forms of the same Greek word lambaVnw (lambano, phonetically, lahm.BAHN.oh). Passive voice (when the subject receives the action) uses of lambano are found also in Luke 6:34; John 14:17; Acts 3:3, 5; 26:18; Hebrews 10:26.) Lambano is defined in various lexicons as:

 

 

1.     As to Who actually raised Jesus from the dead, the Scriptures leave not the slightest doubt. Many times we are told GOD raised him from the dead. Consider very particularly the record in Acts 2 for a clear understanding of the relation between Christ and God:

Acts 2:22, "...Jesus of Nazareth, a man approved of God among you by miracles and wonders and signs, which God did by him..."

Acts 2:25-28, "For David speaketh concerning him...Because thou (God) wilt not leave my (Jesus') soul in hell, neither wilt thou suffer thine Holy One to see corruption. Thou hast made known to me the ways of life..."

Acts 2:30-32, "...God had sworn with an oath to him (David), that...he (God) would raise up Christ to sit on his throne; He (David) seeing this before spake of the resurrection of Christ, that his soul was not left in hell, neither his flesh did see corruption. This Jesus hath God raised up..."

Acts 2:36, "...God hath made that same Jesus, whom ye have crucified, both Lord and Christ."

All this is utterly incompatible with the Trinity. Note the last statement -- God hath made Jesus Lord. God approved him; God did miracles by him; God made known to him the way of life; God did not suffer him to see corruption; God raised him; God made him Lord. Consider the following:

Acts 3:15, "And killed the Prince of life (Jesus), whom God hath raised from the dead..."

Acts 5:30-31, "The God of our fathers raised up Jesus...Him hath God exalted..."

The "God of our fathers" to whom Peter refers as raising Jesus was the one and only true God of Whom Moses, the prophets and Jesus spoke.

Acts 10:40, "Him (Jesus) God raised up the third day..."

Acts 10:42, ",...it is he (Jesus) which was ordained of God to be the Judge..."

Ephesians 1:19-22, "...his (God's) mighty power, Which he wrought in Christ, when he (God) raised him (Jesus) from the dead, and set him at his own right hand...And hath put all things under his feet..."

Hebrews 13:20, "Now the God of peace, that brought again from the dead our Lord Jesus...through the blood of the everlasting covenant."

How did God bring Jesus from the dead through the blood of the everlasting covenant? Here we are told Jesus was brought from the dead through his own blood.

 

 

Ivan 2;24

 

„No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao”

 

Komentar;

 

Isus sve zna. Isus je Bog.

 

Odgovor;

 

a) Da nije ozbiljno, bilo bi smiješno. Isus je znao dobro proniknuti u karakter čovjeka. Bolje nego itko drugi. No, i promoćurnija osoba je sposobna za takve stvari, a kamoli Sin Božji koji je pomazan Božjim duhom. Riječ "sve" je ograničena svojim kontekstom.

 

b) Isus nije znao sve.

Rastao je u mudrosti  Lk 2;52 "A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi." Zapazi, "kod Boga".

 

Njegovo znanje je bilo ograničeno. Mt 24;36 ""A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli nebeski, ni Sin, nego samo Otac."

 

Da li „sve“ znači „sve“?

 

1.Iv 2;20 „A vi imate Pomazanje od Svetoga, i znanje svi imate.”

 

NLT “But you are not like that, for the Holy Spirit has come upon you, and all of you know the truth.”

NIV “But you have an anointing from the Holy One, and all of you know the truth.
          Footnote:
          Some manuscripts and you know all things

KJV „But ye have an unction from the Holy One, and ye know all things.”

NKJV „But you have an anointing from the Holy One, and you know all things.
              Footnote:
             NU-Text reads you all know.

ESV „But you have been anointed by the Holy One, and you all have knowledge.

Footnote:
Some manuscripts you know everything

NASB „But you have an anointing from the Holy One, and you all know.”

RSV “But you have been anointed by the Holy One, and you all know.”

ASV „And ye have an anointing from the Holy One, and ye know all the things.”

Young “And ye have an anointing from the Holy One, and have known all things”

Darby “And *ye* have [the] unction from the holy [one], and ye know all things.”

Webster „But ye have an unction from the Holy One, and ye know all things.”

 

Većina Biblija spominje da kršćani znaju sve. Da li to zaista znači apsolutno sve? Ili je ograničeno kontekstom?

 

Ako trinitarijanci tvrde da kad naiđemo na citat koji navodno sugerira da Isus zna sve i zbog toga mora biti Bog, čemu onda pozivanje na njegovu ljudskost kada naiđemo na suprotnu tvrdnju?

 

Ili Isus zna sve dok je na zemlji, ili je njegovo znanje ograničeno. Oboje ne može biti istina. Postoje jasni citati koji dokazuju da je Isusovo znanje ograničeno. Nijedan citat ne dokazuje/pokazuje da Isus zna apsolutno sve.

 

Nathan knew of David’s secret sin (2 Sam. 12:7). Ahijah knew what the wife of Jeroboam wanted, and who she was, even though he was blind and she was wearing a disguise (1 Kings 14:4 and 6). Elijah knew that Ahab had committed murder by framing Naboth (21:17-20), and he knew the information that the king of Israel wanted to know (2 Kings 1:1-4)Elisha knew that Gehazi was lying and knew of the greed in his heart (2 Kings 5:19-27). Daniel knew Nebuchadnezzar’s dream, even though Nebuchadnezzar had not revealed it to anyone (Dan. 2:5 and 28ff)By saying that Jesus knew all men, Scripture confirms that he was, like the prophets of old, in communication with God.

 

Šta se dešava kada čitamo doslovno citate tamo gdje to nije potrebno?

 

Iv 15;15 "...vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svojega."

 

Isus kao Bog zasigurno nije doslovno i apsolutno rekao baš sve vjernicima. I ako sve znači sve, tada su vjernici sveznajući poput Isusa Boga.

 

Dj. 10;22 "Oni odgovore; Satnik Kornelije...za kojega svjedoči sav narod židovski..."

 

Zasigurno sav židovski narod ne svjedoči doslovno za Kornelija. Štoviše, manji dio je zasigurno i čuo za njega.

 

Kol 2;9,10 "Jer u njemu tjelesno prebiva sva punina božanstva, te ste i vi ispunjeni u njemu, koji je glava svakoga vrhovništva i vlasti."

 

Ako je Isus tjelesno ispunjen, da li su i vjernici tjelesno u njemu?

 

Kol 3;1 " Ako ste suuskrsli s Kristom..."

 

Doslovno uskrsnuće? Mislim da ne.

 

Kol 3;3 "Ta umrijeste i život je vaš skriven s Kristom u Bogu."

 

Doslovna smrt? Mislim da ne.

 

 

Ivan 5;18b

 

„Zbog toga su Židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednačujući sebe s Bogom.“

 

Ako je Isus Boga nazivao svojim Ocem, i samo je jedan Bog, Jahve, tada je Jahve Isusov Otac. Isus u tom slučaju nije Bog Jahve jer je Njegov Sin. Jednostavno da ne može biti jednostavnije.

 

Židovski Bog i Otac je Jahve.

 

Iz 63;16 „16 jer Otac si naš! Abraham nas ne poznaje i ne spominje nas se Izrael; Jahve, ti si naš Otac, Otkupitelj naš - ime ti je oduvijek.“

 

Iv 8;41 "...Rekoše mu; mi se nismo rodili iz preljuba, jedan nam je Otac - Bog."

 

Iv 8;54 "...Ima koji me slavi - Otac moj, a vi velite da je on vaš Bog."

 

The concept of people being “equal” is found in several places in the BibleFor example, when Joseph was ruling Egypt under Pharaoh, Judah said to him, “You are equal to Pharaoh himself” (Gen. 44:18)Paul wrote about men who wanted to be considered “equal with us” (2 Cor. 11:12)

 

Jesus has already confronted the Jews on the question of equality with God in chapter five of John. John 5.18 records the charge: ‘Because (Jesus) was not only breaking the sabbath, but was calling God hiswn Father, thereby making himself equal to The God.’ We note this is a conlcusion the Jews draw which is explained by John, and not the Nazarene himself. But, we are interested in Jesus’ answer to this. Here he has an opportunity to clear up the matter of his identity. If Jesus were indeed God or even equal to God, how would he answer this charge by the Jews? His answer is recorded beginning with 5.19, ‘The Son can do nothing of his own.’ The United Bible Societies Interlinear edition puts this literally: "The Son is unable to do antyhing from himself." Now, if we replace "the Son" with "God" we would have, "God is unable to do antyhing from Himself." This is shocking for the nGod could not create or do anything on his own initiative. It would be ludicrous to state that God is unable to do anything of his own self!

We note in the words which follow the Nazarene backs up this original proposition for other statements regarding either his limitations or the source of his authorit or appointments. 1) The Father shows the Son what He is doing. The Son does not know this naturally, but the father must reveal it to him. (5.20) 2) The Father has granted the Son also to have life in himself. (5.26) The Son does not naturally possess this life within himself, it is "granted" him by the Father. 3)The Father has given the Son authority to execute judgment. (5.27) The Son receives this authority from the Father. What does this mean but the Son does not have this authority on his ow. He must receive it from the source of all power and authority. 4) The Son can do nothing on his own. (5.30) Imagine saying, "God can do nothing on His own"? The idea boggles the mind. If that were true nothing would now exist for God would be incapable of making it happen as the First Cause of the Prime Mover. 5)The Son seeks not his own will but that of the Father. (5.30) The Son seeks the will of the Father. In this regard, the Son has no will of his own otherthan what the Father directs. 6) The father sent the Son. (5.37) The Son does not come of his own accord, but he is sent forth by the Father. We note in all of this the Nazarene makes no mention of the Holy Spirit.

Jesus concludes his response to the carge of making himself equal to God with, ‘You have never heard (the Father’s) voice or seen His form.’ (5.38) If Jesus were God would they not be hearing His voice and seeing His form right there in the Son?

What else would Jesus have to show that he was not equal with God and made no such claim? Try as we may we cannot seen anything here but the Christ’s denial he was equal to God.

 

 

Ivan 6;64

 

„A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju." Jer znao je Isus od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati.“

 

Komentar;

 

Početak znači oduvijek. Isus je Bog.

 

Odgovor;

 

Riječ „početak“ ima značenje ovisno o kontekstu.

 

The word “beginning” is often used to describe times other than the start of creationExamples abound: God made them male and female at the “beginning,” not of creation, but of the human race (Matt. 19:4). There were “eyewitnesses” at the “beginning,” not of creation, but of the life and ministry of Christ (Luke 1:2 and 3)The disciples were with Christ from the “beginning,” not of creation, but of his public ministry (John 15:27)The gift of holy spirit came on Peter and the apostles “at the beginning,” not of creation, but of the Church Administration that started on the Day of Pentecost in Acts 2 (Acts 11:15)John 6:64 is simply saying that Christ knew from the time he began to choose the Apostles which one would betray him

 

 

Ivan 8;24b

 

"Uistinu, ako ne povjerujete da ja jesam, umrijet ćete u svojim grijesima"

 

Komentar;

 

Kada pričaš "o teologiji koju prevodilac evanđelja ubacuje tamo gdje joj nije mjesto" (Ja jesam) zar nisi onda u ulozi onoga koji dodaje ili uskraćuje biblijskom tekstu? Kako god bilo "Ja jesam" stoji još uvijek tamo.

 

Odgovor;


Ja ne tvrdim da « Ja jesam » treba izbaciti ( !?), već da « Ja jesam » nije ispravan prijevod biblijskog citata. Prema tome, ja « ne dodajem ili uskraćujem » već smatram da vaši prevodioci prevode u skladu sa svojom teologijom. Za koju ja naravno mislim da je pogrešna i da unose u tekst nešto što nije poruka samog teksta.
I naravno da prijevod stoji, 1600 godina se stvara vaša teologija. I naravno da neće nestati preko noći. Ali s vremenom hoće.

Da vidimo da li božansko“Ja jesam” zaista stoji u Iv 8;24 ili je riječ o običnom predstavljanju „ja sam [on] “;

wwww.blueletterbible.org

“I said therefore unto you, that ye shall die in your sins: for if ye believe not that I am [he], ye shall die in your sins.”

KJV “said therefore unto you, that ye shall die in your sins: for if ye believe not that I am [he], ye shall die in your sins.”
NKJV "Therefore I said to you that you will die in your sins; for if you do not believe that I am He, you will die in your sins."
NLT “That is why I said that you will die in your sins; for unless you believe that I am who I say I am, you will die in your sins.”
NIV “I told you that you would die in your sins; if you do not believe that I am the one I claim to be, you will indeed die in your sins.”
ESV ““I told you that you would die in your sins, for unless you believe that I am he you will die in your sins.”
NASB "Therefore I said to you that you will die in your sins; for unless you believe that I am {He,} you will die in your sins."
RSV “I told you that you would die in your sins, for you will die in your sins unless you believe that I am he."
ASV “I said therefore unto you, that ye shall die in your sins: for except ye believe that I am [he], ye shall die in your sins.”
Young “I said, therefore, to you, that ye shall die in your sins, for if ye may not believe that I am [he], ye shall die in your sins.”
Darby “I said therefore to you, that ye shall die in your sins; for unless ye shall believe that I am [he], ye shall die in your sins.”
Webster “I said therefore to you, that ye will die in your sins: for if ye believe not that I am [he], ye will die in your sins.”
HNV “I said therefore to you that you will die in your sins; for unless you believe that I am he, you will die in your sins.”

I usporedba sa Iv 8;58 koji je većinom preveden kao “Jesus said unto them, Verily, verily, I say unto you, Before Abraham was, I am.” Te neki čak pišu i velikim slovima “I AM” kako bi pokazali da se Isus predstavio kao Jahve.

Svi ovi trinitaristički prijevodi su većinom preveli Iv 8;58 na način da se Isus predstavlja kao Jahve sa “božanstvenim” riječima “Ja jesam”.
No, kao što se svatko može i sam uvjeriti, da mu je zaista stalo do istine, a ne do vlastite teologije, Iv 8;24 (i 8;28) nije preveden na isti način kao Iv 8;58 iako se radi o istim riječima. Jasnije, navedena tvrdnja je ništa drugo nego pusta želja da se vidi ono čega nema. Iv 8;24 glasi; “ja sam (on)” gdje se Isus osvrće na ono što je već rekao kako bi potvrdio svoje vlastite riječi. Da li se Isus predstavio kao Bog? Ni u kom slučaju. Rasprava se vodi oko njegovog identiteta kao Mesije;

Iv 7; 12 “I među mnoštvom o njemu se mnogo šaptalo. Jedni govorahu: "Dobar je!" Drugi pak: "Ne, nego zavodi narod." …40 Kad su neki iz naroda čuli te riječi, govorahu: "Ovo je uistinu Prorok." 41 Drugi govorahu: "Ovo je Krist." A bilo ih je i koji su pitali: "Pa zar Krist dolazi iz Galileje? 42 Ne kaže li Pismo da Krist dolazi iz potomstva Davidova, i to iz Betlehema, mjesta gdje bijaše David?" 43 Tako je u narodu nastala podvojenost zbog njega.

Iv 7;31 “31 A mnogi iz mnoštva povjerovaše u nj te govorahu: "Zar će Krist, kada dođe, činiti više znamenja nego što ih ovaj učini?"

Iv 7; 25 Rekoše tada neki Jeruzalemci: "Nije li to onaj koga traže da ga ubiju? 26 A evo, posve otvoreno govori i ništa mu ne kažu. Da nisu možda i glavari doista upoznali da je on Krist? 27 Ali za njega znamo odakle je, a kad Krist dođe, nitko neće znati odakle je!" 28
Nato Isus, koji je učio u Hramu, povika: "Da! Poznajete me i znate odakle sam! A ipak ja nisam došao sam od sebe: postoji jedan istiniti koji me posla. Njega vi ne znate. 29 Ja ga znadem jer sam od njega i on me poslao."

Isus izričito jasno i potvrdno odgovara na njihovo propitkivanje da li je on Krist. I Iv 8;24 potvrđuje Isusove riječi da je on Mesija ili Krist.

Da li se Isus smatrao Bogom?

Iv 7; “16 Nato im Isus odvrati: "Moj nauk nije moj, nego onoga koji me posla. 17 Ako tko hoće vršiti volju njegovu, prepoznat će da li je taj nauk od Boga ili ja sam od sebe govorim.”

Jasno da ne može biti jasnije, naravno ne i vama, Isusov nauk NE pripada Isusu već Bogu. Zapazi ovo “ili”, ili je nauk od Boga “ili” je Isus sam od sebe govorio. Isus je sebe negirao kao Boga.

Iv 8;41 “A eto, tražite da ubijete mene, mene koji sam vam govorio istinu što sam je od Boga čuo. Takvo što Abraham nije učinio!”

Isus govori istinu koju je čuo od Boga i sebe je time jasno negirao kao Jahvu. I zašto Isus govori istinu? Jer ju je čuo a ne jer pripada njemu.

Iv 8; “41 Vi činite djela oca svojega." Rekoše mu: "Mi se nismo rodili iz preljuba, jedan nam je Otac - Bog." 42 Reče im Isus: "Kad bi Bog bio vaš Otac, ljubili biste mene jer sam ja od Boga izišao i došao; nisam sam od sebe došao, nego on me posla.”

Židovi imaju samo jednog Oca i to je Bog-Jahve. Isus im odgovara, kada bi Jahve zaista bio njihov Otac, onda bi ljubili njega koji je od Jahve došao. Isus nije došao sam od sebe, već ga je Jahve-Bog poslao (Iv 3;16).

Iv 8; “Odgovori Isus: "Ja nemam zloduha, nego častim svoga Oca, a vi me obeščašćujete.”

Zašto Isus časti svoga Oca? Jer je Otac Jahve-Bog koji ga je poslao.

Iv 8; “No ja ne tražim svoje slave; ima tko traži i sudi.”

Jahve je istinski sudac i zato Isus ne traži svoju slavu jer zna da slava istinski pripada samo Jahvi.

Iv 8;54 “Odgovori Isus: "Ako ja sam sebe slavim, slava moja nije ništa. Ima koji me slavi -
Otac moj, a vi velite da je on vaš Bog »

Kako je moguće da Isusovo slavljenje samog sebe nije ništa ako je Isus Jahve ? Nije li Jahve iz SZ-a jasno naglasio slavu koju daje samom sebi ?

Isusov Otac je židovski Bog Jahve !!! Možeš li netko poreći ovo?

Koja je poruka evanđelja? Da je Isus Bog ili Mesija i Sin Božji?

Iv 20;31 “ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.”

Gdje piše da je uvjet za vječni život potrebna vjera u Isusa Boga? Kako vi tvrdite. Molim konkretno!

Jak 2;19 “Ti vjeruješ da je jedan Bog? Dobro činiš! I đavli vjeruju, i dršću."

I đavoli mogu vjerovati! I znaju da je Bog jedan! Iako tvrdite da se to može samo kršćanskom vjerom upoznati.

Nije li zanimljivo da zlodusi nikada ne oslovljavaju Isusa kao Boga već kao Sina Božjega? A poznaju ga iz nama nedoglednog vremena. Misliš li da oni ne znaju tko je Isus?

Isto tako, kako to da je svaki uvjet vezan uz priznanje Isusa u cijelom NZ-u povezan sa priznanjem Isusa kao Mesije i Sina Božjega a niti jednom kao Boga?

Iv 8;28 u vašem doktrinarno najprilagođenijem prijevodu; “Isus im nato reče: "Kad uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete upoznati da Ja jesam i da sam od sebe ne činim ništa, nego da onako zborim kako me naučio Otac.”

I kršćansko viđenje vlastitog Boga;;

Iv 8;28 “Isus im nato reče: "Kad uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete upoznati da sam ja Jahve i da sam od sebe ne činim ništa, nego da onako zborim kako me naučio Otac.”

Vaš Bog sam od sebe ne čini ništa.

Vaš Bog govori kako je naučio - vaš Bog mora učiti.

I kako ja vidim taj isti citat;

Iv 8;28 “Isus im nato reče: "Kad uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete upoznati da sam to ja (Mesija) i da sam od sebe ne činim ništa (jer Jahve djeluje kroz Isusa), nego da onako zborim kako me naučio (nauk je Jahvin) Otac (Jahve).”

Da li su židovi razumjeli Isusove riječi kao božansko predstavljanje? Očigledno nisu jer i nakon više navodnih “Ja jesam/ja sam Jahve” i dalje ga pitaju tko je on. Očigledno nisu shvatili Isusove obične riječi “ja sam” kao božanske.

Iv 8;53 “Zar si ti veći od oca našega Abrahama, koji je umro? Pa i proroci pomriješe. Kime se to praviš?"”  

Isusov odgovor; Mesijom i Sinom Božjim!


“Ja jesam” stoji tamo jer ste ga vi tamo stavili a ne jer pripada tekstu.

 

 

Ivan 8;58b

 

„Reče im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja jesam!"

 

Da li se Isus predstavio istim riječima kao Jahve iz SZ-a u Izl 3;14?

 

1) Septuaginta

2) I will be...

3) Svi konteksti

4) Obična fraza

 

1)Septuaginta

 

Septuaginta (LXX) je grčki prijevod Starog Zavjeta koji je bio u upotrebi u Isusovo vrijeme i bila je u upotrebi tri stoljeća prije Isusovog rođenja. Usporedimo Iv 8;58 sa grčkom verzijom SZ-a i Izl 3;14

 

Iv 8;58

Jesus said unto them, Verily, verily, I say unto you, Before Abraham was, I am.”

Grčki:
Eipen autois Ieesous, ameen ameen legoo humin, prin Abraam genesthai egoo eimi.

 

Izl 3;14

And God said unto Moses, I AM THAT I AM: and he said, Thus shalt thou say unto the children of Israel, I AM hath sent me unto you.

Grčki:
Kai eipen ho Theos pros Moouseen Egoo Eimi Ho Oon kai eipen outoos ereis tois uiois Israeel Ho Oon apestalken me pros umas

 

Znači;

 

LXX (zadnji dio Izl 3:14):

|ho oon = o wn| I AM
|apestalken =
apestalken| hath sent me
|me pros umas =
me proV umaV| unto you.


Usporedimo sa;

 

Ivan 8:58:

|prin = prin| before
|Abraam =
Abraam| Abraham
|genethai =
genesQai| was (or 'came into being')
|egoo eimi =
egw eimi| I AM.

 

Grčke riječi upotrebljene u Septuaginti kojima se Bog navodno predstavio sa "Ja jesam" je "ho oon" a ne "egoo eimi". Ivan 8;58 ne veže Isusove riječi sa Božjim predstavljanjem u Izlasku 3;14! To su različite riječi sa različitim značenjem. Bog se predstavio kao  "ho oon" a ne kao "egoo eimi"!

 

Izlazak 3;14 preveden glasi egw eimi o wn (egoo eimi ho oon) što znači "Ja sam Postojeći, Biće". Znači prijevod glasi "Ja sam Biće, Onaj koji postoji, Koji jest" a ne "Ja sam koji Ja Jesam"!

 

Problem nastaje kod prevođenja jer glagol "ehyeh" može značiti 'I will be', 'I become', ili 'I will become', i zamjenice 'that', 'who', 'what', ili čak 'because'. “Ehyeh” je imperfekt glagola “hayah”, tj. biti ili postati i označava buduću radnju.U hebrejskom jeziku ne postoji prezent (prezentom se prevodi hebrejski perfekt a ne imperfect).  Prevodioci Septuaginte su dali naglasak na ono šta Bog predstavlja (Biće, Onaj koji jest) a ne na nekakvo navodno ime koje koristi. Bog ima jedinstveno ime koje glasi JHVH. Iako Septuaginta nije doslovno prevedena, njena važnost je u tome što je korištena u to vrijeme i pokazuje kako su prevodioci i čitatelji doživljavali i tumačili Izl 3;14 tj. dokaz je da nije povezana sa Iv 8;58.

 

2)Izlazak 3;14; "ehyeh asher ehyeh"; hebrejski original;

 

VAŽNA NAPOMENA;

"S tim u vezi značajno je dvoje: hebrejski jezik nema prezenta, nego samo-ako se tako smije reći-perfekt i futur." Biblija, izdavačka kuća Stvarnost, 1171. stranica.

 

"And God said unto Moses, I will become whatsoever I please. And he said-Thus shalt though say to the sons of Israel, I will Become hath sent me unto you." Emphasised Bible, J.B.Rotherham.

"...I will be what I will be ..."- James Moffatt

"...I will be what I will be."-S.T.Byington.

"...I will be that I will be."- I.Leeser.

"I shall continue to be what I have always been."- J.Washington Watts.

"I will be what I will be." Revised Standard Version/New Revised Standard Version- alternative trans. given

"I will be what I will be." New International Version. alternative trans.given

"I will be what I will be."- The Revised English Bible(1989)alternative trans.given

"I SHALL PROVE TO BE WHAT I SHALL PROVE TO BE." Heb.,..(Ehyeh asher Ehyeh), God's own self-designation; Leeser, "I WILL BE THAT I WILL BE"; Rotherham, "I Will Become whatsoever I please."....

 

Ehyeh comes from the Heb.verb ha.yah , "become;prove to be." Here, Ehyeh is in the imperfect state, the first person sing., meaning "I shall become"; or, "I shall prove to be." The reference here is not to God's self-existence but as to what he has in mind to become toward others..."(p.86)

 

Jednostavno; hebrejski glagoli upotrebljeni ovdje su imperfekti i "Ja sam" je normalni prijevod perfekta a ne imperfekta. Ehyeh ne znači "Ja sam" nego je pravilnije "Ja ću biti" ili "Ja sam koji želim biti".

 

Doslovni prijevod Izl 3;14 na grčki bi glasio “esomai hos esomia.” ili na engleskom “I will be what who I will be.” Redak 3;12 koristi riječ "ehyeh" i prevodi se "ja ću biti" (“I WILL BE.”) u svim Biblijama dok 3;14 trinitarijanci traže da prevode kao "Ja sam" iako se radi o istoj riječi (ehyeh).

Na hebrejskom "Ja sam koji ja jesam" (“I AM THAT I AM”) bi glasio otprilike “ANI ASHER ANI” što nemamo u Izl 3;14!

 
3)Kontekst Ivana 8;58


Stjepan je rekao farizejima da vidi Isusa zdesna Bogu na što su ga oni kamenovali. Nije rekao da je Isus Bog ali je to bilo dovoljno da ga usmrte. Isto tako nije pohulio i sebe usporedio sa Bogom.

Zašto su židovi željeli ubiti Isusa?


Redak;

15-Isus optužuje Židove da sude po tijelu;
21,24-da će umrijeti u svojim grijesima
32,33-ako ne vjeruju Isusu da nisu oslobođeni
34-da su sluge grijehu
37,40-da traže da ga ubiju, da su ubojice
43,47-da ne razumiju duhovne stvari jer nisu od Boga
44-da im je otac Đavao
47-da nisu od Boga
49-da obeščašćuju Isusa
54,55-da ne poznaju Jahvu
55-da su lašci
Zatim Židovi razumiju da ih Isus optužuje da su rođeni u preljubu-41,
da Isus ima zloduha-52,
da se Isus uzdiže iznad Abrahama-53,
da je Isus vidio Abrahama-56.

Rabinska Antologija kaže; “Tako su velike zasluge Abrahamove da on može iskupiti sve počinjene taštine i laži koje je Izrael učinio u ovom svijetu.” (London, 1938, C. Montefiore and H. Loewe, p. 676)

Isus je upotrebio ego eimi barem dvadeset puta i nije bilo nikakve reakcije na njega. Isus najvjerojatnije nije ni govorio na grčkom Židovima. Isus je rekao npr.Iv 6;35,48 "Ja sam kruh života" i nije izazvao nikakvu reakciju makar je upotrebio "ego eimi". Židovi prigovaraju na njegove riječi ali ne na ego eimi nego na izraz da je došao sa neba, retci 42, 51, 52.

Znači, Isus je upotrebio "Ja sam" 5 puta (Iv 8;12,18,24,28,58) da bi tek peti put židovi navodno razumjeli šta je Isus rekao? Teško je za vjerovati da je izostala reakcija kod prvog puta! Zatim, koristio je nakon toga "ego eimi" još 5 puta (Iv 10;7,9,11,14 13;19) i nije izazvao kamenovanje!


4) Značenje izraza "ego eimi"

Ego eimi je je oblik kojim se u grčkom izriče fraza "ja sam bio i još uvijek sam" ili obično „ja sam“. Radnja u Iv 8;58 je počela prije nego se Abraham rodio i još uvijek traje i zato prevodioci na mjestima gdje je slična sintaksa i gdje je ego eimi poput Lu 2:48; 13:7; 15:29; Joh 5:6; 14:9; 15:27; Ac 15:21;26;31; 2Co 12:19; 1Jo 3:8 Ti.3:18; 2Pt.3:4;1 Jn 2:9;3:8." koriste perfekt.

Ego eimi se prevodi kao;

1)"I was."
2)"I am"
3)"I have been."

New International Version; Iv15;27
"And you must also testify, for you have been with me from the beginning."
U originalu; "and you but are-bearing-witness that from beginning with me you-are."

Eimi (este) je preveden kao perfekt jer se radi o prezentu koji prikazuje prošlu radnju koja još traje.

Isus ne govori točno koliko je prije Abrahama, milijardu godina ili 3 minute. Isto tako ne govori ni da je vječno postojao prije Abrahama. Jednostavno poručuje židovima da je on bio prije Abrahama i da očito još uvijek postoji.
Micah 5.2 "But you, O Bethlehem of Ephrathah, who are one of the little clans of Judah, from you shall come forth for me one who is to rule in Israel, whose origin is from old, from ancient days."
Vidimo da je u proročanstvu o Isusu napomenuto da su mu počeci iz davnih vremena. Židovi su to mogli shvatiti kao da Isus sebi pripisuje to proročanstvo i time se predstavlja kao Mesija što je moglo izvati reakciju na njega.

Izl 3;14 ne označava sadašnje vrijeme i u najgorem slučaju je višeznačni vremenski oblik, koji nema isto značenje kao Iv 8;58 koji je prezent ali i taj glagol se koristi (ego eimi) za označavanje drugih vremena.

 

a)  Iv ... 6;20 (Mt 14;27 Mk 6;50) 6;35 6;41 6;48 8;12 8;18 8;24 8;28 8;58 10,7,9,11,14 13;19 15;5 18;5,6 (Mt 26;47-56 Mk 14;43-50 Lu 22;47-53) Iv 18;13,14,19,-24 (Mt 26,63 Mk 14;62 Lu 22;70)... iliti kada prevodioci prijeđu granicu između stvarnosti i mašte.

U tolikoj želji da Isusa prikažu Bogom, trinitaristički prevodioci su iz običnog svakodnevnog izraza "ja sam" (ego eimi) stvorili riječi sa božanskim naglaskom. Čini mi se da Isus nije mogao izgovoriti te dvije jednostavne, svakodnevne i obične riječi a da svi okolo njega nisu padali na koljena jer su prepoznali Jahvu osobno.

Neobično je da Isusovi slušatelji nisu iz neprestanog ponavljanja tih riječi prepoznali božansko predstavljanje a i zanimljiv je izbor prevodioca gdje će ubaciti božansko predstavljanje a gdje ne, te smisao koji dobiva kontekst tih citata kada obični "ego eimi" postane "Ja Jesam".

-Da li je potrebno prevoditi "ego eimi" sa božanskim prizvukom?

Iv 6;20-Isus se identificira učenicima najobičnijim riječima (kao u Mt i Mk) zbog slabije vidljivosti (redak 17)-NIJE POTREBNO
Iv 8;24-Očito Isus sebe nije predstavio sa božanskim riječima čim nitko nije reagirao na njega i opet ga pitaju o identitetu. Isus govori o tome kako je njegovo svjedočanstvo istinito i ukoliko židovi to ne prepoznaju, ostaju u svojim grijesima.-NIJE POTREBNO
Iv 8;28-Bog koji "sam od sebe ne čini ništa i da zbori kako ga je naučio netko drugi i koji uvijek čini šta je milo drugom članu Trojstva"-Očito- NIJE POTREBNO
Iv 8;58-Objašnjeno-NIJE POTREBNO
Iv 13;19-Isus govori o ispunjenju proročanstva tako da učenici mogu prepoznati da se proročanstvo obistinilo na njemu i time između ostalog dokazuje da je on prorečeni Mesija iz SZ-a.-NIJE POTREBNO
18;5,6-Isus je svojim nastupom i unutrašnjom snagom uzdrmao pridošlice.
Na njihov odgovor da traže Isusa, on im odgovara da im je već rekao da je on. Očito obične riječi u odvažnom odgovoru. Nikakva reakcija da je Isus pohulio. Mt, Mk i Lu ne spominju nikakve božanske riječi.-NIJE POTREBNO
Mk 14;62 Lu 22;70-Najbolji primjer koliko je važno ispravno prevođenje. Ako je Isus već prije izrekao pred židovima misteriozne riječi kojima se poistovjetio sa Jahvom, zašto ga židovi pitaju opet da li je on „Krist, Sin Blagoslovljenog, Sin Božji“ a ne „Bog“ osobno?
Da li su židovi zaboravili šta je Isus već rekao? Nije li veća optužba da se pravio Bogom? Pitanje glasi da li je Isus očekivani Mesija i Sin Blagoslovljenog (očito je riječ o židovskom Bogu Jahvi) a Isusov odgovor pokazuje da će sjediti zdesna Jahvi (Sili, sili Božjoj). Naravno, Matej ne spominje nikakve božanske riječi („Ti kaza“) isto kao i Ivan. I nakon Isusovog odgovora, židovi ga i dalje pogrdno zovu „Kristom“? Neobično, ako se Isus predstavio kao Bog, da mu se izruguju kao Mesiji kad je Bog daleko veća hula i razlog za napadanje.-Očito- NIJE POTREBNO



-Zašto negdje da a drugdje ne?

Zašto ovdje DA;
Iv 6;20 8;24 8;28 8;58 13;19 18;5,6 Mk 14;62 Lu 22;70
a ovdje NE;
Iv 6;35 6;41 6;48 8;12 8;18 10,7,9,11,14 15;5 18;13,14,19,-24 Mt 14;27 26;47-56 26;63 Mk 6;50 14;43-50 Lu 22;47-53

U čemu je razlika? Nije li to selektivno prevođenje?



-Iv, Mt, Mk, Lu
Još jedan dokaz da Isusove riječi nemaju odjek Jahvinih je usporedba istog događaja u različitim evanđeljima. Očito, da se Isus predstavio kao Jahve su najveće riječi koje su pisci evanđelja mogli zapisati.
Iv
6;20 (Mt 14;27 Mk 6;50)
Dok su u Ivanu prevodioci preveli Isusove riječi kao božanske, u Mateju i Marku nisu smatrali da je to potrebno iako je riječ o istom događaju.
18;5,6 (Mt 26;47-56 Mk 14;43-50 Lu 22;47-53)Opet se u Ivanu Isus navodno predstavio kao Jahve, Matej, Marko i Luka šute.
Iv 18;13,14,19,-24 (Mt 26,63 Mk 14;62 Lu 22;70)
Sad Ivan i Matej ne navode ništa ali Marko i Luka su odjednom mistični.

Ovo je dobar primjer kako su prevodioci ti koji odlučuju umjesto čitatelja šta je u Isusovim riječima božansko a šta nije. Zašto su Isusove iste riječi u pojedinim evanđeljima različito interpretirane? Nije li to dobar primjer nepoštenja kada se u biblijski tekst ubacuje nešto što tamo ne pripada? I zašto prevodioci nisu označili na svim mjestima Isusove riječi kao božanske? Da li je u pitanju njihova zaboravnost ili su možda i sami svjesni da ubacuju nešto što Isus nije rekao te ne žele u svojoj interpretaciji ići predaleko?

 

 

The phrase “I am” occurs many other times in the New Testament, and is often translated as “I am he” or some equivalent (“I am he”—Mark 13:6; Luke 21:8; John 13:19; 18:5, 6 and 8“It is I”—Matt. 14:27; Mark 6:50; John 6:20“I am the one I claim to be”—John 8:24 and 28.).  It is obvious that these translations are quite correct, and it is interesting that the phrase is translated as “I am” only in John 8:58If the phrase in John 8:58 were translated “I am he” or “I am the one,” like all the others, it would be easier to see that Christ was speaking of himself as the Messiah of God (as indeed he was), spoken of throughout the Old Testament

 

 

Parker, P.G. Clarified N.T.:Jesus answered, before Abraham existed, I existed.

Cotton Patch Version (1970) :To this Jesus replied, I existed before Abraham was born.
Good News for the World (1969) :Jesus answer, I tell you the truth. I already was before Abraham was born.
International Bible Translators:Jesus said to them, I am telling the truth: I was alive before Abraham was born!
 New American Standard Bible (NASB) (margin 1960-1973 editions): Or, "I have been."
The Living New Testament: "The absolute truth is that I was in existence before Abraham was ever born."
The 20th Century New Testament: "before Abraham existed I was."
The New Testament, An American Translation Goodspeed: "I tell you I existed before Abraham was born."
The Complete Bible, An American Translation Goodspeed: "I tell you I existed before Abraham was born."
New Believers Bible, New Living Translation: "I existed before Abraham was even born."
The New Testament, C. B. Williams: "I solemnly say to you, I existed before Abraham was born."
The Book, New Testament: The absolute truth is that I was in existence before Abraham was ever born."
The Living Bible: "I was in existence before Abraham was ever born."
The Four Gospels, Lattimore: "Truly, truly I tell you, I am from before Abraham was born."
The New Testament, From the Peshitta Text, Lamsa: "Before Abraham was born, I was."
An American Translation, In The Language of Today, Beck: "I was before Abraham."
New Testament Contemporary English Version: "I tell you.that even before Abraham was, I was, and I am."
The Living Scriptures (Messianic Version): "I was in existence before Abraham was ever born."
The Unvarnished New Testament: "Before Abraham was born, I have already  been."
The New Testament, Klist & Lilly: "I am here-and I was before Abraham."
The New Testament in the Language of the People, Williams: "I existed before Abraham was born."
The New Testament, Noyes: "From before Abraham was, I have been."
A Translation of the Four Gospels, Lewis: "Before Abraham was, I have been."
The Syriac New Testament, Murdock: "Before Abraham existed I was."
The Curetonian Version of the Four Gospels, Burkitt: "Before Abraham came to be, I was."
The Old Georgian Version of the Gospel of John, Blake & Briere: "Before Abraham came to be, I was."
Nouvum Testamentum AEthiopice, Platt, Lepzip: "Before Abraham was born, I was."
The New Testament Or Rather the New Covenant, Sharpe: "I was before Abraham was born."
The 20th Century New Testament 1904: "Before Abraham existed I was already what I am."
The New Testament, Stage: "Before Abraham came to be, I was."
The Coptic Version the New Testament in the Southern Dialect, Horner: "Before Abraham became, I, I am being."
The Documents of the New Testament, Wade: "Before Abraham came into being, I have existed."
The New Testament in Hebrew, Delitzsh: Before Abraham was, I have been."
The New Testament in Hebrew, Salkinson & Ginsberg: "I have been when there had as yet been no Abraham."
The New Testament of Our Lord and Savior, Jesus Christ, Swan: "I existed before Abraham was born."
The New Testament (in German) Pfaefflin: "Before there was an Abraham, I was already there."
The Authentic New Testament, Schonfield: "I existed before Abraham was born."
Biblia Sagdrada, Roman Catholic: "Before Abraham existed, I was existing."
The New Testament of Our Lord and Savior, Jesus Christ, Noli: "I existed before Abraham was born."
The Concise Gospel and The acts, Christianson: "I existed even before Abraham was born."
A Translators Handbook to the Gospel of John, Nida: "Before Abraham existed, I existed, or.I have existed."
The Simple English Bible: "I was alive before Abraham was born."
The Original New Testament, Schonfield: "I tell you for a positive fact, I existed before Abraham was born."
The Complete Gospels Annotated Scholars Version, Miller: "I existed before there was an Abraham."

 

Version

John 8:12

John 8:18

John 8:24

John 8:28

John 8:58

John 9:9

NWT

I am

I am

I am [he]

I am [he]

I have been

I am [he]

AT

I  am

I am

I am

I am

I existed

I am

New Living Trans

I am

I am

I am

I am [he]

I existed

I am

Williams

I am

N/A

I am

I am

I existed

I am

Beck

I am

N/A

I'm

I am

I was

I'm

Lamsa

I am

N/A

I am

I am he

I was

I am he

Simple English

I am

I am

I am

I am

I was alive

I'm

Moffatt

I am

N/A

I am

I am

I have existed

I am

NASB Reference
Edition 1960-73

I am

I am

I am He

I am He

I am...
ftn: I have been

I am

Five Gospels

I am

N/A

I am

I am

I existed

It's me

Living Bible

I am

I am

I am

I am

I was in existence

I am

Kleist&Lilly NT

I am

I am

I am he

I am he

I am here and I was

I am

20th Century NT

I am

N/A

I am

I am

I was

I am he

21st Century NT

I am

I am

I am

I am

came into being

I am

 

We see this in Scriptures like John 14:9:
"Have I been with you all this time, Philip" JB
"Don't you know me, Philip, even after I have been among you such a long time?" NIV
"For a long time I have been with you all; yet you do not know me, Philip?" Good News Bible

 

 

Ivan 10;17,18

 

17 Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. 18 Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga."

 

Isusov život je vezan uz Očevu zapovijed.

 

 

Ivan 10;30

 

„Ja i Otac jedno smo.”


Slažem se da je Isus u složnoj uniji sa Ocem. Isto kao što kršćani trebaju biti jedno sa/u njima (Iv 17;21-23). Očito je riječ o duhovnoj povezanosti i usklađenosti vjere. Zapazi redak prije, (Iv 10;29), da je Isusov Otac veći od svih (?). Ne spominje se nikakva unija od dvije (tri) osobe u jednom Bogu.

Citat govori o duhovnom jedinstvu Oca i Sina i njihovoj intimnoj povezanosti a ne o dvije osobe koje čine jednog Boga.

I kršćani su sudionici tog jedinstva.

Iv 17;11,20-23

“Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi. Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi.”

Da li će kršćani biti doslovno jedni u drugima, svi će činiti jednog multičovjeka kao što je i trinitaristički Bog sastavljen od više osoba? Ili je ipak riječ o duhovnom jedinstvu?


“Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao. I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno - ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio.”

 

Da li si kršćani dio trojedinog (n-jedinog Boga) jer se nalaze u Isusu i Njegovom Ocu?

 

Isti izraz (jedno);

 

1.Kor 3;5-8 " Ta što je Apolon? Što je Pavao? Poslužitelji po kojima povjerovaste - kako već komu Gospodin dade. 6 Ja zasadih, Apolon zali, ali Bog dade rasti. 7 Tako niti je što onaj tko sadi ni onaj tko zalijeva, nego Bog koji daje rasti. 8 Tko sadi i tko zalijeva, jedno su; a svaki će po svome trudu primiti plaću."

 

Iv 11;51,52 "51 To ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod; 52 ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno."

 

Gal 3;28 "Nema više: Židov - Grk! Nema više: rob - slobodnjak! Nema više: muško - žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu!"

 

Ef 4;3-6 "3 trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira! 4 Jedno tijelo i jedan Duh - kao što ste i pozvani na jednu nadu svog poziva! 5 Jedan Gospodin! Jedna vjera! Jedan krst! 6 Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima!

 

 

Ivan 10;33

 

„Odgovoriše mu Židovi: "Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: što ti - čovjek - sebe Bogom praviš."

 

We note right away that it is the Jews who drew this conclusion and make the charge. It is not a statement which comes from Jesus. Now, this is about as trustworthy as your average Pharisee when it came to attitudes toward the Nazarene. However, we are more interested in Jesus’ own response to this accusation from his religious oppossers. There is a fine opportunity for Jesus to clear up matters. If Jes believed himself to be God, equal to God, or part of a triune Godhead, how we to suppose he might answer their question. Surely, he must be honest, and say, "Yes," or, "I am he," or something of the sort? How did Jesus answer the Jews?

John 10.24, 35 has the Nazarene’s answer: ‘Is it not written in your law (at Psalm 82.6), "I said, ‘You are gods.’ If those to whom the word of God came were called ‘gods’ -- and the scripture cannot be annulled -- can you say that the one whom the Father sent in to the world is blaspheming because I said, ‘I am God’s Son’?" Is it strange that the Nazarene seeks the authority of Psalm 82.6 where Yahweh refers to the Israelite judges as "gods"? Does not Jesus’ own use of the Bible show there are other "gods" or degrees of being "god"? How can one argue that Jesus thought himself The God when he only claims to the "the Son of God"?

We note there is no article before the theon in 10.33 so this could be translated "a god." The Jews said, "because you being a man make yourself a god." Compare the New English Bible: "You, a mere man, claim to be a god." This translation is more consistent with Jesus’ own response and use of Psalm 82.6.

 

The Jews felt  that Jesus was  making  himself equal to God.  But, since when  are Christians to be  taught  the  truth

10]  about  the Son of God from what his opposers felt? What the Jews felt is not the important factor; what Jesus meant   is the important factor. Jesus showed that those Jews, who accused him of blasphemy were wrong. He quoted Psalms 82:6 in John 10:34, 35 to them,  in this manner:  "Jesus answered them, "Is it not written in your law, 'I said,  

      'Ye are gods?' If he [Jehovah God] called them gods, unto whom the word of God came, and the scripture cannot be broken; say ye of Him, Whom the Father hath sanctified, and sent into the world, 'Thou blasphemest; because I said, 'I am the Son of God?" Jesus told them that he only claimed to the Son of God. He showed them that they were wrong in accusing him of claiming to be God.

 

 

Ivan 12;31-41

 

Komentar;

 

Jason: Several verses show that the Christ of the New Testament is the Jehovah of the Old Testament. For example, Isaiah wrote about Jehovah in Isaiah 6:1-6, and John, in John 12:31-41 says Isaiah saw Jesus’ glory and spoke of
Him.

 

Odgovor;

 

Reply: John 12:38 refers to the "arm of Jehovah" at Isaiah 53:1. Here, along with Is 40:10, we have the "arm of Jehovah" as being the Messiah and differentiated from his Father, Jehovah. In fact, at Isaiah 53:10, it says,
"Yet it pleased Jehovah to bruise him; he hath put him to grief."
Bruise who? Himself? Please! We can look at Jesus and see God's glory, because it was given to him.
"And the glory which thou hast given me I have given unto them; that they may be one, even as we are one." John 17:22
We should also reflect God's glory, as we are to be "imitators of God." (Eph 5:1)

 

 

SLAVA SVJETLOST

 

Komentar;

 

Apostol Ivan je citirao Izaiju proroka da ukaže svojim čitateljima kako je Izaija vidio Isusovu slavu i unaprijed govorio za njega. Kao što su Židovi u Ivanu 12, 35-41 bili slijepi da vide Isusa kao Gospodina, isto tako su danas Jehovini svjedoci slijepi da ga vide kao takvoga. A sa slijepcima je uzaludno raspravljati o ljepoti svjetla jer je oni jednostavno ne vide.

Odgovor;


Prilično si jak na riječima. Da li si i tako velika osoba u stvarnosti ? Veliki kršćanin? Jehovini svjedoci vide Isusa kao Gospodina. Ali ne kao Jahvu već kao Sina božjega.

I kao što si i sam dobro primjetio, riječ je o Isusovoj slavi a ne Božjoj.

Iv 12;26 Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac." Isus tumači smisao svoje smrti 27 mi je sada potresena i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas! 28 Oče, proslavi ime svoje!" Uto dođe glas s neba: "Proslavio sam i opet ću proslaviti!" 29 Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: "Zagrmjelo je!" Drugi govorahu: "Anđeo mu je zborio." 30 Isus na to reče: "Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas." 31 "Sada je sud ovomu svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen. 32 A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi." 33 To reče da označi kakvom će smrću umrijeti. 34 Nato mu mnoštvo odgovori: "Mi smo iz Zakona čuli da Krist ostaje zauvijek. Kako onda ti govoriš da Sin Čovječji treba da bude uzdignut? Tko je taj Sin Čovječji?" 35 Isus im nato reče: "Još je malo vremena svjetlost među vama. Hodite dok imate svjetlost da vas ne obuzme tama. Tko hodi u tami, ne zna kamo ide. 36 Dok imate svjetlost, vjerujte u svjetlost da budete sinovi svjetlosti!" To Isus doreče, a onda ode i sakri se od njih. Zaključak: nevjerovanje židovsko 37 Iako je Isus pred njima učinio tolika znamenja, oni ne povjerovaše u njega, 38 da se ispuni riječ koju kaza prorok Izaija: Gospodine! Tko povjerova našoj poruci? Kome li se otkri ruka Gospodnja? 39 Stoga i ne mogahu vjerovati, jer Izaija dalje kaže: 40 im oči, stvrdnu srca; da očima ne vide, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih ozdravim. 41 Reče to Izaija jer je vidio slavu njegovu te o njemu zborio. 42 Ipak, mnogi su i od glavara vjerovali u njega, ali zbog farizeja nisu to priznavali: da ne budu izopćeni iz sinagoge.
43 Jer više im je bilo do slave ljudske, nego do slave Božje. 44 A Isus povika: "Tko u mene vjeruje, ne vjeruje u mene, nego u onoga koji me posla; 45 i tko vidi mene, vidi onoga koji me posla. 46 Ja - Svjetlost - dođoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane. 47 I sluša li tko moje riječi, a ne čuva ih, ja ga ne sudim. Ja nisam došao suditi svijetu, nego svijet spasiti. 48 Tko mene odbacuje i riječi mojih ne prima, ima svoga suca: riječ koju sam zborio - ona će mu suditi u posljednji dan. 49 Jer nisam ja zborio sam od sebe, nego onaj koji me posla - Otac - on mi dade zapovijed što da kažem, što da zborim. 50 I znam: zapovijed njegova jest život vječni. Što ja dakle zborim, tako zborim kako mi je rekao Otac."

Kratko ću komentirati a ti me kratko demantiraj.


Tko služi Isusa biti će počašćen od strane njegovog Oca a ne od Isusa jer je Otac Bog Jahve. Otac može izbaviti Isusa jer je Otac Jahve iz Starog Zavjeta. Očevo proslavljeno ime glasi Jahve. Mnoštvo ispituje Isusov identitet kao Mesije a ne Boga. Tko vjeruje u Isusa ne vjeruje zapravo u Isusa nego u Jahvu koji ga je poslao. Isus je svjetlo koje predstavlja Jahvu, njegovog Oca i po tome je Isus istinsko svjetlo jer predstavlja istinskog Boga koji ga je poslao. Kroz Isusa i njegove postupke se može upoznati nevidljivi Jahve. Isusove riječi nisu uistinu njegove već Jahvine koji mu daje zapovijed šta da govori. Isusov nauk nije njegov već Jahvin koji ga je poslao. Sve što Isus kaže su riječi samoga Jahve koji govori kroz Svog Sina.

Pregledao sam sve navedene citate. Razlika između Jahve i Isusa ostaje. Ne postoji niti najmanja sumnja.

Iz 2 ;5 " Hajde, dome Jakovljev, u Jahvinoj hodimo svjetlosti!"
Iz 42 ;6 « 6 Ja, Jahve, u pravdi te pozvah, čvrsto te za ruku uzeh; oblikovah te i postavih te za Savez narodu i
svjetlost pucima"
Jr 13 ;"16 Dajte slavu Jahvi, Bogu svojemu, prije nego što se smrkne, prije nego što se noge vaše spotaknu po planinama mračnim. Vi se nadate svjetlosti, a on će je u mrak pretvoriti, prometnuti u crnu tamu!"
Iv 1 ;" 5 i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze."
Iv 1;"9 Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet;
Iv 11;"10 Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu."
Ef 5 ;8 "Da, nekoć bijaste tama, a sada ste svjetlost u Gospodinu: kao djeca svjetlosti hodite"
1.Iv 2 ;11 « 11 A tko mrzi brata svojega, u tami je, u tami hodi i ne zna kamo ide jer mu tama zaslijepi oči."
Lk 16 ;8 «8 "I pohvali gospodar nepoštenog upravitelja što snalažljivo postupi jer sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti."

Iz 53;"Tko da povjeruje u ono što nam je objavljeno, kome se otkri ruka Jahvina?" 2 Izrastao je pred njim poput izdanka, poput korijena iz zemlje sasušene. Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio. 3 Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bješe, odvrgnut. 4 A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo, dok smo mi držali da ga Bog bije i ponižava. 5 Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna - radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše. 6 Poput ovaca svi smo lutali i svaki svojim putem je hodio. A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju. 8 Silom ga se i sudom riješiše; tko se brine za njegovu sudbinu? Da, iz zemlje živih ukloniše njega, za grijehe naroda njegova nasmrt ga izbiše. 11 Zbog patnje duše svoje vidjet će svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom. Sluga moj pravedni opravdat će mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti. 12zato ću mu mnoštvo dati u baštinu i s mogućnicima plijen će dijeliti, jer sam se ponudio na smrt i među zlikovce bio ubrojen, da grijehe mnogih ponese na sebi i da se zauzme za zločince.

Rim 16 "Ali nisu svi poslušali blagovijesti - evanđelja! Zaista, Izaija veli: Gospodine, tko povjerova našoj poruci? 17 Dakle: vjera po poruci, a poruka riječju Kristovom."
Mt 13;14 "Tako se ispunja na njima proroštvo Izaijino koje govori: Slušat ćete, slušati - i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati - i nećete vidjeti!"
Rim 9;18 "Tako dakle: smiluje se komu hoće, a otvrdnjuje koga hoće."
Heb 11;13"U vjeri svi su oni umrli, a da nisu zadobili obećanja, već su ih samo izdaleka vidjeli i pozdravili priznavši da su stranci i pridošlice na zemlji."
1,Kor 5;" neka se takav preda Sotoni na propast tijela da bi se spasio duh u Dan Gospodina Isusa."


Iz6;"6One godine kad umrije kralj Uzija, vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu. Skuti njegova plašta ispunjahu Svetište. (2) Iznad njega stajahu serafi; svaki je imao po šest krila: dva krila da zakloni lice, dva da zakrije noge, a dvama je krilima letio. (3) I klicahu jedan drugome: "Svet! Svet! Svet Jahve nad Vojskama! Puna je sva zemlja Slave njegove!" (4) Od gromka glasa onih koji klicahu stresoše se dovraci na pragovima, a Dom se napuni dimom. (5) Rekoh: "Jao meni, propadoh, jer èovjek sam neèistih usana, u narodu neèistih usana prebivam, a oèi mi vidješe Kralja, Jahvu nad Vojskama!" (6) Jedan od serafa doletje k meni: u ruci mu žerava koju uze kliještima sa žrtvenika; (7) dotaèe se njome mojih usta i reèe: "Evo, usne je tvoje dotaklo, krivica ti je skinuta i grijeh oprošten." (8) Tad èuh glas Gospodnji: "Koga da pošaljem? I tko æe nam poæi?" Ja rekoh: "Evo me, mene pošalji!" (9) On odgovori: "Idi i reci tom narodu: 'Slušajte dobro, al' neæete razumjeti, gledajte dobro, al' neæete spoznati.' (10) Otežaj salom srce tom narodu, ogluši mu uši, zaslijepi oèi, da oèima ne vidi, da ušima ne èuje i srcem da ne razumije kako bi se obratio i ozdravio." (11) Ja rekoh: "Dokle, o Gospode?" On mi odgovori: "Dok gradovi ne opuste i ne ostanu bez žitelja, dok kuæe ne budu bez ikoga živa, i zemlja ne postane pustoš, (12) dok Jahve daleko ne protjera ljude. Haranje veliko pogodit æe zemlju, (13) i ostane li u njoj još desetina, i ona æe biti zatrta poput duba kad ga do panja posijeku. Panj æe njihov biti sveto sjeme."

Možeš me demantirati. Jahve je istinska svjetlost, istinski izvor svjetlosti. Jahve je postavio Isusa kao svjetlost pucima i time Isusova svjetlost nije njegova nego Jahvina koji ga je postavio kao svjetlost i koga Isus predstavlja. Jahve je pozvao postavio i oblikovao Isusa za Savez narodima. Izaija nije vidio Isusa kao Jahvu već Isusa kao Mesiju;

„11 Zbog patnje duše svoje
vidjet će svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom. Sluga moj pravedni opravdat će mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti. 12o ću mu mnoštvo dati u baštinu i s mogućnicima plijen će dijeliti, jer sam se ponudio na smrt i među zlikovce bio ubrojen, da grijehe mnogih ponese na sebi i da se zauzme za zločince.“

Isus je Jahvin pravedni Sluga koji će se nasititi Jahvinom svjetlošću zbog svojeg žrtvovanja. Izaija potpuno jasno razlikuje Jahve i Isusa. Isus će biti nagrađen zbog svoje revnosti prema Jahvi.

Ništa od navedenih citata ne govori u prilog tvojoj tvrdnji da je Isus Jahve. Možda je sa tobom uzaludno raspravljati?

 

 

2. ''Slava koju je Izaija vidio pripada Isusu kao Mesiji a ne Isusu kao Bogu.''

Izaija je vidio Boga (Iz 6, 1-10), a ne utjelovljenog Mesiju.

Da, Izaija je vidio Jahvu (na određeni način), ali ne i Isusa, već Isusovu slavu kao Jahvinog Slugu i Mesiju. Očigledno je riječ o proročanstvima koje je Izaija prorekao o Isusu. Izaija više nego jasno razdvaja Jahvu i Isusa. Možeš li me demantirati? Isto tako, nanizao sam SVE citate koji su vezani uz to poglavlje pri čemu je vidljivo da Izaija ne miješa Jahvu i Jahvinog Slugu. Možeš li demantirati tvrdnje iz mojeg prošlog maila upućenog tebi?

 

 

Ivan zove Isusa Svjetlom, a zatim u poslanici zove Boga Svjetlom. Uvjeren sam da je znao što je pisao kada je ovo pisao.

Slažem se. Možda zato što su obojica Svjetlost, Bog kao izvor Svjetlosti, Isus kao Njegov odsjaj.


Iz 42 ;6 « 6 Ja, Jahve, u pravdi te pozvah, čvrsto te za ruku uzeh; oblikovah te i postavih te za Savez narodu i svjetlost pucima"

Iz 11 Zbog patnje duše svoje vidjet će svjetlost i
nasititi se spoznajom njezinom. Sluga moj pravedni opravdat će mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti. 12o ću mu mnoštvo dati u baštinu i s mogućnicima plijen će dijeliti, jer sam se ponudio na smrt i među zlikovce bio ubrojen, da grijehe mnogih ponese na sebi i da se zauzme za zločince.“

Citirati ću sebe;

"Možeš me demantirati. Jahve je istinska svjetlost, istinski izvor svjetlosti. Jahve je postavio Isusa kao svjetlost pucima i time Isusova svjetlost nije njegova nego Jahvina koji ga je postavio kao svjetlost i koga Isus predstavlja. Jahve je pozvao postavio i oblikovao Isusa za Savez narodima.
Isus je Jahvin pravedni Sluga koji će se nasititi Jahvinom svjetlošću zbog svojeg žrtvovanja. Izaija potpuno jasno razlikuje Jahve i Isusa. Isus će biti nagrađen zbog svoje revnosti prema Jahvi."

Ef 5 ;8 "Da, nekoć bijaste tama, a sada ste svjetlost u Gospodinu: kao djeca svjetlosti hodite"

Kršćani su svjetlost isto kao i Isus. Jahve je izvor svjetlosti, Isus je svjetlo koje najbolje odražava Jahvu.

Citate na koje ne stignem sada odgovoriti nastojati ću komentirati tokom vremena.

 

Da li je Jahve zaista dao svoju slavu? Mislim da citat koji si naveo sam daje odgovor. Zašto će se Isusu prignuti svako koljeno? Jer ga je Bog preuzvisio i darovao mu ime nad svakim imenom. Na čiju slavu ide Isusovo priznanje Gospodinom? Na slavu njegovog Oca i Boga. Šta nam to govori? Da je Isus slavljen, ne iz razloga jer je Bog, već iz razloga jer mu Bog daje takvu slavu. I da slavljenje Isusa ne znači da Jahve daje slavu koja samo Njemu pripada nekome drugome, već da je slava dana Isusu, slava koja zapravo ide na čast Isusovom Bogu i Ocu. Zato je Isusovo priznanje uvjetovano sa samim Isusovim odnosem sa svojim Bogom. Kao što je Isus sam rekao, njegov Otac je jedini istinski Bog i kao takav, Jahve svoju slavu ne dijeli sa drugim. Zasluge za sva učinjena djela i izgovorene riječi Isus pridaje svome Ocu. Jer je jedino Otac istinski Bog Jahve. Jahve iz SZ-a je i dalje jedini istinski Bog i Isus je Njegov Sin.

 

 Mt 16;27 "Doći će, doista, Sin Čovječji u slavi Oca svoga s anđelima svojim i tada će naplatiti svakomu po djelima njegovim."

 

 

Ivan 14;7-11

 

“7 Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga." 8 Kaže mu Filip: "Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!" Nato će mu Isus; Filipe toliko sam vremena sa vama i još me ne poznaš? Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš; Pokaži nam oca? 10 Ne vjeruješ li da sam ja u Ocu i Otac u meni? Riječi koje vam govorim, od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni čini djela svoja. 11 Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni. Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte.”


Zanimljivo kad netko traži misterije posvuda, onda izvlači neobične zaključke iz teksta koji je inače tako jasan sam po sebi. Gdje vjernici vide nekakvu božansku uniju? Filip želi vidjeti Isusovog Oca, a Isus mu jednostavno odgovara da on (Isus) predstavlja svog Oca svojim postupcima i da se Otac može upoznati samo kroz Isusa jer Oca nitko nije vidio osim Isusa koji je kod Boga (Iv 6;46). Vjera u Isusa je zapravo vjera u njegovog Oca koji ga je poslao (Iv 12;13,44) i sukladno s time tko vidi Isusa vidi zapravo onoga koji ga je poslao (Iv 12;45). Djela koja Isus čini u ime Oca svjedoče za njega (Iv 10;25). Pogledajmo malo kontekst Iv 14;1-14. Isus kaže da je potrebna vjera u Boga i njega, da je on jedini Put PREMA Ocu (neobično da vjernici moraju dolaziti Ocu po Isusu ako je Isus također svemogući Bog kao i Otac, ne pokazuje li to da je Otac veći, tj. odredište prema kojem ide svaki vjernik?). Filip očito nije shvatio smisao Isusovih riječi (isto kao farizeji koji nisu prepoznali da Isusovo svjedočanstvo zapravo predstavlja onoga koji ga je poslao Iv 8;12-19). Redak 7 kaže da su učenici upoznali Isusa, na taj način bi upoznali i njegovog Oca. Isus kaže da ga od sada poznaju i da su ga VIDJELI. No, znamo da ga nisu doslovce vidjeli jer je Bog nevidljiv ali je obznanjen pomoću jedinorođenog boga/sina Isusa koji je u Njegovom krilu (Iv 1;18). Isus predstavlja SLIKU Boga NEVIDLJIVOGA (Kol 1;15 1.Tim 1;17), koji prebiva u nedostupnu svjetlu i kojeg ljudi ne mogu vidjeti (1.Tim 6;16). Zašto Filip mora vidjeti Oca kada je jasno iz Isusovih djela da Otac svojim duhom prebiva u Isusu i da riječi koje Isus govori nisu njegove nego Očeve koji čini djela svoja KROZ Isusa kao posrednika (redak 10). Da li je vjerojatnije da je Isus DOSLOVNO mislio da je Otac u njemu i on u Ocu kao dvije Osobe božanstva u nekakvoj božanskoj uniji i želi Filipu otkriti nevjerojatno otkrivenje ili je vjerojatnije da je riječ o njihovom duhovnom odnosu u koji će ući i učenici u "onaj dan" i spoznati da su svi međusobno duhovno vezani (Iv 14;20, "...ja u Ocu svom, i vi u meni i ja u vama."). Ne spominje se nikakva unija od dvije (tri) osobe u jednom Bogu.


Iv 1;18 „Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac - Bog - koji je u krilu Očevu, on ga obznani.“

Isus nije Bog, Isus obznanjuje Boga.

 

Iv 17; "21 da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao. 22 I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno - 23 ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio"

 

Iv 17;26 "I njima sam očitovao tvoje ime, i još ću očitovati, da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima - i ja u njima."

 

WAS JESUS THE FATHER? What does the Trinitarian mean we he reads these words so literally: Jesus was the Father? The Father was Jesus? The Father and Jesus are one and the same? This could not be for then the Trinity would vanish without the person of Jesus, God the Son, leaving only the Father and the Holy Spirit.

 

Mali dodatak Božjoj ne/vidljivosti;

 

Izl 3;2-6 Anđeo mu se Jahvin ukaže u rasplamtjeloj vatri iz jednog grma. On se zagleda: grm sav u plamenu, a ipak ne izgara. 3 "Hajde da priđem, " reče Mojsije, "i promotrim ovaj čudni prizor: zašto grm ne sagorijeva." 4 Kad je Jahve vidio kako prilazi da razmotri, iz grma ga Bog zovne: "Mojsije! Mojsije!" "Evo me!" - javi se. 5 "Ne prilazi ovamo!" - reče. "Izuj obuću s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo. 6 Ja sam", nastavi, "Bog tvoga oca; Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev." Mojsije zakloni lice: bojao se u Boga gledati.

 

Iako se čini da Mojsije gleda u samoga Boga, tekst sam otkriva da je ipak riječ o anđelu koji govori u ime božje i predstavlja Boga.

 

Isti tekst objašnjen u NZ-u.

 

Dj. 7;30-38 30 "Nakon četrdeset godina ukaza mu se Anđeo u pustinji brda Sinaja u rasplamtjeloj vatri jednoga grma. 31 Opazivši to, zadivi se Mojsije viđenju. Dok je prilazio da bolje promotri, eto glasa Gospodnjega: 32 Ja sam Bog Otaca tvojih, Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev. Sav preplašen, Mojsije se ne usudi pogledati. 33 A Gospodin će mu: Izuj obuću s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš, sveto je tlo. 34 sam, vidio nevolju naroda svoga u Egiptu i uzdisaj mu čuo pa siđoh izbaviti ga. I sad hajde! Šaljem te u Egipat!" 35 "Toga Mojsija - kojega su se odrekli rekavši: Tko te postavi glavarom i sucem? - toga im Bog kao glavara i otkupitelja posla po Anđelu koji mu se ukaza u grmu. 36 On ih izvede učinivši čudesa i znamenja u zemlji egipatskoj, u Crvenome moru i u pustinji kroz četrdeset godina. 37 To je onaj Mojsije koji reče sinovima Izraelovim: Proroka poput mene od vaše braće podići će vam Bog. 38 To je onaj koji za skupa u pustinji bijaše između Anđela što mu govoraše na brdu Sinaju i otaca naših; onaj koji je primio riječi životne da ih nama preda.

 

Nema sumnje da je riječ o anđelu koji se predstavio kao Jahve.

 

Isus predstavlja svoga Oca isto kao što i anđeli služe kao Božji glasnogovornici. Štoviše anđeli se predstavljaju kao Jahve osobno.

 

Izl 23;20,21 20 "Šaljem, evo, svog anđela pred tobom da te čuva na putu i dovede te u mjesto koje sam priredio. 21 Poštuj ga i slušaj! Ne buni se protiv njega, jer vam neće opraštati prekršaje: moje je ime u njemu. 22 Ako mu se budeš vjerno pokoravao i budeš vršio sve što sam naredio, ja ću biti neprijatelj tvojim neprijateljima i protivnik tvojim protivnicima. 23 Anđeo će moj ići pred tobom i dovesti te do Amorejaca, Hetita, Perižana, Kanaanaca, Hivijaca i Jebusejaca da ih uništim.

 

Jahvino ime je u anđelu.Jahve prebiva u anđelu isto kao i u Isusu. Kako? Putem svoga duha.

 

 

Ivan 14;16,17

I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: 17 Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je.

Ivan 14;26

26 Branitelj - Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh.

Ivan 15;26

26 A kada dođe Branitelj koga ću vam poslati od Oca - Duh Istine koji od Oca izlazi - on će svjedočiti za mene.“

 

„Pneuma" ili "duh" je izraz u srednjem rodu koji je prvenstveno upotrebljen za označavanje neživog! Isto kao i sve zamjenice u vezi sa tom riječi! Duh je zvan u NZ-u „ono“! Na desetine puta. Gdje god se spominje "pneuma". To je neosporna činjenica.

Zatim, izraz u kojem je duh nazvan "branitelj", "paracletos", je u muškom rodu i zamjenica koja se koristi po gramatičkim pravilima je "on". Pazi, nije "pneuma" "on" već "paracletos". Riječ je o tri citata (Iv 14:16-17, 14;26, 15:26). Da li je smisleno reći da zato što je duh nazvan imenicom u muškom rodu par puta da je iz tog razloga duh osoba? Nasuprot mnoštvo mjesta u NZ-u gdje je zvan "ono"?

Pazi sad! "Ekeinos" ne znači "on" ili "he" već "that one/that thing". To je zamjenica koja može značiti that man, women or thing i izvedena je od the one there . To što prevodioci prevode sa "he, she" ne pokazuje ništa osim njihov vlastiti i osobni stav. Zapazi da je “pneuma” par redaka prije opisan kao branitelj, pa bi mu muška zamjenica sasvim i odgovarala. Osim ekeinosa, imamo još i autos i houtos i sve troje se koristi za širok raspon zamjenica, tj. višeznačni su. Osim "paracletosa" koji je u muškom rodu, imamo veći broj mjesta gdje se za duh koriste izrazi koji označavaju ženski rod, poput dove, promise, gift. Da li je iz tog razloga duh "ona"?

from 1563; that one (or (neuter) thing); often intensified by the article prefixed:--he, it, the other (same), selfsame, that (same, very), X their, X them, they, this, those.

I Henry George Liddell, Robert Scott, A Greek-English Lexicon; the person there, that person or thing

IV 16;13;

otan de elthe ekeinos, to pneuma tes aletheias
but when comes that one the Spirit of truth,

Kako je ekeinos preveden u KJV; that 99, those 40, he 40, the same 20, they 14, miscellaneous 38. Ili u NAS; once* 3, one 4, other 1, these 1, this 2, those 35, those things 1, very 1, what 1


Rezime; apostoli su mogli duh zvati osobnom zamjenicom "on" bez obzira o kojem se rodu radilo (pneuma-srednji rod). Grčka gramatika to dopušta. Činjenica je da su isključivo zvali "duh" sa "ono" dokazuje da su novozavjetni pisci smatrali duh neživom i neosobnom stvari (uvjetno rečeno, ako se može reći da duh koji pripada Bogu može biti nešto takvo).
Što dobiva na težini ako vjerujemo da su bili nadahnuti samim Bogom.

Isto tako, u tim primjerima pneuma je u srednjem rodu koji označava neosobnost a ne osobu. Dok se u muškom i ženskom rodu mogu označavati nežive stvari, srednji rod je jako rijetko upotrebljen za označavanje živih bića. Zatim, kako je duh u srednjem rodu, ispravan prijevod je “duh sveti” a ne “Duh Sveti”.

Ako je “duh” u srednjem rodu i zamjenice vezane uz tu riječ su u srednjem rodu, i ako postoji samo jedan primjer vezan uz “pneuma” koji bi pokazivao da “pneuma” ima mušku zamjenicu i da ga to čini osobom, i ako je ta zamjenica višeznačna i ne označava direktno muški rod već i srednji, onda je premalo reći da je vaše traženje istine maglovito i upitno.

 

Komentar;

 

I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: (17) Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je. Iv, 14,16

U redcima iznad korištena je riječ „allos“ koja se koristi za onog drugog ali iste vrste.
Druga riječ se koristila kao i prva, ali također i za razliku između vrsta, dok je ova prva bila samo za razliku između drugih u jednoj vrsti što može reći da su Duh Sveti i Isus od iste vrste.

Odgovor;


Mislim da tu ima podosta nagađanja.

Šta bi značilo iste vrste? Da će drugi branitelj biti isti kao i prvi; Bog, Bog inkarniran u tijelu, Bogočovjek, čovjek ili nešto slično? Ako je riječ o osobama i da to podrazumijeva iste vrste. Ili je riječ o tome da će drugi branitelj imati funkciju iste vrste kao i prvi branitelj?

Da li će Božji duh uvoditi vjernike u neko novo otkrivenje koje ide iznad Isusovih riječi?

Iv 14;26 "Branitelj - Duh Sveti, koga će Otac poslati u moje ime, poučavat će vas o svemu i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh."

Sva istina koju Božji duh otkriva i naučava vjerne nalazi se u sklopu onoga što je Isus naučavao. Da li Isus kaže da će duh otkrivati nešto izvan njegovih riječi? Gdje je Isus naučavao da je on Jahve i da je Jahve trojedini Bog?

2. Tim 3;16 "Sve Pismo, bogoduho, korisno je za poučavanje, uvjeravanje, popravljanje, odgajanje u pravednosti, da čovjek Božji bude vrstan, za svako dobro djelo podoban."

1. Tim 6;3 "A tko drugačije naučava i ne prianja uza zdrave riječi, riječi Gospodina našega Isusa Krista, i nauk u skladu sa pobožnošću, ".

Moja tvrdnja glasi da je Biblija sve što je potrebno kako bi se upoznao pravi Isus i da se prvenstveno na Isusovim riječima i uskrsnuću gradi vjera.

 

I s obzirom da tada nisu postojalo ništa od NZ-a da li je moguće da Isus govori upravo o tome, da će Bog nadahnuti vjerne koji će pod nadahnućem zapisati i objasniti sve ono što je Isus rekao i mislio time reći? Ili je mislio reći da će svaki vjernik imati svog duhovnog tumača koji će mu objašnjavati stvari koje idu iznad Biblije koja u stvari i nije toliko potrebna?

15;26 "A kada dođe Branitelj koga ću vam poslati od Oca - Duh Istine koji od Oca izlazi - on će svjedočiti za mene. i ćete svjedočiti jer ste od početka sa mnom."

Da, duh izlazi samo iz Oca jer je samo Otac Jahve. Bog svojim duhom svjedoči za Isusa kao Sina Božjeg koji je uskrsnuo iz mrtvih i koji je dao život za otkup čovječanstva. To je prava istina a ne novo otkrivenje da je Bog trojedin.

16;6-15 "Naprotiv, žalošću se ispunilo vaše srce što vam ovo kazah. No kažem vam istinu: bolje je za vas da ja odem: jer ako ne odem, Branitelj neće doći k vama; ako pak odem, poslat ću ga k vama. A kad on dođe, pokazat će svijetu što je grijeh, što li pravednost, a što osuda: grijeh je što ne vjeruju u mene; pravednost - što odlazim k Ocu i više me ne vidite; a osuda - što je knez ovoga svijeta osuđen. Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on - Duh Istine - upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. Sve što ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i - navješćivat će vama."

Koja je uloga Božjeg duha? Da otkrije istinu koja se sastoji u ukazivanju svijetu šta je grijeh (jer ne vjeruju u Isusa), pravednost (što odlazi Ocu) i osudu (sud prema sotoni). Da li upućivanje u svu istinu znači novo otkrivenje da je Bog trojedin? Očito ne jer Isus nije naučavao takvu nauku. Razumni zaključak je da to označava sve ono što je kasnije zapisano u poslanicama koje objašnjavaju Isusovu ulogu i žrtvu i koja su zapisana posredstvom apostola ali pod nadahnućem Božjeg duha, tj. vođenjem samog Boga. I to je ono što Isus nije stigao reći za vrijeme dok je bio na zemlji. Nije riječ o novoj nauci već o onomu što je naučavao ali njegovi učenici i sljedbenici u to vrijeme nisu mogli pravilno razumjeti. I da, Otac je dao Isusu sve; vlast nad svakim tijelom (Iv 17;2), slavu (17;22,24), ljubav (Iv 15;10), zapovijed (Iv 12;49 14;31), nauku (Iv 7;16 14;24), život (5;26 6;57), sud (5;22,27), SVE (3;35)...I zanimljivo da Duh kao svemoguća osoba trojstva ne govori sam od sebe nego ono što čuje? Da li je moguće da je Božji duh (pneuma, ruah) sredstvo kojim Bog komunicira i djeluje?

 

Da li Isus misli reći da će umjesto njega doći druga osoba? Ili je vjerojatnije da će Isus biti prisutan pomoću Božjeg duha kojeg učenici već poznaju i kojim je Bog pomazao Isusa? Duh Istine označava prisutnost Božjeg duha u vjernima koji razaznaju istinu za razliku od svijeta koji to nije u stanju. Svijet ne prepoznaje Istinu. Ne radi se o primanju osobe već o spoznaji šta je istina a šta nije. Šta dolazi od Boga a šta ne. Pomoću duha će Isus biti prisutan u vjernima i oni u njemu.

Iv 14;18 „Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama.“

Iv 14;20 „U onaj ćete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja u vama.“

Iv 14;21 „Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati."

Mt 28;20 “..I evo, ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta..”

Očito da će funkcija drugog branitelja biti da potvrđuje Isusove riječi. Nije li to usko povezano sa vjernicima koji se ispunjavaju Božjim duhom i pod nadahnućem zastupaju Isusovu nauku? Funkcija oba branitelja je ista; oba služe u obrani istine.

Iv 14;16,17 "I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je."

Iv 8;31,32 Tada Isus progovori Židovima koji mu povjerovaše: "Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi."

Isusovi učenici već poznaju drugog branitelja; to je svjedočanstvo kojim Bog svjedoči za Isusa i koje su učenici prihvatili kao istinito i koje već prebiva u njima.

Svijet očigledno ne poznaje tog branitelja.

Iv 8;14-19 Odgovori im Isus: "Ako ja i svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo je moje istinito jer znam odakle dođoh i kamo idem. A vi ne znate ni odakle dolazim ni kamo idem. Vi sudite po tijelu; ja ne sudim nikoga; no ako i sudim, sud je moj istinit jer nisam sam, nego - ja i onaj koji me posla, Otac. Ta i u vašem zakonu piše da je svjedočanstvo dvojice istinito. Ja svjedočim za sebe, a svjedoči za mene i onaj koji me posla, Otac." Nato ga upitaju: "Gdje je tvoj Otac?" Odgovori Isus: "Niti mene poznajete niti Oca mojega. Kad biste poznavali mene, i Oca biste moga poznavali."

Iv 10; 24-27 Okružili ga Židovi i govorili mu: "Dokle ćeš nam dušu držati u neizvjesnosti? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno!" Isus im odgovori: "Rekoh vam pa ne vjerujete. Djela što ih ja činim
u ime Oca svoga - ona svjedoče za mene. Ali vi ne vjerujete jer niste od mojih ovaca. Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom.

Bog svjedoči za Isusa svojim duhom;

Iv 5;31,32 "Ako ja svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo moje nije istinito. Drugi svjedoči za mene i znam: istinito je svjedočanstvo kojim on svjedoči za mene.

Iv 3;34 Uistinu, onaj koga Bog posla Božje riječi govori jer Bog Duha ne daje na mjeru.

I što se tiče allos-a i heteros-a, u određenim citatima postoji određena razlika ali u mnogim drugim ne. Štoviše, riječi su praktički sinonimi, obje znače u suštini other/another.

Da vidimo koliko allos znači istu vrstu;

1. Kor 15;39 Nije svatko tijelo isto tijelo, drugo je tijelo čovječje, drugo tijelo stoke, drugo tijelo ptičje, a drugo riblje

Da li je riječ o istoj vrsti ili za razliku između drugih u jednoj vrsti?
Da li su čovjek i ptica ista vrsta?

Lu 7;19 (allos)
And John calling unto him two of his disciples sent them to Jesus, saying, Art thou he that should come? or look we for another?
Mt 11;3 (heteros)
And said unto him, Art thou he that should come, or do we look for another ?

Obje riječi u istoj rečenici imaju isto značenje.

Da li Biblija personificira nežive stvari ?

Rim 10 ;6 « A pravednost iz vjere ovako veli: Nemoj reći u srcu svom: Tko će se popeti na nebo - to jest Krista svesti? »
Heb 12 ;24 « i Posredniku novog Saveza - Isusu - i krvi škropljeničkoj što snažnije govori od Abelove. »
Rim 16 ;18 « Jer takvi ne služe Gospodinu našemu Kristu, nego svom trbuhu te lijepim i laskavim riječima zavode srca nedužnih. »
Jak 1 ;26 « Smatra li se tko bogoljubnim, a ne obuzdava svoga jezika, nego zavarava srce svoje, isprazna je njegova bogoljubnost. »
Job 31 ;9 Ako mi zavede srce žena neka, ako za vratima svog bližnjeg kad vrebah, »
1. Sam 2 ;33 « Zadržat ću ipak nekoga od tvojih kod oltara svoga, samo zato da mu sahnu oči i vene duša njegova, ali sve mnoštvo doma tvoga poginut će od ljudskoga mača. »
Ez 35 ;12 « I znat ćeš da sam ja, Jahve, ćuo sve tvoje hule što ih izreće na gore Izraelove govoreći: 'Opustješe, nama su dane za hranu!'
Dj. 6;13 “Ondje namjestiše lažne svjedoke koji rekoše: "Ovaj čovjek neprestance govori protiv svetog Mjesta i Zakona. »
1. Tim 6 ;1 « Koji su pod jarmom, robovi, neka svoje gospodare smatraju svake časti dostojnima da se ne bi pogrđivalo ime Božje i nauk. »
Otk 13 ;6 « I ona otvori usta da huli Boga, da huli ime njegovo, njegov Šator i nebesnike.”
Lu 19 ;40 « On odgovori: "Kažem vam, ako ovi ušute, kamenje će vikati! »
Jak 5 ;4 « Evo: plaća kosaca vaših njiva - koju im uskratiste - viče i vapaji žetelaca dopriješe do ušiju Gospoda nad Vojskama. »
Br 16;30 “Ali ako Jahve učini nečuveno: ako zemlja rastvori svoje ralje i proguta ih sa svim što je njihovo te živi siđu u Šeol, onda znajte da su ovi ljudi prezreli Jahvu."”
2. Sam 22;6 “Užad Podzemlja sputiše me, smrtonosne zamke padoše na me:”
Iz 5;14 “Da, Podzemlje će razvaliti ždrijelo, razjapit će ralje neizmjerne da se u njih strmoglave odličnici mu i mnoštvo sa svom grajom i veseljem!”
Post 4;7 “Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti."”
Post 4;10 « Jahve nastavi: "Što si učinio? Slušaj! Krv brata tvoga iz zemlje k meni viče. »
Job 26 ;5,6 « Pred Bogom mrtvi pod zemljom dolje strepe, vode morske dršću i nemani njine. Pred njegovim okom otkriven zja Šeol i bezdan smrti nema vela na sebi. »
Jak 1 ;15 « Požuda zatim, zatrudnjevši, rađa grijehom, a grijeh izvršen rađa smrću. »
Iz 55 ;12 « Da, s radošću ćete otići i u miru ćete biti vođeni. Gore će i brda klicati od radosti pred vama i sva će stabla u polju pljeskati. »
Izr 10;7,8 “ Pravednikov je spomen blagoslovljen, a opakom se ime proklinje. Tko je mudra srca, prima zapovijedi, dok brbljava luda propada.”
Rim 5 ;14,17,21 « Da, ali smrt je od Adama do Mojsija doista kraljevala i nad onima koji ne sagriješiše prekršajem sličnim kao Adam, koji je pralik Onoga koji ima doći. » » Uistinu, ako grijehom jednoga smrt zakraljeva” « što grijeh zakraljeva smrću, »
Rim 7 ;8-11 « A grijeh je, uhvativši priliku, po zapovijedi u meni prouzročio svakovrsnu požudu. Ta bez zakona grijeh je mrtav. Da, ja sam nekoć živio bez zakona. Ali kad je došla zapovijed, grijeh oživje. Ja pak umrijeh i ustanovi se: zapovijed dana za život bi mi na smrt. Doista grijeh, uhvativši priliku, zapovijeđu me zavede, njome me i ubi. »
Ps 94 ;20 « Zar je bezbožno sudište u savezu s tobom kad nevolje stvara pod izlikom zakona? »
Heb 4 ;12 «Živa je, uistinu, Riječ Božja i djelotvorna; oštrija je od svakoga dvosjekla mača; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca. »
Iv 7 ;42 « Ne kaže li Pismo da Krist dolazi iz potomstv

Božje ime se slavi, blagoslivlja, daje slava, pjeva, uzvisuje, ime spašava…(Ps 106:47; 138:2 113:2; 145:1 Ps 113:3; 135:3; 148:13; 149:3 115:1 34:3 54:1 61:5
69:36…). Da li je slava imenu ili osobi koja stoji iza toga imena?

Mal 3;16 “Ali kad se razgovaraju oni koji se Boga boje, Jahve pazi, sluša ih, i to se pred njim piše u knjigu spomenicu u korist onih koji se boje Jahve i štuju Ime njegovo.”
…………

Bogu se pridaju mnogi ljudski atributi; glava, kosa, oči, uši, usta, jezik, usne, prst, leđa, dah, glas, sjedenje, hodanje, stajanje, osjećanje…Kako smo mi napravljreni na sliku Božju da li to znači da su ove riječi doslovne?

Ili ako smo napravljeni na sliku Božju da li to znači da je svatko od nas sastavljen od tri osobe koje čine jednog čovjeka?

 

A) In the New Testament, pneuma can refer to many different things:

  • something divine: the Spirit of (our) God, Spirit of the Living God, Spirit of the Lord, Spirit of your Father, Spirit of him who raised Jesus from the dead; the Spirit of His Son, Spirit of Jesus, Spirit of Christ, Spirit of Jesus Christ; the Holy Spirit, Holy Spirit of God, Spirit that is from God, Spirit of Truth, eternal Spirit; seven spirits of God (Rev);
  • something demonic: evil spirit, unclean spirit, demonic spirit, foul spirit, spirit of an unclean demon, spirit of co-wardice, spirit of divination, spirit of error, spirit of slavery, spirit of the antichrist, spirit of the world, sluggish spirit;
  • something human, but coming from God: spirit of adoption, spirit of faith, spirit of gentleness, spirit of glory, spirit of grace, spirit of holiness, spirit of life, spirit of power and of love and of self-discipline, spirit of prophecy, spirit of wisdom and revelation, spirit of your minds, spirits of the prophets, spirits of the righteous, spirit of Elijah;
  • something in nature: air, wind, breath.

B) The Gospel and Letters of John have some interesting and significant usages of the Greek word pneuma:

  • pneuma can refer to "wind" (3:8), the animating force of human life (3:6); Jesus' own life force (11:33; 13:21; 19:30), something Jesus gives the disciples (20:22), and/or something that comes from God (1:32-33; 3:5-8; 15:26);
  • the phrase "Holy Spirit" is rarely used in John (only 3x), in contrast to its frequent use in Luke and Acts;
  • yet the phrase "Spirit of Truth" appears only in John (14:17; 15:26; 16:13) and 1John (4:6), nowhere else in the NT;
  • in the Fourth Gospel, the "Holy Spirit" is present near the beginning (Jesus' baptism; 1:32-33), the middle (the Last Supper discourse; 14:26), and the end (the first appearance of the resurrected Jesus; 20:22);
  • it might seem curious that the Spirit is not mentioned already in the Prologue; yet the "Logos" in John 1:1-5 has much the same role as the "Spirit" in the creation accounts of Gen 1-2.

 

Personifikacija je česta pojava u pismu.

I sami trinitarijanci moraju definirati Duh na dva načina; kao osobu Trojstva i kao utjecaj ili moć; ovdje duh kao prikaz osobe nema smisla;

 

  • The Spirit of God" (Matt. 3:16)
  • "The Spirit of Christ" (1 Pet. 1:11)
  • "The Spirit of Holiness" (Rom. 1:4)
  • "The Spirit of Truth" (John 14:17)
  • "The Spirit of a Sound Mind" (2 Tim. 1:7)
  • "The Holy Spirit of Promise" (Eph. 1:13)
  • "The Spirit of Meekness" (Gal. 6:1)
  • "The Spirit of Understanding" (Isa. 11:2)
  • "The Spirit of Wisdom" (Eph. 1:17)
  • "The Spirit of Glory" (1 Pet. 4:14)
  • "The Spirit of Counsel" (Isa. 11:2)
  • "The Spirit of Grace" (Heb. 10:29)
  • "The Spirit of Adoption" (Rom. 8:15)
  • "The Spirit of Prophecy" (Rev. 19:10)

Da li su ovi duhovi Duhovi ili osobe???

  • "The Spirit of Fear" (2 Tim. 1:7)
  • "The Spirit of Divination" (Acts 16:16)
  • "The Spirit of Bondage" (Rom. 8:15)
  • "The Spirit of Antichrist" (1 John 4:3)
  • "The Spirit of the World" (1 Cor. 2:12)
  • "The Spirit of Slumber" (Rom. 11:8)
  • "The Spirit of Error" (1 John 4:6)

 

Would anyone propose to add personhood to these spirits or to suppose that these various designations, unitedly considered, prove there is another evil being apart from Satan, the adversary of God? Not very likely, because it is commonly recognized that these terms, which generally signify the wrong spirit, all have their chief exemplification in Satan. A separate personality is not required, nor are a host of personal spirits needed to justify the listings. We submit that for consistency a similar conclusion should be drawn in regard to the various references to the holy Spirit as well.

U Starom Zavjetu riječ za duh je "ruah" i prvenstveno označava vjetar i dah, kod ljudi njihovu životnu energiju, te je u ženskom rodu. Grčka riječ za "duh" je "pneuma", u srednjem rodu isto kao i zamjenice vezane uz nju što ukazuje na neosobnost božjeg duha. No trinitarijanci ga prevode kao "On" umjesto kao "to" makar nemaju gramatičku potvrdu i u suprotnosti je sa grčkim izvornikom. Neupućeni čitatelj kada vidi u prijevodu da se o duhu govori u muškom rodu dobiva dojam da je duh osoba a ne zna da su pisci NZ-a o njemu govorili kao o stvari tj. o nečemu što pripada Bogu a ne kao o samom Bogu. Npr. Iv 14;17 je u većini engleskih Biblija preveden kao "On" i "Njegov" makar je u originalu duh u srednjem rodu isto kao i  zamjenice. Iv 1;32, ..."On ostaje na njemu" a pravilno je ..."To ostaje na njemu". Rim 8;26, zamjenica je u srednjem a ne muškom rodu. Kada bi prevodioci prevodili doslovce, nauka o Duhu Svetome kao osobi božanstva ne bi bila moguća jer netko tko je Bog zasigurno ne može biti tretiran kao stvar. Cijela nauka o Duhu kao Osobi ovisi o prevođenju zamjenica umjesto o biblijskom dokazu za takvu doktrinu. Ne postoji niti jedna grčka riječ u muškom ili ženskom obliku upotrebljena za duh u NZ-u. Isto tako su sve zamjenice, članovi, pridjevi u srednjem rodu. Iako se muški i ženski rod (imenice) može upotrebljavati i za stvari i za osobe, srednji rod je gotovo isključivo upotrebljavan za predmete, životinje, apstraktne stvari...Isto vrijedi i za zamjenice. Prevođenje duha u muškom rodu je jednostavno pogrešno prevođenje i kao takvo pokazuje nepismenost prevodioca ili što je još gore njegovo nepoštenje prema čitateljima i na kraju prema Božjoj riječi.   Iv 14;16, 26, 15;26 !6;7  Branitelj (parakletos) je riječ po pravilima grčke gramatike u muškom rodu. Kako svemogući Duh Sveti može biti poslan, ne govori od sebe i govori šta čuje? Ako su apostoli vjerovali da je duh osoba po pravilima grčke gramatike  su mogli upotrebiti muške zamjenice da to i pokažu, ali oni to nisu napravili. Da prevodioci nisu pristrani oni bi vjerojatno pneuma prevodili kao dah i ne bi to pisali velikim slovom.

Zatim, "Sveti" je pridjev. Na koji način su prevodioci izveli zaključak da je treća osoba Trojstva Duh Sveti a  ne samo Duh to samo oni znaju. Spajanjem pridjeva "Sveti" i imenice "Duh" stvorili su predodžbu da je riječ o osobnom imenu iako to nije bila namjera biblijskih pisaca. Usput je važno napomenuti slično prevođenje "Isus Krist" pri čemu neupućeni čitatelj ima dojam da je Isusovo prezime Krist što uopće nije istina nego se radi o tituli (Mesija, Pomazanik).

 

Dan 9:20 TOU OROUS TOU AGIOU The holy the mountain
Ex 26:33 ANA MESON TOU AGIOU KAI ANA MESON TOU AGIOU The holy place and the holy place
Is 63:15 TOU OIKOU TOU AGIOU The holy the house
Ps 104:42 TOU LOGOU TOU AGIOU The holy the word
Acts 4:30 TOU ONOMATOS TOU AGIOU The holy the name
Acts 6:13 TOU TOPOU TOU AGIOU The holy the place
Rev 21:2 THN POLIN THN AGIAN The holy the city
Rev 21:10 THN POLIN THN AGIAN The holy the city
Rev 22:19 THS POLEWS THS AGIAS The holy the city

 

U velikom broju slučajeva ispred "duh sveti" u originalu nemamo određeni član no to ne sprečava prevodioce u većini trinitarističkih Biblija da ga dodaju u engleskom prevodu (KJV, NASB, NIV, RSV...) kako bi na taj način ukazivali na određenu osobu. Iako znamo da je riječ za duh u srednjem rodu. Znači fraza "the Holy Spirit" jednostavno je dodatak prevodioca koji čitatelju opet ne daje podatak da takav oblik ne postoji u originalu.

 

 

Par primjera u većini engleskih "prijevoda" (KJV, NASB, NIV, RSV...) gdje su prevodioci dodali određeni član na mjestima koja ga u originalu nemaju (prvi red) u izrazu "the Holy Spirit". Drugi red je alternativni prijevod ako se prevodi bez člana (kojeg nema) i u osnovnom značenju riječi pneuma. Odličan primjer koji pokazuje koliko je točno prevođenje važno. Prevodioci su dodali nepostojeći član te su i Duh i Sveti preveli početnim velikim slovom. Čitatelj takvih prijevoda nije upozoren da je taj član dodan te dobiva dojam da se radi o osobi te podrazumijeva da je tako pisano i u grčkom originalu.

 

 

Mt. 1:18

"(Mary) was found with child of the Holy Spirit."
Alt. "(Mary) was found to be with child by holy breath."

Mt. 1:20

"... that which is conceived in her is of the Holy Spirit."
Alt. "... that which is conceived in her is by holy breath."

Mt. 3:11

"He will baptize you with the Holy Spirit and fire."
Alt. "He will baptize you with holy breath and fire."

Mk. 1:8

"He will baptize you with the Holy Spirit"
Alt. "He will baptize you with holy breath."

Lk. 1:15

"(John the Baptist) will be filled with the Holy Spirit..."
Alt. "(John the Baptist) will be filled with holy breath..."

Lk. 1:35

"The Holy Spirit will come upon you (Mary)."
Alt. "... holy breath will come upon you."

Lk. 1:41

"and Elizabeth was filled with the Holy Spirit."
Alt. "and Elizabeth was filled with holy breath."

Lk. 1:67

"Now his father Zacharias was filled with the Holy Spirit."
Alt. "Now his father Zachariah was filled with holy breath."

Lk. 2:25

"... and the Holy Spirit was upon him (Simeon).
Alt. "... and holy breath was upon him."

Lk. 4:1

"Jesus being full of the Holy Spirit returned from Jordan."
Alt. "Jesus, being full of holy breath, returned from Jordan."

Jn. 1:34

"... this is he who baptized in the Holy Spirit."
Alt. "... This is he who baptized in holy breath."

Jn. 20:22

"Receive you the Holy Spirit."
Alt. "Receive holy breath."

Acts 2:4

"And they were all filled with the Holy Spirit."
Alt. "And they were all filled with holy breath."

 

Za Boga se kaže da ima oči, uši, ruke, prste, lice...no niti jedan teolog ne pokušava dokazati da Bog ima tijelo kao i čovjek (makar je u Bibliji zapisano da je čovjek stvoren na sliku Božju). No kad se radi o božjem duhu ili dahu, uporno se pokušava dokazati da se radi o osobi iako Biblija ne spominje niti u jednom retku da je Duh nekakva treća osoba božanstva.

Ove dvije tablice pokazuju da je Bog u Bibliji opisan kao čovjek. Da li to znači da je i trojedini bog 100% Bog i 100% čovjek ako ima ljudske karakteristike?

Having Human Senses and Body Parts:

In OT

In NT

Mouth, speaking

(Heb. peh; Gk. stwma, n..)

10+

9

Eyes, seeing

(Heb. ayin; Gk. ophthalmos, m)

50+

5

Ears, hearing

(Heb. ozen; Gk. ous, n)

20+

4

Breath, life-giving

(Heb. ruach; Gk, pneuma, n.)

77

190

Nostrils, smelling

(Heb. aph, ruach; Gk. euwdia, f.)

10

1

Voice, speech

(Heb. gol; Gk. phwne, f.)

73

17

Hand

(Heb. yad; Gk. cheir, f.)

84

16

Face

(Heb. panim; Gk. proswpon, n.)

26

7

Shoulder

(Heb. shekem; Gk. wmos, m.)

1

1

Arm

(Heb. Zeroa; Gk. brachion, n.)

26

3

Finger

(Heb. etsba; Gk. daktulos, m.)

4

1

Feet

(Heb. regel; Gk. pous, m.)

10

18

Bosom

(Heb. cheq; Gk. kopos, m.)

2

1

 

God's Body

BODY PARTS

SCRIPTURES

head & hair

Dan. 7:9

eyes

Prov. 15:3; Dt. 11:12; Ps. 34:15

eyelids

Ps. 11:4

ears (hear)

Ps. 17:6; 34:15; 5:3

nose (smell)

Lev. 26:31; Amos 5:21; Phip. 4:18

nostrils

Ex. 15:8; Job 4:9; Ps. 18:8,15

mouth

Dt. 8:3

tongue

Isa. 30:27

lips

Job 11:5; 23:12; Isa. 30:27

breath

Ps.33:6

voice

Gen. 3:8; Dt. 4:12; Isa. 6:8; 30:30

face

countenance

Ex. 33:20; Ps. 13:1

Num. 6:26; Ps. 4:6

arm

Dt. 33:27; Isa. 51:5

hands

Gen. 49:24; Ex. 15:17; Isa. 5:12

finger

Ex. 8:19; 31:18; Lk. 11:20; Ps. 8:3

back

Ex. 33:23

feet

Ex. 24:10; 2Sam. 22:10; Isa. 60:13; Nah. 1:3

a general bodily form

"image"

Num. 12:8; Jas. 3:9; Rev. 4:3

Gen. 1:26-27 with 5:3

heart

Gen. 6:6; 8:1; Hos. 11:8

spirit

Gen. 1:2; 1Cor. 2:11

soul

Isa. 1:14; 42:1; Jer. 5:9, 29

Also, God rides, walks, sits, stands, feels, and thinks.

Yes, we are made in His image!

 

 

Zanima me kako se biblijski prevoditelji koji iskazuju vjeru u Isusa kao Spasitelja i Bibliju kao Božju Riječ usuđuju namjerno krivotvoriti biblijski tekst i dodavati riječi koje nisu u originalu. Kako se ti ljudi usuđuju izazivati Boga tako da iskrivljuju Njegove riječi?

 

 

Duh Čovječji

Postavlja se pitanje; ako Duh Sveti izvodi djela i to dokazuje da je Božji duh osoba, šta onda dokazuju aktivnosti čovječjeg duha? Čovječji duh može biti uznemiren (Post 41;8), oživljen (Post 45;27 Iza 57;15), potresen (1.Dn 5;26 2.Dn 36;22 Ez 1;1), ranjen (Izr 18;14), neutješiv (Ps 77;3), umiren (1.Kor 16;18). Također, duh može poticati ljude (Izl 35;21), iznutra nagoniti (Job 32;18), istraživati (Ps 77;6 Izr 20;27 Iza 26;9 Ezek 13;3 Mt 22;43), iznevjeriti (Ps 143;7), podizati čovjeka kad je bolestan, biti ubijen (Izr 18;14). Može putovati (Prop 3;21 12;7 Lu 8;55 1.Kor 5;3,4), ustati (Prop 10;4), radovati se (Lu 1;47), služiti Bogu (Rim 1;9), svjedočiti (Rim 8;16), priznati (1.Iv 4;2), znati stvari (1.Kor 2;10,11), moliti (1.Kor 14;14), raditi (Ef 2;2), odmarati se (2.Kor 2;13). Nijedna od ovih aktivnosti unutar biblijskih okvira ne ukazuje da se radi o posebnoj osobi unutar čovjeka. Kad je čovjekov duh umoran, jednostavno znači da je čovjek umoran. Duh čovječji je u biblijskom smislu isto što i čovjek. Tako je i Božji duh isto što i Bog. Sinonim za Boga i Njegove postupke.

 

Sila Božja

Isus sjedi pored Sile Božje na nebu (Mk 14;62), Sila će se vratiti sa njim (Lu 21;27),  Sila Svevišnjega se spustila na Mariju (Lu 1;35). Isus je pomazan sa Duhom Svetim i Silom (Dj.Ap.10;38). Sila je dignula Isusa iz mrtvih (Rim 1;4). Sila će dizati ljude iz mrtvih (1.Kor 6;14). Sila je u ženskom rodu. Da li je Sila dio četverojedinog božanstva zato što je sinonim sa Božjim duhom? Četvrta osoba Četvorstva?

 

 

 

 

 

Eph 4:4 says that there is ONE spirit.  1Cor 3:16 says for the people of God’s temple, this spirit of God dwells in them and Rom 8:9 states that those who are in harmony with the spirit have God’s spirit dwelling in them.  If this is all true and there is only ONE sprirt, then who or what is the spirit of Christ (Phil 1:19, Gal 4:6, Rom 8:9)?  In Gal 4:6, how is it possible that the spirit of Christ could come into our hearts?  How is it possible that the spirit of CHRIST could reside in someone?  How could a person have God’s spirit dwelling in them (Rom 8:9) but also have Christ’s spirit (Rom 8:9), if there is only ONE spirit, unless God and Jesus are one and the same?

Reply: You can only make the above assumptions by totally ignoring the different nuances of the word "spirit."
For instance, Genesis 45:27 speaks of "spirit of their father Jacob" (NAB), 1 Chron. 5:26 speaks of "spirit of Pul king of Assyria, the spirit of Til'gath-pilne'ser king of Assyria" (RSV), we also have "the spirit of Cyrus king of Persia" (2 Chron 36:22; Ezra 1:1 RSV), "the spirit of princes" (Ps. 76:12 RSV), "the spirit of his masters" (Prov 25:13 RSV), "the spirit of the beast" (Eccl. 3:21 RSV), "spirit of judgment and...a spirit of burning" (Isaiah 4:4 RSV), "the spirit of wisdom and insight, the spirit of counsel and power, the spirit of knowledge" (Is. 11:2 NJB), "the spirit of the Egyptians" (Isaiah 19:3 RSV), "a spirit of justice" (Is. 28:6 RSV), "a spirit of deep sleep" (Is. 29:10 RSV), "the spirit of the humble" (Is. 57:15 RSV), "the spirit of the kings of the Medes" (Jer. 51:11 RSV), "a spirit of harlotry" (Hosea 4:12 RSV), "the spirit of Zerub'babel...and the spirit of Joshua...and the spirit of all the remnant" (Haggai 1:14 RSV), "the spirit of man" (Zech 12:1 RSV), " a spirit of compassion" (Zech. 12:10 RSV), "the spirit of life" (Mal. 2:15 RSV), "a spirit of infirmity" (Luke 13:11 RSV), "the Spirit of holiness" (Romans 1:4 RSV), "the spirit of slavery" (Romans 8:15 RSV), "a spirit of stupor" (Rom. 11:8 RSV), "the spirit of the world" [here contrasted to the spirit from God] (1 Cor. 2:12 RSV), "a spirit of gentleness" (1 Cor 4:21 RSV), "the same spirit of faith" (2 Cor. 4:13 RSV), "a spirit of gentleness" (Gal. 6:1 RSV), " a spirit of wisdom and of revelation" (Eph 1:17 RSV), "the spirit of your minds" (Eph. 4:23 RSV), "a spirit of timidity...a spirit of power" (2 Tim. 1:7 RSV), "the Spirit of grace" (Heb. 10:29 RSV), "the spirit of antichrist" (1 John 4:3 RSV), "the spirit of truth and the spirit of error" (1 John 4:6 RSV)...and yet, there is only one spirit?!
As we have seen above (and I encourage you to check your NAB to see how many of these have been changed so that they may specify a certain mood, we realize that having the Spirit of someone is akin to sharing their temperament or disposition.
Hence, to have the spirit of Christ is to "Make your own the mind of Christ Jesus." Php. 2:5 NJB.

 

 

Ivan 16;30 21;17

 

Since both verses use the same wording in reference to Jesus’ knowledge  we will only consider the first scripture cited , John 16:30. According to verses 29-30 we are told: “ Then his disciples said to him, ‘Look, you are speaking very plainly now, without using parables. We know now that you know everything; you do not need someone to ask you questions. This makes us believe that you came from God’”. (TEV, emphasis added).

First it should be noted that what Jesus said here convinced his disciples that Jesus “came from God”, not that he was God himself. In view of what Jesus had made known earlier, at John 8:28-29, it is no wonder his disciples believed he knew everything, for he said: “ ‘I do nothing on my own authority, but in all that I say, I have been taught by my Father. He who sent me is present with me, and has not left me alone; for I always do what is acceptable to him.’”(NEB, emphasis added). Compare John 12:49-50: “because I have not spoken out of my own impulse, but the Father himself who sent me has given me a commandment as to what to tell and what to speak.. Also, I know that his commandment means everlasting life. Therefore the things I speak, just as the Father has told me them, so I speak them..” (NWT). What have we learned here? The source of all Jesus’ knowledge is his Father. He has been “taught” by God. As the Messiah, he has a “spirit of knowledge” from Jehovah (Isaiah 11:1-3). This is a clear and consistent scriptural teaching.

Does the fact that Jesus’ disciples said he ‘knows everything’ mean that he really does know everything? We have already seen that Jesus did not know the day or the hour of the coming Judgment. (Mark 13:32; Matthew 24:36)

To the disciples it was as though Jesus knew all things. His knowledge was far superior to theirs. But to go so far as to say that John 16:30 and 21:17 teach that Jesus actually knew everything (that is, there was not one thing that he did not know) would be contradictory to what the Bible teaches, and what Jesus himself taught. These verses are simply more examples of all-inclusive statements with certain exceptions, exceptions that are clearly outlined elsewhere in scripture. As Irenaeus observed: “Even the Lord, the very Son of God, allowed that the Father alone knows the very day and hour of judgment, when He plainly declares, ‘But of that day and that hour knoweth no man, neither the Son, but the Father only.’ (Matt 24:36 and Mark 13:32) If, then, the Son was not ashamed to ascribe the knowledge of that day to the Father only, but declared what was true regarding the matter, neither let us be ashamed to reserve to God those greater questions which may occur to us.”  (Against Heresies, ANF 1, book 2, chap.28, page 401)

 

If Jesus was simply ignorant in his "human nature," then how can he, according to you (see John 20:28 above) be Almighty God in his human nature at the same time? How can he, according to the creeds, be "fully God and fully man" at the same time and still not know any more than the angels? Is it perhaps that he was NOT God, but a representative of God who was simply given the power of agency?

 

Nije li Isus napredovao u znanju i mudrosti?

 

 

Ivan 20;28

 

„Odgovori mu Toma: "Gospodin moj i Bog moj!"

Možda je Toma mislio na Isusa i Boga istovremeno? A možda je i nazvao Isusa Bogom. Čudna je reakcija ljudi koji vide nekog tko ustane iz mrtvih. Ipak, ne dešava se to svaki dan. A zašto bi Isus dijelio ukor preneraženom nevjernom Tomi? Možda je smatrao da je važnije da prepoznaju da je uskrsnuo iz mrtvih?

Šta je Isus rekao neposredno prije toga r.20;17;..."Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu". Važno je primjetiti da takvo važno priznanje nije naglašeno da je rečeno djelovanjem duha svetog tako da slobodno može odražavati Tomino vlastito mišljenje, bilo to točno ili pogrešno. Toma je izraziti skeptik; možda je njegovo oduševljenje Isusovom pojavom tim veće. Opravdanje da Isusa nazove Bogom nije imao jer se Isus sam tako nije nikada nazvao a NZ tada nisu imali pred sobom da izvlače iz konteksta kojekakve teološke besmislice. Toma ga je mogao iz velike ljubavi prema Isusu nazvati bogom/božanskim. Mk 10;18-Isus je već prije sebe distancirao od Boga.

Komentar jednog baptističkog pastora;"To je Tomina molitva, Toma je znao da gleda u Isusa ali je mislio na Boga"

HO QEOS i hO KURIOS su, što je zanimljivo u nominativu a ne u vokativu što bi Toma upotrebio ako bi se obraćao direktno i samo Isusu.

O KURIOS MOU KAI O QEOS MOU

Mt 12:47, H MHTHR SOU KAI OI ADELFOI SOU/the mother of you and the brothers of you/majke tvoje i braće tvoje
49 H MHTHR MOU KAI OI ADELFOI MOU/the mother of me and the brothers of me/majke moje I braće moje
Mark 3:31, H MHTHR AUTOU KAI OI ADELFOI AUTOU/the mother of him and the brothers of him/majka njegova I braća njegova
32 H MHTHR SOU KAI OI ADELFOI SOU/the mother of you and the brothers of you/majke tvoje i braće tvoje
34 H MHTHR MOU KAI OI ADELFOI MOU/the mother of me and the brothers of me/majke moje i braće moje
7:10 TON PATERA SOU KAI THN MHTERA SOU/the father of you and the mother of you/oca svoga i majku svoju
Lk 8:20 H MHTHR SOU KAI OI ADELFOI SOU/the mother of thee and the brothers of thee/majka tvoja i braća tvoja
Lk 8:21 MHTHR MOU KAI ADELFOI MOU/mother of me and brothers of me/majka moja i braća moja
Jn 2:12 H MHTHR AUTOU KAI OI ADELFOI [AUTOU] KAI OI MAQHTAI AUTOU/the mother of him and the brothers of him and the disciples of him/svojom majkom i braćom svojom
Jn 4:12 OI UIOI AUTOU KAI TA QREMMATA AUTOU/the sons of him and the cattle of him/sinovi njegovi i stada njegova
Acts 2:17 OI UIOI UMWN KAI AI QUGATERES UMWN/the sons of you and the daughters of you/sinovi vaši i kćeri vaše
Rom 16:21 TIMOQEOS O SUNERGOS MOU KAI LOUKIOS KAI IASWN KAI SWSIPATROS OI SUGGENEIS MOU/Timothy the fellow-worker of me of me and Lucius and Jason and Sosipater the kinsmen of me/Timotej, suradnik moj i Lucije, Jason i Sosipater, rođaci moji
1 Thess. 3:11 QEOS KAI PATHR HMWN KAI O KURIOS HMWN IHSOUS/God and Father of us and the Lord of us Jesus/Bog i Otac naš i Gospodin naš Isus.
2 Thess. 2:16 O KURIOS HMWN IHSOUS CRISTOS KAI [O] QEOS O PATHR HMWN/the Lord of us Jesus Christ and the God the Father of us/Gospodin naš Isus Krist i Bog, Otac naš
1 Tim. 1:1 QEOU SWTHROS HMWN KAI CRISTOU IHSOU THS ELPIDOS HMWN/God savior of us and Christ Jesus the hope of us/Boga, Spasitelja našega i Krista Isusa, nade naše
2 Tim 1:5 TH MAMMH SOU LWIDI KAI TH MHTRI SOU/the grandmother of thee Lois and the mother of thee Eunice/tvojoj baki Loidi i tvojoj majci Euniki
Heb 8:11 EKASTOS TON POLITHN AUTOU KAI EKASTOS TON ADELFON AUTOU/each one the citizen of him and each one the brother of him/sugrađanina svoga i brata svoga
Rev 6:11 OI SUNDOULOI AUTWN KAI OI ADELFOI AUTWN/the fellow-slaves of them and the brothers of them/njihovih sudrugova i njihove braće

This brings us to Smart's Rule as discussed on B-Greek. The rule is stated as: "In native [not translation] KOINE Greek when the copulative KAI connects two substantives of personal description in regimen [i.e. both or neither have articles] and the first substantive alone is modified by the personal pronoun in the genitive or repeated for perspicuity [Winer 147-148;155] two persons or groups of persons are in view."
Possessive pronoun repeated for perspicuity (21) - (Mt 12:47,49;
Mk 3:31 ,32 ,33 ,34 ; 6:4 7:10 ; 8:20, 21 Lu 8:21 ; Jn 2:12;
4:12; Ac 2:17; Ro 16:21 ; 1Th 3:11 ; 2Th 2:16 ; 1Ti 1:1;
2Ti 1:5; Heb 8:11; Re 6:11) [Heb 1:7 is a LXX quote and is
therefore translation Greek.]
Single possessive - both substantives anarthrous (10) - (Mk 3:35;
Ro 1:7; 1Co 1:3; 2Co 1:2; Ga 1:3; Ep 1:2; Php 1:2; 2Th 1:1,2;
Phil 1:3)
Single possessive pronoun - both substantives arthrous (12) -
(Mk 6:21; 10:7,19; 16:7; Lk 2:23; 14:26; 18:20; Jn 11:5; Eph 6:2;
Ac 7:14; 10:24; Re 11:18)
There are no exceptions to this rule.


Svaki put kad je upotrebljen ovakav izraz odnosi se na dvoje različitih ljudi (zajednica). Bez iznimaka!

Ono što je meni osobno zanimljivo da vjernici koriste ovaj citat kao dokaz da je Toma prepoznao da je Isus Bog a ne kao dokaz Tomine vjere u Isusovo uskrsnuće. Kao što je vidljivo iz konteksta, Toma je bio skeptičan oko toga da neće vjerovati da je Isus uskrsnuo ako ga ne vidi osobno.
Šta mu je Isus odgovorio; „Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe a vjeruju.“ Očito, Isusov komentar se odnosio na Tominu skeptičnost što Toma nije vjerovao u njegovo uskrsnuće sve dok ga nije svojim očima vidio. Ništa ne ukazuje na to da su Toma i ostali učenici tek nakon Isusovog uskrsnuća shvatili da je Isus član trojedinog Boga. I do sada su ga prepoznavali kao Mesiju, proroka, Sina Božjeg, učitelja ali ne i Boga. Imali su i nagovještaje njegovog uskrsnuća. Znali su tko je on i jedino što još nisu imali prilike vidjeti je njegovo uskrnuće. Da li je sada Toma u svom ushitu otkrio novu teologiju u kojoj jedini on od učenika prepoznaje da je Isus puni Bog, Jahve osobno, član misterioznog Trojstva? Zanimljivo. Ništa u Isusovom odgovoru ne ukazuje da je odgovor vezan uz pitanje njegovog identita već isključivo uz uskrsnuće. Isus nije rekao; Blago onima koji me prepoznaju kao Boga i po tome će se poznavati vjernici" već "Blago onima koji vjeruju da sam uskrsnuo a da to nisu osobno vidjeli". Štoviše, Isus je potpuno jasno (NE može biti jasnije), u retku 17 rekao da ide Ocu koji je naš i njegov Bog; „Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu.“ Očito je riječ o Jahvi koji je Isusov Otac i svemogući Bog. Volio bih da netko dokaže kako je Isus mislio samo na Boga Oca kao jednu od osoba Trojstva a ne na jedinog Boga Jahvu. I kako glasi zaključak u retku 31; „A ova su zapisana da vjerujete; Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.“ Znači uvjeti da vjerujemo u Isusa su njegovo priznavanje kao Mesije i Sina Božjega. Mislim da ne može biti jasnije. Vaše inzistiranje da Isus mora biti Bog Jahve osobno ide daleko iznad onoga što Biblija poručuje.

Ako netko može pronaći biblijski citat koji govori da se vjernici prepoznaju po tome što smatraju Isusa Bogom, molim ga da ga pokažu. Ukoliko to nisu u stanju (a smatram da nisu), neka obrazlože zašto inzistiraju da je takav uvjet potreban.

 

Remember that it was common at that time to call the God’s representatives “God,” and the Old Testament contains quite a few examplesWhen Jacob wrestled with “God,” it is clear that he was actually wrestling with an angel (Hosea 12:4For more on that, see the note on Genesis 16:7-13).

 

There are many Trinitarian authorities who admit that there was no knowledge of Trinitarian doctrine at the time Thomas spokeFor example, if the disciples believed that Jesus was “God” in the sense that many Christians do, they would not have “all fled” just a few days before when he was arrestedThe confession of the two disciples walking along the road to Emmaus demonstrated the thoughts of Jesus’ followers at the timeSpeaking to the resurrected Christ, whom they mistook as just a traveler, they talked about JesusThey said Jesus “was a prophet, powerful in word and deed before God…and they crucified him; but we had hoped that he was the one who was going to redeem Israel” (Luke 24:19-21)The Bible is clear that these disciples thought Jesus was a “prophet.”  Even though some of the apostles realized that Jesus was the Christ, they knew that according to the Old Testament prophecies, the Christ, the anointed of God, was to be a manThere is no evidence from the gospel accounts that Jesus’ disciples believed him to be God, and Thomas, upon seeing the resurrected Christ, was not birthing a new theology in a moment of surprise.

 

 

Firstly, the phrase "Thomas answered" is somewhat misleading since nowhere before this verses was Thomas asked a question. Thomas' words could more appropriately be referred to as an "outburst" or an "exclamation." This is indeed why most translations of the Bible (excluding the King James Version) follow this exclamation with an "exclamation mark" as follows: "And Thomas answered and said unto him, My Lord and my God !"

 

If the author of John had recognized Thomas' words to be a testimony that "Jesus is God" and if the author interpreted Jesus' silence to be his approval of this claimed testimony, then John would have written "that ye might believe that Jesus is the Almighty God" and not "that ye might believe that Jesus is the Christ..."

 

But is John 20:28 really addressed to Christ. The evidence says that it is not. Whenever the word "Lord" is used in address, we have the vocative KURIE. However, at John 20:28, the nominative KURIOS is used. There are no clear references in the NT of "Lord" used as a nominative for the vocative, not even Revelations 4:11 (for more see below).
I have provided every use of "Lord" used in address, and every time it is done with the vocative KURIE, not KURIOS as we have in John 20:28.
All uses of the vocative KURIE can be found at:
Matt 7:21, 22 Not every one that saith unto me, Lord, Lord
Matt 8:2 there came to him a leper and worshipped him, saying, Lord, if thou wilt
Matt 8:6 and saying, Lord, my servant lieth in the house
Matt 8:8 And the centurion answered and said, Lord
Matt 8:21 And another of the disciples said unto him, Lord
Matt 8:25 And they came to him, and awoke him, saying, Save, Lord
Matt 9:28 They say unto him, Yea, Lord.
Matt 11:25 I thank thee, O Father, Lord of heaven and earth
Matt 13:27 And the servants of the householder came and said unto him, Sir
Matt 14:28 And Peter answered him and said, Lord
Matt 14:30 he cried out, saying, Lord, save me
Matt 15:22 and cried, saying, Have mercy on me, O Lord
Matt 15:25 But she came and worshipped him, saying, Lord, help me
Matt 15:27 But she said, Yea, Lord
Matt 16:22 and began to rebuke him, saying, Be it far from thee, Lord
Matt 17:4 And Peter answered, and said unto Jesus, Lord
Matt 17:15 kneeling to him, saying, Lord, have mercy on my son
Matt 18:21 Then came Peter and said to him, Lord
Matt 20:30, 31 cried out, saying, Lord, have mercy on us
Matt 20:33 They say unto him, Lord
Matt 21:29 And he answered and said, I go, sir
Matt 25:11 Afterward came also the other virgins, saying, Lord, Lord,
Matt 25:20 saying, Lord, thou deliveredst unto me five talents
Matt 25:22 and said, Lord, thou deliveredst unto me two talents
Matt 25:24 and said, Lord, I knew thee that thou art a hard man
Matt 25:37 Then shall the righteous answer him, saying, Lord
Matt 25:44 Then shall they also answer, saying, Lord
Matt 26:22 and began to say unto him every one, Is it I, Lord?
Matt 27:63 saying, Sir, we remember that
Mark 7:28 But she answered and saith unto him, Yea, Lord
Luke 5:8 I am a sinful man, O Lord.
Luke 5:12 and besought him, saying, Lord, if thou wilt, thou canst make me clean.
Luke 6:46 And why call ye me, Lord, Lord, and do not the things which I say?
Luke 7:6 the centurion sent friends to him, saying unto him, Lord
Luke 9:54 they said, Lord, wilt thou that we bid fire
Luke 9:61 And another also said, I will follow thee, Lord
Luke 10:17 And the seventy returned with joy, saying, Lord
Luke 10:21 I thank thee, O Father, Lord of heaven and earth
Luke 10:40 she came up to him, and said, Lord
Luke 11:1 one of his disciples said unto him, Lord
Luke 12:41 And Peter said, Lord
Luke 13:8 And he answering saith unto him, Lord
Luke 13:23 And one said unto him, Lord, are they few that are saved?
Luke 13:25 and to knock at the door, saying, Lord, open to us
Luke 14:22 And the servant said, Lord, what thou didst command is done
Luke 17:37 And they answering say unto him, Where, Lord?
Luke 18:41 And he said, Lord, that I may receive my sight.
Luke 19:8 Behold, Lord, the half of my goods I give to the poor
Luke 19:16 And the first came before him, saying, Lord
Luke 19:18 And the second came, saying, Thy pound, Lord, hath made five pounds.
Luke 19:20 And another came, saying, Lord, behold, here is thy pound
Luke 19:25 And they said unto him, Lord, he hath ten pounds.
Luke 22:33 And he said unto him, Lord, with thee I am ready
Luke 22:38 And they said, Lord, behold, here are two swords.
Luke 22:49 they said, Lord, shall we smite with the sword?
John 4:11 The woman saith unto him, Sir
John 4:15 The woman saith unto him, Sir
John 4:19 The woman saith unto him, Sir
John 4:49 The nobleman saith unto him, Sir
John 5:7 The sick man answered him, Sir
John 6:34 They said therefore unto him, Lord
John 6:68 Simon Peter answered him, Lord
John 8:11 And she said, No man, Lord.
John 9:36 He answered and said, And who is he, Lord
John 9:38 And he said, Lord, I believe.
John 11:3 The sisters therefore sent unto him, saying, Lord
John 11:12 The disciples therefore said unto him,Lord
John 11:21 Martha therefore said unto Jesus, Lord
John 11:27 She saith unto him, Yea, Lord
John 11:32 saying unto him, Lord
John 11:34 They say unto him, Lord, come and see.
John 11:39 saith unto him, Lord
John 12:21 and asked him, saying, Sir, we would see Jesus.
John 12:38 which he spake, Lord, who hath believed our report?
John 13:6 He saith unto him, Lord, dost thou wash my feet?
John 13:9 Simon Peter saith unto him, Lord, not my feet only
John 13:25 saith unto him, Lord, who is it?
John 13:36 Simon Peter saith unto him, Lord, whither goest thou?
John 13:37 Peter saith unto him, Lord, why cannot I follow thee even now?
John 14:5 Thomas saith unto him, Lord, we know not whither thou goest
John 14:8 Philip saith unto him, Lord, show us the Father
John 14:22 Judas (not Iscariot) saith unto him, Lord, what is come to pass
John 20:15 She, supposing him to be the gardener, saith unto him, Sir
John 21:15, 16, 17 He saith unto him, Yea, Lord
John 21:20, 21 and said, Lord, who is he that betrayeth thee? Peter therefore seeing him saith to Jesus, Lord, and what shall this man do?
Acts 1:6 when they were come together, asked him, saying, Lord
Acts 1:24 And they prayed, and said, Thou, Lord
Acts 4:29 And now, Lord, look upon their threatenings
Acts 7:59, 60 and saying, Lord Jesus, receive my spirit...and cried with a loud voice, Lord
Acts 9:5 And he said, Who art thou, Lord?
Acts 9:10 And he said, Behold, I am here, Lord.
Acts 9:13 But Ananias answered, Lord
Acts 10:4 and being affrighted, said, What is it, Lord?
Acts 10:14 But Peter said, Not so, Lord
Acts 11:8 But I said, Not so, Lord
Acts 22:8 And I answered, Who art thou, Lord?
Acts 22:10 And I said, What shall I do, Lord?
Acts 22:19 And I said, Lord, they themselves know
Acts 26:15 And I said, Who art thou, Lord?
Romans 10:16 For Isaiah saith, Lord, who hath believed our report?
Romans 11:3 Lord, they have killed thy prophets
Hebrews 1:10 And, Thou, Lord, in the beginning didst lay the foundation of the earth
Rev. 7:14 And I say unto him, My lord, thou knowest
Rev. 11:17 saying, We give thee thanks, O Lord God, the Almighty
Rev. 15:3 saying, Great and marvellous are thy works, O Lord God
Rev. 15:4 Who shall not fear, O Lord
Rev. 16:7 And I heard the altar saying, Yea, O Lord God
Rev. 22:20 He who testifieth these things saith, Yea: I come quickly. Amen: come, Lord Jesus.

Every time that the New Testament [Christian Greek Scriptures] uses the word "Lord" in address, it uses the vocative form KURIE, not the nominative form KURIOS as we see at John 20:28.

"The Egyptian Papyri use KURIE freely, but never, so far as alleged, hO KURIOS vocatively. Thus, a great mass of evidence from all extant Greek [shows] that, had the vocative been intended, KURIE would have been employed. This is confirmed by the Latin versions, which have 'dominus.'" 94 sec., 2049 Edwin Abbott, Johannine Grammar

But, some will point out, that Revelation 4:11 uses the nominative form KURIOS in address"
AXIOS EI hO KURIOS KAI hO QEOS hHMWN
"Worthy art thou, our Lord and our God" ASV

How is this represented though by the ancient manuscripts?
The 3 oldest and best manuscripts we have are Sinaiticus (4th century), Alexandrinus (5th century) and Vaticanus (4th century). Vaticanus does not have the book of Revelation, and the later Alexandrinus has the reading we see above in the Westcott and Hort Greek Text with the nominative form KURIOS. BUT, the single oldest and best manuscript in existence, Sinaiticus,  has the vocative form KURIE at Revelation 4:11, something we also see in the Textus Receptus reading of AXIOS EI hO KURIE.
This reading is not relegated to only 2 texts, as Herman C. Hoskier list over 60 other manuscripts that also use the vocative KURIE at Revelation 4:11 [see Herman C. Hoskier's _Concerning the Text of the Apocalypse, Collations of all Existing Available Greek Documents with the Standard Text of Stephen's Third Edition, Together with the Testimony of Versions, Commentaries and Fathers, A Complete Conspectus of All Authorities_ London: Bernard Quaritch, Ltd., 1929, vol. II, p. 139].
See also Hodges and Farstad's Greek New Testament According to the Majority Text, p. 737, note 6.

The consensus remains that if the New Testament intended that the words at John 20:28 be directed and aimed at Jesus, the vocative form would have been used, instead of the nominative.
What we do have is a reading similar to that at 1 Samuel 20:12, when translated literally:
"And Jonathan said unto David, O Lord God of Israel..." KJV, Douay
or "And Jonathan saith unto David, Jehovah God of Israel..." Young's, Darby

"'Thomas answered and said unto Him, My Lord and my God.' He saw and touched the man, and acknowledged the God whom he neither saw nor touched; but by the means of what he saw and touched, he now put far away from him every doubt, and believed the other." Augustine in "Tractate CXXI"

Reply: If the statement "my Lord and my God" was indeed referring to the Father, then there is no need for correction, is there?
John 20:28 reads, O KURIOS MOU KAI O QEOS MOU. The KURIOS/Lord here is in the nominative form, while the vocative form KURIE is used mainly in direct address. Yes, there is such a thing as the "Nominative for the Vocative," but as Edwin Abbott, in his Johannine Grammar puts it:
"The Egyptian Papyri use KURIE freely, but never, so far as alleged, hO KURIOS vocatively. Thus, a great mass of evidence from all extant Greek [shows] that, had the vocative been intended, KURIE would have been employed. This is confirmed by the Latin versions, which have 'dominus.'" 94 sec., 2049
Let us find some of these occurences of the vocative KURIE with the possessive MOU (using primarily Brenton's LXX:
Judges 4:18 "And Jael went out to meet Sisera, and said to him, Turn aside, my lord, turn aside to me, fear not."
1 Samuel (1 Kings LXX) 25:24 "And she fell before David...even to his feet, and said, On me, my lord, be my wrong"
2 Samuel (2 Kings LXX) 7:18, 19, "And king David came in, and sat before the Lord, and said, Who am I, O Lord, my Lord, and what is my house, that thou hast loved me hitherto? Whereas I was very little before thee, O Lord, my Lord"
see also 2 Samuel 7:20, 22, 25, 28, 29; 14:19, 19; 1 Kings 1:13, 17, and many others.
The question needs to be asked, since the vocative KURIE with the possessive MOU was not uncommon in direct address, it seems odd NOT to employ it at John 20:28. The argument is strong that Jesus was NOT being addressed here, especially as the vocative KURIE was also used in the Gospel of John at 4:11, 15, 19, 49; 5:7; 6:34, 68; 9:36, 38; 11:3, 12, 21, 27, 32, 34, 39; 13:6, 9, 25, 36, 37; 14:5, 8, 22; 20:15; 21:15, 16, 20, 21.
[There is another subcategory not usually mentioned, the Nominative of Exclamation, which according to Daniel Wallace, "will not be used in direct address. It is a primitive use of the language where emotion overrides syntax." see Greek Grammar Beyond the Basics, pp. 59, 60]

 

 

Please notice there was no question asked in the entire narration. Hence, the text which reads "Thomas answered" is  inaccurate.

The last phrase "My Lord and my God!" was not an answer but it was an outburst by Thomas, having seen something  inexplicable and baffling. It is not unusual that a man cries out; "O' my God!" when he sees something totally bizarre.

Below are the texts from two reputed versions of the Bible 
that support what Thomas said was not an answer to any question.

'New English Bible': Thomas said, "My Lord and my God!"

'Phillips Modern English Bible': "My Lord and my God!" cried Thomas.

 

II Kings 18:28 in the LXX;

"And Achimaaz cried out and said to the king, Peace. And he did obeisance to the king with his face to the ground, and said, Blessed be the Lord thy God, who has delivered up the men that lifted up their hand against my lord the king." (Brenton)

Here we have Achimaaz bowing before the king, and exclaiming thanks to YHWH. No one here supposes that David is almighty God, and there is nothing strange about this type of vocalizing. Yet when Thomas does it, it carries all kinds of heavy theological baggage that was never intended in the framework of 1st Century Christianity.

 

 

te ako

 

„Odgovori mu Toma: "Gospodin moj i Bog moj!"

 

znači da je Isus Bog,

 

onda

 

Mt 16;23 " Isus se okrene i reče Petru, Nosi se od mene sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko."

 

znači da je Petar Sotona!

 

i

 

"AND Satan stood up against Israel, and provoked David to number Israel." (I Chronicles 21:1)

"AND again the anger of the LORD was kindled against Israel, and he moved David against them to say, Go, number Israel and Judah." (II Samuel 24:1)

znači da su Bog i Sotona ista osoba!